Vjenceslav Novak
Vjenceslav Novak (Senj, 11. rujna 1859. – Zagreb, 20. rujna 1905.), hrvatski romanopisac, novelist, publicist, glazbeni kritičar i pedagog.[1]
| Vjenceslav Novak | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 11. rujna 1859. Senj, Hrvatska |
| Smrt | 20. rujna 1905. Zagreb, Hrvatska |
| Književni period | realizam |
Važnija djela | |
| Portal o životopisima | |
Životopis
urediRođen je u doseljeničkoj češkoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma te su ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospiću. Poslije završene preparandije u Zagrebu radio je neko vrijeme kao učitelj u Senju.
U književnost ulazi 1881. godine pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze pisao je pjesme, podlistke, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz glazboslovlja i muzičke pedagogije.
U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedač) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstvom i brakom. Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežno je slikao tragičnu stranu života, s naglašenom osjećajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju čovjekoljubljem i samilošču. U hrvatsku je književnost uveo novinu: prikaz poniženog malog čovjeka i društvene teme, često vezane uz velegrad – život gradske sirotinje i siromašnih đaka.[1]
Novak želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom da se uspiju oduprijeti svim velikim silama:
»U stara vremena stalno se ratovalo, sad s Turcima, sad s Mlečanima, a Senjani su bili junaci na glasu.«Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze, borio se s neimaštinom i može se reći da je u tom pogledu bio sasvim prosječan pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjedač, kritičar i prevoditelj te je stvarao sve do 1905. godine. Započeo je romantičnom pripovijetkom, a završio je kao pisac moderne psihološke proze s okultnim motivima.
Djela
urediRomani
uredi- Pavao Šegota
- Posljednji Stipančići
- Dva svijeta
- Tito Dorčić
- Pod Nehajem
- Nikola Baretić
- Podgorske pripovijesti
Pripovijetke
uredi- Iz velegradskog podzemlja
- Nezasitnost i bijeda
- U glib (citati: Svojevoljno siromaštvo iz požrtvovanja to je, prijatelju, što drugo. 2. A gladovanje od nevolje to je muka i mučenje pod kojim će malo tko ostati svecem. 3. Najposlje rob privikne na robiju i što je na nju dulje privikao, teže ga je probuditi. 4. A kad se domognu carstva, vješaju oca. 5. Pravica mora doći, inače otkud bismo znali za nju, kako bismo je osjećali u sebi. 6. Život je prava škola, a tu školu ti još nijesi učio.)
- Pripovijest o Marcelu Remeniću
- Pred svjetlom
- Majstor Adam
Izvori
uredi- ↑ a b www.hrt.hr/arhiv – Vjenceslav Novak Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. prosinca 2007. (Wayback Machine), pristupljeno 6. lipnja 2016.
Vanjske poveznice
urediSestrinski projekti
uredi | Wikizvor ima izvorni tekst Vjenceslav Novak |
Mrežna mjesta
uredi