Izotop

Izotop (grč. isos: isti, topos: mjesto) je atom istoga kemijskog elementa (isti atomski broj Z) koji se međusobno razlikuje po broju neutrona u atomskoj jezgri, pa prema tome i po masenome broju, odnosno masi. Izotopi nekoga kemijskog elementa zauzimaju isto mjesto u periodnom sustavu, pa im odatle ime, koje im je nadjenuo F. Soddy. Pojedini izotopi označuju se pripadajućim masenim brojem, koji se kao superskript stavlja uz simbol elementa, na primjer izotopi klora su ³⁵Cl (75% u prirodnom elementu) i ³⁷Cl (25%). Naziv izotopi odnosi se, dakle, na različite vrste atoma samo jednog određenog kemijskog elementa, ali se on često neprecizno koristi za skup koji obuhvaća izotope različitih elemenata, na primjer za sve one koji se upotrebljavaju u medicini. Međutim, atomi različitih elemenata ne mogu biti međusobno izotopni i u takvim ih je slučajevima ispravnije nazivati zajedničkim nazivom nuklidi.^[1]

Vrijeme poluraspada radioaktivnih izotopa ili radionuklida. Treba zapaziti da se teoretska linija za stabilne isotope Z = N (Z – atomski broj i N - neutronski broj), razdvaja od stvarnog odnosa atomskog broja i neutrona, što znači da se s povećanjem atomskog broja, povećava i nestabilnost atomskih jezgri.

Fotografska ploča koju je snimio Joseph John Thomson, a u desnom donjem kutu pokazuje oznake udaraca izotopa neona: ²⁰Ne i ²²Ne.

U pojednostavljenom Bohrovom modelu atoma vodika, Balmerova serija nastaje skokom elektrona na drugu energetsku razinu (n=2). Prikazana je emisija svjetlosti. Prijelaz elektrona predstavlja H-alfa, prvu liniju Balmerove serije, valne duljine 656 nm.

Izotopi mogu biti:

stabilni i
nestabilni (radionuklidi ili radioizotopi)

Stabilnost, odnosno nestabilnost jezgre je uvjetovana omjerom protona i neutrona. Ako je omjer optimalan, jezgra je stabilna. Na primjer jezgra s 2 protona i 2 neutrona je stabilna jezgra. Budući da se protoni međusobno odbijaju dodaju se neutroni za ravnotežu.

Budući da izotopi imaju jednak broj protona, pa prema tome i jednak broj elektrona u elektronskom omotaču, njihova svojstva i svojstva njihovih spojeva vrlo su slična, a minimalne razlike (izotopni učinci) proizlaze iz različitih atomskih masa. To su razlike u gustoći, viskoznosti, indeksu loma, toplinskoj provodnosti, toplinama isparavanja i taljenja te drugim svojstvima spojeva. Najveće se razlike opažaju između izotopa lakih elemenata, gdje su razlike u atomskim masama najveće, kao na primjer između vodikovih izotopa ¹H i ²H (deuterij). Kemijska reakcija, koja kao rezultat ima samo preraspodjelu izotopa nekog elementa među reagirajućim tvarima, naziva se izotopnom izmjenom, na primjer:

14 NH₄⁺ + 15 NH₃ = 15 NH₄ + 14 NH₃

Stabilni izotopi

Većina kemijskih elemenata u prirodi smjese su prirodnih izotopa, koji su bilo stabilni bilo radioaktivni (nestabilni). Stabilne izotope ima 81 kemijski element. To su redom svi elementi, od vodika (Z = 1) do uključivo bizmuta (Z = 83), uz iznimku tehnecija (Z = 43) i prometija (Z = 61). Mnogi elementi imaju više stabilnih izotopa, a to je razlogom što njihove relativne atomske mase nisu cijeli brojevi. Vodik je, na primjer, smjesa stabilnih izotopa ¹H i ²H, ugljik sadrži stabilne izotope ¹²C i ¹³C, kisik izotope ¹⁶O, ¹⁷O i ¹⁸O i tako dalje. Najviše stabilnih izotopa, njih 10, ima kositar. Ukupno se u prirodi nalazi oko 270 vrsta stabilnih i oko 70 vrsta radioaktivnih nuklida.

Radioaktivni izotopi, radioizotopi (radionuklidi) pojedinih elemenata, podrijetlom su prirodni ili umjetni. Prirodne radioizotope imaju mnogi elementi koji sadrže i stabilne izotope, a također i svi prirodni radioaktivni elementi, to jest oni koji ne sadrže stabilne izotope. To su elementi od polonija do uključivo plutonija (Z = 84 do 94) te element prometij. Nuklearnim reakcijama mogu se proizvesti umjetni radioizotopi gotovo svih elemenata, pa je danas poznato oko 2 500 vrsta nuklida, što prirodnih, što umjetnih. Svi se oni mogu svrstati u kartu nuklida, u kojoj je svaki nuklid prikazan kvadratom s različitim, za njega karakterističnim podatcima (izotopna obilnost, vrijeme poluraspada, vrsta i energija zračenja i tako dalje). Izotopi pojedinih elemenata svrstani su u vodoravnim redovima prema rastućoj masi.

Nestabilni izotopi

Nestabilni izotopi, odnosno radioaktivni izotopi ili radionuklidi su atomi koji imaju omjer protona i neutrona veći ili manji od omjera potrebnog za stabilnost. Nestabilni izotopi teže stabilnosti, a to se postiže radioaktivnim raspadom (radioaktivnost). Posljedice radioaktivnog raspada je mijenjanje mase i/ili kemijskih svojstava radionuklida uz istodobno emitiranje ionizirajućeg zračenja. Svi elementi iznad rednog broja 82 (olovo) su nestabilni jer odbojnim silama protona više nisu dovoljni neutroni kao ravnoteža. Naime, prevelika je koncentracija protona na jednom mjestu.

Jezgra radionuklida se spontano raspada prelazeći pri tome u neku drugu jezgru. Prilikom raspada jezgra radionuklida emitira čestice i /ili elektromagnetske zrake kratke valne duljine. Emitirane čestice i elektromagnetske zrake se jednim imenom zovu ionizirajuće zračenje. To je pojava radioaktivnosti, a sam proces je transmutacija, tj. spontani prijelaz jedne jezgre u drugu, što se naziva radioaktivni raspad.

Nuklid je atom kemijskog elementa za koji je točno poznat ne samo redni ili atomski broj Z, već i ukupan broj nukleona (protona i neutrona) u atomskoj jezgri. U prirodi postoji samo 92 kemijska elementa i još 12 umjetno proizvedenih, a poznato je oko 3 100 različitih nuklida, od kojih je 350 prirodnih i 2 750 umjetnih. Većina nuklida je nestabilna (radioaktivna), oko 2800. Pogodna kombinacija protona i neutrona čini atomsku jezgru stabilnom, čim je drugačije jezgra se nastoji izbacivanjem nukleona približiti stabilnoj konfiguraciji. Energijske razine u jezgri se popunjavaju kako bi se dostigla konfiguracije minimalne energije, to jest maksimalne stabilnosti.

Povijest

Frederick Soddy je uveo pojam izotopa 1913., kao različitog atoma istog kemijskog elementa, kojem atomska jezgra ima jednaki električni naboj, a različitu atomsku masu. Izotopi (grč. isos - isti, topos - mjesto) upućuje se na činjenicu da su smješteni na istom mjestu u periodnom sustavu elemenata, su atomi istog kemijskog elementa koji imaju isti broj protona i elektrona, a različit broj neutrona, zbog čega imaju ista kemijska svojstva, ali različitu atomsku masu.

Joseph John Thomson je potvrdio postojanje izotopa svojim pokusima 1913. U početku se mislilo da postoje samo radioaktivni izotopi, ali Thomson je dokazao da izotope imaju i stabilni elementi. On je istražujući svojstva teških iona i atomskih jezgri, koji su prolazili kroz kombinirano električno i magnetsko polje, postigao da pomoću tragova na fotografskoj ploči, dobije jasne tragove razdvojenih iona, prema veličini svojih masa. Na osnovu zacrnjenosti tragova dobivenih na fotografskoj ploči, Thomson je utvrdio da kemijski element neon ima dva izotopa atomske mase 20 i 22, koji su kod standardnih uvjeta izmiješani u omjeru 9:1. Kasnije je utvrđeno da neon ustvari ima tri svoja izotopa.

Francis William Aston, engleski fizičar i kemičar, je otkrio 213 stabilnih izotopa kemijskih elemenata. Konstruirao je maseni spektrograf, s pomoću kojega je određivao masu i defekt mase u velikom broju izotopa. Za radove na području istraživanja izotopa dobio je Nobelovu nagradu za kemiju 1922. Treba imati u vidu da se pomoću masene spektrometrije određuju samo relativne vrijednosti atomskih masa. Zato je bilo potrebno da se neka određena masa uzme kao osnova ili standard za uspoređivanje. Za osnovu se uzimala atomska masa kisikovog izotopa kisik-16.

Arthur Jeffrey Dempster je usavršio maseni spektrometar, koji se i naziva Dempsterov maseni spektrometar, a on je imao dvostruko žarište. On je uspio s odgovarajućim kombinacijama električnog i magnetskog polja, koja istovremeno daju fokusiranje po brzini i po pravcu, poboljšati oštrinu linija na fotografskoj ploči. Ovim uređajem Dempster je uspio razdvojiti ione, čije se mase razlikuju samo za 1/4000 atomskih jedinica mase. Uspio je proučavati i teške metale kao što su platina, zlato i uranij, a poznat je po tome što je otkrio izotop uranij-235, osnovni izotop za dobivanje nuklearne fuzije u nuklearnim reaktorima.

Atomska teorija

U atomskoj teoriji materije, atom se sastoji od atomske jezgre oko koje kruže elektroni. Danas je općenito priznato mišljenje da se atomska jezgra svih kemijskih elemenata sastoji od pozitivno nabijenih protona i neutrona koji nemaju električni naboj. Čestice koje se nalaze u atomskoj jezgri, to jest protoni i neutroni, zovu se zajedničkim imenom nukleoni (lat. nucleus: jezgra). Neutron ima masu gotovo jednaku masi protona. Proton je jezgra vodikovog atoma, pa mu je masa jednaka masi atoma vodika. Broj protona u atomskoj jezgri koji se zove atomski broj, jednak je njezinom električnom naboju i uvijek odgovara rednom broju kemijskog elementa u periodnom sustavu. Dakle atomskim brojem određena je vrsta kemijskog elementa.

U neutralnom atomu broj elektrona što kruže oko jezgre jednak je broju protona u jezgri. Pozitivan naboj jednog protona jednako je velik kao negativan naboj elektrona. 1869. ruski kemičar D. I. Mendeljejev otkrio je zakonitost ponavljanja kemijskih svojstva elemenata kod povećanja njihove atomske mase. On je tada sve poznate elemente poredao po rastućim atomskim masama jedan iznad drugoga i sastavio periodičku tablicu. Mendeljejev je dokazao da svaki kemijski element ima određen sastav atoma koji označuje atomska masa i mjesto u periodnom sustavu elemenata.

Broj protona P i neutrona N u jezgri određuje atomsku masu A određenog elementa, to jest:

A=P+N

i zove se maseni broj atoma. Na primjer jezgra helija sastoji se od dva protona i dva neutrona. Prema tome je električni naboj jezgre i redni broj helija 2, a relativna atomska masa 4. Oko atomske jezgre kruže negativno nabijeni elektroni, a broj elektrona jednak je broju protona u jezgri.

No kod istog broja protona u jezgri mogu postojati različite količine neutrona. Dva atoma koji imaju isti broj protona, a različiti broj neutrona, imaju skoro ista kemijska svojstva i isti redni broj, ali različite atomske mase. Takvi se elementi koji imaju isti redni broj, a različitu atomsku masu, zovu izotopi. Tako na primjer postoji klor koji ima redni broj 17, to jest njegova jezgra sadrži 17 protona, dok mu je atomska masa 35, što znači da jezgra njegova atoma sadrži 18 neutrona (17 + 18 = 35). Međutim, postoji i klor s atomskom masom 37, to jest jezgra njegova atoma sadrži 20 neutrona (17 + 20 = 37). Običan klor koji se nalazi u spojevima u prirodi ima atomsku masu 35,46, što znači da je on smjesa tih dvaju izotopa koji su u njemu zastupani u omjeru 3 : 1, to jest:

{\frac {\mathrm {3\cdot 35+1\cdot 37} }{\mathrm {4} }}=\mathrm {35,5}

Prvi izotop klora pišemo simbolički ₁₇Cl³⁵, a drugi ₁₇Cl³⁷. Gornji broj uz kemijski simbol elementa znači relativnu atomsku masu tog elementa, a donji - broj protona u jezgri tog elementa, odnosno njegov redni broj. I vodik ima svoje izotope: ₁H¹ obični vodik, ₁H² teški vodik ili deuterij i ₁H³ tricij.

Ovakvi izotopi nađeni su gotovo kod svih kemijskih elemenata. Tako uranij, koji je najvažniji u dobivanju nuklearne energije, ima 5 izotopa. Uranij ima redni broj 92, a njegovi izotopi imaju atomske mase 234, 235, 237, 238 i 239. U prirodnom uraniju najjače je zastupljen izotop s atomskom masom 238. Ima ga 137 puta više nego izotopa s atomskom masom 235. Ostalih njegovih izotopa ima još i manje. Izotopi se danas vrlo mnogo primjenjuju u medicini, tehnici i privredi, a naročito su veoma važni u proizvodnji nuklearne energije. Odjeljivanje izotopa vrši se centrifugiranjem, destilacijom, difuzijom i tako dalje.

Da se jezgra atoma koja se sastoji od pozitivno nabijenih protona ne razleti, jer se istoimeni električni naboji međusobno odbijaju, uzrok su privlačne sile koje vladaju, između protona i neutrona. To su takozvane sile jezgre ili osnovne sile koje, iako su vrlo velike, djeluju samo na vrlo male daljine, to jest u dimenzijama atomske jezgre. Tumačenje tih sila spada danas u glavne probleme atomske fizike.^[2]

Proizvodnja izotopa

Odjeljivanje izotopa iz izotopne smjese temelji se na razlikama svojstava, ali je otežano jer su te razlike neznatne. U tu se svrhu primjenjuju molekularno-kinetičke metode (elektroliza, centrifugiranje, difuzija plinova kroz polupropusnu stijenku, frakcijsko taloženje, ionska izmjena, termodifuzija, migracija iona, pobuda laserom i drugo). Na razlikama u specifičnim nabojima iona temelji se elektromagnetska metoda. Za potrebe nuklearne energetike neke su metode odjeljivanja razvijene do industrijskih razmjera, na primjer metoda difuzije za razdvajanje uranijevih izotopa ²³⁵U i 238.U. Umjetni radioaktivni izotopi mogu se proizvesti u nuklearnome reaktoru (bombardiranjem atomskih jezgara neutronima ili nuklearnom fisijom teških jezgara) ili pak bombardiranjem nabijenim česticama u akceleratoru čestica.

Primjena izotopa

Primjena izotopa temelji se na njihovim različitim masama i, za radioaktivne izotope, na zračenju koje emitiraju. Kao snažni izvori zračenja izotopi se u radijacijskoj tehnologiji primjenjuju za sterilizaciju i mikrobiološku dekontaminaciju. Značajna je primjena izotopa za izotopno obilježavanje (markiranje), za što su posebno pogodni radioaktivni izotopi, jer se zračenje lako otkriva i mjeri s visokom osjetljivošću. Obilježavanje se sastoji u ugrađivanju takvih izotopa (obilježivač) u fizičke, kemijske i biološke strukture, gdje oni, sudjelujući u reakcijama i procesima, omogućuju praćenje puta pojedinih atoma ili molekula, a time i reakcijskoga mehanizma.

U fizici se izotopi koriste za istraživanja difuzije, kristalizacije, emisije iona te određivanje struktura molekula i kristala. Izotopni učinci u kemiji pružaju informacije o brzini i mehanizmu kemijskih reakcija. Vrlo osjetljive metode omogućuju kvantitativno određivanje iznimno malih količina (tragova) tvari i nekih fizikalno-kemijskih svojstava (topljivost, ravnoteža faza, površinska aktivnost). Zahvaljujući domišljatim primjenama izotopa postignuti su veliki uspjesi u suvremenoj biokemiji i fiziologiji: objašnjena je sinteza ugljikohidrata, bjelančevina i nukleinskih kiselina u živim organizmima i izmijenjena su znanja o fotosintezi. U poljoprivredi se izotopi koriste za praćenje metaboličkih putova u hranidbi biljaka i životinja. Na temelju raspodjele i obilnosti prirodnih izotopa u geološkim formacijama zaključuje se o okolnostima u kojima su nastali pojedini dijelovi Zemljine kore. Starost arheoloških nalaza može se odrediti na temelju količine i vrste nađenih izotopa. Dodavanjem izotopa gorivima, mazivima, talinama i drugom omogućuje se praćenje dinamike procesa u nepristupačnim sredinama (na primjer strujanje plinova u pećima, raspored primjesa u metalurškim pećima, trošenje mehaničkih dijelova i tako dalje). Vrlo je značajna primjena izotopa u medicini. Snažni izvori zračenja, ponajprije kobaltov i cezijev izotop (⁶⁰Co i ¹³⁷Cs), služe za radioterapiju, a neki drugi izotopi za vizualizaciju i istraživanje rada organa, lokalizaciju tumora, određivanje metaboličkih putova, ispitivanje djelovanja lijekova i tako dalje. Jedan je od najviše upotrebljavanih izotopa tehnecijev radioaktivni izotop ^99mTc.

Broj izotopa po kemijskom elementu

Od 80 kemijskih elemenata, koji imaju stabilne izotope, najviše ih ima kositar i to 10. Ksenon je jedini element koji ima 9 stabilnih izotopa. Četiri elementa ima 7 stabilnih izotopa, devet elemenata ima 6 stabilnih izotopa, devet elemenata ima 5 stabilnih izotopa, devet elemenata ima 4 stabilna izotopa, pet elemenata ima 3 stabilna izotopa, šesnaest elemenata ima 2 stabilna izotopa, te dvadeset i šest elemenata ima samo jedan stabilni izotop (mononuklidni elementi). Ustvari, postoji 19 radionuklidnih elemenata sa samo jednim izotopom, ali su 3 radioaktivna izotopa. Sveukupno ima 255 nuklida koji su stabilni i ne doživljavaju radioaktivni raspad, tako da je u prosjeku (255 / 80 = 3,2) 3,2 stabilnih izotopa po kemijskom elementu.

Z	Naziv	Kemijski simbol	Atomska masa (g/mol)	Odabrani izotopi
1	Vodik	H	1,00794(7)	Procij (Vodik-1), Deuterij (Vodik-2), Tricij (Vodik-3), (Vodik-4), (Vodik-5)
2	Helij	He	4,002602(2)	(teoretska jezgra Helija-2), Helij-3, Helij-4
3	Litij	Li	6,941(2)	Litij-6, Litij-7
4	Berilij	Be	9,012182(3)	Berilij-8, Berilij-9, Berilij-10
5	Bor	B	10,811(7)	Bor-10, Bor-11
6	Ugljik	C	12,0107(8)	Ugljik-11, Carbon-12, Ugljik-13, Ugljik-14
7	Dušik	N	14,0067(2)	Dušik-13, Dušik-14, Dušik-15
8	Kisik	O	15,9994(3)	Kisik-13, Kisik-15, Kisik-16, Kisik-17, Kisik-18
9	Fluor	F	18,9984032(5)	Fluor-17, Fluor-18, Fluor-19
10	Neon	Ne	20,1797(6)	Neon-20, Neon-21, Neon-22
11	Natrij	Na	22,98976928(2)	Natrij-22, Natrij-23
12	Magnezij	Mg	24,3050(6)	Magnezij-23, Magnezij-24, Magnezij-25, Magnezij-26
13	Aluminij	Al	26,9815386(8)	Aluminij-26, Aluminij-27
14	Silicij	Si	28,0855(3)	Silicij-28, Silicij-29, Silicij-30
15	Fosfor	P	30,973762(2)	Fosfor-30, Fosfor-31, Fosfor-32, Fosfor-33
16	Sumpor	S	32,065(5)	Sumpor-32, Sumpor-33, Sumpor-34, Sumpor-36
17	Klor	Cl	35,453(2)	Klor-35, Klor-37
18	Argon	Ar	39,948(1)	Argon-36, Argon-38, Argon-40
19	Kalij	K	39,0983(1)	Kalij-39, (Kalij-40)*, Kalij-41
20	Kalcij	Ca	40,078(4)	Kalcij-40, Kalcij-42, Kalcij-43, Kalcij-44, Kalcij-46, Kalcij-48
21	Skandij	Sc	44,955912(6)	Skandij-45
22	Titanij	Ti	47,867(1)	Titanij-44, Titanij-46, Titanij-47, Titanij-48, Titanij-49, Titanij-50
23	Vanadij	V	50,9415(1)	Vanadij-49, Vanadij-50, Vanadij-51
24	Krom	Cr	51,9961(6)	Krom-50, Krom-52, Krom-53, Krom-54
25	Mangan	Mn	54,938045(5)	Mangan-55
26	Željezo	Fe	55,845(2)	Željezo-52, Željezo-54, Željezo-55, Željezo-56, Željezo-57, Željezo-58, Željezo-60
27	Kobalt	Co	58,933195(5)	Kobalt-56, Kobalt-57, Kobalt-59, Kobalt-60
28	Nikal	Ni	58,6934(2)	Nikal-58, Nikal-60, Nikal-61, Nikal-62, Nikal-64
29	Bakar	Cu	63,546(3)	Bakar-63, Bakar-64, Bakar-65
30	Cink	Zn	65,409(4)	Cink-64, Cink-66, Cink-67, Cink-68, Cink-70
31	Galij	Ga	69,723(1)	Galij-69, Galij-71
32	Germanij	Ge	72,64(1)	Germanij-70, Germanij-72, Germanij-73, Germanij-74, Germanij-76
33	Arsen	As	74,92160(2)	Arsen-75
34	Selenij	Se	78,96(3)	Selenij-72, Selenij-74, Selenij-76, Selenij-78, Selenij-79, Selenij-80, Selenij-82, Selenij-87
35	Brom	Br	79,904(1)	Brom-79, Brom-81
36	Kripton	Kr	83,798(2)	Kripton-78, Kripton-80, Kripton-82, Kripton-83, Kripton-84, Kripton-86
37	Rubidij	Rb	85,4678(3)	Rubidij-85, (Rubidij-87)*
38	Stroncij	Sr	87,62(1)	Stroncij-84, Stroncij-86, Stroncij-87, Stroncij-88, Stroncij-90
39	Itrij	Y	88,90585(2)	Itrij-89
40	Cirkonij	Zr	91,224(2)	Cirkonij-90, Cirkonij-91, Cirkonij-92, Cirkonij-93, Cirkonij-94, Cirkonij-96
41	Niobij	Nb	92,906 38(2)	Niobij-93
42	Molibden	Mo	95,94(2)	Molibden-92, Molibden-94, Molibden-95, Molibden-96, Molibden-97, Molibden-98, Molibden-100
43	Tehnecij	Tc	[98,9063]	Tehnecij-99, Tehnecij-99m
44	Rutenij	Ru	101,07(2)	Rutenij-96, Rutenij-98, Rutenij-99, Rutenij-100, Rutenij-101, Rutenij-102, Rutenij-104, Rutenij-106
45	Rodij	Rh	102,90550(2)	Rodij-103
46	Paladij	Pd	106,42(1)	Paladij-102, Paladij-103, Paladij-104, Paladij-105, Paladij-106, Paladij-107, Paladij-108, Paladij-110
47	Srebro	Ag	107,8682(2)	Srebro-107, Srebro-109
48	Kadmij	Cd	112,411(8)	Kadmij-106, Kadmij-108, Kadmij-110, Kadmij-111, Kadmij-112, Kadmij-113m, Kadmij-114, Kadmij-116
49	Indij	In	114,818(3)	Indij-113, Indij-115
50	Kositar	Sn	118,710(7)	Kositar-112, Kositar-114, Kositar-115, Kositar-116, Kositar-117, Kositar-118, Kositar-119, Kositar-120, Kositar-121m, Kositar-122, Kositar-124, Kositar-126
51	Antimon	Sb	121,760(1)	Antimon-121, Antimon-123
52	Telurij	Te	127,60(3)	Telurij-120, Telurij-122, Telurij-123, Telurij-124, Telurij-125, Telurij-126, Telurij-128, Telurij-130
53	Jod	I	126,90447(3)	(Jod-123), (Jod-124), (Jod-125), Jod-127, (Jod-129), (Jod-131), (Jod-135)
54	Ksenon	Xe	131,293(6)	Ksenon-124, Ksenon-125, Ksenon-126, Ksenon-128, Ksenon-130, Ksenon-131, Ksenon-132, Ksenon-133, Ksenon-134, Ksenon-135, Ksenon-136
55	Cezij	Cs	132,9054519(2)	Cezij-133, Cezij-134, Cezij-135, Cezij-137
56	Barij	Ba	137,327(7)	Barij-130, Barij-132, Barij-134, Barij-135, Barij-136, Barij-137, Barij-138
57	Lantan	La	138,90547(7)	Lantan-139
58	Cerij	Ce	140,116(1)	Cerij-136, Cerij-138, Cerij-140, Cerij-142
59	Praseodimij	Pr	140,90765(2)	Praseodimij-141
60	Neodimij	Nd	144,242(3)	Neodimij-142, Neodimij-143, Neodimij-144, Neodimij-145, Neodimij-146, Neodimij-148, Neodimij-150
61	Prometij	Pm	[146,9151]	Prometij-147
62	Samarij	Sm	150,36(2)	Samarij-144, Samarij-147, Samarij-148, Samarij-149, Samarij-150, Samarij-151, Samarij-152, Samarij-154
63	Europij	Eu	151,964(1)	Europij-151, Europij-153, Europij-155
64	Gadolinij	Gd	157,25(3)	Gadolinij-152, Gadolinij-154, Gadolinij-155, Gadolinij-156, Gadolinij-157, Gadolinij-158, Gadolinij-160
65	Terbij	Tb	158,92535(2)	Terbij-159
66	Disprozij	Dy	162,500(1)	Disprozij-158, Disprozij-160, Disprozij-161, Disprozij-162, Disprozij-163, Disprozij-164
67	Holmij	Ho	164,93032(2)	Holmij-165
68	Erbij	Er	167,259(3)	Erbij-162, Erbij-164, Erbij-166, Erbij-167, Erbij-168, Erbij-170
69	Tulij	Tm	168,93421(2)	Tulij-169
70	Iterbij	Yb	173,04(3)	Iterbij-168, Iterbij-170, Iterbij-171, Iterbij-172, Iterbij-173, Iterbij-174, Iterbij-176
71	Lutecij	Lu	174,967(1)	Lutecij-175, Lutecij-176
72	Hafnij	Hf	178,49(2)	Hafnij-174, Hafnij-176, Hafnij-177, Hafnij-178, Hafnij-179, Hafnij-180
73	Tantal	Ta	180,9479(1)	Tantal-181
74	Volfram	W	183,84(1)	Volfram-180, Volfram-182, Volfram-183, Volfram-184, Volfram-186
75	Renij	Re	186,207(1)	Renij-185, Renij-187
76	Osmij	Os	190,23(3)	Osmij-184, Osmij-186, Osmij-187, Osmij-188, Osmij-189, Osmij-190, Osmij-192
77	Iridij	Ir	192,217(3)	Iridij-191, Iridij-192, Iridij-193
78	Platina	Pt	195,084(9)	Platina-192, Platina-194, Platina-195, Platina-196, Platina-198
79	Zlato	Au	196,966569(4)	Zlato-197
80	Živa	Hg	200,59(2)	Živa-196, Živa-198, Živa-199, Živa-200, Živa-201, Živa-202, Živa-204
81	Talij	Tl	204,3833(2)	Talij-203, Talij-205, (Talij-207), (Talij-208), (Talij-210)*
82	Olovo	Pb	207,2(1)	Olovo-204, Olovo-206, Olovo-207, Olovo-208, Olovo-209, (Olovo-210), (Olovo-211), (Olovo-212), (Olovo-214)
83	Bizmut	Bi	208,98040(1)	Bizmut-209, (Bizmut-210), (Bizmut-211), (Bizmut-212), (Bizmut-214)
84	Polonij	Po	[208,9824]	Polonij-210, (Polonij-211), (Polonij-212), (Polonij-214), (Polonij-215), (Polonij-216), (Polonij-218)*
85	Astat	At	[209,9871]	Astat-211
86	Radon	Rn	[222,0176]	(Radon-219), (Radon-220), (Radon-222)*
87	Francij	Fr	[223,0197]	(Francij-223)*
88	Radij	Ra	[226,0254]	(Radij-223), (Radij-224), (Radij-226), (Radij-227), (Radij-228)*
89	Aktinij	Ac	[227,0278]	(Aktinij-222), (Aktinij-223), (Aktinij-224), (Aktinij-225), (Aktinij-226), (Aktinij-227)*
90	Torij	Th	232,03806(2)	(Torij-227), (Torij-228), (Torij-229), (Torij-230), (Torij-231), (Torij-232), (Torij-233), (Torij-234)
91	Protaktinij	Pa	231,03588(2)	(Protaktinij-230), (Protaktinij-231), (Protaktinij-234)
92	Uranij	U	238,02891(3)	(Uranij-230), (Uranij-231), (Uranij-232), (Uranij-233), (Uranij-234), (Uranij-235), (Uranij-236), (Uranij-238), (Uranij-239)*
93	Neptunij	Np	[237,0482]	(Neptunij-235), (Neptunij-236)
94	Plutonij	Pu	[244,0642]	(Plutonij-238), (Plutonij-239), (Plutonij-240), (Plutonij-241), (Plutonij-242), (Plutonij-244)
95	Americij	Am	[243,0614]	(Americij-241), (Americij-242), (Americij-243)*
96	Kurij	Cm	[247,0703]
97	Berkelij	Bk	[247,0703]
98	Kalifornij	Cf	[251,0796]
99	Einsteinij	Es	[252,0829]
100	Fermij	Fm	[257,0951]
101	Mendelevij	Md	[258,0986]
102	Nobelij	No	[259,1009]
103	Lorensij	Lr	[260,1053]
104	Rutherfordij	Rf	[261,1087]
105	Dubnij	Db	[262,1138]
106	Seaborgij	Sg	[263,1182]
107	Bohrij	Bh	[262,1229]
108	Hassij	Hs	[265]
109	Meitnerij	Mt	[266]
110	Darmstadij	Ds	[269]
111	Roentgenij	Rg	[272]
112	Kopernicij	Cn	[285]
113	Nihonij	Nh	[284]
114	Flerovij	Fl	[289]
115	Moskovij	Mc	[288]
116	[[Livermorij]	Lv	[292]
117	Tenesin	Ts	[295]
118	Oganeson	Og	[294]

Izvori

↑ izotopi, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
↑ Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.

Ivan Filipović, Stjepan Lipanović: Opća i anorganska kemija, Školska knjiga, Zagreb, 1995.

[1] izotopi, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.

[2] Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.

[1]

[2]