Ose (Aristofan)
| Ose | |
|---|---|
 Zbor u Osama čine ostarjeli porotnici koji na trenutak podsjećaju na ose (Datoteka: 'Porota', naslikao John Morgan 1861, Bucks County Museum, Engleska). | |
| Napisao: | Aristofan |
| Zbor | Ose (starce) Dječaci |
| Likovi |
|
| Radnja | pred kućom Antikleonovom |
Ose ili Zolje (grčki: Σφῆκες / Sphēkes) je četvrta po redu od jedanaest očuvanih drama čiji je autor Aristofan, majstor drevne starogrčke komedije. Postavljena je na Lenejskom festivalu godine 422. pne. i odnijela drugu nagradu. To je doba kada se Atena nakratko oporavljala od peloponeskog rata zahvaljujući jednomjesečnom primirju sa Spartom. Kao i u drugim komadima, Aristofan se satirički obračunava s demagogom Kleonom, ali u Osama se također obračunava i s atenskim institucijama koje su Kleonu omogućile vlast, a to su prvenstveno bili sudovi. Komad se smatra najboljim i najčišćim primjerom stare atičke komedije, odnosno klasikom svjetske književnosti.[1][2]
Filokleon (Φιλοκλέων = Volikleon) stačno gori od želje da bude porotnik u atenskoj helijeji. Njegov sin Bdelikleon (Βδελυκλέων = Mrzikleon) ga na kraju zaključa u kući ne bi li ga tako odbio od suda. Dolaze Filokleonovi prijatelji, koji čine kor starih porotnika kostimiranih u ose da bi tako pokazali svoju spremnost nanijeti kaznu. Oni pokušavaju osloboditi Filokleona i odvesti ga u sud. Nastaje prepirka i Bdelikleon napokon uvjerava kor da ga sasluša i nagovara oca da se promijeni.
Slijedi nadmetanje između oca i sina, u kojem otac priča o zadovoljstvima i koristima neodgovornog dijeljenja pravde, dok sin nastoji dokazati da je porotnička moć samo iluzija, jer porotnicima manipuliraju političari, koji troše državni novac za vlastiti interes. Kor je preobraćen i prelazi na stranu Bdelikleona, no Filokleon se još uvijek koleba. Da bi učinio svome ocu, Bdelikleon organizira suđenje u kući gdje će Filokleon biti porotnik, a prvi se kao optuženik dovodi pas koji je ukrao komad sira.
U tom suđenju Filokleon nenamjerno, jer ga je sin prevario, prvi put u životu oslobodi okrivljenika krivice. Bdelikleon sad preuzima i očev društveni život te ga podučava drugim radostima na gozbi. Filokleon se rado prepušta tim uživanjima i vraća se pijan sa gozbe, zajedno s jednom djevojkom koju je tamo oteo, te praćen ljutitim trgovima koje je usput izvrijeđao. Bdelikleon je zaprepašten, no komedija se završava raskalašnim plesom, tzv. kordaksom, koji započinje Filokleon.
Ova je komedija satirički napad na sustav porotnog sudstva u Ateni, koji je u to vrijeme, s plaćom od 3 obola dnevno za vršenje porotničke službe, osiguravao važno sredstvo za život značajnom broju siromašnih i starijih atenskih građana. Iako obrađuje nepolitičnu temu, komad je pun političkih aluzija i posrednih napada na Kleona. Kleon je, naime, bio zaslužan za povećanje porotničke naknade s 2 obola (koliko je bilo predviđeno u Periklovo doba) na 3 obola.
Jean Racine se ugledao na Aristofanove Ose u svojoj komediji Les Plaideurs ("Parničari").