Petar Šegedin

Ovo je glavno značenje pojma Petar Šegedin. Za druga značenja pogledajte Petar Šegedin (razdvojba).

Petar Šegedin (Žrnovo na Korčuli, 8. srpnja 1909. – Zagreb, 2. rujna 1998.), hrvatski književnik, akademik, intelektualac i kulturni djelatnik.

Petar Šegedin
Rođenje	Žrnovo na Korčuli, 8. srpnja 1909.
Smrt	Zagreb, 2. rujna 1998.
Zanimanje	učitelj, književnik, savjetnik u kulturi
Nacionalnost	Hrvat
Period pisanja	1939. - 1998.
Književne vrste	roman, pripovijetka, esej, putopis
Portal o životopisima

Životopis

Mladost i obrazovanje

Rođen u Žrnovu na otoku Korčuli gdje je i završio Građansku školu. Učiteljsku školu upisuje i završava u Dubrovniku. Studirao je na Višoj pedagoškoj školi i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao učitelj u Kuli Norinskoj i Račišću na svojoj rodnoj Korčuli. U Zagreb dolazi 1936. godine, te se uključuje u poznati krug Krležinih suradnika, mladih pečatovaca, liberalnih i okrenutih subjektivizmu i autonomiji pisaca. Šegedin se u Pečatu prvi put javio svojim Odlomkom proze.

Književni i kulturni rad

Bavio se književnošću, te plodonosno djelovao djelovao pišući novele, romane, eseje i putopise. Obavljao je i mnoge dužnosti u kulturnom i prosvjetnom sektoru. Bio je tajnik Matice hrvatske, središnje kulturne ustanove hrvatskog naroda, od 1945. do 1947. godine za vrijeme predsjedanja Mihovila Nikolića. Matica objavljuje njegovu prvu i najpoznatiju knjigu Djeca božja, zatim Crni smiješak i zbirku njegovih poznatih eseja Svi smo mi odgovorni. Šegedin je stajao i na čelu Društva hrvatskih književnika 1953. godine i još jedanput od 1968. do 1970., a 1989. godine izabran je za predsjednika Matice hrvatske. Uz sve to, neko je vrijeme radio kao savjetnik za kulturna pitanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u pariškom veleposlanstvu. Od 1963. godine bio je izvanredni član Razreda za književnost, a od 1963. redoviti član HAZU. Godine 1961. bio je među utemeljiteljima Foruma, časopisa Razreda za književnost HAZU.

Petar Šegedin je spadao u onu grupu hrvatskih intelektualaca koji su Hrvatsku željeli vidjeti kao slobodnu i demokratsku zemlju, i upravo zbog svog političkog uvjerenja savjetovano mu je da otiđe iz zemlje kako bi izbjegao suđenje i tamnicu. Skrasio se kod rodbine svoje žene u Njemačkoj. Uz želju za slobodnom Hrvatskom, istaknuo se i aktivnom borbom za hrvatski jezik ulazeći u sukobe i razne rasprave s političkim neistomišljenicima.

Godine 1990. predsjedao je Maticom hrvatskom u razdoblju njezine obnove, a potom je bio intenzivno prisutan u hrvatskom književnom i javnom životu. Godine 1991. dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.

Djela

Romani

• Djeca božja (1946.)
• Osamljenici (1947.)
• Crni smješak (1969.)
• Vjetar (1986.)

Zbirke pripovijetki i novela

• Mrtvo more (1953.)
• Na istom putu (1963.)
• Orfej u maloj bašti (1964.)
• Sveti vrag (1965.)
• Izvještaj iz pokrajine (1969.)
• Getsemanski vrtovi (1981.)
• Tišina (1982.)
• Licem u lice (1987.)

Putopisi

• Na putu (1963.)

Esejistička i polemička proza

• Essay o obliku i sadržaju (1955.)
• Eseji (1956.)
• Riječ o riječi (1969.)
• Svi smo mi odgovorni (1971.)

Spomen

• Dani Petra Šegedina, bienalno se održavaju se u Korčuli od 2005. godine
• Memorijalna zbirka Petra Šegedina, osnovana u sklopu Gradskog muzeja Korčula 2006. godine
• Srednja škola Petra Šegedina u Korčuli

Izvori

• Cvjetko Milanja, Biće samosti ili književno djelo Petra Šegedina, Stajer-graf, Zagreb, 2009. (192. str), ISBN 9789536881727
• Umro Petar Šegedin, vijesti.hrt.hr (arhivirano)

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta

• Šegedin, Petar, Hrvatska enciklopedija
• Šegedin, Petar  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. travnja 2023. (Wayback Machine), Enciklopedija Miroslava Krleže
• Ivan Bošković, Petar Šegedin, odgovoran pred sudbinom  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. travnja 2023. (Wayback Machine), Kolo 1/2019. (HAW)