Buha
| Buha | |
|---|---|
 Pseća buha pod mikroskopom | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Arthropoda |
| Razred | Insecta |
| Red | Siphonaptera |
| Podredovi | |
| Ceratophyllomorpha Hystrichopsyllomorpha | |
Buha je naziv za male insekte bez krila iz reda Siphonaptera. Buhe su vanjski paraziti koji se hrane krvlju sisara i ptica.
Najpoznatije vrste buha su:
- Mačija buha (Ctenocephalides felis),
- Pseća buha (Ctenocephalides canis),
- Ljudska buha ili obična buha (Pulex irritans)
Morfologija
[uredi | uredi izvor]
Buhe su mali (duge 1,5 do 3 mm), pokretni, najčešće tamno obojeni, beskrilni insekti koji posjeduju cjevčicu na usnom aparatu prilagođenu sisanju krvi domaćina. Tijelo im je postranice spljošteno (latero-lateralno) što omogućava lakše kretanje kroz dlaku i perje domaćina. Noge su im dugačke, posebno zadnji par koji je prilagođen za skakanje (vertikalno do 18 cm, horizontalno do 33 cm[1]), oko 200 puta više od dužine tijela, što čini buhu najboljim skakačem u životinjskom svijetu (u odnosu na dužinu tijela). Tijelo im je čvrsto, polirano i pokriveno brojnim dlačicama okrenutim prema nazad[2] što omogućava lakše i brže kretanje. Tijelo može izdržati veliki pritisak, kao što je preživljavanje češanja. Dok se odrasle buhe hrane samo krvlju, njihove larve se hrane organskom materijom kao što je feces odraslih jedinki[3].
Životni ciklus
[uredi | uredi izvor]
Buhe se razvijaju kompletnom metamorfozom, prolezeći kroz faze embriona, larve, lutke i adulta. Životni ciklus počinje kada ženka izbaci jaja nakon hranjenja. Jaja se legu u grupicama do 20 komada, obično na domaćinu, nakon čega padaju na tlo. To se dešava najčešće na mjestima gdje domaćin se odmara ili spava. Jajima je potrebno oko dva dana da se izlegu.[1]
Larve zatim izlaze iz jaja i počinju se hraniti dostupnom organskom materijom kao što su mrtvi insekti, feces i sl. Slijepe su i izbjegavaju svjetlost, drže se tamnijih mjesta kao što je pijesak, razne šupljine ili mjesto za spavanje domaćina. Larve se razvijaju 1-2 sedmice nakon čega stvaraju oko sebe kukuljicu i ulaze u stadij lutke. Nakon 1-2 sedmice totalno se razvijaju i spremne su izaći iz kukuljice. U slučaju da domaćina nema u blizini mogu ostati u kukuljici dok ne dobiju signal za izlazak, a to je prisustvo domaćina. Signal mogu biti vibracije, zvuk, toplina i ugljik dioksid.[1]. U fazi larve ili ličinke mogu i prezimiti. Nakon izlaska iz kukuljice odrasle buhe imaju jednu sedmicu da nađu hranu, nakon čega mogu preživiti od dva mjeseca pa čak i do godinu dana bez hrane.
Cijeli životni ciklus može trajati od dvije sedmice, pa čak i do nekoliko mjeseci, u zavisnosti od okolnosti.
Patogeneza
[uredi | uredi izvor]
Buhe napadaju različite vrste toplokrvnih kičmenjaka uključujući pse, mačke, ljude, kokoške, zečeve, vjeverice, pacove, miševe i dr. Buhe na tijelu domaćina uzrokuju svrab koji rezultira pokušajem domaćina da otkloni buhu griženjem, češanjem i sl. Također buhe kod nekih domaćina mogu uzrokovati i alergijske reakcije na pljuvačku buha. Najčešće posljedica buha na dumaćinu je blaga oteklina sa ubodnom tačkom na sredini. U nekim slučajevima može doći i do opadanja dlake kao posljedica frkventnog češanja, a u ekstremnim slučajevima može doći i do anemije.
Buhe mogu biti i prenosnici bolesti kao što je npr. kuga[4], endemski tifus[5] ili himenolepijaza[6].
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 3. 3. 2008. Pristupljeno 3. 5. 2008.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ http://edis.ifas.ufl.edu/IG087
- ^ http://bugguide.net/node/view/7040
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 15. 9. 2008. Pristupljeno 10. 9. 2008.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 17. 9. 2008. Pristupljeno 10. 9. 2008.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 10. 10. 2009. Pristupljeno 10. 9. 2008.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
