Papers by Ante Rendić-Miočević
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Jun 2, 1988
Kataloske jedinice za metalne predmete i kamenu plastiku za katalog izložbe "Slavonija, Bara... more Kataloske jedinice za metalne predmete i kamenu plastiku za katalog izložbe "Slavonija, Baranja i Srijem - vrela europske civilizacije".
Zagrebacka lanena knjiga, najduži sacuvani natpis na etruscanskom pismu, cuva se u Arheoloskom mu... more Zagrebacka lanena knjiga, najduži sacuvani natpis na etruscanskom pismu, cuva se u Arheoloskom muzeju u Zagrebu od 1867. god. Sastoji se od 230 redaka teksta s oko 1200 citkih rijeci. Posjetitelji muzeja mogu je vidjeti u posebnoj prostoriji pod kontroliranim mikroklimatskim uvjetima. Brojni domaci i strani znanstvenici radili su na lanenoj knjizi, među njima i Massimo Pallottino.
Histria antiqua : časopis Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju, 2009
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Jul 2, 1983
Arheološki muzej u Zagrebu DVIJE BRONČANE STATUETE JUPITERA IZ SISKA U prilogu su prikazane dvije... more Arheološki muzej u Zagrebu DVIJE BRONČANE STATUETE JUPITERA IZ SISKA U prilogu su prikazane dvije do sada neobjavljene brončane statuete Jupitera koje potječu iz Siska. Statuete pripadaju istom tipu tzv. Jupitera u stajaćem stavu i istog su ikonografskog sadržaja, s karakterističnim atributima, munjom u spuštenoj desnoj ruci i žezlom u uzdignutoj lijevoj ruci, preko koje je također prebačen i kratki ogrtač. Obje statuete inspirirane su helenističkim obradama Jupiterova lika, ali uzorak prema kojemu su one nastale nije u oba slučaja isti. Značajno je da su obje statuete proizvedene u domaćim, najverojatnije sisačkim radionicama, otprilike u prvoj polovici 3. st. Unatoč pažnji koja se u nas u sve većoj mjeri poklanja obradi antičke bronce, a osobito valorizaciji sitne figuralne plastike, još uvijek veliki dio te zanimljive spomeničke građe nije pristupačan javnosti i nije na odgovarajući način vrednovan u stručnoj arheološkoj literaturi. Figuralna brončana plastika najvećim dijelom je kultnog karaktera, pa je prema tome u najvećoj mjeri namijenjena duhovnim potrebama stanovništva. Njezino značenje nije, međutim, svedeno samo u okvire kultno-religiozne problematike, budući da ta specifična kategorija spomenika pruža također i obilje zanimljivih podataka o povijesno-društvenim kretanjima, etničkoj strukturi stanovništva, ekonomskim i kulturnim prilikama, trgovačkim vezama itd. U takvim okolnostima analiza figuralne brončane plastike ima veoma veliko značenje, jer otkriva mnoge činjenice o različitim aspektima života pojedinih sredina u razdoblju antike. Zaslugom J. Brunšmida figuralna brončana plastika iz zbirke antičkih spomenika Arheološkog muzeja u Zagrebu sustavno je kataloški obrađena još početkom ovog stoljeća. 1 Najveći dio zbirke koja broji više od 300 primjeraka različitih brončanih figuralnih spomenika potječe s područja Panonije, u čemu obilato prednjači Sisak, antička Siscia, važno urbano središte Gornje Panonije s vrlo
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Jan 15, 1982
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Feb 9, 1975
Plovidba i prometovanje rijekama bili su od vitalnog znacenja za život stanovnistva u rimsko doba... more Plovidba i prometovanje rijekama bili su od vitalnog znacenja za život stanovnistva u rimsko doba. To se osobito odnosilo na najznacajnije europske rijecne arterije, Rajnu i Dunav, ali i na druge rijele od kojih su neke protjecale podrucjem hrvatskog dijela provincije Panonije. Uz prethodno spominjani Dunav (Danuvius) od osbite su važnosti na tom podrucju bile rijeke Sava (Savus) i Drava (Dravus), kao i Kupa (Colapis) i dr. Osim vojnog, prometnog i gospodarsko-trgovackog znacenja koje potvrđuju mnogi nalazi iz potonulih brodova, kao dobar primjer može poslužiti nalaz posuda i vece kolicina Antoninova novca iz broda koji je potonuo u Dravi. Navedene su rijeke, s pripadajucim lukama, mostovima i dr., imale istaknuto mjesto i u kultnom životu, sto mogu posvjedociti pronađeni spomenici, poglavito žrtvenici koji su im bili posveceni. U navedenom kontekstu osobitu pozornost privlaci kameni ulomak figuralnog spomenika iz Murse, vjerojatno je iz vremena cara Karakale, a danas je pohranjen u zagrebackom Arheoloskom muzeju, koji je, po svemu sudeci, služio kao ukras dravskog mosta, a za koji se vjeruje da prikazuje Tyche u drustvu manjeg lika bradatog mladica koji pliva, prikazanim do njenih nogu, a on je, prema nekima personifikacija rijeke Drave. Iznimno je, međutim, zanimljiv žrtvenik impozantnih dimenzija, danas pohranjen u Muzeju Slavonije u Osijeku, koji je, cini se, izvorno stajao na dravskoj obali nadomak njezina usca u Dunav. Natpis je iz vremena cara Elagabala (približno 220.g.): carevo ime, kao i veci dio teksta s 12 ili 13 redaka, namjerno je radiran (damnatio memoriae), ali su ocuvani reci s posvetom Dunavu i Dravi (Danuvio et Dravo). Žrtvenik je ocigledno trebao stajati da bi bio vidljiv posadama brodova koje su plovile Dravom u smjeru Dunava. O stovanju rijeka svjedoci i niz spomenika s posvetama Savi (Savus), među kojima je i poznati žrtvenik otkriven u savskom rukavcu nedaleko od danasnjeg sela Scitarjeva, nekadasnje Andautonije, koji je iz 2. ili 3. st. O stovanju božanstava povezanih s vodama, a na taj nacin indirektno i s rijekama, moguce se podsjetiti na nekoliko spomenika među kojima se istice poznati mramorni kip Neptuna iz Vinkovaca (Cibalae) s pocetka 3. st., danas pohranjen u zagrebackom Arheoloskom muzeju. Naposljetku, na natpisu iz Siscije, koji nema kultni karakter (također iz zagrebackog Arheoloskog muzeja), iz teksta je moguce pretpostaviti da su u Sisciji, na dvije suprotne obale Kupe, postojale dvije luke, sto bi trebao biti dokaz znatnijeg stacioniranja brodovlja u tom gornjopanonskom sredistu. Zanimljiv je i novac cara Proba (276-282. g.) kovan u siscijskoj kovnici, koji je iz ostave antoninijana otkrivene u srijemskim Smanovcima. Na reversu se, naime, nalazi ženski lik koji personificira Sisciju, a prikazan je između dvije od tri tamosnje rijeke, između Save (Savus) i Kupe (Colapis).
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Sep 10, 1987
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Jan 15, 1982
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Mar 8, 2021
U ovom clanku autor pise o povijesti i radu Hrvatskog arheoloskog drustva povod 130. obljetnice o... more U ovom clanku autor pise o povijesti i radu Hrvatskog arheoloskog drustva povod 130. obljetnice osnutka.
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 2004
Izvorni znanstveni rad U zagreba~kom Arheolo{kome muzeju pohranjen je ulomak mramornog ati~kog sa... more Izvorni znanstveni rad U zagreba~kom Arheolo{kome muzeju pohranjen je ulomak mramornog ati~kog sarkofaga, dopremljen jo{ 1936. god. iz Ba{ke Drage na otoku Krku. Rije~je, po svemu sude}i, o prikazu Bitke kod brodova pred Trojom, motivu koji je, u usporedbi s nekim drugim motivima iz trojanskog rata, razmjerno rijetko zastupljen na ati~kim sarkofazima. To je ujedno i prvi takav sarkofag evidentiran na podru~ju Hrvatske. Takvoj determinaciji prikazanog motiva osobito pridonosi lik truba~a koji trubljom poziva Grke na povla~enje; osim njega na ulomku su sa~uvani jo{ i likovi gr~kog (?) ratnika s kacigom na glavi te polunagog trojanskog junaka (Hektor?). Pojedine stilske karakteristike, poglavito intenzivno kori{tenje brzorotiraju}eg svrdla u oblikovanju niza detalja te prodiranje figuralnih elemenata izvan okvira definiranog pojasom kimatija, ali tako|er i usporedbe s odgovaraju}im sarkofazima sli~nog ili istovjetnog sadr`aja-osobito se to odnosi na usporedbu s odgovaraju}im sarkofagom iz Soluna razlog su da datiranje ulomka iz Ba{ke Drage pretpostavimo u razdoblje izme|u 230.-240. god., ili ne{to kasnije, pribli`no do sredine 3. st.
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Oct 1, 1987
Autor u tekstu donosi kratak povijesni pregled vremenskog horizonta u kojem je nastala bazilika. ... more Autor u tekstu donosi kratak povijesni pregled vremenskog horizonta u kojem je nastala bazilika. Daje i osvrt na okolnosti organizacije izložbe, tijek rada na njoj i konacnu izvedbu.
Uploads
Papers by Ante Rendić-Miočević
Apijanov podatak o boravku konzula Lucija Cecilija Metela (Delmatika) (Lucius Caecilius Metellus Delmaticus) »U gradu Saloni« (en Salóne pólei) - prema piscu »Ilirske povijesti« (lllyrica), on je s vojskom kojom jc zapovijedao, prezimio 119./118. god. pr. Kr. u gradu koji je. prerna Strabonu, bio delmatskom lukom - važan je zbog činjenice što je riječ o prvom spomenu Salone u literarnim izvorima. Navedeni podatak potrebno je, medutim. sagledavati i u kontekstu rastućeg značenja tog delmatskog. kozmopolitskog i naposljetku grada, najprije u širim okvirirna Ilirika u Cezarovo. a zatim i u Augustovo doba, a zatim i u suženim okvirirna provincije Dalmacije, odnosno stečenog statusa rimske kolonije i najznačajnijeg urbanog središta na istočnim obalama Jadrana. Zanimljivo je da je, prema prethodno navedenom aleksandrijskom povjesničaru, nerijetko pristranom kroničaru povijesnih zbivanja na navedenom području, Cecilije Metel zimske mjesece proveo u Saloni, u okruženju koje mu nije bilo nesklono, unatoč činjenici što je prethodno, čini se bez velike potrebe, ratovao protiv Delmata, a uspjehe je kasnije obilježio i proslavom trijumfa u Rimu. U svakom slučaju, ne čini se pretjeranim zaključiti da je njegov boravak u gradu, koji je stotinjak godina kasnije postao rimskorn kolonijom, a ujedno i metropolom provincije Dalmacije, ostavio trajne i duboke tragove u povijesti najznačajnijeg antičkog urbanog središta na istočnoj obali Jadrana.
Medu najčešćirn temama brojnih generacija istraživača Salone vjerojatno su pogledi na različite etape njezina urbanog razvitka, počevši od sačuvanih tragova iz najranijih pretpovijesnih vremena, zatim sadržaja za koje je moguće pretpostaviti da su pripadali delmatskoj luci, onoj koju spominje Strabon, do utvrđivanja položaja i karaktera grčke te naposljetku rimske prisutnosti na tom području. O tomu su od davnih vrernena mišljenja iznosili mnogi autori, a u novije vrijerne u dva navrata i osobno sam se o tomu očitovao iznošenjem rezultata davno obavljenih arheoloških istraživanja na dva, u tom pogledu, iznimno važna i znakovita solinska lokaliteta: riječ je o području tzv. Zapadne salonitanske nekropole, odnosno o lokalitetu in horto Metrodori, odnosno pripadajućim dijelovima »velikog zida« (»murazzo«), kao i o lokalitetu kolokvijalno nazivanom »Spoj gradskih bedema«, odnosno o istraživanjima na području sjeveroistočnog ugla središnjeg dijela grada (urbs vetus, urbs antiqua, urbs quadrata), za koji su neki istraživači pretpostavili da je najstariji dio antičke Salone, kasnije proširene prema zapadu i istoku. Istraživanja iz ranih sedamdesetih godina proteklog stoljeća otklonila su naime. pretpostavku o mogućoj grčkoj enklavi na području Zapadne nekropole i »murazza«, dok su iskopavanja na položaju »Spoj gradskih bederna« otkrila elemente fortifikacija iz ranih faza razvitka grada, što bi mogla biti potvrda iznesenih pretpostavki o najstarijim urbanim sadržajima u tom sektoru delmatsko-rimske Salone. U navedenom kontekstu zanimljiva su i indikativna pojedina novija otkrića u široj okolici Salone, osobito u okolici Kliških vrata. Opravdanim se stoga čine i noviji prijedlozi ili zaključci koji Salonu sagledavaju kao niz disperziranih medusobno korespondirajućih urbanih cjelina.
Apijanov podatak o boravku konzula Lucija Cecilija Metela (Delmatika) (Lucius Caecilius Metellus Delmaticus) »U gradu Saloni« (en Salóne pólei) - prema piscu »Ilirske povijesti« (lllyrica), on je s vojskom kojom jc zapovijedao, prezimio 119./118. god. pr. Kr. u gradu koji je. prerna Strabonu, bio delmatskom lukom - važan je zbog činjenice što je riječ o prvom spomenu Salone u literarnim izvorima. Navedeni podatak potrebno je, medutim. sagledavati i u kontekstu rastućeg značenja tog delmatskog. kozmopolitskog i naposljetku grada, najprije u širim okvirirna Ilirika u Cezarovo. a zatim i u Augustovo doba, a zatim i u suženim okvirirna provincije Dalmacije, odnosno stečenog statusa rimske kolonije i najznačajnijeg urbanog središta na istočnim obalama Jadrana. Zanimljivo je da je, prema prethodno navedenom aleksandrijskom povjesničaru, nerijetko pristranom kroničaru povijesnih zbivanja na navedenom području, Cecilije Metel zimske mjesece proveo u Saloni, u okruženju koje mu nije bilo nesklono, unatoč činjenici što je prethodno, čini se bez velike potrebe, ratovao protiv Delmata, a uspjehe je kasnije obilježio i proslavom trijumfa u Rimu. U svakom slučaju, ne čini se pretjeranim zaključiti da je njegov boravak u gradu, koji je stotinjak godina kasnije postao rimskorn kolonijom, a ujedno i metropolom provincije Dalmacije, ostavio trajne i duboke tragove u povijesti najznačajnijeg antičkog urbanog središta na istočnoj obali Jadrana.
Medu najčešćirn temama brojnih generacija istraživača Salone vjerojatno su pogledi na različite etape njezina urbanog razvitka, počevši od sačuvanih tragova iz najranijih pretpovijesnih vremena, zatim sadržaja za koje je moguće pretpostaviti da su pripadali delmatskoj luci, onoj koju spominje Strabon, do utvrđivanja položaja i karaktera grčke te naposljetku rimske prisutnosti na tom području. O tomu su od davnih vrernena mišljenja iznosili mnogi autori, a u novije vrijerne u dva navrata i osobno sam se o tomu očitovao iznošenjem rezultata davno obavljenih arheoloških istraživanja na dva, u tom pogledu, iznimno važna i znakovita solinska lokaliteta: riječ je o području tzv. Zapadne salonitanske nekropole, odnosno o lokalitetu in horto Metrodori, odnosno pripadajućim dijelovima »velikog zida« (»murazzo«), kao i o lokalitetu kolokvijalno nazivanom »Spoj gradskih bedema«, odnosno o istraživanjima na području sjeveroistočnog ugla središnjeg dijela grada (urbs vetus, urbs antiqua, urbs quadrata), za koji su neki istraživači pretpostavili da je najstariji dio antičke Salone, kasnije proširene prema zapadu i istoku. Istraživanja iz ranih sedamdesetih godina proteklog stoljeća otklonila su naime. pretpostavku o mogućoj grčkoj enklavi na području Zapadne nekropole i »murazza«, dok su iskopavanja na položaju »Spoj gradskih bederna« otkrila elemente fortifikacija iz ranih faza razvitka grada, što bi mogla biti potvrda iznesenih pretpostavki o najstarijim urbanim sadržajima u tom sektoru delmatsko-rimske Salone. U navedenom kontekstu zanimljiva su i indikativna pojedina novija otkrića u široj okolici Salone, osobito u okolici Kliških vrata. Opravdanim se stoga čine i noviji prijedlozi ili zaključci koji Salonu sagledavaju kao niz disperziranih medusobno korespondirajućih urbanih cjelina.