Wikipedia

Skijaški skokovi

zimski sport

Skijaški skokovi su sportska disciplina skakanja na skijama u kojoj se skijaš spušta niz posebno konstruiranu skakaonicu te nakon odraza pokušava "preletjeti" što veću udaljenost. Skakaonica je prekrivena snijegom, pa su takmičenja moguća samo u zimskim uslovima. Ipak, danas postoje i varijante izrade skakaonice s vještačkom podlogom te se takmičenja mogu održavati cijele godine, a jedna varijanta tog sporta izvodi se i na vodi.

Skijaški skokovi
Vikersundbakken u Vikersundu najveća je skakaonica na svijetu
Najviša upravna organizacijaFIS
Karakteristike
Broj članova timaPojedinačno i ekipno
OpremaSkije, vezovi, kombinezon, kaciga
Država ili regijaSkandinavija, Srednja Evropa, Sj. Amerika, Japan
Olimpijski sportOd ZOI 1924 (muškarci)
Od ZOI 2014 (žene)
Skakaonice u Einsiedelnu (Švicarska)
Kompleks skakaonica u Pragelatu tokom ZOI 2006. u Torinu
Skakaonica "Matti Nykänen" (K-100) i manja skakaonica (K-64) u Jyväskyli (Finska)

Skijaški skokovi su standardni sport na Zimskim olimpijskim igrama. Oni su i sastavni dio sporta koji se naziva nordijska kombinacija, a koji se sastoji od takmičenja u skijaškom trčanju i skijaškim skokovima.

Ski-skakač u Calgaryju (Kanada)

Historija

uredi

Kao većina skijaških disciplina, i skijaški skokovi najranije se spominju u skandinavskim zemljama. Nastali su u Morgedalu (Norveška). U početku, oko 1810. godine, skakalo se s odskočišta napravljenog od nabacanog snijega ispod neke prirodne strme padine. Skakač je dobijao zalet spustivši se niz padinu, a zatim bi se odrazio s odskočišta i letio 15–20 m. Oko 1840. skakači su odskočište smjestili na samu strminu padine. Sačuvani crteži iz 1862, 1880. i 1888. prikazuju skakače kako skaču s jednim dugim štapom u ruci, skupljenih koljena, i nakon doskoka izvode telemark.

Prvi poznati skijaš-skakač bio je Olaf Rye, norveški poručnik. On se 1809. lansirao 9,5 m u zrak pred publikom koju su činili ostali vojnici. Sondre Nordheim prvi je počeo skakati bez štapa, pa je njegov "elegantni" skok pobudio veliku pažnju, označivši prekretnicu u ovom sportu. Tek 1860-ih počinju se graditi skijaške skakaonice, od kojih je vjerovatno skakaonica Holmenkollen kod Osla bila jedna od prvih. Prve norveške skakaonice bile su za današnje pojmove veoma kratke, tako da je rekordna dužina Nordheimovog skoka 1868. iznosila 19 m, a skokovi 1910 (H. Hansen), 1914 (A. Amundsen) 54, dok je 1933. Sigmund Ruud skočio 86 m. Prvo poznatije takmičenje bilo je Husebyrennet, održano u Oslu 1879. Tada je Olaf Haugann postavio i prvi svjetski rekord: 20 m.[1] Ovo je takmičenje 1892. prebačeno na Holmenkollen, koji je i do danas ostao jedna od najprestižnijih skakaonica.

Takmičenja

uredi
 
Savremena skijaška skakaonica

Takmičenja se održavaju uglavnom na trima vrstama skakaonica, koje se razlikuju po veličini:

  • 90-metarska skakaonica – obračunska tačka na daljini je od 80 do 100 m (najčešće 90), a skakači postižu daljine do 110 m u optimalnim uvjetima.
  • 120-metarska skakaonica – obračunska tačka na udaljenosti je od 120 do 130 m, zavisno od skakaonice. Na onim malo većim mogu se postići daljine i do 145 m.
  • Skijaška letaonica – to su skakaonice s obračunskom tačkom preko 185 m i na njima se mogu postići dužine do čak 250 m. Često se za takmičenje na takvim skakaonicama koristi naziv "skijaški letovi", da bi se naglasila velika dužina skokova.

Standardno takmičenje sastoji se od jednog probnog skoka i dva skoka koji se ocjenjuju, a bodovi za oba skoka sabiru se za konačni poredak. Postoji i ekipno takmičenje, u kojem se sabiru bodovi četiri člana jedne ekipe.

Amaterska i juniorska takmičenja održavaju se na manjim skakaonicama.

Ljetna takmičenja

uredi

Takmičenja se mogu održavati i ljeti. Skakači se tada spuštaju po porculanskim "špurama" za skije, a umjesto snijegom padina je prekrivena plastičnom travom, koja se u kraćim intervalima polijeva vodom. FIS je organizirao i posebno takmičenje pod nazivom Ljetni Grand Prix, a održava se na sljedećim skakaonicama:

FIS-kup i Kontinentalni kup također imaju ljetna takmičenja, čak i više nego Svjetski kup.

Ženski skijaški skokovi

uredi

FIS je 26. maja 2006. odlučio dozvoliti ženama da skaču na SP 2009. u češkom Liberecu, a da se zatim na idućem SP-u održe ženski ekipni skokovi. FIS je također odlučio uputiti prijedlog MOK-u da dozvoli ženama da se takmiče na ZOI 2010. u Vancouveru.[2]

Izvršni odbor MOK-a 28. novembra 2006. odbio je taj prijedlog uz obrazloženje da nema dovoljnog broja takmičarki, kao ni zemalja, te da se ženski ski-skokovi tek moraju etablirati na međunarodnom nivou.[3] Jacques Rogge, tadašnji predsjednik MOK-a, rekao je da ženski ski-skokovi neće biti u programu OI jer "ne želimo da medalje budu rastopljene i isprane vodom" (tj. da im vrijednost bude umanjena), aludirajući na relativno mali broj potencijalnih takmičarki.[4]

Navedeno je da, iako broj žena u ski-skokovima nije beznačajan, kod njih postoji veći raspon u pogledu talenta nego kod muškaraca budući da su najbolji skakači vrlo blizu jedni drugima po takmičarskoj jačini, dok žene više variraju, čak i u najjačim takmičenjima.[5]

Grupa od 15 ski-skakačica podnijela je tužbu protiv Organizacijskog komiteta Zimskih olimpijskih i paraolimpijskih igara u Vancouveru (VANOC-a) navodeći da bi održavanje muških skokova na ZOI u Vancouveru bez ženskog takmičenja bilo direktno kršenje 15. stavka Kanadske povelje o pravima i slobodama.[6] Argumenti povezani s ovom tužbom predstavljeni su od 20. do 24. aprila 2009, a presuda je donesena 10. juna, protiv skakačica. Sudija je odredio da je ova stvar, iako se radi o slučaju diskriminiranja žena[7], odgovornost MOK-a te stoga nije obuhvaćena Poveljom. Dalje je određeno da se Povelja ne odnosi na VANOC.[8] Trojica sudija iz Britanske Kolumbije jednoglasno su odbili žalbu 13. novembra. Američka glumica i producentica dokumentarnih filmova, Virginia Madsen, zabilježila je napore kanadskog tima u filmu iz 2009. pod nazivom Fighting Gravity (U borbi protiv gravitacije).[9]

MOK je 6. aprila 2011. službeno prihvatio ženske ski-skokove u program ZOI 2014. u ruskom Sočiju.[10]

Godine 2013, u periodu od nekoliko mjeseci, pet skakačica iz samog svjetskog vrha zadobilo je ozbiljne povrede koljena i morale su se povući na dugoročni oporavak, dovodeći u opasnost njihove šanse za dobar uspjeh u Sočiju. Daniela Iraschko, svjetska prvakinja iz 2011, pala je u Hinterzartenu 12. januara i povukla se[11]; 17. marta teže se povrijedila Anja Tepeš na Holmenkollenu u Oslu[12]; pobjednica Cup de Francea, Espiau, povrijedila je koljeno u junu[13]; 12. augusta Alexandra Pretorius, dvostruka pobjednica ženskog Grand Prixa, zadobila je sličnu povredu u Courchevelu[14]; konačno, 21. augusta u Oberstdorfu je ligamente koljena povrijedila i Sarah Hendrickson, svjetska prvakinja iz 2013.[15] Skakačicama je potreban duži zalet nego skakačima kako bi nadoknadile manju težinu i postigle potrebnu brzinu. Zbog njihove manje težine skakačice postižu dužine koje nisu ispod onih koje postižu njihove muške kolege. U medijskim izvještajima navodi se da bi ovo moglo preopteretiti koljena skakačica, s fiziološkog aspekta.

Mješoviti timovi

uredi

U Ljubljani je 16. juna 2012. održano historijsko, premijerno takmičenje u mješovitim ski-skokovima, gdje svaku ekipu sačinjavaju dva muškarca i dvije žene, koji skaču naizmjenično.[16] Takmičenje je nazvano Borba rodova ili Duel rodova, a održano je u okviru 42. međunarodnih revijalnih ski-skokova na skakaonicama u Areni Triglav Mostec, kompleksu smještenom u ljubljanskom distriktu Šiška.[17] Na četiri skakaonice (HS 14, HS 23, HS 38 i HS 62) mješoviti timovi (ovog puta samo parovi) takmičili su se prvi put po sistemu eliminacije. Prvi pobjednici u historiji postali su domaći takmičari Maja Vtič i Tomaž Naglič.[18]

Na skakaonici Le Praz (HS 96) u francuskom Courchevelu 14. augusta održano je prvo potpuno mješovito takmičenje (2 + 2), prvo takvo takmičenje u Ljetnom Grand Prixu i prvo na vještačkoj podlozi, a prvi pobjednik bila je ekipa Japana.

23. novembra održano je i prvo ovakvo takmičenje u okviru Svjetskog kupa, i to u Lillehammeru, na olimpijskoj skakaonici Lysgårdsbakken (HS 100). Prvi pobjednik postala je ekipa Norveške.

Najposjećenija takmičenja

uredi

(Pojedinačna takmičenja s posjetom većom od 50.000 ljudi. Spisak nije potpun.)

Plasman Broj gledalaca Mjesto Datum Skakaonica Takmičenje
1. 143.000   Holmenkollen (Oslo) 14. 2. 1952. Holmenkollen ZOI 1952.
2. 130.000   Garmisch-Partenkirchen 16. 2. 1936. Velika olimpijska skakaonica ZOI 1936.
3. 120.000   Zakopane 18. 2. 1962. Wielka Krokiew SP 1962.
4. 111.000   Planica 20. 3. 2016. Letalnica Finale Svjetskog kupa 2015/16.
5. 106.000   Holmenkollen (Oslo) mart 1946. Holmenkollen Skijaški festival Holmenkollen
6. 100.000   Planica 16. 3. 1985. Letalnica SP u ski-letovima 1985.
7. 70.000   Planica 22. 3. 1997. Letalnica Finale Svjetskog kupa 1996/97.
70.000   Holmenkollen (Oslo) 3. 3. 2011. Holmenkollen SP 2011.
8. 57.000   Tauplitz 17. 1. 2016. Kulm SP u ski-letovima 2016.
9. 55.000   Planica 20. 3. 2010. Letalnica SP u ski-letovima 2010.
10. 50.000   Planica 14. 3. 1987. Letalnica Finale Svjetskog kupa 1986/87.
50.000   Hakuba (Nagano) 17. 2. 1998. Hakuba ZOI 1998.

Rekordi

uredi

Uključena su sva takmičenja prije Svjetskog kupa, Olimpijske igre, svjetska prvenstva i Svjetski kup (podaci do 24. 3. 2019).

Kategorija Skakač Rekord
Olimpijske igre (1924–2018)
Pojedinačne pobjede Simon Ammann 4
Osvojene medalje (pojedinačno + ekipno) Matti Nykänen 5
Ekipne pobjede Finska, Njemačka, Austrija 2
Ekipne medalje Austrija 5
Najmlađi pojedinačni pobjednik (Albertville '92) Toni Nieminen 16 godina i 261 dan
Najstariji pojedinačni pobjednik (Pyeongchang 2018) Kamil Stoch 30 godina i 268 dana
Broj učešća na ZOI Noriaki Kasai 8
Svjetska prvenstva (1925–2019)
Najviše pojedinačnih pobjeda Adam Małysz 4
Najviše pojedinačnih medalja Adam Małysz 6
Osvojene medalje (pojedinačno + ekipno) Gregor Schlierenzauer 12
Najviše ekipnih pobjeda Austrija 9
Najviše ekipnih medalja Austrija 20
Najmlađi pojedinačni pobjednik (Thunder Bay '95) Tommy Ingebrigtsen 17 godina i 222 dana
Najstariji pojedinačni pobjednik (Val di Fiemme '13) Anders Bardal 30 godina i 183 dana
Broj učešća na Svjetskim prvenstvima Noriaki Kasai 13
Svjetsko prvenstvo u skijaškim letovima (1972–2018)
Najviše pojedinačnih pobjeda Walter Steiner, Sven Hannawald, Roar Ljøkelsøy 2
Najviše pojedinačnih medalja Matti Nykänen 5
Osvojene medalje (pojedinačno + ekipno) Janne Ahonen 7
Najviše ekipnih pobjeda Austrija 3
Najviše ekipnih medalja Norveška 5
Najmlađi pojedinačni pobjednik (Oberstdorf '08) Gregor Schlierenzauer 18 godina i 47 dana
Najstariji pojedinačni pobjednik (Vikersund '12) Robert Kranjec 30 godina i 224 dana
Broj učešća na Svjetskim prvenstvima Noriaki Kasai 11
Turneja 4 skakaonice (1952–2019)
Najviše ukupnih pobjeda Janne Ahonen 5
Najviše pojedinačnih pobjeda Jens Weißflog 10
Najmlađi pojedinačni pobjednik (Oberstdorf '91) Toni Nieminen 16 godina i 212 dana
Najstariji pojedinačni pobjednik (Bischofshofen '96) Jens Weißflog 31 godina i 169 dana
Najmlađi ukupni pobjednik Toni Nieminen 16 godina i 220 dana
Najstariji ukupni pobjednik Jens Weißflog 31 godina i 169 dana
Najviše nastupa Noriaki Kasai 28
Svjetski kup (1979–2019)
Najviše ukupnih pobjeda Matti Nykänen, Adam Małysz 4
Najviše pojedinačnih pobjeda Gregor Schlierenzauer 53
Najviše pojedinačnih postolja Janne Ahonen 108
Najviše pojedinačnih plasmana među top 10 Janne Ahonen 248
Najviše ekipnih pobjeda Austrija 29
Najviše ekipnih postolja Austrija 75
Najviše pojedinačnih nastupa Noriaki Kasai 566
Najviše ekipnih nastupa Noriaki Kasai 71
Ukupan broj nastupa (pojedinačno + ekipno) Noriaki Kasai 637
Najviše sezona Noriaki Kasai 30
Najviše pojedinačnih pobjeda u letovima Gregor Schlierenzauer 14
Najmlađi pojedinačni pobjednik (Lahti '90) Steve Collins 15 godina i 362 dana
Najstariji pojedinačni pobjednik (Kuusamo '14) Noriaki Kasai 42 godina i 176 dana
Najmlađi ukupni pobjednik (1991/92) Toni Nieminen 16 godina i 303 dana
Najstariji ukupni pobjednik (2017/18) Kamil Stoch 30 godina i 304 dana
Najstariji učesnik u Svjetskom kupu Noriaki Kasai 45 godina i 292 dana
Najstariji skakač na postolju pojedinačno Noriaki Kasai 44 godine i 293 dana
Najstariji skakač među top 10 pojedinačno Noriaki Kasai 45 godina i 285 dana
Najviše pojedinačnih pobjeda u sezoni Peter Prevc 15
Najviše bodova u sezoni Peter Prevc 2303
Najviše puta među osvajačima bodova Noriaki Kasai 462 puta
Ostali rekordi
Prvi skok ikad preko 100 m – pad (Ponte di Legno, 1935) Olav Ulland 103,5 m
Prvi službeni skok preko 100 m (Planica, 1936) Sepp Bradl 101,5 m
Prvi skok ikad preko 200 m – pad (Planica, 1994) Andreas Goldberger 202 m
Prvi službeni skok preko 200 m (Planica, 1994) Toni Nieminen 203 m
Najviše letova preko 200 m Robert Kranjec 206
Svjetski rekorder (Vikersund '17) Stefan Kraft 253,5 m
Svjetski rekorder s kamerom na kacigi (Planica '15) Jurij Tepeš 237,5 m
Svjetski rekorder (30+ godina) (Vikersund '12) Robert Kranjec 244 m
Svjetski rekorder (40+ godina) (Vikersund '17) Noriaki Kasai 241,5 m
Juniorski svjetski rekorder (Planica '10) Gregor Schlierenzauer 232,5 m
Prvo pojedinačno takmičenje u Svjetskom kupu Cortina d'Ampezzo 1979.
Prvo ekipno takmičenje u Svjetskom kupu Lahti 1990.
Prvo mješovito takmičenje ikad – 2 člana Mostec (Ljubljana) 2012.
Prvo mješovito takmičenje ikad – 4 člana Courchevel 2012.
Prvo mješovito takmičenje u Svjetskom kupu Lillehammer 2012.
Prvi tandemski skok ikad i svjetski rekord
(Planica HS 45, 2016)		 Rok Urbanc i Jaka Rus 35 m

Bodovanje

uredi

Pobjednik se odlučuje po sistemu bodovanja zasnovanom na dužini skoka, stilu, dužini zaleta i smjeru vjetra.

Svaka skakaonica ima cilj koji se zove obračunska tačka (ili K-tačka ili "kritična tačka", termin popularan na prostoru bivše Jugoslavije). Ova tačka označena je K-linijom u zoni doskoka, a predstavlja tačku u kojoj doskočna padina počinje prelaziti u râvan (mjereno od kraja zaleta). Kod takmičenja na 90-metarskoj, odnosno 120-metarskoj skakaonici K-linija nalazi se na 90, odnosno 120 m. Za skok tačno na obračunsku tačku skakač dobija 60 bodova. Za svaki metar manje/više dodaje se ili oduzima 1,8 bodova po m (kod letova to iznosi 1,2 boda).[19] Stoga je moguće da takmičar ostvari negativan rezultat ako je njegov skok veoma kraći od kritične tačke, uz loše ocjene za stil (ovo je tipično u slučaju pada).

Iako je cilj takmičenja u skijaškim skokovima preskočiti što veću udaljenost, ocjenjuje se i stil skakača, pa je za pobjedu, osim dugog skoka, potrebno prikazati i dobru tehniku leta te siguran doskok. Ukupni bodovi izračunavaju se po ostvarenoj dužini skoka te zbiru srednje 3 ocjene petorice sudija (najveća i najmanja ocjena se brišu), od kojih svaki može za stil dodijeliti maksimalno 20 bodova. Sudije se nalaze u posebnom tornju, obično s lijeve strane očekivane tačke doskoka. Bodovi za dužinu skoka dodjeljuju se prema odnosu dužine skoka i položaja obračunske tačke pojedine skakaonice.

U januaru 2010. uveden je novi sistem bodovanja koji obuhvata vremenske uvjete. Aerodinamika i brzina na mostu važne su varijable koje određuju vrijednost skoka, a ako se vremenski uslovi mijenjaju u toku takmičenja, uslovi neće biti jednaki za sve, što nije fer. Skakaču se po novom sistemu dodaju ili oduzimaju bodovi ako se zaletište ("kapija") povisuje ili snižava. Naprednija kalkulacija određuje i plus/minus bodove za uslove vjetra u vrijeme skoka. Ovi se bodovi dodaju ili odbijaju od ukupnog broja bodova za skok.

U pojedinačnim takmičenjima sabiraju se vrijednosti dvaju takmičarskih skokova kako bi se odredio pobjednik, dok se u ekipnim takmičenjima sabiraju rezultati svih skokova članova ekipe (4 x 2 skoka). U slučaju loših vremenskih uslova, tj. kad nije moguće održati zadani broj serija, takmičenje se prekida (budući da je sigurnost skakača glavni prioritet), a za službene rezultate uzimaju se oni nakon posljednje kompletirane serije.

Pravila

uredi

Skakači koji su lakši od donje težinske granice kažnjavaju se kraćom maksimalnom dužinom skija, što smanjuje aerodinamički uzgon koji mogu postići. Ova se pravila pripisuju tendenciji sprečavanja najozbiljnijih slučajeva niske mase skakača, ali neki i dalje gube težinu kako bi povećali dužinu koju mogu preskočiti.[20]

Tehnika

uredi

Iako se tehnika skoka s razvojem ovog sporta dosta mijenjala kroz historiju, tehnika doskoka uglavnom je ona prema tehnici "telemark". Preovladavajuća tehnika položaja tijela tokom leta je tzv. V-tehnika, prilikom koje skakač drži skije u V-položaju, s repovima skija skupljenim, a vrhovima odvojenim.

Moderni V-stil rezultat je stila koji je prvi primijenio Jan Boklöv u Švedskoj 1985. kako bi se produžile dužine leta za oko 10% u odnosu na raniji stil paralelnih skija, kakav pamtimo s Nykänenom. U modernim skokovima aerodinamika je postala jak faktor i tiče se dizajna skijaških kombinezona. Prva tehnika bila je kongsberška, koju je razvio Jacob Tullin Thams u norveškom gradu Kongsbergu, a sastojala se u stavu čučnja s rukama pored tijela na zaletištu, a onda se uspravno izleti s rukama paralelnim ispred tijela. Dužine ovih skokova bile su od 45 do 100 m. Tek su 1950. Andreas Däscher i Erich Windisch iz Njemačke razvili tehniku nazvanu "riblja" jer su ruke bile uz tijelo i to je podsjećalo na riblje peraje. Ova tehnika bila je standard do 1985, a skije su bile paralelne. Onda je Boklöv razvio V-stil, koji je danas apsolutno preovladao kod skakača u Svjetskom kupu. Završetak skoka je u telemark-stilu, kad se tlo dodiruje jednom nogom u polučučnju ispred druge noge, dok je doskok na dvije noge stilski nekorektan (ocjene se smanjuju), ali ispravan.

Do sredine 1970-ih skakači su tokom zaleta držali ruke ispred sebe. To se promijenilo kad je istočnonjemački skakač Jochen Danneberg uveo novu tehniku zaleta s rukama usmjerenim unazad, što je bio aerodinamičniji položaj.

Popularnost

uredi

Skijaški skokovi nastali su u skandinavskim zemljama, pa su i danas tamo najpopularniji među gledaocima i TV-publikom. Najbolji takmičari redovno dolaze iz skandinavskih zemalja, prije svih Norveške i Finske, a još jedan jak region u tom sportu jeste Srednja Evropa, naročito Njemačka, Austrija, Slovenija, Poljska, Češka i Švicarska. Jedina zemlja izvan Evrope koja ima dugu tradiciju u ovom sportu i koja je dala dosta uspješnih takmičara jest Japan. Naravno, ovaj sport postoji i u drugim zemljama, ali njihovi takmičari rijetko ostvaruju zapaženije rezultate (tokom 1980-ih izvjestan uspjeh imali su, npr., kanadski skakači). Među najpopularnija takmičenja svakako spada novogodišnja Turneja 4 skakaonice (dvije u Njemačkoj i dvije u Austriji).

Bilo je pokušaja da se popularnost ski-skokova proširi pronalaženjem načina za lakšu izgradnju i održavanje skakaonica za treninge i takmičenja. To uključuje plastični snijeg koji bi osigurao klizavu podlogu za skije čak i u ljetnim mjesecima i na lokacijama gdje su snježne padavine rijetka pojava.

Historijski skokovi

uredi

Muškarci

uredi
Prvi skok Datum Skakač Skakaonica Mjesto Dužina (m)
U historiji novembar 1808.   Olaf Rye Crkva u Eidsbergu   Eidsberg 9,5
Preko 50 m 16. 2. 1913.   Ragnar Omtvedt Wolverine   Ironwood 51,5
Preko 100 m 15. 3. 1936.   Josef Bradl Bloudekova velikanka   Planica 101,5
Preko 150 m 11. 2. 1967.   Lars Grini "Heini Klopfer"   Oberstdorf 150
Preko 200 m 17. 3. 1994.   Toni Nieminen Letalnica   Planica 203
Preko 250 m 14. 2. 2015.   Peter Prevc Vikersundbakken   Vikersund 250

Žene

uredi
Prvi skok Datum Skakačica Skakaonica Mjesto Dužina (m)
U historiji 1897.   Ragna Pettersen Nydalsbakken   Aker 12
Preko 50 m 1932.   Johanne Kolstad Gråkallbakken   Trondheim 62
Preko 100 m 29. 3. 1981.   Tiina Lehtola Rukatunturi   Kuusamo 110
Preko 150 m 5. 2. 1994.   Eva Ganster Kulm   Tauplitz/Bad Mitterndorf 161
Preko 200 m 29. 1. 2003.   Daniela Iraschko Kulm   Tauplitz/Bad Mitterndorf 200

Tandem

uredi
Prvi skok Datum Skakači Skakaonica Mjesto Dužina (m)
U historiji 18. 2. 2016[21]   Rok Urbanc
  Jaka Rus		 Planica HS 45   Planica 35

Skijaški letovi

uredi

Skijaški skokovi potječu iz Norveške, ali domovina skijaških letova jeste Slovenija, u kojoj je 1930-ih Stanko Bloudek konstruirao prvu letaonicu na svijetu, koja je po njemu nazvana Bloudekova velikanka. Kasnije je konstruktorsku tradiciju nastavio Janez Gorišek, građevinski inženjer, sportist i entuzijastični sportski promotor, koji je 1969. konstruirao novu letaonicu na Planici, kao i još nekoliko letaonica i skakaonica širom svijeta. Godine 1936. FIS je počeo regulirati izgradnju skakaonica i odredio međunarodne standarde. U to vrijeme bilo je zabranjeno graditi skakaonice na kojima su bilo mogući skokovi duži od 80 m. Ipak, sagrađena je spomenuta letaonica na Planici (Bloudekova), ali proteklo je nekoliko godina dok FIS nije odobrio održavanje takmičenja na njoj.

Letovi su ekstremna vrsta skijaških skokova. Iste su forme kao i skokovi, samo što se takmičenja održavaju na velikim skakaonicama, tj. letaonicama, na kojima je kritična tačka najmanje 185 m. Kod letova je naglasak više na sposobnosti jedrenja zrakom nego na samim skakačkim sposobnostima. Trenutno ima pet takvih skakaonica u svijetu: Vikersundbakken u Vikersundu (Norveška), "Heini Klopfer" u Oberstdorfu (Njemačka), Kulm u Tauplitzu/Bad Mitterndorfu (Austrija), Letalnica u Planici (Slovenija) i Čertak u Harrachovu (Češka). Šesta letaonica, Copper Peak u Michiganu (SAD), trenutno se ne koristi jer ne odgovara FIS-ovim standardima, iako postoje planovi za rekonstrukciju. Također postoje planovi za izgradnju još letaonica, čak i za dvoransku u finskom mjestu Ylitornio.[22]

Na ovim skakaonicama postižu se najveće dužine i na svakoj je moguće preći 200 m. Trenutni svjetski rekord iznosi 253,5 m, a postavio ga je Austrijanac Stefan Kraft na Vikersundbakkenu 2017. Od 1972. svake druge godine održava se Svjetsko prvenstvo u skijaškim letovima, s tim da je bilo prebačeno iz parnih u neparne godine, pa je opet vraćeno na parne. Takmičenje se odvija u dva dana, odnosno četiri serije, čiji se rezultati sabiru. Na SP 1992, 1994, 1996. i 1998. pojedinačne dnevne pobjede (nakon dvije serije) također su se računale i kao pobjede u Svjetskom kupu.

Većina najboljih takmičara u "običnim" ski-skokovima često su među najboljima i u letovima. Ipak, neki skakači, kao što su Austrijanac Martin Koch, Johan Remen Evensen ili Slovenac Robert Kranjec, smatraju se specijalistima za letove.

Spisak letaonica

uredi
Ime Lokacija Otvorena K-tačka Veličina Rekord
  Vikersundbakken Vikersund 1936. K-200 HS 240   253,5 m
  Letalnica Planica 1969. K-200 HS 240 252 m
  Kulm Tauplitz 1950. K-200 HS 225 244 m
  "Heini Klopfer" Oberstdorf 1950. K-200 HS 225 238,5 m
  Čertak Harrachov 1979. K-185 HS 205 214,5 m
  Copper Peak Ironwood 1970. K-170 HS 180 158 m

Skijaški letovi i padobranstvo

uredi

Skijaši-letači oslanjaju se na iste aerodinamičke položaje tijela kao i padobranci (tzv. tracking[23] i delta-formacije). Budući da su se tehnologija opreme i tehnike leta poboljšale tokom 1970-ih, izgleda da su oba sporta razvila ove aerodinamički stabilne položaje tijela. U zavisnosti od opreme koja se koristi, odnos "klizanja" po zraku za tracking i delta-položaj u oba sporta može biti do 2:1, što znači da skijaš-letač ili padobranac za svaki metar visine koji izgube mogu dobiti 2 m horizontalne putanje. Općenito, padobranci "lete" zrakom dvostruko brže od ski-letača. Učesnici u oba sporta sebe nazivaju "skakačima".

Broj službenih letova preko 200 m

uredi
  • Do 25. 3. 2018.
Plasman Skakač #
1.   Robert Kranjec 206
2.   Simon Ammann 166
3.   Gregor Schlierenzauer 147
4.   Martin Koch 138
  Kamil Stoch 138
6.   Peter Prevc 132
7.   Noriaki Kasai 126
8.   Jurij Tepeš 119
9.   Adam Małysz 112
10.   Richard Freitag 110

Savršeni skokovi

uredi

"Savršen skok" jest slučaj kad skakač dobije maksimalnu ocjenu za stil (20) od svih pet sudija. Dosad je to pošlo za rukom sedmorici skakača:

Br. Datum Skakač Plasman Skakaonica Veličina Mjesto Serija Takmičenje Dužina (m) Video
1. 7. 3. 1976.   Toni Innauer 1. "Heini Klopfer" K-175 L   Oberstdorf – KOP Međunarodna sedmica ski-letova 176 [1]
2. 24. 1. 1998.   Kazuyoshi Funaki 2. "Heini Klopfer" K-185 L   Oberstdorf druga Svjetski kup / SP u letovima 187,5 [2]
3. 25. 1. 1998.   Kazuyoshi Funaki 1. "Heini Klopfer" K-185 L   Oberstdorf druga Svjetski kup / SP u letovima 205,5 [3]
4. 15. 2. 1998.   Kazuyoshi Funaki 1. Hakuba K-120 V   Nagano druga Olimpijske igre 132,5 [4]
5. 17. 1. 1999.   Kazuyoshi Funaki 2. Wielka Krokiew K-116 V   Zakopane prva Svjetski kup 119 [5]
6. 8. 2. 2003.   Sven Hannawald 1. Mühlenkopf K-130 V   Willingen prva Svjetski kup 142 [6]
7. 8. 2. 2003.   Hideharu Miyahira 6. Mühlenkopf K-130 V   Willingen druga Svjetski kup 135,5
8. 6. 1. 2009.   Wolfgang Loitzl 1. "Paul Ausserleitner" HS 140 (noćni) V   Bischofshofen prva Novogodišnja turneja 142,5 [7]
9. 20. 3. 2015.   Peter Prevc 1. Letalnica HS 225 L   Planica druga Svjetski kup 233 [8]
10. 22. 3. 2015.   Jurij Tepeš 1. Letalnica HS 225 L   Planica druga Svjetski kup 244 [9]

Hannawaldu i Loitzlu za njihov drugi skok tog dana sudije su dodijelile po još četiri 20-ice (+ dodatnih 19,5), tako da su dobili devet 20-ica u okviru jednog takmičenja.

Ostali poznati skakači mogu se pronaći na sljedećim spiskovima:

Najpoznatiji skakači

uredi

kako bi bili uvršteni na ovaj spisak, muškarci moraju imati ili najmanje 20 pobjeda u Svjetskom kupu, 400 nastupa u Svjetskom kupu ili tri olimpijske medalje.[24][25] Žene moraju imati najmanje deset pobjeda u Svjetskom kupu ili jednu olimpijsku medalju.[26][27]

Neuspješni

Važna odredišta

uredi
 
Letalnica u Planici

Nacionalni rekordi

uredi
Rang Država Rekorder Dužina Lokacija Godina Izvor
1.   Austrija Stefan Kraft 253,5 m Vikersund 2017. [28]
2.   Norveška Robert Johansson 252 m Vikersund 2017. [29]
  Japan Ryōyū Kobayashi Planica 2019. [30]
4.   Poljska Kamil Stoch 251,5 m Planica 2017. [31][32]
5.   Slovenija Peter Prevc 250 m Vikersund 2015. [33]
6.   Njemačka Markus Eisenbichler 248 m Planica 2017 / 2019. [31][34]
7.   SAD Kevin Bickner 244,5 m Vikersund 2017. [35]
8.   Finska Janne Happonen 240 m Vikersund 2011. [36]
9.   Švicarska Simon Ammann 239,5 m Planica 2017. [37]
10.   Češka Antonín Hájek 236 m Planica 2010. [38]
11.   Rusija Dmitrij Vasiljev 233,5 m Vikersund 2015. [39]
12.   Italija Alex Insam 232,5 m Planica 2017. [40]
13.   Francuska Vincent Descombes Sevoie 230,5 m Vikersund 2016. [41]
14.   Estonija Artti Aigro 228 m Planica 2019. [37]
15.   Kanada Mackenzie Boyd-Clowes 224 m Planica 2016. [42]
16.   Bugarska Vladimir Zografski 214 m Planica 2019. [43]
17.   Švedska Isak Grimholm 207,5 m Planica 2007. [44]
  Južna Koreja Choi Heung-Chul Planica 2008. [45]
19.   Kazahstan Sergej Tkačenko 199,5 m Planica 2019. [46]
20.   Bjelorusija Pjotr Čadajev 197,5 m Kulm 2006. [47]
21.   Slovačka Martin Mesik 195,5 m Kulm 2006. [47]
22.   Ukrajina Vitalij Šumbarec 189,5 m Planica 2009. [48]
23.   Grčka Nico Polychronidis 186 m Oberstdorf 2013. [49][50]
24.   Holandija Boy van Baarle 180 m Oberstdorf – [51][52]
25.   Turska Münir Güngen 145 m Kuusamo 2016. [53]
26.   Gruzija Koba Cakadze 142 m Vikersund 1967. [54]
27.   Španija Bernat Sola 141 m Kulm 1986. [49]
28.   Mađarska Gábor Gellér 139 m Harrachov 1980. [55]
29.   Danska Andreas Bjelke Nygaard 137 m Lillehammer 2000-e [56]
30.   Velika Britanija Sam Bolton 134,5 m Whistler 2019. [57]
31.   Rumunija Eduard Torok 128 m Engelberg 2013. [58]
32.   Kirgistan Dmitrij Čvikov 124 m Innsbruck 2002. [59]
33.   Latvija Kristaps Nežborts 123 m Val di Fiemme 2013. [60]
34.   Kina Tian Zhandong 121,5 m Bischofshofen 2004. [61]
35.   Hrvatska Josip Šporer 102 m Planica 1940-e [62]
36.   Island Anton Øyvindsson 92 m Lillehammer 2018. [63]
37.   Litvanija Zbigniew Kiwert 86 m Nižnji Novgorod 1960. [64]
38.   Andora Tomás Cano 64,5 m La Molina 1992. [65][66][67]
39.   Sjeverna Makedonija Goga Popov 62 m Planica 1952. [68]
40.   Srbija Nikola Stevanović 60 m Planica 2018. [69]
41.   Australija Bruce Neville 57,5 m Westby 1997. [70]
42.   Lihtenštajn Norbert Frick 54,5 m Riezlern 1981. [71]
43.   Uganda Dunstan Odeke 50 m Oslo 1990-e [55]
44.   Crna Gora Božo Čvorović 46 m Žabljak 1960-e [72]
45.   Grenland Hans Holm 45 m Oslo 1956. [73]
46.   Bosna i Hercegovina Džemo Zahirović 36 m Jahorina 1949. [74]
47.   Belgija Rembert Notten 35 m Rückershausen 2012. [75][76][77]
48.   Novi Zeland Brian MacMillan 18,6 m Mount Cook 1937. [78]

Skijaški skokovi na vodi

uredi
Također pogledajte: Skijanje na vodi

Skok se izvodi na dvjema dugačkim skijama, sličnim onima koje koriste početnici, sa specijalnim repnim stabilizatorom, koji je nešto kraći i dosta širi (tako da nosi težinu skijaša kad je na rampi za skok). Skijaši koje vuče čamac fiksiranom brzinom izvode manevre kako bi postigli maksimalnu brzinu kada dolaze na rampu koja pluta na vodi i lansiraju se u zrak s ciljem da pređu što veću dužinu dok ponovo ne dodirnu vodu. Profesionalci mogu postići dužine 70 m. Skijaš mora uspješno doksočiti i zadržati kontrolu nad užetom kako bi mu se daljina priznala.

Ekstremnu verziju ovog sporta, nazvanu (također) "ski-letovi", u kojoj su povećane i brzina čamca i visina rampi promovirali su Scot Ellis i Jim Cara.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Arhiva ski-skakaonica: Norveška, skisprungschanzen.com.
  2. ^ "Decisions of the 45th International Ski Congress in Vilamoura/Algarve". fis-ski.com. 26. 5. 2006. Arhivirano s originala, 23. 1. 2013. Pristupljeno 9. 3. 2013.
  3. ^ Nathaniel Vinton (22. 1. 2007). "Olympics Are Still a Dream for Some Female Athletes". The New York Times.
  4. ^ "Rogge: Women jumpers would dilute Olympics medals". CTV News. 28. 2. 2008.
  5. ^ Christa Case Bryant (9. 11. 2009). "Why women can't ski jump in the Winter Olympics". Christian Science Monitor.
  6. ^ Cindy Chan (29. 4. 2009). "Female Ski Jumpers Seem Olympic Inclusion". Epoch Times. Pristupljeno 14. 11. 2009.[mrtav link]
  7. ^ Rod Mickelburgh (10. 7. 2009). "No female flight in 2010: B.C. court rejects ski jump bid". CTV Olympics. Pristupljeno 14. 11. 2009.
  8. ^ CBC News (10. 7. 2009). "Female ski jumpers lose Olympic battle". CBC News. Arhivirano s originala, 14. 7. 2009. Pristupljeno 14. 11. 2009.
  9. ^ Tatiana Siegel (8. 4. 2009). "Virginia Madsen to defy 'Gravity'". Variety. Arhivirano s originala, 4. 1. 2010. Pristupljeno 9. 3. 2013.
  10. ^ "Women's ski jumping will make its debut in Innsbruck and Sochi". Olympic.org. 6. 4. 2011.
  11. ^ Pogledajte vijest o njenoj operaciji Arhivirano 2. 1. 2014. na Wayback Machine
  12. ^ Pogledajte ovaj link.
  13. ^ Pogledajte ovdje Arhivirano 3. 12. 2013. na Wayback Machine.
  14. ^ Pogledajte ovu vijest[mrtav link].
  15. ^ Pogledajte ovaj link Arhivirano 23. 8. 2013. na Wayback Machine.
  16. ^ "Prvič v zgodovini smučarskih skokov – tekma mešanih parov" (jezik: slovenski). Sportski savez Ljubljane. 16. 6. 2012.
  17. ^ Skakaonice u Mostecu, skisprungschanzen.com
  18. ^ "Video". tvslo.si. 16. 6. 2012.
  19. ^ Ovo je najčešća bodovna vrijednost 1 metra, no ona može biti i manja ili veća, zavisno od veličine same skakaonice.
  20. ^ "For Ski Jumpers, a Sliding Scale of Weight, Distance and Health". New York Times. 12. 2. 2010.
  21. ^ Marko Filej (22. 2. 2016). "Ne boste verjeli: Slovenca prva na svetu s smučmi skočila v tandemu! (video)" (jezik: slovenski). Pristupljeno 7. 4. 2016.
  22. ^ "Projekt skakaonice u Ylitorniju" (jezik: engleski). skisprungschanzen.com.
  23. ^ Zauzimanje položaja tijela koji padobrancu omogućava da se pomjera horizontalno tokom slobodnog pada.
  24. ^ "Competitors having more than one victory – World Cup (male)". FIS. Arhivirano s originala, 15. 3. 2017. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  25. ^ "Competitors having at least one podium – Olympic Winter Games (male)". FIS. Arhivirano s originala, 15. 3. 2017. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  26. ^ "Competitors having at least one victory – World Cup (female)". FIS. Arhivirano s originala, 15. 3. 2017. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  27. ^ "Competitors having at least one podium – Olympic Winter Games (female)". FIS. Arhivirano s originala, 15. 3. 2017. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  28. ^ Andrzej Mysiak (19. 3. 2017). "Sobota w Vikersund: Dwa rekordy świata, trzy rekordy krajów, czternastu skoczków z życiówkami". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 21. 3. 2017. (pl)
  29. ^ Andrzej Mysiak (19. 3. 2017). "Sobota w Vikersund: Dwa rekordy świata, trzy rekordy krajów, czternastu skoczków z życiówkami". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 12. 4. 2019. (pl)
  30. ^ Andrzej Mysiak (24. 3. 2019). "PŚ Planica: Kobayashi stawia kropkę nad i, Żyła czwarty". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 24. 3. 2019.
  31. ^ a b Andrzej Mysiak (25. 3. 2017). "Sobota w Planicy: Był rekord czy nie?". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 12. 4. 2019. (pl)
  32. ^ Andrzej Mysiak (24. 3. 2018). "Sobota w Planicy: Pięć rekordów życiowych, drugi najdalszy skok Stocha". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 24. 3. 2018. (pl)
  33. ^ Andrzej Mysiak (14. 2. 2015). "PŚ Vikersund: Rekord świata, wygrany konkurs i prowadzenie w PŚ dla Prevca!". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 14. 2. 2015. (pl)
  34. ^ Andrzej Mysiak (21. 3. 2019). "Czwartek w Planicy: Rekordy życiowe, rekordy krajów i związane z nimi niejasności". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 22. 3. 2019. (pl)
  35. ^ Adam Buholz (19. 3. 2017). "Raw Air w Vikersund: Seria próbna dla Tepesa". skijumping.pl. Pristupljeno 19. 3. 2017. (pl)
  36. ^ Andrzej Mysiak (13. 2. 2011). "PŚ Vikersund: Zwycięstwo Schlierenzauera, Morgenstern z Pucharem Świata, Małysz z rekordem Polski". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 6. 4. 2012. (pl)
  37. ^ a b Andrzej Mysiak (22. 3. 2019). "Piątek w Planicy: Rekord Estonii, sześć nowych życiówek i... dwie cofnięte". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 12. 4. 2019. (pl)
  38. ^ "FIS Ski Flying World Championships 2010 – Planica (SLO) – Flying Hill Individual - Official Results Final Round" (PDF). fis-ski.com. 20. 3. 2010. Arhivirano s originala (PDF), 30. 3. 2010. Pristupljeno 8. 4. 2012.
  39. ^ Dominik Formela (14. 2. 2015). "PŚ w Vikersund: Dalekie loty w serii próbnej!". skijumping.pl. Pristupljeno 14. 2. 2015. (pl)
  40. ^ Paweł Stawowczyk (24. 3. 2017). "PŚ Planica: Domen Prevc wygrywa serię próbną". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 24. 3. 2017. (pl)
  41. ^ Adam Bucholz (14. 2. 2016). "PŚ w Vikersund: Peter Prevc zwycięzcą festiwalu dalekich lotów". skijumping.pl. Arhivirano s originala, 4. 4. 2016. Pristupljeno 14. 2. 2016. (pl)
  42. ^ Paweł Stawowczyk (17. 3. 2016). "PŚ Planica: Peter Prevc deklasuje na treningu". skijumping.pl. Pristupljeno 17. 3. 2016. (pl)
  43. ^ Andrzej Mysiak (24. 3. 2019). "PŚ Planica: Kobayashi stawia kropkę nad i, Żyła czwarty". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 12. 4. 2019. (pl)
  44. ^ ""e.on Ruhrgas" FIS World Cup Ski Jumping, 30th World Cup Competition Planica (SLO), Flying Hill Individual, Results – Training" (PDF). FIS. Pristupljeno 8. 4. 2012.
  45. ^ ""e.on Ruhrgas" FIS World Cup Ski Jumping – 30th World Cup Competition – Planica (SLO) – Flying Hill Individual – Results Trial Round" (PDF). fis-ski.com. 14. 3. 2008. Pristupljeno 8. 4. 2012.
  46. ^ Andrzej Mysiak (15. 3. 2019). "PŚ Vikersund: Kobayashi przed Kraftem w kwalifikacjach, Kubacki szósty". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 12. 4. 2019. (pl)
  47. ^ a b "FIS Ski-Flying World Championships – 2006 – Tauplitz/Bad Mitterndorf (AUT) – Flying Hill Individual – Results Training" (PDF). fis-ski.com. 12. 1. 2006. Pristupljeno 8. 4. 2012.
  48. ^ "FIS World Cup Ski Jumping – 32nd World Cup Competition – Planica (SLO) – Flying Hill Individual – Results Qualification" (PDF). fis-ski.com. 19. 3. 2009. Arhivirano s originala (PDF), 7. 4. 2009. Pristupljeno 8. 4. 2012.
  49. ^ a b "Rekordy i statystyki: Loty narciarskie". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 7. 4. 2012. (pl)
  50. ^ Dominika Babiarczyk (15. 2. 2013). "PŚ w Oberstdorfie: Treningi dla Schlierenzauera i Freitaga, nowy rekord Grecji". nicesport.pl. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 28. 5. 2013. (pl)
  51. ^ "Boy van Baarle". home.arcor.de/schreierlis. Arhivirano s originala, 18. 10. 2016. Pristupljeno 14. 8. 2013. (de)
  52. ^ "Geschiedenis van het skispringen in Nederland – Deel 1: Skispringen, schansspringen en de noordse combinatie in Nederland". skispringers.nl. Arhivirano s originala, 26. 7. 2010. Pristupljeno 14. 8. 2013. (nl)
  53. ^ "Münir Güngen'den En Uzun Atlama Rekoru". tkf.org.tr. Arhivirano s originala, 22. 12. 2016. Pristupljeno 21. 12. 2016. (tr)
  54. ^ "Skifliegen: Zwei Weltrekorde". Arbeiter-Zeitung: 10. 1967. Arhivirano s originala, 12. 12. 2019. Pristupljeno 12. 2. 2013. (de)
  55. ^ a b Adrian Dworakowski (19. 6. 2009). "Egzotyczne skoki narciarskie". skijumping.pl. Pristupljeno 7. 4. 2012. (pl)
  56. ^ Rasmus Bech (29. 12. 2004). "Dansk skihopper opgiver karrieren". politiken.dk. Pristupljeno 8. 4. 2012. (da)
  57. ^ "NorAm Whistler 17.03.2019 Ski Jumping Canada Whistler Ski Jumping Results" (PDF). usanordic.org. Pristupljeno 18. 3. 2019.
  58. ^ Paweł Stawowczyk (27. 12. 2013). "CoC: Fettner znów najlepszy na treningu, rekord Rumunii". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 3. 2. 2014. (pl)
  59. ^ "Results Training 1 Innsbruck, THU 3 JAN 2002" (PDF). fis-ski.com. Arhivirano s originala (PDF), 14. 5. 2003. Pristupljeno 12. 2. 2013.
  60. ^ "Ogres tramplīnlecējiem spīdoši panākumi pasaules arēnā". fakti.lv. 3. 10. 2013. Pristupljeno 29. 3. 2014. (lv)
  61. ^ "FIS Continental Cup Ski-Jumping 12th COC Competition Bischofshofen Ski-Jumping Individual K125 Official Results" (PDF). fis-ski.com. Arhivirano s originala (PDF), 8. 8. 2004. Pristupljeno 12. 2. 2013.
  62. ^ M. Kobus + P. Stawowczyk (1. 3. 2006). "Skoki w Chorwacji – reaktywacja". skokinarciarskie.pl. Pristupljeno 7. 4. 2012. (pl)
  63. ^ Paweł Borkowski (29. 3. 2018). "Anton Oeyvindsson: Jestem bardzo dumny z tego, że mogę reprezentować Islandię". skijumping.pl. Pristupljeno 5. 4. 2018. (pl)
  64. ^ Henryk Mażul (1. 5. 2006). "Ptaki w locie naśladując". tygodnik.lt. Arhivirano s originala, 3. 12. 2013. Pristupljeno 12. 2. 2013. (pl)
  65. ^ "Bernat Solá, campió naciónal". El Mundo Deportivo: 46. 22. 1. 1992. (es)
  66. ^ "Fis-Ski - biographie - CANO Thomas". fis-ski.com. Pristupljeno 4. 5. 2013.
  67. ^ "Copa dél Rey en La Molina". El Mundo Deportivo. 24. 1. 1992: 34. journal zahtijeva |journal= (pomoć) (es)
  68. ^ "Пред "Четирите скокалници" имаше четирикатна скокалница на Шапка". novamakedonija.com.mk. Arhivirano s originala, 26. 1. 2012. Pristupljeno 12. 2. 2013. (mk)
  69. ^ Paweł Borkowski (28. 11. 2018). "Serbski jedynak, czyli jak syn realizuje marzenia ojca". skijumping.pl. Pristupljeno 28. 11. 2018. (pl)
  70. ^ Adam Kwieciński. "NEVILLE Bruce". wyniki-skoki.hostingasp.pl. Pristupljeno 10. 3. 2014. (pl)
  71. ^ Adam Kwieciński. "FRICK Norbert". wyniki-skoki.hostingasp.pl. Pristupljeno 13. 7. 2015. (pl)
  72. ^ "Žabljak". skisprungschanzen.com. Pristupljeno 12. 2. 2013.
  73. ^ A. Lars Svendsen (31. 1. 1957). "Grønlandsk ungdom for første gang med i Olympiade". Atuagagdliutit: 19. (da)
  74. ^ "ISTORIJA SKIJANJA NA JAHORINI I BIH". ssk.co.ba. Arhivirano s originala, 26. 1. 2011. Pristupljeno 27. 12. 2012.
  75. ^ "Neerpeltenaar kroont zich tot Belgisch kampioen schansspringen". Het Belang van Limburg. 13. 6. 2012. Pristupljeno 14. 6. 2012. (nl)
  76. ^ Broekx, Jesse (11. 6. 2012). "Tom Waes niet langer beste Belgische schansspringer". sport.be.msn.com. Arhivirano s originala, 15. 9. 2019. Pristupljeno 14. 6. 2012. (nl)
  77. ^ Van Horne, Kizzy (14. 6. 2012). "Twintiger snoept Belgisch record schansspringen van Tom Waes af". Het Nieuwsblad. Pristupljeno 14. 6. 2012. (nl)
  78. ^ "Ski-ing. Americans at Mount Cook. Durrance wins two events". Auckland Star: 15. 27. 7. 1937. Pristupljeno 12. 2. 2013.

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Skijaški skokovi


Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Skijaški_skokovi&oldid=3604938"