Wikipedija

Macbeth

Macbeth također poznata kao i "Škotska predstava" [1] je najkraća i najkrvavija tragedija Williama Shakespearea.

Macbeth
Autor(i)William Shakespeare
Originalni naslovThe Tragedy of Macbeth
DržavaEngleska
Jezikengleski
Žanr(ovi)drama
Datum izdanja1600-e

Najvjerovatnije je napisana 1606. godine na početku vladavine Jamesa I, koji je bio James VI od Škotske prije nego što je uspio da stupi na engleski tron 1603. godine. James je bio pokrovitelj shakespeareove pozorišne trupe, a sve predstave Shakespeare je napisao za vrijeme vladavine Jamesa I. Makbet najjasnije oslikava dramaturgov bliski odnos sa suverenom. Usredsređujući se na Makbeta, lika iz historije Škotske, Shakespeare je odao počast svom kralju iz škotske loze.

Makbet nije shakespearova najsloženija pozorišna predstava, ali je svakako jedna od njegovih najmoćnijih i emocionalno najintenzivnijih. Dok su u drugim velikim tragedijama Williama Shakespearea (kao što su Hamlet i Othello) prefinjeno istraživane intelektualne neprilike s kojima se suočavaju njihovi likovi i fine karakterne nijanse kod njihovih likova, Makbet pada u ludilo od samog početka pa sve do kraja. To je oštra, nazubljena skica teme i karaktera i kao takvi oni su šokirali i fascinirali publiku gotovo četiri stotine godina.[2]

O autoru

uredi

Radnja

uredi
 
Plakat za američku izvedbu Makbeta iz 1884. godine, u kojem glumi Thomas W. Keene. Na slici, u smjeru suprotnom od kazaljke na satu s vrha lijevo: Makbet i Banko susreću vještice; nakon ubistva kralja Dankana; bankov duh; dvoboj Makbeta i Macduffa; i slika Makbeta.

Predstava počinje s kratkom pojavom tri vještice, a onda se radnja prebacuje u vojni logor, gdje škotski kralj Dankan čuje vijest da su njegovi generali Makbet i Banko porazili dvije odvojene invazione vojske, jednu iz Irske koju je predvodio pobunjeni Macdonwald i drugu vojski iz Norveške. Nakon njihovih teških bitaka sa ovim neprijateljskim snagama, Makbet i Banko susreću vještice dok su one prelazile pustare. Vještice predskazuju da će Makbet postati "thane (titula škotskog plemstva) od Cawdora" i na kraju kralj Škotske. One također predskazuju da ċe makbetov pratilac Banko stvoriti liniju škotskih kraljeva iako sam Banko nikada neće biti kralj. Ubrzo, vještice nestaju. Makbet i Banko se prema ovim proročanstvima skeptično odnose sve dok neki ljudi u službi kralja Dankana ne dođu da se zahvale dvojici generala zbog njihovih pobjeda u borbi i da ih obavijeste da je Makbet zaista imenovan titulom "thane od Cawdora". Prethodnik sa ovom titulom je izdao Škotsku boreći se na strani Norvežana i kralj Dankan ga je osudio na smrt. Makbet je zaintrigiran ostatkom proročanstva tri vještice i mogućnošċu da će uistinu biti okrunjen za kralja, ali je nesiguran šta može očekivati. Posjetio je kralja Dankana sa kojim je planirao te noći da večeraju zajedno u Invernessu gdje se nalazi makbetov dvorac. u Međuvremenu, Makbet piše svojoj supruzi gospođi Makbet govoreći joj sve što se dogodilo.

Gospođa Makbet ne pati od iste neizvjesnosti kao njen muž. Ona želi kraljevstvo za njega i da on ubije kralja Dankana kako bi postao kralj. Nakon dolaska Makbeta u Inverness, ona nadjačava sve prigovore svoga muža i nagovara ga da ubije kralja te iste noći.

Makbet i njegova supruga planiraju da napiju i ošamute dva dvorjanina u službi kralja Dankana tako da ih sljedećeg jutra mogu okriviti za ubistvo. Oni će biti bespomoćni jer neće biti u stanju da zapamte ništa šta se desilo prethodne noċi. Nakon što je Dankan zaspao, Makbet ga izbode nožem, uprkos svojim sumnjama i broju natprirodnih znamenja, uključujući i viziju krvavog bodeža. Nakon što je smrt kralja Dankana otkrivena sljedećeg jutra, Makbet ubija kraljeve dvorjanine, tobože od bijesa zbog njihovog zločina i lahko preuzima kraljevstvo. Dankanovi sinovi Malcolm i Donalbain bježe u Englesku i Irsku, u strahu da će onaj ko je ubio Dankana poželjeti i njih da ubije.

U strahu od obistinjenja proročanstva vještica da će mu bankovi nasljednici oduzeti prijestolje, Makbet unajmljuje grupu ubica da ubiju Banka i njegovog sina Fleancea. Postavljaju zasjedu Bankou na putu do kraljevske gozbe, ali ne uspijevaju da ubiju Fleancea koji bježi u noć. Makbet postaje bijesan shvatajuċi da dokle god je živ Fleance, on ċe morati da strahuje za svoju vlast. Na gozbu te noći, bankov duh posjeċuje Makbeta. Kad je ugledao duha Makbet se uplašio iznenadivši svoje goste među kojima su bili većina velikaša iz škotskog plemstva. Gospođa Makbet pokušava neutralizirati štetu, ali način na koji Makbet vlada podstiče povećanje otpora njegovih plemića i podanika. Uplašen, Makbet ide da posjeti vještice u njihovoj pećini. Tamo mu se pokazuje niz demona i duhova koji ga obavještavaju o daljnjim proročanstvima: on se mora paziti Macduffa, škotskog plemića koji se protivio stupanju Makbeta na tron; njemu neċe biti u stanju da nanese zlo nijedan muškarac rođen od žene; i on će biti siguran sve dok birnamska šuma ne dođe u dvorac Dunsinane. Makbetu je nakon ovoga laknulo i osjećao se sigurnim, jer je znao da su svi ljudi rođeni od žene i da se šume ne mogu pomjerati. Kada je saznao da je Macduff pobjegao u Englesku da se pridruži Malcolmu, Makbet izdaje naređenje da se oduzme dvorac Macduffu i najsurovije od svega da gospođa Macduff i njena djeca budu ubijeni.

Kada je vijest o pogubljenju njegove porodice došla do Macduffa u Engleskoj, on je pogođen tugom obećao osvetu. Prince Malcolm, dankanov sin je uspio da podigne vojsku u Engleskoj, a Macduff mu se priključuje jašuċi prema Škotskoj da se sukobi sa makbetovom vojskom. Invazija ima podršku škotskih plemića koji su bili zgroženi i uplašeni tiranskim i ubilačkim ponašanjem Makbeta.

Gospođu Makbet u međuvremenu muče napadi hodanja u snu u kojem se žali na ono što smatra da su mrlje od krvi na njenim rukama. Prije dolaska protivnika Makbeta, on prima vijest da mu se supruga ubila zbog čega pada u duboki i pesimistički očaj. Ipak, on čeka Engleze i utvrđuje dvorac Dunsinane u koji se povlači s ciljem da se brani sam, siguran u proročanstva vještica koje mu garantuju nepobjedivost. Makbet je u strahu kada je saznao da engleska vojska napreduje na dvorac Dunsinane zaštićeni granama usječenim iz birnamske šume. Birnamska šuma zaista dolazi u dvorac Dunsinane ispunjavajući polovinu proročanstva vještica.

U bici Makbet se bori hrabro, ali engleske snage postepeno nadvladaju njegovu vojsku i zauzimaju dvorac. Na bojnom polju, Makbet nailazi na osvetoljubivog Macduffa koji izjavljuje da on nije bio "rođen od žene", nego je umjesto toga bio "neblagovremeno otrgnut" iz utrobe svoje majke (ono što danas nazivamo rođenje carskim rezom). Iako je shvatio da je osuđen na propast, Makbet nastavlja da se bori sve dok ga Macduff ne ubije i odsiječe mu glavu. Malcolm, sada kralj Škotske izjavljuje da je blagonaklonih namjera prema svojoj zemlji i poziva sve da ga vide okrunjenog u gradu Scone.[2]

Jezik i stil

uredi
 
Primjerak naslovne stranice Macbeth-a iz prvog izdanja tzv. First Folio, objavljen 1623. godine.

Stil Williama Shakespearea u "Macbethu", prema Haroldu Bloomu, objedinjuje dikciju, sintaksu i karakterizaciju u partnerstvo između riječi, lika i evoluiranja njegovog mentalnog stanja iz trenutka u trenutak. Shakespeare to radi kroz stilske promjene koje odražavaju ne samo mentalne degeneracije Macbetha i njegove supruge, nego i zdravog razuma njihovih poslušnika. Shakespearov poseban stilski genij je bio taj da je kroz svoje likove odražavao ne samo razvoj iz jednog mentalnog stanja u drugo, već da je sa dikcijom i sintaksom navodio svoju publiku na razmišljanje. U tom smislu, njegove riječi mentalno nas nose sa Macbethom što može biti način na koji Shakespeare pridobija simpatije svoje publike za šestostrukog ubicu: kroz snagu stila koji je istovremeno figurativno bogat i psihički usklađen.[3] Shakespeare koristi dosta slika u ovoj predstavi da bi razvio atmosferu, raspoloženje, i likove. Slike su jasno promišljene radi ostvarivanja određenog utiska na publiku. Slike često proriču nešto u budućnosti. Na primjer, slika krvavog noža ispred Makbeta u drugom činu najavljuje brutalno hladnokrvno ubistvo koje ubrzo slijedi. Krv se ponavlja u scenama u ovoj pozorišnoj predstavi da se označi krivica. Gospođa Makbet zabrinuta što u snu neće moći oprati krv sa svojih ruku, jer se osjeća krivom za ubistvo. Slike sumornog neba nastavljaju da se pojavljuju kroz predstavu prikazujući nedostatak reda i mira u kraljevstvu. [4]

Likovi i njihova uloga u predstavi

uredi
  • Makbet, vrhovni zapovijednik kraljeve vojske je tragična središnja ličnost u ovoj predstavi. U početku lojalan i pošten čovjek, njegov moralni pad kao uzrok ubistva i izdaje je priča o tome kako ambicija može okaljati čak i najčistije duše. Vođen odanošću kralju Dankanu koja biva potkopana "nezadrživim ambicijama", dovodi ga do toga ubija kralja Dankana da osigura svoju sudbinu. Čovjek na kraju ove predstave je jedan kojeg bismo jedva mogli i prepoznati od lojalnog Makbeta kojeg srećemo na početku ove predstave.
  • Dankan, lojalni, ali naivni škotski kralj. Na početku predstave kada je Dankan bio izdat od prethodnog zapovijednika kraljeve vojske (Thane od Cawdor), on daje ovu titulu vjernom Makbetu koji je osigurao kraljevu pobjedu u borbi protiv izdajničkog zapovijednika kraljeve vojske. Ironično, kralj Dankan kasnije umire od mača pouzdanog Makbeta, novog zapovijednika kraljeve vojske. Njegova smrt postavlja temu narušenog prirodnog poretka na koji kasnije u predstavi aludira starac.
  • Banko, vrhovni zapovijednik kraljeve vojske i odani prijatelj Makbeta. On je svjedok početnog proročanstva koje su najavile tri vještice. Iako željan da sazna svoju sudbinu, Banko služi kao druga mogućnost kako čovjek treba da se bavi svojom sudbinom. Makbet ubija da bi došao do njegove. Banko je suzdržan i pušta sudbinu da ide vlastitim putem. Kasnije je ubijen da se očuva status Makbeta, ali se on kasnije pojavljuje kao duh.
  • Sejton, erl od Nortamberlanda, vrhovni zapovijednik engleskih trupa
  • Gospođa Makbet, makbetova supruga. Njena ambicija je da se riješi budućih makbetovih takmaca za tron je nesumnjivo veća od samog Makbeta. Ona nagovara Makbeta da ubije kralja Dankana unatoč makbetovom oklijevanju. Kasnije uprkos prividnom miru ona postaje sve više opsjednuta krvlju na njenim rukama koje niko drugi ne može vidjeti. Ovo predstavlja studiju očiglednog lažnog poricanja čovjekove savjesti i osjećanja.
  • Tri vještice koje su nam predstavljene u prvoj sceni predstave, postavljaju Makbeta na njegov ubilački put. Govore mu da će on biti zapovijednika kraljeve vojske, a kasnije i sam kralj. Kasnije kroz upotrebu tri utvare one predskazuju njegovu propast. Simbolički kroz oba podzemlje i mistiku iz 1500-ih, oni su sinonim za temu zla u ovoj predstavi.
  • Starac, iako sporedni lik, on je važan zbog tematike društvenog reda u predstavi.

On nam govori o olujama u Škotskoj tokom makbetove vladavine. Ovo predstavlja prirodu koja je poremećena zbog prerane smrti kralja Dankana naglašavajući ideju kako je priroda u ravnoteži kada zemljom vlada njen zakoniti kralj. Važan lik na temu Makbeta kao primjera kraljevske propagande.[1]

(i drugi sporedni likovi)

Makbet u popularnoj kulturi

uredi

Povezano

uredi

Reference

uredi
  1. ↑ 1,0 1,1 http://absoluteshakespeare.com/guides/macbeth/summary/macbeth_summary.htm
  2. ↑ 2,0 2,1 http://www.sparknotes.com/shakespeare/macbeth/context.html
  3. ↑ http://classroom.synonym.com/writing-style-used-shakespeares-macbeth-6510.html
  4. ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2015-03-11. Pristupljeno 2015-04-07. 
  5. ↑ http://www.silentera.com/PSFL/data/M/Macbeth1916.html
  6. ↑ http://www.imdb.com/title/tt0040558/
  7. ↑ http://www.imdb.com/title/tt0400618/
  8. ↑ http://sensesofcinema.com/2008/cteq/macbeth/
  9. ↑ http://www.laibach.org/discography/macbeth/
  10. ↑ http://www.imdb.com/title/tt0814203/combined
  11. ↑ http://www.smh.com.au/news/film-reviews/macbeth/2006/09/20/1158431777972.html
  12. ↑ http://www.imdb.com/title/tt2884018/fullcredits

Vanjske veze

uredi
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Macbeth&oldid=41913632