Idi na sadržaj

Bijelo dugme (album)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bijelo dugme
Studijski album Bijelog dugmeta
Objavljen1984.
Žanrrock
Trajanje39:07
IzdavačDiskoton
Producent(i)Goran Bregović
Hronologija albuma Bijelog dugmeta
Uspavanka za Radmilu M.
(1983) 		Bijelo dugme (Kosovka djevojka)
(1984) 		Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo
(1986)

Bijelo dugme je osmi LP-album grupe Bijelo dugme iz 1984. godine u izdanju diskografske kuće Diskoton. Album je sniman u studijima RTV Skoplje, RTV Zagreb i RTV Sarajevo. Zbog upotrebe poznate slike Uroša Predića "Kosovska devojka" za naslovnicu albuma, album Bijelo dugme nezvanično je poznat pod nazivom Kosovka djevojka.[1]

Pozadina i snimanje

[uredi | uredi izvor]

Bijelo dugme je jedini album ove grupe snimljen s pjevačem Mladenom Vojičićem Tifom, koji je u grupu došao kao zamjena za Željka Bebeka. Album je također zapažen po tome što u njemu učestvuje bivši član Laza Ristovski, koji je nakon objavljivanja albuma ponovo postao zvanični član grupe. Album je pohvaljen zbog upotrebe računara i digitalnih sintisajzera kao što su emulator i waveterm. Čak je i Bregović tvrdio da je upotreba takvih instrumenata povećala njihov muzički krug djelovanja, koji predstavlja jedan od činilaca uspjeha ovog muzičkog djela. Laza Ristovski je bio poznat po ponovnoj upotrebi več navedene muzičke opreme za kasniji album "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo"

Bijelo dugme je anketirano 1998. godine kao 28. na listi 100 najvećih jugoslavenskih rok i pop albuma u knjizi YU 100: najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike.[1]

Pjevač Željko Bebek napustio je Bijelo dugme u aprilu 1984. godine, odlučivši se posvetiti svojoj solo karijeri, a novi pjevač u grupi postao je bivši član muzičkih sastava Top i Teška industrija Mladen Vojičić Tifa.[2] Grupa je ljeto 1984. godine provela u Rovinju, gdje su održali male koncertne nastupe u turističkom centru Monvi, pripremajući se za predstojeće snimanje albuma.[3]

Album je snimljen u Sarajevu, Skoplju, Zagrebu i Beogradu.[4] Radni naslov albuma "Još uvijek nas ima" odbačen je nakon što je odlučeno da se slika Uroša Predića pojavi na naslovnici.[5] Uz Bijelo dugme na studijskim snimkama nastupili su orkestar Narodnih instrumenata Skopske radio stanice, folk grupa Ladarice kao prateće pjevačice, Pece Atanasovski na gajdi i Sonja Beran-Leskovšek na harfi. U pjesmi "Pediculis pubis" kao pjevač pojavio se Bora Đorđević, vođa tadašnjih glavnih konkurenata Bijelog dugmeta, grupe Riblja čorba.[4] Đorđević je pjesmu napisao zajedno sa vođom Bijelog dugmeta Goranom Bregovićem, a otpjevao je pjesmu zajedno s Bregovićem i Tifom Vojičićem.[6] Bregović je kasnije zauzvrat gostovao na albumu Istine Riblje čorbe iz 1985. godine, pjevajući s Đorđevićem u pjesmi "Disko mišić".[7]) Đorđević je imao ideju o političkoj pjesmi, a u tekstu se spominju imena i nadimci jugoslavenskih političara, ali Bregović ga je nagovorio da pjesma sadrži šaljive stihove o stidnim ušima.[6] Konačni miks albuma uradio je njemački producent Theo Werdin, koji je u početku došao u Sarajevo zbog produciranja albuma Vatra) grupe Divlje jagode, ali kojeg je izdavačka kuća Diskoton nakon dolaska angažirala da radi na albumu Bijelog dugmeta.[8]

Na albumu je predstavljena verzija jugoslavenske himne, "Hej, Slaveni", kao uvodna pjesma.[4] Pjesma "Lipe cvatu, sve je isto k'o i lani" muzički je zasnovana na pjesmi "Šta ću nano dragi mi je ljut" koju je napisao Bregović, a izvorno snimila Bisera Veletanlić.[2]

Prijem kod publike i događaji nakon izlaska

[uredi | uredi izvor]

Publika je dobro prihvatila novo muzičko djelo Bijelog dugmeta, a pjesma "Lipe cvatu, sve je isto k'o i lani" bila je najveći hit na albumu. Među ostalim uspješnim pjesmama bile su: "Padaju zvijezde", "Lažeš", "Da te bogdo ne volim" i "Jer kad ostariš".[2] Međutim, mnogi muzički kritičari nisu dali dobre kritike novom muzičkom djelu Bijelog dugmeta.[9]

Prodaja albuma i koncertna turneja koja je uslijedila bila je veoma uspješna, a [2] album je prodan u više od 420.000 primjeraka.[10]

Pod pritiskom profesionalnih obaveza, iznenadne slave i medijskog skandala izazvanog otkrivanjem njegove upotrebe LSD-a, Mladen Vojičić Tifa je odlučio napustiti grupu. Posljednji put je nastupio sa Bijelim dugmetom na koncertu u Moskvi.[2]

Utjecaj i naslijeđe albuma Bijelo dugme

[uredi | uredi izvor]

Narodno orijentisani pop rock zvuk Bijelog dugmeta, uz ideju jugoslavenstva, prisutan na albumu preko naslovnice "Hej, Sloveni", utjecao je na veliki broj pop rock grupa iz Sarajeva, poput: Merlina, Plavog orkestra, Crvene jabuke, Valentina i Hari Mata Hari, koji su često etiketirani kao Novi partizani.[2]

Album je anketiran 1998. godine kao 28. na listi 100 najvećih jugoslovenskih rok i pop albuma u knjizi YU 100: najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike.[1]

Godine 2000. pjesme "Lipe cvatu" i "Za Esmu" našle su se na 10., odnosno 78. mestu na listi Rock Express Top 100 jugoslavenskih rok pjesama svih vremena.[11]

Muzički kritičar Dimitrije Vojnov je 2007. godine album Bijelo dugme proglasio jednim od deset najvažnijih muzičkih zapisa u historiji jugoslavenskog rocka, uprkos negativnom mišljenju o albumu.[12]

Godine 2011. slušaoci Radija 202 glasali su za pjesmu "Meni se ne spava" kao jednu od 60 najvećih pjesama koje je PGP RTB / PGP RTS objavio tokom 60 godina postojanja ove izdavačke kuće.[13]

Kritike

[uredi | uredi izvor]

Rock novinar Dušan Vesić izjavio je o albumu Bijelo dugme:

Sa stanovišta članova grupe Bijelo dugme bio je to album samoodržanja. [...] Bili su zajedno na snimanju tog albuma. Disali su kao jedan, provodili sve vrijeme u studiju i pratili Bregovićevu energiju. Razmišljali su o svakom detalju. Taj album je zbirka nevjerovatnih detalja uklopljenih u nevjerovatno jedinstvo. [...]

Uopšteno govoreći, to je čarobni album, čaroban u svakoj tački, u svakoj noti i u svakom pjevanom slogu. Ili - kako bi rekao Đorđe Matić, autor najboljih eseja o Bijelom dugmetu koji nikada nisu napisani - "nešto što je, istovremeno, poput Sex Pistolsa, poput ruskih suprematista i italijanskih futurista, i slično, u širem kontekstu, sama Jugoslavija - sve je to moglo, sada je očito, trajati samo kratko, najkraće vremensko razdoblje, baš kao i svaka supernova - eksplozija zvijezde po svojoj prirodi ne može trajati dugo."

Ako je album Uspavanka za Radmilu M. bio nagovještaj Bregovićevog žanra, album Bijelo Dugme bio je najava. Predstavlja najveću umetničku nezavisnost koju je postigla jugoslavenska kultura kada je u pitanju popularna muzika. A onda je to album koji ne liči ni na jedan drugi album, nigdje drugdje.

Dramaturg, scenarista, režiser i glumac Dimitrije Vojnov izjavio je u martu 2007. godine o albumu Bijelo dugme:

Pretpostavimo da gledamo muzičku djelatnost Laibacha i Mizara kao ideološku avangardu - kao Marxa i Engelsa jugoslavenskog rocka, a Ribljoj čorbi dalje dodijelimo ulogu naroda, tada se na Bijelo dugme može gledati kao na lokalni komšijski ogranak Komunističke partije. Bijelo dugme je bilo spoj jugoslavenske stvarnosti sa slikom koja je stvorena da pokaže kakve bi stvari trebale biti, ali bez pretjeranih iluzija. Bijelo dugme nudilo je blago stilizirano, malo uklonjeno stanje stvari.

Na svom istoimenom albumu iz 1984. godine, Bijelo dugme snimili su jedan od svojih najvećih hitova, "Lipe cvatu", pjesmu veću od života. Album se otvara omotojugoslavenske himne "Hej, Sloveni", odlukom koja je tipičan primer titoističkog pseudo-disidentstva. A donijeli su nam i klinički plagijat Van Halena u pjesmi "Padaju zvijezde." Sve u svemu, ako vam je potreban jedan album na koji ćete ukazati kao na definiciju kanona ovog benda, evo ga.

Naravno, još je važnije imati na umu da je ovaj album oborio cijelu SFR Jugoslaviju s nogu, da su njegovi hitovi postali besmrtni i da je Bregovićeva knjiga o stvaranju hit ploča počela nastajati u vrijeme nastanka ovog albuma. U isto vrijeme, navodno je izjavio da namjerno ne ulaže puno truda u audio miksanje svojih ploča, jer je smatrao da njegovi obožavatelji ionako imaju lošu stereo opremu kod kuće, dok dalje pretpostavljajući da oni koji posjeduju dobru opremu sigurno ne bi trošili vrijeme na slušanje Bijelog dugmeta. Još jedan od njegovih bisera mudrosti kada je riječ o stvaranju hit pjesama bilo je to što je znao da će "Lipe cvatu" odjeknuti kod masovne publike jer je statistički izračunao kada je posljednji put pjesma u tom ritmu postala hit.

U svakom slučaju, ova ploča je početnica o tome kako napraviti komercijalno čudovište u jugoslavenskom rocku, ploča za svadbe i sahrane, za jugoslavensku stereo opremu, za zabavu nacija i narodnosti i kako stvoriti balon koji se ne može puhnuti daleko.

[12]

Spisak pjesama

[uredi | uredi izvor]
  1. "Hej, slaveni" (Samuel Tomášik)
  2. "Padaju zvijezde" (Bregović)
  3. "Meni se ne spava" (Bregović)
  4. "Za Esmu" (Bregović)
  5. "Jer kad ostariš" (Bregović)
  6. "Lipe cvatu, sve je isto k'o i lani" (Bregović)
  7. "Pediculis pubis" (Bregović - Bora Đorđević/Bregović)
  8. "Aiaio radi radio" (Bregović)
  9. "Lažeš" (Bregović)
  10. "Da te bogdo ne volim" (Bregović)

Članovi grupe

[uredi | uredi izvor]

Saradnici

[uredi | uredi izvor]
  • Ton majstor: Mufid Kosović
  • Ton majstor: ing. Škalec
  • Ton majstor tokom snimanja u RTV Skoplje sa Orkestrom narodnih instrumenata: Milka Gerasimova
  • PPG kompjuter: Laza Ristovski
  • Orkestar narodnih instrumenata RTV Skoplje
  • Solo gajde: Pece Atanasovski
  • Harfu snimila: Sonja Beran - Leskovšek

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c Antonić, Duško; Štrbac, Danilo (1998). YU 100: najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike. Belgrade: YU Rock Press.
  2. ^ a b c d e f Janjatović, Petar (2007). EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006. Belgrade: self-released. str. 34.
  3. ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 230.
  4. ^ a b c Bijelo Dugme at Disogs
  5. ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 237.
  6. ^ a b Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 240.
  7. ^ Istina at Discogs
  8. ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 241.
  9. ^ Krstulović, Zvonimir (2005). Bijelo Dugme: Doživjeti stotu. Profil. str. 42.
  10. ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 236.
  11. ^ "100 najboljih pesama svih vremena YU rocka". Rock Express (jezik: Serbian). Belgrade: Rock Express (25).CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  12. ^ a b "10 najvažnijih SFRJ ploča", Dimitrije Vojnov, pressonlie.rs
  13. ^ 60 hitоvа еmisiје PGP nа 202!, facebook.com
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Bijelo_dugme_(album)&oldid=3547213"