Idi na sadržaj

Jugoslavenska muslimanska organizacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jugoslavenska muslimanska organizacija
PredsjednikIbrahim ef. Maglajlić
Osnovana1919.
Broj članova6000 [1]

Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO) je politička stranka nastala nakon Prvog svjetskog rata, a okupljala je uglavnom Bošnjake.

Historija

[uredi | uredi izvor]

Period prije osnivanja

[uredi | uredi izvor]

Potreba o osnivanju posebne muslimanske političke stranke javlja se još nakon odlaska Turskog carstva i dolaska Austro-Ugarske na prostore Bosna i Hercegovina. Ova prijeka potreba je kulminirala nakon završetka Prvog svjetskog rata i općenito teškog stanja u kojem su se našli muslimani a pogotovo zemljoposjednici. U to doba, političko okupljanje muslimana, kao i ostalih zajednica u Bosni i Hercegovini, se uglavnom odvijalo se oko političkih listova koji se tada osnivaju. U slučaju bosanskih muslimana ti listovi su bili Vrijeme i Jednakost, koji su počeli izlaziti krajem decembra 1918. i januara 1919. godine.[2] Političku grupu oko lista Vrijeme, činili su Mehmed Spaho, dr. Halid-beg Hrasnica, Sakib Korkut i drugi a nazivali su se Muslimanska organizacija. Svoj program su istakli u prvom broju lista, 8. januara 1919. godine. Zalagali su se za demokratiju i ustavnost, pravdu i slogu. Bili su stanovišta kako se muslimani nisu nikada otuđili ni svojoj domovini ni jeziku....[2] U isto vrijeme, u Tuzli je 29. decembra 1918. održan sastanak grupe muslimana s ciljem stvaranja jedinstvene muslimanske političke organizacije. Glavna ličnost ove grupe bio je tuzlanski muftija Ibrahim ef. Maglajlić. Izloženi program i ciljevi su bili skoro identični onima iz Muslimanske organizacije. Vremenom dolazi do objedinjavanja ove dvije političke grupe muslimana u Jugoslavensku muslimansku organizaciju.

Osnivanje

[uredi | uredi izvor]

16. februara 1919. godine održan je sastanak na kojem je donesena odluka o formiranju stranke pod nazivom Jugoslavenska muslimanska organizacija. Tom prilikom izabran je i Centralni odbor stranke koji se sastojao od 31 člana. Za predsjednika je izabran Ibrahim ef. Maglajlić, a za potpredsjednike dr. Halid-beg Hrasnica i dr. Hamdija Karamehmedović. Na istom sastanku je odlučeno da prestane izlaziti dotadašnji list Vrijeme, a da se pokrene novi list što se i desilo kada je 22. februara 1919. godine izašao iz štampe 1. broj lista Pravda - novog stranačkog glasila.[3]

Izbori za Ustavotvornu skupštinu

[uredi | uredi izvor]

Na izborima za ustavotvornu skupštinu održanim 28. novembra 1920. godine, JMO je ostvarila neočekivano veliki uspjeh dobivši oko 110.000 glasova, odnosno 24 mandata u skupštini. Politički uspjeh novoformirane JMO je bio iznenađenje za sve tadašnje političke stranke. To se posebno odnosilo na tadašnje političke krugove u Beogradu, jer im nikako nije odgovarala činjenica da su se bosanski muslimani politički organizirali i da žele ostvariti političku dominaciju na prostoru Bosne i Hercegovine.[4] Pri formiranju ustavotvorne skupštine Kraljevine SHS, u njen sastav su na osnovu izbornih rezultata ušla 24 poslanika JMO među kojima je bio i Mehmed Spaho koji je u to vrijeme bio najistaknutiji član stranke. U martu 1921. godine, JMO je formirala delegacija za pregovore s Vladom, koju su sačinjavali: dr. Mehmed Spaho, dr. Hamdija Karamehmedović i Osman Vilović. Ista delegacija je 15. marta iste godine sklopila sporazum sa mandatarom Vlade Nikolom Pašićem. Ovim sporazumom Pašić se, pored očuvanja teritorijalne kompaktnosti Bosne i Hercegovine, obavezao i na osiguranje vjersko-prosvjetne autonomije, i još nekih stvari koje su bile ciljevi JMO. Pored toga, Mehmed Spaho je potvrdio da je postignut sporazum i za sastav Vlade Bosne i Hercegovine. U toj novoj vladi JMO bi trebala dobiti tri resora: unutrašnje poslove, prosvjetu «i još jedan resor».[5] Ustavotvorna skupština je 28. juna 1921. godine nakon niza problema i političkih dogovora donijela Vidovdanski ustav. JMO je glasala za ovaj ustav pod uslovom da se prilikom organizacije državne uprave u Bosni i Hercegovini poštivati njene historijske granice, odnosno da će se očuvati teritorijalna kompaktnost Bosne i Hercegovine.[6] JMO je ovim sporazumom izborila član 135. u Ustavu Kraljevine SHS, koji je u historiji prepoznat kao "turski paragraf", a kojim se, zapravo, određuje da BiH tada "ostaje u postojećim granicama".

Raskol u JMO

[uredi | uredi izvor]

Zbog neispunjenja većine dogovorenih stvari, veliki broj poslanika JMO u skupštini Kraljevine SHS je zbog toga zagovarao ideju da se prekine saradnja sa vladinom koalicijom. Oko ove ideje pojavila se podijeljenost u redovima stranke. Grupa na čelu sa prvim predsjednikom JMO Ibrahim ef. Maglajlićem, je bila za ostanak u koaliciji, dok je grupa koju je predvodio Mehmed Spaho bila protiv svake saradnje sa koalicijom. Grupa koja je bila za nastavak koalaicije je imala 13 od ukupno 24 poslanika u skupštini. Zbog svega toga 1. februara 1922. godine Mehmed Spaho podnio ostavku na ministarsku dužnost, čime prelazi u opoziciju iako njegova stranka, zahvaljujući odnosu snaga u Poslaničkom klubu u Skupštini, ostaje u vlasti.[7] Sukob ove dvije grupe će kulminirati na zasjedanju Centralnog odbora JMO održanom 14-16. aprila 1922. godine. Najvažniji zaključak sa ove sjednice Centralnog odbora je odluka da se za sredinu juna 1922. sazove Zemaljska skupština stranke, koja treba arbitrirati u sukobu između dviju nastale frakcija.[8] Na Zemaljskoj skupštini održanoj 15. juna 1922. godine, grupa koju je predvodio Mehmed Spaho odnijela je definitivnu pobjedu, što će njemu lično pomoći da se profilira kao nesporni lider ne samo stranke nego i većine Muslimana.[9] Poražena stranačka frakcija obrazuje Privremeni odbor nove organizacije u koji su ušli muftija Ibrahim ef. Maglajlić kao predsjednik, Osman Vilović kao potpredsjednik, i Ahmet Šerić kao sekretar. Osim toga definisano je i to da će nova stranka pokrenuti svoj list pod nazivom «Istina», koji će izlaziti dva puta sedmično, a uređivat će ga Sakib Korkut. Nova stranka nazvana je JMNO (Jugoslavenska muslimanska narodna organizacija).

Izborni rezultati

[uredi | uredi izvor]

Izborni rezultati JMO u periodu 1920-1927[10]

Godina Broj glasova (%) Broj poslanika
1920 6,9 24
1923 5,2 18
1925 5,4 15
1927 2,5 18

Istaknuti članovi JMO

[uredi | uredi izvor]

31 član centralnog odbora JMO:

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
  • Kamberović, Husnija. Mehmed Spaho (1883-1939): Politička biografija. Sarajevo: VKBI, 2009. ISBN 9789958471094.CS1 održavanje: ref=harv (link)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ (Kamberović, i str. 73)
  2. ^ a b (Kamberović, i str. 25.)
  3. ^ (Kamberović, i str. 27 i 28)
  4. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 20. 8. 2013. Pristupljeno 27. 10. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  5. ^ (Kamberović, i str. 39)
  6. ^ (Kamberović, i str. 38)
  7. ^ (Kamberović, i str. 50 i 51)
  8. ^ (Kamberović, i str. 52)
  9. ^ (Kamberović, i str. 53)
  10. ^ http://books.google.com/books?id=L6ApcPGGyokC&pg=PA97[mrtav link]