Krešo Golik
Krešimir "Krešo" Golik (Fužine, 20. svibnja 1922. – Zagreb, 20. rujna 1996.), bio je hrvatski filmski i TV redatelj. U stvaralačkoj karijeri koja je trajala pet desetljeća između kasnih 1940-ih i kasnih 1980-ih, Golik je režirao niz kritički hvaljenih igranih filmova i televizijskih serija. Radeći gotovo isključivo u zagrebačkim produkcijskim kućama Jadran Film, Zagreb Film i Croatia Film, Golik se smatra jednim od najvažnijih redatelja hrvatske kinematografije, a njegova komedija iz 1970. Tko pjeva zlo ne misli često se imenuje najboljim hrvatskim filmom ikada napravljenim.
| Krešimir Golik | |
|---|---|
 Krešimir Golik tijekom snimanja | |
| Rođenje | 20. svibnja 1922. Fužine |
| Smrt | 20. rujna 1996. Zagreb |
| Pseudonim | Gelimir Krešik[1] |
| Zanimanje | filmski i televizijski redatelj |
| Godine rada | 1948. – 1991. |
| WWW | |
| Ostale nagrade | |
| Pula 1971. - Brončana arena za režiju, Pula 1978. - Brončana arena za režiju, Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu | |
Životopis
urediKrešo Golik rođen je u Fužinama 1922. godine. Osnovnu školu polazio je u Fužinama, a gimnaziju i Grafičku školu u Senju i Zagrebu. Prvotno je bio sportski reporter na Radio Zagrebu te redatelj filmskih pregleda u Jadran filmu. Od 1947. godine profesionalno se bavio filmom.
Prvi cjelovečernji film mu je Plavi 9 (1950) što je ujedno i prva hrvatska zvučna komedija te prvi film iz sportskog života.[2] Tijekom 50-ih Golik je režirao Djevojku i hrast (1955). 1955. otkriveno je da je u razdoblju NDH napisao nagrađenu pripovijetku Ustaša se živ ne predaje,[3] zbog čega mu je bilo onemogućeno snimati vlastite filmove u Zagrebu iduće desetljeće. Za to vrijeme snimio je film Kala (1958.) u Sloveniji i nastavio je raditi kao asistent hrvatskim redateljima.[4] Njegov povratak obilježio je antologijski dokumentarac Od 3 do 22, jedan od najboljih dokumentarnih filmova jugoslavenskog "crnog vala". Film je nagrađivan u Oberhausenu, Locarnu i Beogradu. Također mu je bila uspješna i melodramatska komedija Imam dvije mame i dva tate. Snimao je i TV filmove i drame. Njegov najveći televizijski uspjeh bila je kultna komedija Gruntovčani, serija o životu seljana u Podravini. Snimljena je na kajkavskom dijalektu sjeverozapadne Hrvatske i prema scenariju Mladena Kerstnera. Uspjeh serije potaknuo je renesansu upotrebe dijalekata u suvremenoj hrvatskoj kulturi.
Od 1979. do 1989. predavao je kao profesor filmske režije na zagrebačkoj Akademiji za film, kazalište i televiziju (Akademija dramske umjetnosti). Autorski opus zaključio je televizijskom serijom Dirigenti i mužikaši (1991).
Filmovi i TV serije
urediRedatelj
uredi- Na novom putu (1948.)
- Još jedan brod je zaplovio (1948.)
- Autostrada Bratstvo-jedinstvo (1948.)
- Plavi 9 (1950.)
- Djevojka i hrast (1955.)
- Kala (1958., suredatelj Andrej Hieng
- Od 3 do 22 (1966.)
- Šest koraka... do svjetskog rekorda (1967.)
- Koreografija za kameru i plesače (1968.)
- Imam dvije mame i dva tate (1968.)
- Koliko to vrijedi (1969.)
- Pucanj (1970.), TV film
- Tko pjeva zlo ne misli (1970.)
- Konflikt (1972.), TV film
- Diskrecija zajamčena (1972.), TV film
- Živjeti od ljubavi (1973.)
- Razmeđa (1973.)
- Gruntovčani (1975.), TV serija
- Motel mjesečina (1976.), TV film
- Pucanj (1977.)
- Ljubica (1978.)
- Inspektor Vinko (1984.), TV serija
- Vila Orhideja (1988.)
- Dirigenti i mužikaši (1990.), TV serija
Scenarist
uredi- Još jedan brod je zaplovio (1948.)
- Autostrada Bratstvo-jedinstvo (1948.)
- Plavi 9 (1950.)
- Žute i plave poljane (1960.)
- Zaigrane osovine (1960.)
- Na pragu grada (1960.)
- Dozvane vode (1960.)
- Martin u oblacima (1961.)
- Prekobrojna (1962.)
- Nikoletina Bursać (1964.)
- Od 3 do 22 (1966.)
- Šest koraka... do svjetskog rekorda (1967.)
- Imam dvije mame i dva tate (1968.)
- Koliko to vrijedi (1969.)
- Tko pjeva zlo ne misli (1970.)
- Živjeti od ljubavi (1973.)
- Vila Orhideja (1988.)[5]
Nagrade i spomen
uredi- Pula 1971. - Brončana arena za režiju, Tko pjeva zlo ne misli.
- pula 1978. - Brončana arena za režiju, Ljubica.[6]
- "Nagrada Vladimir Nazor" za životno djelo.
U čast Goliku i njegovom djelu u Hrvatskoj je 1997. godine osnovana Vjesnikova godišnja nagrada za životni doprinos filmu, "nagrada Krešo Golik".
Izvori
uredi- ↑ "U 4 humoristična oka Krešo Golik". Večernji list. 21. studenoga 1970. Pristupljeno 26. kolovoza 2024.
- ↑ FILM.HR ::: krešo golik. web.archive.org. 14. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. svibnja 2011. Pristupljeno 16. srpnja 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ↑ Polimac, Nenad. 25. travnja 2015. On je najvažniji snimatelj našeg filma: Čovjek kojem je vjerovao i jedan Orson Welles. Zašto je ostao u sjeni?. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2021. Pristupljeno 2. studenoga 2022.
- ↑ Marković, Dario. 2003. Kragić, Bruno; Gilić, Nikica (ur.). Golik, Krešo. Filmski leksikon. Leksikografski zavod "Miroslav Krleža". Inačica izvorne stranice arhivirana 20. prosinca 2021. Pristupljeno 2. studenoga 2022.
- ↑ Krešo Golik, IMDB
- ↑ Općina Fužine. Facebook
Vanjske poveznice
uredi- LZMK / Hrvatska enciklopedija: Golik, Krešo
- LZMK / Proleksis enciklopedija: Golik, Krešo
- LZMK / Hrvatski biografski leksikon: Golik, Krešo
- LZMK / Filmska enciklopedija: Golik, Krešo Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. studenoga 2022. (Wayback Machine)
- Leksikon Hrvatske radiotelevizije ⇒ G: Golik, Krešo
- Krešimir Golik u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)
- Krešo Golik životopis na Filmski-Programi.hr
- Krešo Golik životopis Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. svibnja 2011. (Wayback Machine) na Film.hr
- (engl.) Film Programmes, Archive on films and directories
- (engl.) Kreso Golik, Filmography, New York Times Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. studenoga 2003. (Wayback Machine)