Cetina
Ovo je glavno značenje pojma Cetina. Za druga značenja pogledajte Cetina (razdvojba).| Cetina | |
|---|---|
| rijeka | |
 | |
| Položaj | |
| Države |  Hrvatska |
| Naselja | Sinj, Trilj, Omiš |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 100,5 km |
| Površina porječja | 3700 km2 |
| Plovna od – do | od Radmanovih mlinica do ušća |
| Tok rijeke | |
| Izvor | selo Cetina |
| • Nad. vis. | 385 m |
| • Koord. | 43°58'36"N, 16°25'47"E |
| Ušće | Omiš |
| • Koord. | 43°26'20,8"N, 16°41'11,0"E |
| Slijev | jadranski |
| Ulijeva se u | Jadransko more |
| Pritoci | desne: Sutina lijeve: Ruda |
Cetina je rijeka u Hrvatskoj koja pripada Jadranskom slijevu i najdulja je dalmatinska rijeka. Cijelom duljinom od 100,5 km nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Površina porječja joj je oko 3700 km. Izvire sjeverno od Vrlike, a u Jadransko more ulijeva se kod Omiša.
Kroz svoj toki prolazi kroz Sinj, Trilj i Omiš. Područje toka povijesno se naziva i Cetinska krajina.
Imenom Cetina imenovali su je Hrvati dolaskom s područja današnje Poljske po poljskoj rijeci Cetyinii. Delmati su je zvali Kentona.
Cetina izvire na nadmorskoj visini od 385 m u sjeverozapadnim obroncima Dinare blizu sela Cetine, 7 km sjeverno od Vrlike. Ima više izvora, a glavni je limnokreni izvor jezero duboko preko stotinu metara.[1] Iznad izvora rijeke Cetine, sjeverno od Vrlike, nalazi se Gospodska pećina, znamenita po naseljenosti u prapovijesti.[2]
Nekoliko kilometara nizvodno od izvora Cetina utječe u Perućko jezero. To se mjesto zove Garjak. Ondje je mnoštvo plaža i rukavaca.[3] Perućko jezero umjetno je stvoreno blizu Vrlike branom na Cetini 25 km nizvodno od izvora. Nakon jezera rijeka prolazi krškim područjem i Sinjskim poljem prema gradu Sinju. Cetina pod Gardunom, kod grada Trilja, napušta Sinjsko polje, ulazi u klanac te teče prema jugu. Nad klancem je utvrda Nutjak. Obale su u klancu bliže i više, a rijeka duboka i spora. Nekad je voda brzo tekla i okretala mlinove, ali su je brane usporile. Cetina kod Biska skreće prema jugoistoku, a od tu je prati i autocesta A1. Cetina kod Šestanovca skreće prema jugu, prolazi ispod A1, a uskoro zatim kod Zadvarja zaokreće oko Mosora i dalje teče prema zapadu. U Omišu se ulijeva u Jadransko more.
Tijekom ljetne turističke sezone, u donjem toku Cetine (od Slimena do Radmanovih mlinica kod Omiša), svakodnevno se, dva puta dnevno u trajanju od 3 do 4 sata odvija rafting.
Lijevi su pritoci Cetine redom Rumin, Kosinac i Ruda. Dragović i Dabar također su lijevi pritoci, ali su potopljeni Perućkim jezerom. Glavni je desni pritok Vojskova (koja se u literaturi spominje i kao Vojskava).[4] Neposredno prije utoka u Cetinu, u Vojskovu utječe Karakašica pa se ona u literaturi ponegdje spominje kao desni pritok Cetine (a ne Vojskove).[1] Slijev Cetine ima mnoštvo manjih rječica i izvora (Tako ti trista i šezdeset vrila šta se u Cetinu sliva[5]). Samo u širem području sela Hrvaca ima više od 50 izvora (koji imaju ime).[4]
Tri najveća vrela Cetine su Vukovića vrilo, Batića vrilo i Veliko vrilo, koji zajedno čine cjelinu Vrela Cetine, površine 29,81 ha. Ovaj niz krških vrela oblikovao se je uz rub Paškog polja podno Dinare. Nastala su na kontaktu nepropusnih lapora u polju i vodonepropusnih vapnenaca okolne zaravni. Uzlazne su vrste. Bistra su i modrozelene boje.[6]
Ova 3 vrela je jezerski izvori (limnokreni) i uzlazni izvori, što je osobina mnogih hrvatskih krških rijeka.[7]
-
Jedan od izvora Cetine -
-
Cetina u Sinjskom polju -
Cetina kod Trilja -
Kanjon Cetine -
Ušće rijeke u Omišu.
Od izvora do ulaska u kanjon ispod Trilja, uz Cetinu je nekoliko polja, redom: Paško polje, Cetinsko polje (ova dva su neposredno uz izvore rijeke), Vrličko polje, Koljansko i Ribarićko polje (ova dva su potopljena jezerom Peruća), Hrvatačko polje, Sinjsko polje (ono je najveće), unutar kojega je Grabsko polje.[1][4]
Uz Cetinu ima nekoliko srednjovjekovnih i antičkih tvrđava (utvrda, povijesnih gradova).[8][9] Nad izvorom je Glavaš, s desne strane nad Vrlikom je Prozor, a niže na području Potravlja i Satrića Travnik, a još niže Sinjska tvrđava Stari grad (Sinj). S lijeve strane u blizini Trilja je Čačvina, a s desne strane, nad kanjonom, neposredno ispod Trilja Nutjak. S lijeve strane kanjona u Zadvarju je utvrda Zadvarje. Blizu ušća je utvrda Kunjak u Kučićima, a neposredno uz Omiš Visuć, Mirabela (Peovica) i Fortica (Starigrad).
Hidroenergetski sustav rijeke Cetine obuhvaća: HE Peruća, HE Orlovac, CS Buško blato, HE Đale, HE Zakučac i HE Kraljevac.[10]
Podrobniji članak o temi: Hidroelektrana PerućaPerućko jezero prvo je veliko umjetno jezero u krškom terenu i prva daljinska akumulacija elektroenergetskog sustava rijeke Cetine. Korisni obujam jezera značajno utječe na izravnavanje protoka Cetine na nizvodnim energetskim stepenicama od Sinjskog polja do Jadranskog mora. Koncentracija pada ostvarena izgradnjom brane Peruća koristi se u pribranskoj hidroelektrani Peruća.
Podrobniji članak o temi: Hidroelektrana OrlovacHE Orlovac je visokotlačno derivacijsko postrojenje čiji se objekti nalaze u dvije države: umjetno jezero s pripadajućim objektima i jedan dio dovodnog tunela su u Bosni i Hercegovini, a drugi dio dovodnog tunela, vodna komora, tlačni cjevovod, strojarnica i odvodni kanal strojarnice su u Republici Hrvatskoj. Osim umjetnog jezera Buško blato, postoji i umjetno jezero Mandak. Ako je dotok s Livanjskog polja veći od potreba hidroelektrane, reverzibilnim kanalom Lipa - Buško blato prebacuje se u umjetno jezero Buško blato pomoću reverzibilnog postrojenja Crpne stanice Buško blato (CS Buško blato).
Podrobniji članak o temi: Hidroelektrana ĐaleHE Đale je smještena u klancu rijeke Cetine nizvodno od Trilja, a koristi energetski potencijal na padu 21 metara između Sinjskog polja i umjetnog jezera Prančevići. Za proizvodnju koristi već regulirane vode rijeke Cetine.
Podrobniji članak o temi: Hidroelektrana KraljevacHE Kraljevac se nalazi 21 kilometar od ušća Cetine u more i nakon što je 1932. izgrađena druga faza, s ukupnom instaliranom snagom od 67,2 MW u to vrijeme je bila najveća hidroelektrana u ovom dijelu Europe. Nakon puštanja u pogon druge faze HE Zakučac 1980., HE Kraljevac je izgubila svoj raniji značaj.
Podrobniji članak o temi: Hidroelektrana ZakučacHE Zakučac je smještena na ušću rijeke Cetine u more kod Omiša. Prema snazi i proizvodnji HE Zakučac je najveće postrojenje na slivu rijeke Cetine, na koje otpada približno 69% ukupne godišnje proizvodnje.
U slijevu rijeke Cetine zabilježeno je 18 vrsta slatkovodnih riba. Šest vrsta su lokalne vrste, dok je 12 vrsta riba uneseno iz drugih prirodnih i uzgojnih staništa.
Endemično je pet vrsta:
- ilirski klen (Squalius illyricus) hrvatski je endem rasprostranjen u slijevu rijeka Cetine i Krke a u području Cetine nalazi ga se u rijeci Rudi.
- stenoendem cetinska ukliva (Telestes ukliva) obitava većinom u izvorima, pritocima i akumulacijama Cetine, a zadržava se iznad pijeska i šljunka, dok u nepovoljnom dijelu godine zalazi u bazene podzemnih voda.
- stenoendem dalmatinski vijun (Cobitis dalmatina) obitava u sporo kretajućim tokovima i mirnim dijelovima rijeke, u područjima gdje voda hladnija i gdje je dno pjeskovito, šljunkovito ili obraslo gušćom vegetacijom;
- oštrulja (Aulopyge huegelii) je endem dinarskoga krša i nastanjuje tekuće vode, uglavnom ponornice te u jesenskom razdoblju odlazi u podzemne vode
- pijurica (Phoxinellus alepidotus) usko rasprostranjena vrsta rijeke Cetine oko Sinjskog polja. Jedino poznato stanište ove vrste su Miloševo i Stipančevo jezero u Hrvatačkom polju.
- cetinska pastva (Salmo sp. Cetina) dominantna je riba u Cetini, pronađena je na svim područjima od izvora i nizvodno.
- zubatak (Salmo dentex) (sporna prisutnost)
- podbila (Chondrostoma phoxinus)
- primorska pastrva (Salmo farioides) prisutnost je posljedica poribljavanja.
- crnomorska pastrva Salmo labrax,
- potočna pastrva (Salmo trutta),
- kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss)
- šaran (Cyprinus carpio) i
- štuka (Esox lucius) su vrste uvedene u stanište poribljavanjem.
Najveći dio autohtonih vrsta pripada slatkovodnim i podzemnim puževima porodice Hydrobiidae te su bioindikatori stanja okoliša. To su rod Dalmatinella i vrste Bithynia cettinensis, Horatia klecakiana i Kerkia jadertina.[11]
- ↑ a b c http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=11348
- ↑ Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 399.
- ↑ R.P.: Najljepše “oko” Dalmacije: Donosimo prekrasnu fotoreportažu od izvore Cetine do Garjaka Dalmacija danas. 30. srpnja 2018. Pristupljeno 6. listopada 2020.
- ↑ a b c Borković, Velimir: Zemljopisni položaj Župe Hrvace, Župa Svih Svetih: Hrvace, Zbornik Kačić: Split, 2004, ISBN 953-6640-47-3
- ↑ Ivica Gusić i Filip Gusić: Rječnik govora dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine, Zagreb, 2004. (ISBN 953-99786-0-2)
- ↑ Vrela Cetine Turistička zajednica Knin. Pristupljeno 6. listopada 2020.
- ↑ Jezerski izvori Priroda Hrvatske. Pristupljeno 6. listopada 2020.
- ↑ Ajduk, Ivan: Srednjovjekovne tvrđave uz rijeku Cetinu, Ex Libris: Zagreb-Split, 2010., ISBN 978-953-284-042-1
- ↑ Ajduk, Ivan: Srednjovjekovne tvrđave, Zagora, nepoznata zemlja, 2007., ISBN 978-953-271-007-6
- ↑ [1] Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. kolovoza 2012. (Wayback Machine) "PP HE Jug", hep.hr, 2012.
- ↑ Keretić, Kristijan; Bujas, Niko: MalakoCetina 2023. BIUS: Zagreb, 2023.
- O Cetini na stranici TZ Omiš. Arhivirano 18. veljače 2010.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Cetina |