Rajko Glibo (Donja Vast kraj Prozor-Rame, 24. listopada 1940.Zadar, 17. rujna 2012.)[1] redoviti sveučilišni profesor, pjesnik, dramski pisac, pisac udžbenika i esejist

Životopis

uredi

Osnovnu školu završio je u Uzdolu i Prozoru, Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju pohađao je u Zadru (1956. – 1959.), Višu pedagošku školu završio je u Mostaru (1968.), diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1972.), magistrirao iz povijesti i teorije književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1986.), gdje je doktorirao temom Strukturne osobitosti narodne književnosti i književno stvaralaštvo Ive Andrića (1990. godine). Nakon završenog studija radio kao profesor u Gimnaziji i Srednjoškolskom centru Prozor (1973-1985), gdje je bio i ravnatelj (1981-1985). Obnašao je i dužnost međuopćinskoga prosvjetnog inspektora za općine Prozor, Jablanica i Konjic ( 1985-1992 ), a od 1994. – 2006. radi na Željezničkoj tehničkoj školi u Zagrebu s pola radnog vremena i predaje na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. kolegije Usmenonarodna književnost i Teorija književnosti od 1995. do 1998. te Lutkarstvo i scenska kultura na Odjelu za predškolski odgoj istog fakulteta, na kojem je 1995. izabran u zvanje docenta, a 2001. u zvanje izvanrednog profesora i 2004. u zvanje redovitog profesora. Upisan je u registar istraživača koji vodi Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, urudžbeni broj 533-02-95-0047 dana 01. veljače 1996. u zvanju znanstveni suradnik u znanstvenom području filologija pod matičnim brojem 203165. Kao znanstvenik objavio je knjigu “Lutkarstvo i scenska kultura” i to je prvi udžbenik za taj kolegij na fakultetima u BiH i Republici Hrvatskoj, zatim knjigu “Medijska kultura” (priručnik) i studiju “Domoljublje i ‘otpadništvo’ Ive Andrića”. Sudjelovao je s priopćenjima na pet kongresa SUFKJ i sedam međunarodnih znanstvenih skupova. Bavi se i književnim radom. Objavio je pet knjiga pripovijetki, šest knjiga poezije i pet drama. Član je Hrvatskoga filozofskog društva, Društva hrvatskih književnika, HKD «Napredak» i matičar je Matice hrvatske u Zagrebu. Pjesme, pripovijetke, monodrame i radio-drame objavljuje u periodici i časopisima širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dobitnik je deset književnih nagrada za priču, tri za poeziju i jedne za monodramu.

Nepotpun popis djela

uredi
  • "Biogradski lirskokazi", K. Krešimir, Zagreb, 1995.
  • "Suputnice i supatnice", Zagreb 1995.
  • "Domoljublje i "otpadništvo" Ive Andrića", Rijeka, 1997.
  • "Ramske legende", K. Krešimir, Zagreb, 1997.
  • "Učiteljsko iverje (novele), Zagreb, 1997.
  • "Slutnje s Rakitja, Rama-Penava, Zagreb, 1997.
  • "Dozivke", Vinkovci, 2000.
  • Sneni proplamsaji (pjesme), Zagreb 2003.
  • Moj Megido, (pripovijetke), Zagreb, 2003.
  • Prozorke, (pripovijetke), Prozor-Rama, 2004.
  • Zrnca ramskog Sunca,(duhovna monografija), Prozor-Rama 2004.
  • Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u XX. stoljeću, urednik - autor uvoda, napomena, predgovora, pogovora, Sarajevo, 2006.
  • Očitovanja (pjesme), Zagreb Mostar 2007;
  • Zastajkuše (pripovijetke), Zadar-Mostar, 2008.
  • Moje ode (pjesme), Zadar 2009.
  • Slučajke (pjesme), Zadar 2010.
  • Uzdol zove (uz 150.obljetnicu Župe Uzudol), Mozaik knjiga, Zagreb

Izvori

uredi
  1. dr. sc. Rajko Glibo Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. siječnja 2015. (Wayback Machine), Ramska zajednica Zagreb, 16. rujna 2014.