Narodnooslobodilačka fronta Grčke
Narodnooslobodilačka fronta (grčki: Εθνικό Απελευθερωτικό Μέτωπο, Ethniko Apeleftherotiko Metopo, skraćeno EAM), bila je najsnažnija grčka organizacija otpora okupacionim silama osovine u Drugom svjetskom ratu.[2]
| Narodnooslobodilačka fronta
Εθνικό Απελευθερωτικό Μέτωπο
| |
|---|---|
| Lider | Georgios Siantos (1941. - 1949. |
| Osnovana | 27. septembar 1941.[1] |
| Ideologija | Komunizam, republikanizam, antifašizam |
Oružano krilo ovog pokreta otpora bila je Narodnooslobodilačka vojska Grčke.
Po mnogo čemu Narodnooslobodilački front Grčke nalikovao je Narodnooslobodilačkom pokretu Jugoslavije. Vodeću ulogu u EAM-u imala je Grčka komunistička partija a vanjsku podršku pokretu davao je SSSR.
Historija
urediOsnivanje
urediOdluku o osnivanju EAM-a donijela je Grčka komunistička partija - KKE nakon okupacije zemlje, na svom 7 plenumu, usprkos odbijanju velikih političkih partija da ne sudjeluju u toj organizaciji. EAM je osnovan 27. septembra 1941.[1] od strane predstavnika četiri ljevičarske organizacije; Lefterisa Apostoloua u ime Grčke komunističke partije, Christosa Chomenidisa u ime Grčke socijalističke partije, Iliasa Tsirimokosa u ime Unije za narodnu demokraciju i Apostolosa Voyiatzisa kao predstavnika Grčke zemljoradničke partije.
EAM je u svojoj deklaraciji pozvao Grčki narod na oslobođenje od stranog jarma uz obećanje da će nakon oslobođenja omogućiti Grcima da sami odrede svoj oblik vlasti. Istovremeno deklaracija je ostavila otvorena vrata i ostalim političkim partijama da im se pridruže u toj borbi. Od samog početka je Grčka komunistička partija, zbog svoje brojčane nadmoći i dobre organiziranosti u odnosu na svoje partnere, preuzela dominantni položaj unutar novog pokreta. Kako je generalni sekretar partije Nikolaos Zachariadis, bio interniran u koncentracijski logor Dahau [3] za predsjednika EAM-a izabran je njegov partijski drug Georgios Siantos. Ubrzo nakon EAM-a, KKE je osnovao i svoju vojnu organizaciju ELAS 1942.,[1] koja je počela sa oružanim otporom.
Drugi svjetski rat
uredi
Kada su u Grčkoj uvedene mere protiv Jevreja, Narodnooslobodilačka fronta je bila najefikasnija u pružanju pomoći Jevrejima da prežive. Pripadnici pokreta otpora izigravali su planove nacista uništavajući podatke o jevrejskoj zajednici u Atini, a pomogli su i rabinu da prebegne na slobodnu teritoriju. EAM-ova ilegalna štampa redovno je objavljivala pozive stanovništvu da pomaže jevrejskim sugrađanima, dok im je sama organizacija omogućavala da se prebace na Bliski istok ili ih regrutovala kao dobrovoljce u svoje redove.[2]
EAM je brzo postao najznačajnija organizacija pokreta otpora u zemlji, koja je kotrolirala najveći dio oslobođenih teritorija u brdima sjeverne Grčke.
„U Grčkoj uporedo postoje nacionalne grčke i komunističke bande. Ukupna jačina od 12—15.000 naoružanih lica verovatno je preuveličana. U oba lagera prisutni su britanski savetnici, ali do ujedinjenja, kome su oni težili, dosad nije došlo.
Razoružavanjem Italijana, nacionalnim delovima mnogo je oduzeto od njihovog unutrašnjeg podstreka. I političke razlike u mišljenjima u pogledu saradnje sa Engleskom znatno su oslabile međusobnu vezu. Komunistima još nedostaje stroža organizacija, ali ne može se poreći, da će sve veće osiromašenje i oskudica u životnim namirnicama postepeno znatno doprineti povećanju njihove moći.
Saobrazno tome, može se reći da je značaj grčkih bandi još uvek srazmerno mali. Uz pojačanu kontrolu za život važnih objekata, jedva bi se primećivala njihova razbojništva i pokušaji uznemiravarija. Prilikom rušenja železničke pruge Solun — Atina, koje je istovremeno izvedeno na 130 mesta, prvi put se pokazalo jedinstveno rukovođenje, koje se nalazi verovatno izvan Grčke.
Mora se računati sa stavljanjem svih komunističkih snaga pod komandu Tita. Postoje znaci za takav razvoj. Time će ove snage i u Grčkoj dobiti veći značaj.“[4]
– Izveštaj nemačkog komandanta Jugoistoka o stanju na Balkanu 1.11.1943.
Kad su se Sile Osovine povukle iz Grčke u oktobru 1944. EAM je kontrolirao 2 / 3 Grčke.[1] EAM je sudjelovao na Libanonskoj konferenciji u septembru 1944. koju su organizirali Britanci, na kojoj je dogovoreno ujedinjenje svih rivalskih pokreta otpora, kao i političkih pokreta, vlade u egzilu sa domaćim političarima. EAM je sudjelovao u prvoj poslijeratnoj grčkoj vladi sa svojih šest ministara.[1] Suradnja sa Britancima i desnim političkim rivalima trajala je sve dok EAM nije organizirao velike demonstracije u Ateni 3. decembra 1944. protiv više nego očigledne favorizacije desnih političkih partija koju je provodila britanska vojska. Nakon tog je buknula dekabriana, oružana borba protiv Britanaca i vladinih snaga.
Grčki građanski rat
urediNakon tog je došlo do potpisivanja Sporazuma u Varkizi 12. februara 1945., na kojem je dogovoreno razoružanje ELAS-a. U aprilu su EAM napustili Grčka socijalistička partija i Unija za narodnu demokraciju. Nakon tog se razbuktao Grčki građanski rat koji je trajao do 1949. u kom je politički sudjelovao i EAM na strani komunista.[1]
Povezano
urediIzvori
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „EAM-ELAS” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 5. 05. 2012.
- ↑ 2,0 2,1 „Historijska čitanka, Drugi svjetski rat”. Arhivirano iz originala na datum 2014-01-09. Pristupljeno 2012-11-28.
- ↑ Neni Panourgia. „Chapter 4. 1945–1946: White Terror” (engleski). Columbia. Pristupljeno 5. 05. 2012.
- ↑ Izveštaj nemačkog komandanta Jugoistoka o stanju na Balkanu 1.11.1943.