Napoleon II Bonaparte
Napoleon II. Bonaparte (Pariz, 20. ožujka 1811. - Beč, 22. srpnja 1832. ) je bio car Francuske 1815. godine.
| Napoleon II Bonaparte | |
|---|---|
| |
 Car Francuza (titularni)
| |
| Vladavina | 4. travnja 1814. – 11. travnja 1814. 22. lipnja 1815. – 7. srpnja 1815. |
| Prethodnik | Napoleon I kao car Francuza; Napoleonova prva abdikacija (1814.) u korist svog malodobnog sina nikada nije prihvaćena tako da je de iure odmah uslijedila Bourbonska restauracija, dok je Napoleonovu abdikaciju tokom Sto dana (1815.) prihvatio je parlament, no tih Sto dana nikad formalno nije dokinulo Bourbonsku restauraciju |
| Nasljednik | Louis XVIII kao kralj Francuske |
| Regent | Izvršna komisija |
| Puno ime | |
| Napoléon François Charles Joseph Bonaparte | |
| Dinastija | Bonaparte |
| Otac | Napoleon I Bonaparte |
| Majka | Marie-Louise od Austrije |
| Rođenje | 20. ožujka 1811. Pariz, Francuska
|
| Smrt | 22. srpnja 1832. Beč, Austrija(tada  Austrijsko Carstvo)
|
| Pokop | Les Invalides Pariz, Francuska
|
| Vjera | katolicizam |
Njegov otac francuski samoproglašeni car Napoleon I. se nakon dugotrajnog prvog braka bez djece odlučio stupiti u drugi brak s Marijom Lujzom kćerkom austrijskog cara Franje II.. Brak je bio sklopljen u tipično hladnom političkom stilu 11. ožujka 1811. godine, a malo više od godine dana potom rođen je Napoleon II.
Odmah po njegovom rođenju Napoleon I. ga proglašava svojim prestolonasljednikom i dodjeljuje mu titulu kralja Rima. Kada je Napoleon II. imao samo tri godine njegov otac je izgubio vlast i u pokušaju da osigura krunu potomstvu on abdicira u njegovu korist. Tu abdikaciju nitko nije prihvatio, pa je upitna njena valjanost.
Kada je 1815. godine Napoleon I. postao ponovno nakratko vladar Francuske i nakon samo sto dana bio ponovno poražen, cijeli postupak oko abdikacije se ponovio. Ponovno on abdicira u korist prestolonasljednika, ali ovaj put ju je prihvatio francuski parlament koji 22. lipnja 1815. godine proglašava Napoleona II. carem Francuske. Ta kratkotrajna vladavina djeteta od 5 godina koji se tada nije niti nalazio u Francuskoj se prekida ulaskom trupa Velike Britanije i Prusije u Pariz koje svrgavaju Napoleona II. s vlasti 7. srpnja. 1815. godine.
Ostatak svog života, Napoleon II provodi u Austriji. Tamo je živio pod imenom Franz (po svom djedu s majčine strane) te mu je dodijeljena titula vojvode od Reichstadta. Nakon smrti svoga očuha te otkrića kako je njegova majka s njima imala dvoje vanbračne djece prije nego su se vjenčali, Franz von Reichstadr je svom prijatelju rekao: "Da je Josephine bila moja majka, moj otac ne bi bio pokopan na Svetoj Heleni, a ja ne bi trebao biti u Beču. Moja majka je draga, ali slaba; ona nije žena kakvu je zaslužio moj otac."
Umro je u Schönbrunnu 22. srpnja 1832. godine od posljedica tuberkuloze. Kako Napoleon II nije imao nasljednika, sljedeći pretendent iz dinastije Bonaparte bio je Napoleonov nećak, Louis-Napoléon Bonaparte, koji će se ubrzo uspješno proglasiti carem pod imenom Napoleon III. Pokopan je u Beču, no njegovi su posmrtni ostaci 1940. godine preneseni u Pariz, što je bio osobni dar Adolfa Hitlera Francuskoj. Danas se nalaze u kompleksu Les Invalides, zajedno s ostacima njegova oca. Njegovo srce i probavni trakt ostali su u Beču, što je tradicionalno za sve članove obitelji Habsburg, u urni.
| Prethodnik: | Car Francuske | Nasljednik: |
| Napoleon | Luj XVIII. |
