Aethelbald od Mercije
Æthelbald (također navođen kao Ethelbald iili Aethelbald)[1] (? - 757) bio je kralj Mercije, anglosaksonske države u današnjem Midlandsu od 716. do 757. Za vrijeme njegove duge vladavine Mercija je postala hegemon među svim drugim anglosaksonskim kraljevstvima, povrativši položaj koji je uživala u 7. vijeku pod moćnim kraljevima Pendom i Wulfhereom. Za vrijeme njegovom života uspostavljena mercijska dominacija Engleske se nastavila do kraja 8. vijeka; Offa, unuk Æthelbaldovog rođaka Eanwulfa, započeo je vladavinu nedugo nakon Æthelbaldove smrti, a ona je potrajala čak 39 godina.
| Æthelbald | |
|---|---|
| kralj Mercije | |
| |
| Vladavina | 716–757 |
| Rođen/a | nepoznato |
| Umro/la | 757 |
| Seckington, Warwickshire | |
| Sahranjen/a | Repton, Derbyshire |
| Prethodnik | Ceolred |
| Nasljednik | Beornred |
| Otac | Alweo |
Æthelbald je na prijestolje došao nakon smrti svog rođaka Ceolreda. U tom trenutku su i Wessex i Kent bili pod vlašću moćnih kraljeva, ali za samo petnaest godina se situacija tako promijenila da je kroničar Beda Uvaženi opisao Æthelbalda kao vladara cijele Engleske južno od rijeke Humber. Kasnija Anglosakonska kronika, međutim, ne navodi Æthelbalda na popisu bretwaldi ili "vladara Britanije", iako se to ponekad tumači time da je napisana u prema Aethelbaldu neprijateljskom Wessexu.
Godine 745. je Sv. Bonifacije pisao pismo Aethelbaldu u kome ga je kritizirao za niz nekršćanskih djela. Dvije godine kasnije - 747. je održan sinod u Cloveshou, a 749. je Æthelbald izdao povelju u Gumleyu kojom se Crkva oslobađa dotadašnjih obaveza prema kralju; dio historičara špekulira da se time nastojalo odgovoriti na Bonifacijevo pismo. U svakom slučaju je Æthelbald godine 757. ubijen od svojih tjelohranitelja. Nakratko ga je naslijedio opskurni Beornrad, ali već za godinu dana je na prijestolje došao poznatiji Offa.
Fusnote
uredi- ↑ "Æthelbald" je naziv korišten u autentičnoj staroengleskoj abecedi, ali se u sekundarnim izvorima koriste "Ethelbald" ili "Aethelbald".
Izvori
urediPrimarni
- Anderson, Alan Orr (1908). Scottish Annals from English Chroniclers A.D. 500–1286.. London: D. Nutt. OCLC 1248209. (1991 edition: ISBN 1-871615-45-3)
- Bede, Ecclesiastical History of the English People. Translated by Leo Sherley-Price, revised R.E. Latham, ed. D.H. Farmer. London: Penguin, 1990. ISBN 0-14-044565-X
- Emerton, Ephraim (2000) [1940]. Noble, Thomas F.X (ed.). ur. 'The Letters of St.Boniface: With a New Introduction and Bibliography. New York: Columbia University Press. ISBN 0-231-12093-1.
- Swanton, Michael (1996). The Anglo-Saxon Chronicle. New York: Routledge. ISBN 0-415-92129-5.
Sekundarni
- Hunter Blair, Peter (1960). An Introduction to Anglo-Saxon England. Cambridge: Cambridge University Press. (2003 edition: ISBN 0-521-83085-0)
- Hunter Blair, Peter (1966). Roman Britain and Early England: 55 B.C. - A.D. 871. W.W. Norton & Company. ISBN 0-393-00361-2.
- Campbell, James; John, Eric & Wormald, Patrick (1991). The Anglo-Saxons. London: Penguin Books. ISBN 0-14-014395-5.
- Fletcher, Richard (1989). Who's Who in Roman Britain and Anglo-Saxon England. London: Shepheard-Walwyn. ISBN 0-85683-089-5.
- Hill, David; Margaret Worthington (2005). Aethelbald and Offa: two eighth-century kings of Mercia. British Archaeological Reports, British series, 383. Oxford: Archaeopress. ISBN 1-84171-687-1.
- Kirby, D.P. (1992). The Earliest English Kings. London: Routledge. ISBN 0-415-09086-5.
- Stenton, Frank M. (1971). Anglo-Saxon England. Oxford: Clarendon Press. ISBN 0-19-821716-1.
Vanjske veze
uredi
- Bede's Ecclesiastical History and the Continuation of BedePDF, at CCEL, tr. A.M. Sellar
- Anglo-Saxon charters Arhivirano 2009-03-03 na Wayback Machine-u, at Anglo-Saxons.net.