Prijeđi na sadržaj

Drhtulje

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
Drhutlje
Drhtulja šarulja (Torpedo marmorata)
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Chondrichthyes
Infrarazred:Batoidea
Red:Torpediniformes
Porodice
Baze podataka
Položaj električnih organa kod drhtulja

Drhtulje (munjevite raže; lat. Torpediniformes) su red riba u infrarazredu poligača (Batoidea), plosnatih hrskavičnjača s uvećanim prsnim perajama. Poznate su po sposobnosti stvaranja električnog izboja u rasponu 8 – 220 volti, ovisno o vrsti. Taj izboj koriste za ošamućivanje plijena i obranu od predatora.[1] Ukupno je poznato 69 vrsta raspoređenih po 5 porodica.[2]

Najpoznatije su vrste porodice Torpedo, prema kojima je nazvano podmorsko oružje torpedo. Naziv potječe iz latinskog torpere („utrnuti, zaustaviti se”) zbog načina obrane koji ribe u ovome redu upotrebljavaju.

Drhtulje imaju zaobljen prsni disk s dvije umjereno velike zaobljeno uglate (no ne i šiljaste) leđne peraje koje su u nekim vrstama porodice Narcinidae dodatno smanjene. Rep im je mišićav i čvrst s razvijenom repnom perajom. Tijelo im je debelo i mlohavo, a koža meka i labava bez plakoidnih ljusaka ili bodlji. Električni organ smješten im je pri korijenu prsnih peraja. Njuška im je široka; kod porodice Narcinidae velika, ali manja kod drugih. Usta, nosnice i pet pari škržnih ureza nalaze se ispod prsnog diska.[1][3]

Obitavaju u okolinama od plićaka do barem 1000 m dubine. Spore su i kreću se pomicanjem repa, za razliku od drugih raža koje koriste prsne peraje. Hrane se beskralježnjacima i manjim ribama. Vrebaju zakopane u pijesak ili drugi supstrat te love koristeći električni izboj kako bi ošamutile i uhvatile plijen.

Bioelektricitet

[uredi | uredi kôd]

Drhtulje imaju organ specijaliziran za proizvodnju elektriciteta. Mnoge vrste raža i volina imaju električne organe u repu, no u drhtulja on se nalazi s obje strane glave, a struja im prolazi od donje do gornje površine tijela. Živci koji organima šalju signale granaju se, a zatim spajaju za donji dio svake pločice u baterijama.[1] Pločice se sastoje od šesterokutnih stupića složenih u saćastu strukturu. Svaki stupić sadrži između 500 i 1000 pločica modificiranog poprečno-prugastog mišićnog vlakna koje se adaptiralo iz škržnih mišića.[1][4][5] Kod morskih drhtulja, baterije su spojene paralelno, a kod slatkovodnih serijski. Serijski spoj slatkovodnim drhtuljama omogućava ostvarenje većeg napona, što im je potrebno zbog niže električne vodljivosti neslane vode.[6] Najveći napon ostvaruje drhtulja mrkulja (Torpedo nobiliana) s 220 volti.[7]

Podjela

[uredi | uredi kôd]

Poznato je za 69 vrsta, a dijele se u pet porodica i 16 rodova. Potporodicu Narkidae neki smatraju potporodicom imena Narkinae. Vrste porodice Torpedinidae hrane se većim plijenom koji gutaju cijelog, a Narcinidae manjim plijenom na ili u supstratu. Obje porodice koriste elektricitet za obranu od napada, ali nije poznato koriste li ga i Narcinidae u lovu.[8]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d Martin, R. Aidan. Electric Rays. ReefQuest Centre for Shark Research. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2008. Pristupljeno 12. listopada 2008.
  2. WoRMS - World Register of Marine Species - Torpediniformes. www.marinespecies.org (engleski). Pristupljeno 29. studenoga 2023.
  3. Hamlett, William C. 1999. Sharks, Skates, and Rays: The Biology of Elasmobranch Fishes. JHU Press. Baltimore and London. ISBN 0-8018-6048-2
  4. Bigelow, H. B.; Schroeder, W. C. 1953. Fishes of the Western North Atlantic, Part 2. Sears Foundation for Marine Research, Yale University. str. 80–104
  5. Langstroth, L. & Newberry, T. 2000. A Living Bay: the Underwater World of Monterey Bay. University of California Press. str. 222. ISBN 0-520-22149-4
  6. Kramer, Bernd. 2008. Electric Organ Discharge. Marc D. Binder; Nobutaka Hirokawa; Uwe Windhorst (ur.). Encyclopedia of Neuroscience. Springer. Berlin, Heidelberg. str. 1050–1056. ISBN 978-3-540-23735-8. Pristupljeno 25. ožujka 2012.
  7. Burton, R. 2002. International Wildlife Encyclopedia. Third izdanje. Marshall Cavendish. str. 768. ISBN 0-7614-7266-5
  8. Compagno, Leonard J.V.; Heemstra, Phillip C. 2007. Electrolux addisoni, a new genus and species of electric ray from the east coast of South Africa (Rajiformes: Torpedinoidei: Narkidae), with a review of torpedinoid taxonomy. Smithiana, Publications in Aquatic Biodiversity, Bulletin 7: str. 15–49. Pristupljeno 22. listopada 2008.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Torpediniformes
Wikivrste imaju podatke o taksonu Torpediniformes