Zagora

Ovo je glavno značenje pojma Zagora. Za druga značenja, v. Zagora (razvrstavanje).

Zagora je povijesno-zemljopisni kraj u Hrvatskoj, u današnjoj srednjoj te dijelom sjevernoj Dalmaciji (Splitsko-dalmatinska županija i Šibensko-kninska županija). U povijesti joj je pripadala i Bekija, područje Posušja i Gruda. Od kraja Drugog svjetskog rata se pod time podrazumijeva i širi pojam Dalmatinska zagora, nastao u doba SFRJ kao svojevrsni kontrast pojmu "Splitsko - trogirski industrijski bazen", odnosno zaleđe Dalmacije na kojima se, za razliku od primorskih krajeva, nisu razvili turizam i industrija, te su ta područja ostali pasivni, odnosno relativno siromašni krajevi iz kojih se iseljava stanovništvo. Danas Dalmatinska zagora obuhavaća čitavo područje Dalmacije koje nije na moru, od rijeke Krke do Neretve, za oduvijek posebne sredine (Kninska krajina, Drniška krajina, Zagora, Mućki kraj, Vrlička krajina, Cetinska krajina, Kliška krajina, Poljica, Omiška krajina, Imotska krajina i Vrgoračka krajina). U primorskim dijelovima Dalmacije se za Zagoru također koristi i kolokvijalni izraz Vlaška.

Zemljopis

Crveno jezero kod Imotskog

Obuhvaća prostor tzv. Kaštelanske, Trogirske i šibenske zagore te unešićki dio Drniške krajine. Geomorfološko - ekonimski, prostire se, po prilici između brda: Moseća na sjeveru, i Trtra, Boraje, Opora i Kozjaka, na jugu; te od sela Brštanova, Dugobaba i Radošića na istoku, do rijeke Čikole na zapadu. Pripada prostoru izrazitog krša i nema trajnih vodenih tokova. Uglavnom se sastoji od razmjerno niskih uzvisina malenih udolina i polja između njih, koji se pružaju u smjeru istok - zapad. Brda su gola ili prekrivena šikarom i niskom šumom, u poljima se nalaze obradive površine, a uz njih naselja. Klima je submediteranska,na imotskom i vrgoračkom području mediteranska. Tradicionalno gospodarstvo čini stočarstvo, uglavnom sitnog zuba, i poljoprivreda. Zbog neravnomjernog razvoja južnih hrvatskih krajeva u 2. pol. 20. st. u Zagori je vrlo izražena depopulacija.

Stanovništvo

Karakterizira je specifičan govor (štokavica-ikavski), koji je nazočan i u susjednoj BiH, mnogo nepovoljnog zemljišta (krša) te konzervativni pogledi na svijet.^{[nedostaje referenca]} Stanovništvo primorskog dijela Dalmacije za stanovnike Zagore često koristi pežorativni izraz "Vlaji".

Povijest

Od prvog spomena u ranom srednjem vijeku nazivana je "Zagorjem". U kasnom srednjem vijeku možda je bila posebna knežija (comitatus Zagorie). Za turske (otomanske) vladavine, od 1. pol. 16. do kraja 17. st., činila je istoimenu upravnu jedinicu - nahiju. Početkom mletačke vladavine (1699. - 1797.) podijeljena je, uglavnom između Drniške i Trogirske krajine, pa od tada ne čini više posebnu upravnu jedinicu. No, naziv "Zagore" za navedeni kraj očuvan je do danas, s tim što je stariji naziv, Zagorje, tijekom 19. st. prešao u današnji oblik. Općine koje se čitave danas nalaze u Zagori, i koje ju većim dijelom obuhvaćaju, jesu: Unešić, Lećevica i Prgomet; dok su njeni rubniji dijelovi u sastavu upravnih jedinica čije sjedište nije u Zagori.

Klima

Prevladava kontinentska klima sa oštrim i vrlo hladnim zimama te vrućim ljetima sa čestim lokalnim pljuskovima. Zimske jutarnje temperature spuštaju se ispod -10 stupnjeva, dok su dnevne od 3-6. Ljetne temperature su iznad 35 stupnjeva. Padaline su često obilne. Zimi je to najčešće snijeg, a ljeti su pljuskovi kiše. Na Dinari, Kamešnici i Biokovu zimi visina sniježnog pokrivača je viša od 3 metra.

Kultura

Od većih događanja u Zagori tu su: sinjska Alka, proslava i hodočašće Velikoj Gospi u Sinju i Zelenoj katedrali u Prološcu, Sajam pršuta u Sinju, Glumci u Zagvozdu, te brojne športsko-kulturno-zabavno-gastronomske manifestacije (seoski športovi: borbe bikova (npr. Bikijada u Radošiću), potezanje konopa, trke magaradi, potezanje klipa...) diljem zagorskih mjesta, koje su se posebice raširile u 21. stoljeću.

U novije se vrijeme ovaj kraj počeo brže razvijati izgradnjom autoceste Zagreb-Split.