Fatalna žena

Fatalna žena je lik koji se često pojavljuje u književnosti i na filmu. Obično je to zavodnica koja koristi svoju moć kako bi zarobila junaka. Pojam se prvi put pojavio u francuskom jeziku, kao femme fatale, dok se pojam Vamp ustalio 1920-ih u Hollywoodu, a potječe od seksualnosti Vampira.

Mata Hari, plesačica i osuđena špijunka, bila je najslavnija fatalna žena u 1. svjetskom ratu

Iako su ispočetka prikazivane kao zle, seksualno nezasitne i podle, fatalne žene su se često javljale i kao antijunakinje, pa i pokajnice. Danas je taj arhetip dobio značajke žene koja se stalno koleba između dobra i zla, ali u oba slučaja postupa bezobzirno. Zlo je uvijek prisutno, bilo u samoj fatalnoj ženi, bilo u ljubavniku ili nekoj drugoj povezanoj osobi, a javlja se kad se tradicionalna uloga žene kao pokorne ljubavnice sukobi s drugim ciljevima.

Moglo bi se reći da je fatalna žena tragičan lik zato što razlozi njezinih postupaka ostaju skriveni svima, pa i njoj. Njezina je ličnost tajna za muškarce, zbog čega ih privlači, ali i za nju samu.

1940-ih godina

Fatalna žena je središnji ženski lik američkog film noira 1940-ih godina.

Obilježja fatalne žene:

• nesuglasje pojave i naravi
• preerotizirana ženska atraktivnost
• inteligencija i emotivna hladnoća
• manipulativne sposobnosti
• težnja k moći
• samoodređena seksualnost
• destruktivna prekoračenja norma i zakona