Liburna
Liburna je bila vrsta male galije koja se koristila za prepade i patroliranje. Liburna je ime dobila ime po Liburnima koji su ih prvotno koristili, a kasnije su ih preuzeli Rimljani.[1][2]
Povijest
uredi
Kamena ploča (Stele di Novilara) pronađena kraj antičkog Pisauruma (danas Pesaro) prikazuje scenu u kojoj liburna sudjeluje u pomorskoj bitci. Ploča potječe iz 6. ili 5. stoljeća pr. Kr. te možda prikazuje legendarnu bitke između liburnijske i picenumske flote. Liburna je prikazana kao lagani tip broda s jednim redom vesla, jednim jarbolom, jedrom i pramcem koji je uvijen izvana. Ispod pramca nalazi se kljun koji služi za podvodno zabijanje u neprijateljske brodove.
Po svojem originalnom obliku, liburna je bila slična ranoj grčkoj pentekontori.[1] Liburna je imala jednu klupu s 25 vesla na svakoj strani, dok je u kasnoj Rimskoj Republici bila opremljena biremom, čime je ostala bržom, lakšom i okretnijom od trijere.[1] Dizajn liburne preuzeli su Rimljani te je liburna imala ključnu ulogu u rimskoj mornarici, najvjerojatnije posredovanjem makedonske mornarice u drugoj polovici 1. stoljeća pr. Kr. Liburne su imale ključnu ulogu u Bitci kod Akcija 31. pr. Kr. kojom je Oktavijan postao neosporeni vladar rimskog svijeta.
Liburne su bile drugačije od trijera, kvadrirema i kvinkverema ne zbog veslanja, već zbog specifičnih konstrukcijskih odlika.[1][3] Liburne su bile duge 33 metara i široke 5 metara s gazom od 1 metra. Dva reda veslača vukla su 18 vesla po strani. Liburna je pod jedrom mogla prijeći 14 čvorova, a s veslima 7 čvorova.[4]
Liburna je mogla primiti putnike u slučaju da je korištena kao trgovački brod. Licinije to naovdi u dijalogu Ljubavni odnosi (§6), koji se tradicionalno prepisuje Lukijanu: „Imao sam pripremljeno brzo plovilo, vrstu bireme koju prije svega koriste Liburni Jonskog zaljeva”.
Kada su Rimljani preuzeli liburne, napravili su nekoliko preinake kako bi poboljšali njen učinak u svojoj mornarici. Prednosti dobivene dodavanjem kljuna i zaštitom od projektila bile su veće od blagog gubitka brzine.[5] Osim različite konstrukcije, liburne su zahtijevale pojednostavljenje rimske vojne jedinice kako bi liburna glađe funkcionirala. Svaka liburna je operirala kao zasebna cjelina, tako da uobičajena kompliciranija organizacija nije bila potrebna.[6] Unutar mornarice, vjerojatno su postojale liburne različitih veličina te su sve imale posebne zadatke kao što su izviđanje i protupiratsko patroliranje rimskih voda.[7] Rimljani su posebice koristili liburne unutar granica provincija Carstva gdje su liburne činile glavninu flota,[8][1] dok je manji broj bio uključen u flote Ravenne i Misenuma, gdje su služili veliki brojevi Ilira, pogotovo Delmata, Liburna i Panonaca.
Liburna je s vremenom postala generalni naziv za razne tipove rimskih brodova te za teretne brodove kasne antike. Tacit i Svetonije koristili su liburnu kao sinonim za ratni brod. Liburna je u natpisima posljednje spomenuta u nizu klasa ratnih brodova: hexeres, penteres, quadrieres, trieres, liburna.[9]
Liburna je dala ime prirodnoj uvali na zapadnoj obali Toskane. Ime te uvale s vremenom se pretvorilo u Livorna, a kasnije u Livorno – ime značajnog lučkog grada koji je nastao na toj lokaciji dugo nakon nestanka ove vrste broda.
Izvori
uredi- ↑ a b c d e Starr 1941, str. 54ff.
- ↑ Liburna, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 29. studenog 2020.
- ↑ Zaninović 1988, str. 46–47.
- ↑ Gabriel 2007, str. 36–43 Pogreška u predlošku harvnb: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFGabriel2007 (pomoć).
- ↑ Morrison i Coates 1996, str. 170, 317 Pogreška u predlošku harvnb: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMorrisonCoates1996 (pomoć).
- ↑ Starr 1941, str. 59.
- ↑ Morrison i Coates 1996, str. 317 Pogreška u predlošku harvnb: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMorrisonCoates1996 (pomoć).
- ↑ Casson 1971, str. 141; Morrison i Coates 1996, str. 171 Pogreška u predlošku harvnb: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMorrisonCoates1996 (pomoć).
- ↑ Zaninović 1988, str. 43–67.
Literatura
uredi- Casson, Lionel. 1971. Ships and Seamanship in the Ancient World. Princeton University Press. Princeton, NJ. ISBN 0783705646
- Gabriel, Richard A. (2007). "The Roman Navy: Masters of the Mediterranean". Military History. 29 (9): 36–43.
- Morrison, J. S.; Coates, J. F. (1996). Greek and Roman Warships 399–30 B.C. Oxford: Oxford University Press.
- Starr, Chester G. 1941. The Roman Imperial Navy 31 B.C. – A.D. 324. Cornell University Press. Ithaca, NY.
- Zaninović, M. 1988. Liburnia Militaris. Opusc. Archeol. 13: 43–67
Vanjske poveznice
uredi- Liburna, Hrvatska enciklopedija
- Liburna, Proleksis enciklopedija
- Liburna, Istrapedia
- Liburna Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK