Robert Capa
Robert Capa (rođen Endre Ernő Friedmann;[1] Budimpešta, 22. listopada, 1913. – Thai Binh, Vijetnam, 25. svibnja, 1954.) bio je mađarski ratni fotograf i fotonovinar koji je svojim fotografijama pokrivao pet ratova: Španjolski građanski rat, Drugi kinesko-japanski rat, Drugi svjetski rat, Arapsko-izraelski rat 1948. i Prvi indokineski rat. Tijekom Drugog svjetskog rata fotografirao je u Londonu, Italiji, Sjevernoj Africi i oslobađanje Pariza. Bio je jedini fotograf na Omaha Beachu kada su se saveznici počeli iskrcavati u Normandiji, i upravo te fotografije su jedan od najjačih svjedoka snage ratnog nasilja. Capa 1947. suosniva agenciju Magnum Photos koja je bila prva organizacija za suradnju freelance fotografa diljem svijeta.
Robert Capa | |
---|---|
Rodno ime | Endre Ernő Friedmann |
Rođenje | 22. listopada, 1913. Budimpešta, |
Smrt | 25. svibnja, 1954. Thai Binh, Vijetnam |
Godine rada | . |
WWW | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu |
Životopis
urediEndre Friedmann rođen je u Budimpešti 1913., tada još uvijek dijelu Austro-Ugarske monarhije. Sin je Dezsőa i Júlie Friedmann, koji su bili židovskog podrijetla. Dom napušta već u dobi od 18 godina smatrajući da nema budućnosti u Mađarskoj. Prvo je želio postati pisac, ali zavoljava fotografiju dok je bio u Berlinu. Zbog nacionalsocijalizama seli iz Njemačke u Francusku 1933. ali u Francuskoj ubrzo uviđa da je teško pronaći posao freelance novinara. U ovo vrijeme prisvaja ime "Robert Capa". U biti "cápa" ("morski pas") mu je bio nadimak u školi a drugi razlog je taj što je to ime zvučalo američki i asociralo je na prezime poznatog redatelja iz tog doba Franka Capre. Capina prva objavljena fotografija bila je Lava Trockog koji je 1932. u Kopenhagenu držao govor na temu "Značenje Ruske revolucije".[2] "André Friedman", kako se još uvijek zvao 1934. upoznaje Gerdu Pohorylle, njemačku Židovkinju koja je izbjegla u Francusku. Par je živio u Parizu gdje je André podučavao Gerdu fotografiji. Zajedno su osmislili ime i image Roberta Cape kao poznatog američkog fotografa. Gerda pak mijenja ime u Gerda Taro i putuje zajedno s Capom u Španjolsku kako bi dokumentirala Španjolski građanski rat. U srpnju 1937. dok je Capa bio na kratkom poslovnom putu u Parizu Gerda ostaje u Madridu. Poginula je nedaleko Brunete tijekom bitke za Brunetu. Capa je bio duboko potresen tim događajem i nije se nikada oženio. U veljači 1943. Capa upoznaje Elaine Justin, lijepu suprugu glumca Johna Justina. Zaljubili su se oboje na prvi pogled a veza je trajala do kraja rata, iako je većinu vremena Capa proveo na frontu. Capa je Eleine nazivao "Pinky," a njihova veza opisana je u njegovim ratnim memoarima, Slightly Out of Focus. Eleine prekida vezu s Capom 1945. i udaje se za svog prijatelja Chucka Rominea. Poslije nekoliko mjeseci bio je u vezi s glumicom Ingrid Bergman, koja je putovala Europom zabavljajući američke vojnike. U prosincu 1945. Capa je slijedi uHollywood, gdje je kratko vrijeme radio za American International Pictures. Bergman ga pokušava ubijediti da se vjenčaju ali Capa nije želio živjeti u Hollywoodu. Vezu prekidaju u ljeto 1946. kada je Capa otputovao u Tursku.
Španjolski građanski rat i Kinesko-japanski rat
urediBoravio je u Španjolskoj od 1936. do 1939. fotografirajući užase građanskog rata, zajedno s Gerdom Taro, suradnicom fotografkinjom koja gine 1937. u Španjolskoj, i Davidom Seymourom. [3] Godine 1938. putuje u kineski grad Hankow, danas Wuhan, kako bi dokumentirao kineski otpor japanskoj agresiji.[4] Globalno poznat postaje 1936. snimljenom fotografijom "Padajućeg vojnika" za koju se dugo vremena smatralo da je napravljena u Cerro Murianu, na frontu nedaleko Kordobe. [2] "Padajući vojnik" je fotografiran u trenutku kada je smrtonosno pogođen. Dugo vremena su se vodile rasprave o autentičnosti ove fotografije. Jedan španjolski povjesničar identificirao je mrtvog vojnika kao Frederica Borella Garcíu iz Alcoia iz pokrajine Alicante. Ova identifikacija je osporavana.[5][6]
Španjolske novine El Periodico tvrdile su 2003. da je fotografija napravljena nedaleko grada Espejoa, 10 km od Cerro Muriano i da je to bila namještaljka.[7][8] Jedan španjolski profesor 2009. u svojoj knjizi Shadows of Photography, pokazuje da fotografija nije mogla biti napravljena gdje, kada ili kako su Capa i njegovi prijatelji to tvrdili.[9] Veliki broj fotografija koje je Capa snimio u Španjolskoj su nestale na nekoliko desetljeća, da bi se ponovo pojavile krajem 90-ih u Mexico Cityju [10] Vlasništvo nad kolekcijom povjereno je Capa Estateu i u prosincu 2007. preseljene su u muzej International Center of Photography kojeg je osnovao Capin mlađi brat Cornell na Manhattanu.[10][11]
Drugi svjetski rat
urediDrugi svjetski rat, Capu zatječe u New Yorku. Iz Pariza odlazi tražeći novi posao ali i bježeći pred nacističkim progonima. Fotografirao je po europskim gradovima, prvo za Collier's Weekly, no kada mu daju otkaz počinje raditi za Life magazin. Dana 7. listopada 1943. bio je u Napulju s reporterom Lifea Willom Langom Jr. fotografirajući bombardiranje pošte.[12] Svoj najpoznatiji rad, snimio je 6. lipnja, 1944. (D-Day), kada je doplivao do Omaha Beacha u drugom valu iskrcavanja i snimio iskrcavanje saveznika. Nosio je dvije Contax II kamere i nekoliko rola filmova. Sveukupno snima 106 fotografija u prvim satima invazije. Međutim razvijač filomva Life magazina pravi pogrešku i osvjetljava negative u mračnoj komori tako da je samo 8 slika uspješno razvijeno.[13] Capa nije svojem Londonskom birou nikad prigovorio za neuspješan razvoj tri i pol role filma snimljenih u Normandiji.[14] Capa putuje 1947. u Sovjetski Savez sa svojim prijateljem, piscem Johnom Steinbeckom. Ovjekovječava Moskvu, Kijev, Tbilisi, Batumi i ruševine Staljingrada. Steinbeckova reportaža A Russian Journal, ilustrirana je s Capinim fotografijama a prvu publikaciju "Ruski Žurnal" doživljava 1948. godine. Godine 1947. Capa suosniva agenciju Magnum Photos zajedno s prijateljima po struci: Henrijem Cartier-Bressonom, Williamom Vandivertom, Davidom Seymourom i Georgeom Rodgerom a izabran je za predsjednika agencije 1951. Capa posjećuje i Izrael nakon njegovog nastanka, a njegove fotografije o toj mladoj državi mogu se vidjeti u knjizi Report on Israel, koju je napisao Irwin Shaw.
Prvi indokineski rat i smrt
urediU ranim 50-ima Capa putuje u Japan na izložbu fotografija u suradnji s Magnum Photos. Dok je bio tamo Life magazin mu nudi posao fotografa u jugoistočnoj Aziji, gdje su se francuske trupe osam godina borile u Prvon indokineskom ratu. Iako se nekoliko godina prije zakleo da neće nikada više fotografirati ijedan rat, pridružuje se francuskim trupama zajedno s dva druga novinara Life magazina, Johnom Mecklinom i Jimom Lucasom. Dana 25. svibnja, 1954. francuski pješadijski puk prolazio je opasnim područjem, i kada je na njih otvorena vatra, Capa napušta Jeep, želeći u prvim redovima snimiti borbu. Nekoliko minuta poslije, Mecklin i Lucas začuli su eksploziju kada je Capa aktivirao nagaznu minu. Došavši do njega, vidjeli su da je još živ ali da je izgubio nogu, i da su mu grudi ozbiljno povrjeđene. Medicinsko osoblje pokušalo ga je spasiti ali kada su ga donijeli do male poljske bolnice, bio je već mrtav. Umro je s kamerom u rukama.
Politički život
urediPrije nego što postaje punoljetan, Capa postaje član Munkakör (Radničkog kružoka), čiji su članovi bili uglavnom socijalisti, avangardni fotografi i intelektualci koji su živjeli u Budimpešti. Bio je stalan učesnik demonstracija protiv represivnog režima Miklósa Horthya. Godine 1931. prije nego što je njegova prva fotografija objavljena, hapsi ga i muči u zatvoru mađarska tajna policija zbog njegovih radikalnih aktivnosti. Kućna prijateljica, koja je bila supruga lokalnog policajca, sređuje njegovo puštanje na slobodu pod uvjetom da odmah napusti Mađarsku.[2]
Boston Review ga opisuje kao "ljevičara, i demokrata - on je bio strastveni pro-lojalist i strastveni antifašist..." Tijekom Španjolskog građanskog rata putovao je i fotografirao POUM (Radničku partiju marksističkog jedinstva) u čijim redovima je bio i George Orwell. [2]
Britanski magazin Picture Post objavljivao je Capine fotografije iz Španjolske, komentirajući Capu u profilu: "On je strastveni demokrat, i živi zbog fotografije". "[2]
Bibliografija
uredi- Death in the Making, 1938.
- The Battle of Waterloo Road, 1941.
- Invasion!, 1944.
- Slightly Out of Focus, Henry Holt and Co., New York, 1947.
- A Russian Journal, by John Steinbeck and Robert Capa, Viking, New York, 1948.
- Report on Israel, by Irwin Shaw and Robert Capa, Simon & Schuster, New York, 1950.
- Robert Capa: Photographs, 1996.
- Heart of Spain, 1999.
- Robert Capa: The Definitive Collection, 2001.
- Blood and Champagne: The Life and Times of Robert Capa, 2002.
Literatura
uredi- Whelan, Richard (1985) Robert Capa: a biography Knopf, New York, ISBN 0-394-52488-8 ;
- Capa, Robert (2001) Slightly Out of Focus Modern Library War, New York, ISBN 0-375-75396-6
Izvori
uredi- ↑ Capa, Robert. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2011. Pristupljeno 18. veljače 2009.
- ↑ a b c d e Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. studenoga 2011. Pristupljeno 13. ožujka 2011. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ "New Works by Photography’s Old Masters," New York Times, April 30, 2009
- ↑ Stephen R. MacKinnon includes photographs by Robert Capa, Wuhan, 1938: War, Refugees, and the Making of Modern China (Berkeley: University of California Press, 2008).
- ↑ Proving that Robert Capa's Falling Soldier is Genuine: a Detective Story, Richard Whelan, American Masters, PBS Website. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. ožujka 2007. Pristupljeno 13. ožujka 2011.
- ↑ Iconic Capa war photo was staged: newspaper, AFP. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2009. Pristupljeno 13. ožujka 2011. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ (In spanish) Las fotos expuestas en el MNAC desvelan que la imagen mítica de Robert Capa fue tomada lejos del frente de batalla
- ↑ Faking Soldier: The photographic evidence that Capa's camera DOES lie... and that his iconic 'Falling Soldier' was staged
- ↑ "New Doubts Raised Over Capa’s ‘Falling Soldier’," New York Times, August 17, 2009
- ↑ a b But they do not include negatives of the famous photograph. Randy Kennedy, "The Capa Cache", New York Times, Jan. 27, 2008.
- ↑ Kennedy, Randy. 27. siječnja 2008. The Capa Cache. The New York Times. Pristupljeno 27. siječnja 2008.
- ↑ Slightly Out of Focus, Henry Holt and Company, New York, 1947, p.104.
- ↑ Slightly Out of Focus, Henry Holt and Company, New York, 1947, p. 151
- ↑ "Moments of war, captured by the master", by Peter Aspden, Financial Times (London), October 4 2008
Vanjske poveznice
uredi- Robert Capa Biography; Magnum Website
- Robert Capa's Photography Portfolio — Magnum Photos
- Magnum Photos
- "Capa and Taro: Together at Last" — The Digital Journalist Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. studenoga 2010. (Wayback Machine)
- PBS biography and analysis of Falling Soldier authenticity Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. ožujka 2007. (Wayback Machine)
- On Capa's photography "Falling Soldier" Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. srpnja 2011. (Wayback Machine) Links compiled by Tidsskriftcentret.dk
- Robert Capa's "Lost Negatives"
- Death of a Loyalist Soldier Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. ožujka 2005. (Wayback Machine), Spain, 1936.
- The D-Day photographs of Robert Capa Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. ožujka 2006. (Wayback Machine)
- A biographical page regarding Capa Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. lipnja 2005. (Wayback Machine)
- Hultquist, Clayton. “Robert Capa ~ Pictures of War.” Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. ožujka 2006. (Wayback Machine)
- Photography Temple. “Photographer Robert Capa” Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. ožujka 2006. (Wayback Machine)
- VNS. May 2004. “Photographers mark Capa’s passing”.
- International Photography Hall of Fame & Museum Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine)
- The woman who captured Robert Capa's heart, The Independent, 13 June 2010
- Robert Capa's Long-Lost Negatives Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. rujna 2010. (Wayback Machine) - slideshow by Life magazine