Centar (šah)

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Centar (•)
Širi centar (x)

Pojam centra u šahu označava 4 polja u sredini šahovske table: d4, d5, e4, e5. Kao širi centar definiraju se polja c3, c4, c5, c6, d3, d6, e3, e6, f3, f4, f5 i f6.

Značenje

Centralna polja u fazama igre (otvaranje, središnjica i završnica) veoma su značajna za razvoj igre, mada se značaj u zavisnosti od faze igre razlikuje. Borba za osvajanje centra počinje još u samom otvaranju. Bez kontrole centralnih polja napadi na protivničkog kralja s krila gotovo su neizvodivi. Šahovske figure postavljene u centru kontroliraju čitavu tablu; dama i skakač posebno pokazuju svoju snagu na tim poljima.

U vremenu prvih svjetskih prvenstava u šahu vladalo je mišljenje da se centar mora zauzeti najmanje jednim pješakom od strane obaju igrača. Aaron Nimzowitsch kasnije je formulirao tezu da je za zaposjedanje centra dovoljno kontrola centra drugim figurama.

Vrste

Po Kotovu, postoji 5 važnih strateških načina centriranja pješaka:

• Dinamički centar: Pozicija pješaka u centru je neriješena, zbog čega je prilično napeta. Iz ove konstelacije moguće su sve ostale varijante, kao, npr, u Sheveningenskoj varijanti Sicilijanske odbrane. U varijanti dinamičkog centra posebna se pažnja mora obratiti na napade s krila. Glavna opasnost za napadača jest protivudar na kralja u centru. Za igrača u odbrani važno je održavanje napetog stanja u centru.
• Zatvoreni centar: U centru se nalaze vezani pješaci, tzv. pješački lanac. Tipičan primjer je Francuska odbrana. Krilni napadi su u zatvorenom centru još važniji. Obično se izvode pješacima, a ako jedna strana napadne s pogrešne strane, napad je obično bezuspješan. U ovoj varijanti važna je aktivna strategija i njeno dosljedno, gotovo teorijsko izvođenje. Odbrambena strategija svodi se na protivnapad na drugom krilu i, ako je to moguće, preko centra. Pasivna odbrana je nedovoljna i u svim slučajevima vodi ka gubitku.
• Otvoreni centar: U centru se ne nalaze pješaci. Napadi pješacima u ovoj varijanti su loši. Aktivnom igrom figura moguće je postići prednost. Odbrambena strategija svodi se na igru figurama i razmjenu napadačkih figura, čime se rasterećuje napad na kralja. U odbrani je potrebno zauzeti centar, te zatvoriti mogućnost daljih napada protivnika.
• Pokretni centar: Slobodni pješaci zauzimaju centar, kao u Aljehinovoj odbrani. Napadačka strategija pokretnog centra svodi se na maksimalno stješnjavanje protivnika, koje je moguće postići pješačkim maršem. Sužavanje polja kretanja protivnika omogućava napad preko krila u sljedećoj fazi. Najbolja odbrana je blokada protivničkih pješaka u napredovanju.
• Statički centar: U centru se nalaze blokirani pješaci. Osvajanje centra temelj je za jaki napad na kralja. Odbrana je moguća i koncentrira se na suzbijanje kontrole protivnika nad centrom. Kod statičkog centra moguće je veliko grupiranje figura u centru.

Primjeri iz otvaranja

Zukertort – Steinitz,
1886.

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Položaj nakon 6. e3

Dijagram prikazuje često igranu poziciju Odbijenog daminog gambita iz partije, koja se igrala 1886. na prvom službenom Svjetskom prvenstvu u šahu između Zukertorta i Steinitza. Obje strane imaju pješaka u centru, kojeg pokušavaju kontrolirati, te time dolazi do ravnoteže u centru.

Botvinik – Smislov,
1954.

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Položaj nakon 6. ... Lf8-g7

Često igrana varijanta, prikazana na dijagramu, uzeta je iz partije Svjetskog prvenstva 1954. između Mihaila Botvinika i Vasilija Smislova (Grünfeldova odbrana). Bijeli je pješacima zauzeo d4 i e4, dok crni kontrolira polja e5 i d4 lovačkim fjanketom na g7, te prijetnjom c7-c5, s kasnijim osiguravanjem Sb8-c6, što pojačava pritisak na centar, te se time dovodi u dinamičku ravnotežu.