Ernst Röhm
Ernst Julius Günther Röhm (München, 28. novembar 1887. - München, 2. jul 1934.), njemački nacionalsocijalist. Bio je bliski suradnik Adolfa Hitlera koji je najzaslužniji za stvaranje milijunske paravojne nacističke organizacije, SA odreda, zahvaljujući kojima su nacionalsocijalisti došli na vlast u Njemačkoj 1933. godine. Ubijen je u Noći dugih noževa po Hitlerovom naređenju.
| Ernst Röhm | |
|---|---|
 | |
Biografske informacije
| |
| Puno ime | Ernst Julius Günther Röhm |
| Rođenje | 28. novembar 1887. München, Njemačka |
| Smrt | 2. jul 1934. München, Njemačka. |
| Državljanstvo |  Nijemac
|
| Titule | SA Stabschef |
Karijera
| |
| Služba | 1906. - 1918. 1918. - 1923. |
| Čin |  kapetan
|
| Ratovi | Prvi svjetski rat |
| Vojska |  Njemačka carska vojska Reichswehr
|
Rana karijera
urediErnst Röhm je rođen u Münchenu. Služio je kao oficir u 13-oj armiji pješadije u Bavarskoj vojsci kada je započeo Prvi svjetski rat u augustu 1914. god. U septembru je ozbiljno ranjen u bitci kod Lorraine (Francuska) i nosio je ožiljke do kraja svog života. Zbog svojih zasluga u ratu dobio je Željezni križ i unaprijeđen u čin kapetana prije završetka rata.
Poslije primirja 11. novembra 1918. pristupio je dobrovoljnoj paravojsci Freikorps (jednoj od mnogih u Münchenu), kako bi ugušili svaku komunističku pobunu. Godine 1919. Röhm se priključio Njemačkoj radničkoj stranci (njemački Deutsche Arbeitpartei), a 1920. je promijenila ime u Nacional-socijalistička njemačka radnička stranka (NSDAP). Röhm je uspio organizirati jurišni odred (Sturmabteilung, SA) koji je služio kao politička vojska koja će štititi stranku i koja će se boriti protiv komunista i Židova u Münchenu. Upoznao je Hitlera godinu dana ranije i postali su dobri prijatelji i saveznici.
Nakon neuspješnog pivskog puča u Münchenu, Röhm, Hitler i ostali uhapšeni bili su na sudu pod optužnicom za izdaju. Röhm je osuđen na godinu i 3 mjeseca u zatvoru i na nečasni otpust iz Njemačke obrambene vojske, ali tu kaznu nije odslužio zbog obećanja da će se dobro ponašati. Dok je Hitler bio u zatvoru 1924. Röhm je organizirao novu vojsku, zamjenu za SA jer je bila zabranjena nakon uhićenja i još je bio zastupnik u njemačkom Reichstagu. Godine 1925. dolaze na vidjelo razlike između njega i Hitlera pa daje ostavku u Reichstagu i emigrira u Boliviju. Tamo je služio kao savjetnik u Bolivijskoj vojsci.
Vođa SA
uredi
U septembru 1930. Hitler je poslao zahtjev Röhmu da dođe natrag u Njemačku i obavlja dužnost kvisoko pozicionirane osobe u SA. Röhm prihvaća ponudu i započinje s radom u januaru 1931. god. Uveo je nove radikalne ideje koje će poboljšati rad SA. SA je brojila 1 milijun pripadnika i iako su dali svoj položaj SS-u, SA su se nastavili boriti protiv komunista, Židova i svih onih koji su bili protiv nacista.
Nakon što je Hitler dobio svu moć u Njemačkoj, SA je postala pomoćna policija koja je upadala u lokalne urede i natjerala ih da svu vlast predaju nacistima. SA su sada smatrali da će nakon godina borbe biti promjena u državi, ali Hitler ih više nije trebao (služili su samo kao političko oružje do tada).
Druga revolucija
urediRöhm se sve više bunio zbog Hitlerovih odluka. Počeo je proširivati SA i pobuna je bila na vidiku. Tada Röhm u martu pokušava napraviti kompromis tako da daje prijedlog da se par tisuća vođa iz SA prebaci u Njemačku vojsku, ali taj prijedlog vojska odbacuje.
Dana 11. aprila 1934. Hitler se sastaje s predstavnicima vojske na brodu Deutschland i nudi im prijedlog da prihvate Hitlera na mjesto predsjednika a on će zauzvrat smanjiti SA, ugušiti Röhmove ambicije i Reichswehr će postati jedina i glavna vojna sila u Njemačkoj.
Ali ministar obrane Werner von Blomberg je bio odlučan i dao ultimatum Hitleru. Rekao je ako se političke tenzije u Njemačkoj ne završe, predsjednik Hindenburg će zakonom predati svu vlast vojsci. Hitler je bio šokiran. Jedino što je preostalo Hitleru bilo je da uništi SA, odnosno Röhma i ostale čelnike kako ne bi izgubio svu vlast u Njemačkoj. Znao je da su Reichswehr i SA jedine preostale nezavisne vlasti koje ga mogu srušiti.
U februari Blomberg pristaje dodati svastiku na zastavu vojske i time staru vojsku baca u zaborav.
Homoseksualnost
uredi
Ernst Röhm je bio poznat po svojem relativno otvorenom homoseksualnom ponašanju.
Naveo je u svojem pismu iz 1928. kako je otkrio svoje homoseksualne sklonosti 1924. Njegov prijatelj Gerhard Rossbach ga je uveo u homoseksualnu supkulturu u Berlinu i Münchenu. Tada je Röhm počeo redovito odlaziti u okupljališta muških homoseksualaca u Berlinu.[1]). Često je bio u pratnji Paula Röhrbeina, kojem je omogućio položaj kao "Frontbannführer" u Berlinu. Do 1924. je imao samo prolazna homoseksualnia iskustava, iako je ponekad "bez užitka", imao seksualne kontakte i sa ženskim prostitutkama u gradu Metzu.[1]
Nakon njegova povratka iz Bolivije Röhm je u svojoj neposrednoj okolici u zajedničkom stožeru SA odreda smjestio i brojne homoseksualce. Osim Edmunda Heinesa i Karla Ernsta bio je u vezi s "homoseksualnom klikom" pogotovo sa svojim pomoćnikom Hansom Erwinom von Spreti-Weilbachom, slikarom Martinom Schätzlom i gostioničarom Karlom Zehnerom.
U martu 1932. novinar Helmuth Klotz objavljuje tri pisma koja je Röhm napisao 1928. u Boliviji liječniku Karlu-Güntheru Heimsothu gdje piše vrlo samosvjesno o svojoj homoseksualnosti.[2]
Hitler, koji do 1934. nije imao negativan stav o homoseksualnosti Röhma, tek nakon njegove smrti to navodi kao jedan od argumenata za opravdanje ubojstva bivšeg bliskog prijatelja tvrdeći da je tek 1934. saznao o tome.[3]
Smrt
urediRöhma su izolirali Hitler, Hermann Göring i Goebbels. Dana 20. aprila Göring je prebacio političku policiju na Himmlera (Gestapo), jer je računao da će se Himmler okrenuti protiv Röhma. Himmler, Heydrich i Göring su se služili spletkama i krivotvorenim dokumentima i papirima kako bi uvjerili Hitlera da ga Röhm želi svrgnuti s čela (čak su nabavili dosje koji su dali Hitleru koji je povjerovao da su Francuzi platili Röhmu 12 milijuna maraka za njegovo zbacivanje s vlasti. To je bilo dovoljno za Hitlera i donio je odluku da likvidira vrh SA. Göring, Himmler, Heydrich i Victor Lutze sastavili su popis za likvidaciju i predali ga SS-u.
U međuvremenu Röhm i nekoliko njegovih kolega iz SA bili su na odmoru u Bad Wiessee. Dana 28. lipnja Röhm je dobio poziv od Hitlera koji mu je naložio da okupi sve čelnike SA na konferenciji 30.lipnja u Bad Wiessee. Röhm se složio, ne znajući što ga očekuje.
Dan 30. juna obilježen je kao početak Noći dugih noževa. U zoru 30. Hitler je odletio avionom u München, zatim autom do Bad Wiessee gdje je osobno uhitio Röhma i čelnike SA. Svi su zatvoreni u zatvoru Stadelheim u Münchenu. Od 20. junaa do 2. jula cijelo vodsvo SA bilo je smaknuto zajedno s ostalim političkim neprijateljima nacista.
Hitleru je bilo neugodno što mora ubiti Röhma pa mu je dao priliku da počini samoubojstvo. Dana 2. srpnja Röhma je posjetio SS brigadir Theodor Eicke i SS-Obersturmbannführer Michael Lippert i ostavili su mu pištolj na stolu i rekli da ima 10 minuta da počini samoubojstvo. Röhm je odbio ponudu i izjavio: "Ako moram biti ubijen, neka me Adolf osobno ubije".
Nakon nekog vremena Eicke i Lippert se vraćaju u Röhmovu ćeliju i nađu ga kako stoji. Röhm je kao izraz hrabrosti napuhnuo gola prsa kao ponosan čovjek dok su pucali u njega. Pokopan je u Westfriedhofu u Münchenu.
Čistka SA čelnika legalizirana je dokumentom. U javnosti Röhm i ostale SA osobe prikazane su kao homoseksualci, kao banda ratnika bez morala kako bi nacisti s time opravdavali smaknuća.
U govoru 13. jula Hitler je aludirao na Röhmovu seksualnu orijentaciju i objasnio narodu da je čistka bila potrebna kao obrana od izdajica.
Izvori
uredi- ↑ 1,0 1,1 Andreas Dornheim: Röhms Mann für Ausland. LIT Verlag, Berlin/Münster et al. 1998, ISBN 3-8258-3596-0, S. 262.
- ↑ Auszug aus dem Vorwort von Helmuth Klotz zu „Der Fall Röhm“ vom 12. September 1932 Arhivirano 2013-02-06 na Wayback Machine-u. Historisches Lexikon Bayerns. Vidi i Röhm, Glosse von Ignaz Wrobel alias Kurt Tucholsky in der Weltbühne, 26. travnja 1932.
- ↑ Susanne zur Nieden, Der homosexuelle Staatsfeind – zur Geschichte einer Idee. In: Lutz Raphael und Heinz-Elmar Tenorth (Hrsg.): Ideen als gesellschaftliche Gestaltungskraft im Europa der Neuzeit. Beiträge für eine erneuerte Geistesgeschichte. Oldenbourg, München 2006, S. 395–397.
1.# ^ Simkin, John. ["Ernest Roehm"]. Spartacus Educational. http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/GERroehm.htm Arhivirano 2008-12-11 na Wayback Machine-u. Retrieved 2009-03-12.
2.# ^ Steakley, James. ["Homosexuals and the Third Reich"] Jewish Virtual Library
3.# ^ Robert Payne, The Life and Death of Adolf Hitler, p. 192 (Praeger Publishers, 1973).
4.# ^ [Machtan, Lothar] (2002). The Hidden Hitler. Basic Books. p. 107. ISBN 0465043097.
5.# ^ a b [Shirer, William, The Rise and Fall of the Third Reich] (Touchstone Edition) (New York: Simon & Schuster, 1990)