Razlika između verzija stranice "Raspad Jugoslavije"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
|||
Red 266:
Poslije pobune u Republici Makedoniji, posljednjeg velikog sukoba između albanskih nacionalista i vlade Republike Makedonije, stopa nasilje se smanjila nakon 2001. godine.
== Međunarodno priznanje i raspad ==
Dok su Francuska, V. Britanija i većina drugih zemalja članica Evropske zajednice još uvijek naglašavale potrebu za očuvanjem jedinstva Jugoslavije, njemački kancelar [[Helmut Kohl]] je namjeravao da prizna prve dvije otcijepljene republike Sloveniju i Hrvatsku. Lobirao je i kod nacionalnih vlada ove dvije države i u Evropskoj zajednici da budu naklonjenije njegovoj politici, a također je otišao u Beograd da izvrši pritisak na saveznu vladu da ne koristi vojnu akciju, preteći sankcijama. Nekoliko dana prije kraja godine na Badnje veče, Njemačka je priznala nezavisnost Slovenije i Hrvatske, ''protivno stavu savjeta Evropske zajednice, UN-a i američkog predsjednika Georgea H W Busha''.
U novembru 1991. godine, [[Badinterova komisija|Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji]], koju je predvodio Robert Badinter, je na zahtjev [[Peter Carington|lorda Carringtona]] zaključila da je SFR Jugoslavija u procesu raspada, da srpsko stanovništvo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nema pravo na samoopredjeljenje u obliku novih država, te da se granice između republika priznaju kao međunarodne granice. Kao rezultat sukoba, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija je jednoglasno usvojilo [[Rezolucija Vijeća sigurnosti broj 721|Rezoluciju 721.]] [[Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija|Vijeća sigurnosti]] UN-a 27. novembra 1991. godine, koja je utrla put ka uspostavljanju mirovnih operacija u Jugoslaviji.
== Također pogledajte ==
| |||