Venecijanski jezik

Venecijanski jezik (talian, venet, veneto, vèneto; ISO 639-3: vec), jezik Venecijanaca, jedan od pet galoitalskih jezika iz sjeveroistočne Italije (u regijama Veneto, Trident, Furlanija-Julijska krajina) i susjednim krajevima Slovenije i poluotoku Istri i u Rijeci u Hrvatskoj,^[1]^[2] i također u Brazilu. U Italiji govori se od Verone na zapadu, južno do rijeke Po, istočno do Furlanije i sjeverno do Trenta.^[1]

Romanski jezici u Europi. Venecijanski je pod brojem 14.

Ima nekoliko dijalekata, od kojih se bisiacco (bizjački dijalekt) govori u provinciji Gorici, u kraju zvanom Bisiacaria. Venecijanci sebe smatraju različitima od Talijana, narod koji ima posebnu kulturu, povijest i jezik. Preko 3 900 000 govornika u Italiji (2007.) i oko 50 000 u Hrvatskoj. U Brazilu se njime služi 4 000 000 ljudi (2006. Palmerini and Silva) u državama Rio Grande do Sul i Santa Catarina.^[3]

Vidi još

Wikipedija na venecijanskom jeziku

Izvori

↑ ^a ^b Lengua Veneta – Istituto Lingua Veneta – ente autonomo di tutela e diffusione della lingua veneta (talijanski). Pristupljeno 29. siječnja 2023.
↑ CRS | Centro di ricerche storiche | Centar za povijesna istraživanja | Središče za zgodovinska raziskovanja. crsrv.org (talijanski). Pristupljeno 29. siječnja 2023.
↑ Ethnologue (16. izdanje)

Vanjske poveznice

Venetian (14th)
Venetian (15th)
WHAT IS THE VENET (VENETIAN) LANGUAGE? Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. travnja 2010. (Wayback Machine)

[:0-1] Lengua Veneta – Istituto Lingua Veneta – ente autonomo di tutela e diffusione della lingua veneta (talijanski). Pristupljeno 29. siječnja 2023.

[2] CRS | Centro di ricerche storiche | Centar za povijesna istraživanja | Središče za zgodovinska raziskovanja. crsrv.org (talijanski). Pristupljeno 29. siječnja 2023.

[3] Ethnologue (16. izdanje)

[1]

[2]

[3]