Mljet
Mljet je ostrvo u Jadranskom moru.
Mljet (lat. Melita, ital. Meleda) je osmi po veličini otok u Hrvatskoj, jedan od najvećih južnodalmatinskih otoka te ujedno najjužniji i najistočniji od većih hrvatskih otoka. Pripada dubrovačkom arhipelagu. Dug je 37 km, a širok 3 km. Jednako kao i danas, Mljet je svu svoju historiju gravitirao isključivo ovom području. Nalazi se u neposrednoj blizini Dubrovnika, Korčule, Elafitskih otoka, a od poluostrva Pelješca ga dijeli Mljetski kanal.
Zbog jednakog naziva u rimskim, a kasnije u spisima na latinskom jeziku, Mljet je kroz historiju vrlo često bio zamjenjivan otokom Maltom te se danas dvije svjetski poznate legende o brodolomima Homerovog Odiseja te sv. Pavla (bez obzira na navod u Djelima apostolskim 27.39-28.11 u kojem se nedvosmisleno kaže kako se brodolom dogodio dok su plovili Adriom i bez obzira što na Malti nikad nisu postojale zmije otrovnice, a na Mljetu su istrebljene dovođenjem mungosa) pripisuju većoj i svjetski poznatijoj Malti. Kao podsjetnik da bi drevna Ogigija mogao biti i Mljet, danas na otoku postoje Odisejeva špilja te hrid sv. Pavla kao i zavjetna crkvica u istočnom dijelu otoka. Jednako tako, bez obzira što hrvatski kinolozi i historičari veterine smatraju kako maltezer potječe s Mljeta, što priznaje većina kinoloških stručnjaka [1][2][3][4][2][5][6][7][8] koji se pozivaju na Kalimaha Kirenjanina, Plinija Starijega i Stjepana Bizantinca i to se danas češće pripisuje Malti.
Mljet je otok šarolikog životinjskog svijeta i izvornih šuma alepskog bora, bora pinije i hrasta crnike. Smatra se najpošumljenijim i najzelenijim hrvatskim otokom, čiji je zapadni dio zaštićen kao prvi jadranski nacionalni park, a istočni dio kao rezervat prirodnih rijetkosti.
Većih naselja na Mljetu nema naročito zbog loše ekonomske razvijenosti otoka što je rezultiralo permanentnim iseljavanjem mlađeg stanovništva. Stanovnici otoka Mljeta zovu se Mljećani i Mljećke (često se krivo navodi izraz Mljećanke). Prema popisu stanovnika iz 2001. godine, 99% stanovnika su Hrvati [9], 96% stanovnika su katolici [10] te su jedini otočani (uz stanovnike Elafita) koji govore štokavskim narječjem i to ijekavskim govorom.
Historija
[uredi | uredi izvor]Mljet je prvobitno bio pod bosanskom vlašću, ali je zbog dobrih i prijateljskih odnosa sa Dubrovnikom, predat Dubrovačkoj Republici. Jedno vrijeme je bio pod vlašću Mletaka.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Upravno središte Mljeta je Babino Polje, a od ostalih naselja poznatija su: Polače, Pristanište, Pomena, Sobra. Sjeverozapadni dio otoka Mljeta je proglašen nacionalnim parkom.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Matoš, Antun Gustav. Sabrana djela Antuna Gustava Matoša, Mladost, Zagreb, 1973., str. 221.
- ^ a b Pugnetti, Gino; Orban, Ratimir (urednik) Sve o psima, Mladinska knjiga (Ljubljana) i Mladost (Zagreb), 1983., rbr. 291.
- ^ Mljetski psić - Maltezac; izvadak iz knjige 'Sve o psima' Arhivirano 31. 5. 2009. na Wayback Machine, dogsnordic.net, Senada Rudić, Osijek
- ^ Orban, Ratimir. Malteški pas je zapravo naš mljetski psić, Moj pas i njegovi prijatelji : stručno informativna revija za kinologiju, Hrvatski kinološki savez, Zagreb, 1992., trobroj 7-8-9, str. 14. i 15.
- ^ Pugnetti, Gino; Turković, Ksenija (prijevod) Sve o psima, Mladinska knjiga, Zagreb, 1993.
- ^ Hrvatski jezični portal - Direktni link za pristup napomeni : maltézer
maltézer m kinol. kućni patuljasti pas svilene bijele dlake; mljetski psić (jer potječe s otoka Mljeta, a ne s Malte)
- ^ Hrvatski jezični portal - Direktni link za pristup napomeni : Malta
pr. (etnik): Maltež (Zadar, sred. Dalmacija)
- ^ Gondrexon, Anna; Browne, Ives. [preveo Vlatko Šarić]. Mala enciklopedija pasa : s opisom 343 različite pasmine, Prosvjeta, Zagreb, 1975., str. 294.
- ^ [1]
- ^ [2]
Nedovršeni članak Mljet koji govori o geografiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
