Wikipedija

Meka

Meka (arapski: مكة Meka, puni naziv مكة المكرّمة Mekka el-Mukerrema) jeste grad u oblasti Hidžaz[3] i prijestolnica istoimene provincije u Saudijskoj Arabiji. Grad se nalazi oko 70 km u unutrašnjosti od Džide u uskoj dolini na nadmorskoj visini od 277 metara. U 2012. imala je oko 2 miliona stanovnika, mada se svake godine njeno stanovništvo utrostruči tokom perioda hadždža koji se održava u dvanaestom mjesecu islamskog kalendara, zu-l-hidždže.

Mecca
مكة المكرمة
Makkah al-Mukarramah
Bakkah
Sveti grad Meka
Meka
Meka
Nadimak: Umm al-Qurā (أم القرى, "Mojka svih naselja")
Mecca na mapi Saudijske Arabije
Mecca
Mecca
Lokacija Meke
Koordinate: 21°25′N 39°49′E / 21.417°N 39.817°E / 21.417; 39.817
Opći podaci
Zemlja Saudijska Arabija
ProvincijaRegion Meka
Historija
OsnivačProrok Ismā'īl, sim Abraham (islamska tradicija)
Uprava
GradonačelnikOsama al-Bar
Provincijalni guvernerMishaal bin Abdullah Al Saud
Geografija[1]
 • Grad760 km2 (290 sq mi)
 • Urban850 km2 (330 sq mi)
 • Metro1.200 km2 (500 sq mi)
 • Nadmorska visina277
Stanovništvo (2010)[2]
 • Grad1.675.368
Ostale informacije
Vremenska zonaAST (UTC+3)
 • Letnje (DST)AST (UTC+3)
Pozivni broj(evi)(+966) 12
Webwww.holymakkah.gov.sa

Kao mjesto rođenja poslanika Muhammeda (a.s.) i mjesto prve objave Kur'anskih ajeta Muhammedu (tačnije, u pećini Hira 3 km od Mekke),[4][5] ona se smatra najsvetijim gradom u islamu[6] i mjesto hodočašća poznatog kao hadždž, obaveznog za sve muslimane koji su u mogućnosti tamo doći. U Mekki se nalazi i Kaba, po mnogima najsvetije mjesto za sve muslimane u svijetu, jer se prema njoj okreću svi muslimani (kibla) tokom molitve (namaza).

Mekkom su dugo vremena vladali potomci i nasljednici Muhammeda (a.s.), takozvani šerifi, bilo da su vladali kao nezavisni vladari ili kao vazali većih vlastodržaca. Nju je osvojio Ibn Saud 1925. godine. U moderna vremena, Mekka se naglo proširila veličinom i kvalitetom infrastrukture, a u njoj su izgrađene zgrade poput Abradž al-Bejta, poznate kao kraljevski hotel "sahat-kula", treća najviša zgrada na svijetu i zgrada sa najvećom površinom prostora u njoj. Tokom ovog perioda izgradnje, Mekka je izgubila i neke historijske građevine i arheološka nalazišta poput tvrđave Adžjad (قلعة أجياد‎).[7] Danas, Mekku godišnje posjeti više od 15 miliona muslimana, uključujući nekoliko miliona tokom par dana hadždža.[8] Kao rezultat toga, Mekka je danas postala jedan od najraznolikiji, kosmopolitskih gradova u islamskom svijetu,[9] i pored činjenice da je nemuslimanima zabranjen ulazak u grad.[10][11]

Etimologija

uredi

Mekka (ranije Meka) je uobičajeni oblik bosanske transliteracije arapskog imena grada, mada zvanična transliteracija koju koristi vlada Saudijske Arabije glasi Makkah, što je donekle bliže arapskom izgovoru.[12][13] Sama riječ meka u bosanskom i mnogim drugim jezicima često se koristi pri opisivanju bilo kojeg mjesta koje "privlači" veliki broj ljudi, ali mnogi muslimani takvo korištenje imena grada ne odobravaju te ga smatraju omalovažavajućim i neprikladnim.[12] Vlada Saudijske Arabije usvojila je zvaničnu transliteraciju Makkah 1980tih, ali takav način transliteracije nije međunarodno prihvaćen niti korišten.[12] Puno zvanično ime grada glasi Makkah al-Mukarramah (arapski: مكة المكرمة, Mekka el-Mukerrema ), što znači "Časna Mekka", ali se ponekad u slobodnom prijevodu koristi i izraz "Sveti grad Mekka".[12]

Antičko i drevno ime današnje Mekke je Bakkah (koje se često transliterira i kao Baka, Beka, Bakah, Bekka, Bakka i sl.).[14][15][16] U arapskom jeziku, ova riječ odnosno njena etimologija, kao i kod Mekke, je nejasna.[17] Široko prihvaćeno mišljenje je da je ona sinonim za Mekku, a navodi se da je to bilo konkretno prvobitno ime za dolinu koja se tu nalazi, dok islamski učenjaci taj pojam općenito koriste pri opisivanju svetog područja u gradu u neposrednoj okolini Kabe, kao i samu Kabu.[18] Oblik Bakkah za Mekku spomenut je i u Kur'anu u 3. suri u 96. ajetu, dok se oblik Mekka koristi u 48. suri u 24. ajetu.[17][19]

U starom južnoarapskom, jeziku koji se koristio na jugu Arapskog poluostrva u doba Muhammeda (a.s.), glasovi b i m su se mogli međusobno zamjenjivati.[19] (Međutim, tu teoriju još treba proučavati jer su u južnoarapskom b i m različiti fonemi). Na drugim mjestima u Kur'anu (6. sura 92. ajet i 42. sura 5. ajet), Mekka se navodi pod imenom Umm-ul Kura, što na bosanskom znači "majka svih gradova".[19] Jedno od imena za Mekku je i Tihamah.[20]

Geografija

uredi
 
Pogled na Mekku sa vrha hotela Abradž al-Bejt

Mekka se nalazi na 277 metara iznad nivoa mora te oko 80 km udaljena od obale Crvenog mora.[21] Središte grada nalazi se u uskom koridoru između planina, koji se često naziva i Mekanska udolina (šupljina). Područje grada sadrži i doline Al-Tanim, Bakkah i Abkar.[22][23] Njen planinski položaj u mnogim aspektima definira i njeno današnje širenje. Središte grada se smatra područjem oko Mesdžid-ul-Harama, a ono je smješteno na nešto nižoj nadmorskoj visini od ostatka grada. Područje oko džamije pripada starom gradu. Glavne gradske avenije su El-Mudda'ah i Sūk al-Lejl sjeverno od džamije, te As-Sūk Assagir južno. Saudijci su znatno proširili Veliku džamiju u centru grada, gdje su nekada bile stotine kuća te ih zamijenili sa širokim ulicama i trgovima. Tradicionalne kuće u Mekki građene su od lokalnog kamena i pretežno su dvospratne ili trospratne. Danas cjelokupno područje grada prostire se na preko 1200 km2.[24]

U antičkoj i srednjevjekovnoj Mekki, grad se snabdijevao sa nekoliko glavnih izvora vode. Prvo su bili lokalni bunari, kao što je izvor Zem-Zem, a koji su većinom davali slankastu vodu. Drugi izvor vode je bilo vrelo Ajn Zubejda. Voda iz ovog vrela potjecala je iz planina Džebel Sa'd i Džebel Kabkab, koje se nalaze nekoliko kilometara istočno od brda Arefata, odnosno oko 20 km jugoistočno od Mekke. Voda se transportirala od vrela koristeći podzemne kanale. Treći, ali sporadični, način vodoopskrbe je kišnica koju stanovnici čuvaju u malim rezervoarima ili cisternama. Kišnica, iako oskudna, također predstavlja rizik od poplava a od nje postoji opasnost još od davnih vremena. Prema Al-Kurdiju, do 1965. bilo je ukupno 89 većih poplava, uključujući i nekoliko u Saudijskom periodu. U prošlom vijeku, najteža poplava desila se 1942. godine. Od tada, napravljene su brane kako bi se u budućnosti taj problem otklonio.[23]

Klima

uredi

U Mekki vlada ekstremno suha i vrela klima. Za razliku od drugih saudijskih gradova, u Mekki i zimi vladaju ekstremno visoke temperature, koje se kreću od 18 °C noću do 30 °C danju. Ljetne temperature su izuzetno visoke i gotovo svakodnevno prelaze preko 40 °C dok se noćne ljetne temperature kreću do vrućih 30 °C. Kiša u Mekki pada u vrlo malehnim količinama obično između novembra i januara.


Klimatološki medijani za Meka
Mjesec jan-sij feb-velj mar-ožu apr-tra maj-svi jun-lip jul-srp aug-kol sep-ruj okt-lis nov-stu dec-pro godina
Srednji maksimum (°C) 30,2 32,5 34,6 38,5 41,9 43,7 42,8 42,7 42,7 40,3 36,3 31,8 38,2
Srednji minimum (°C) 18,6 18,9 21,0 24,3 27,5 28,3 29,0 29,3 28,8 25,8 22,9 20,2 24,6
Precipitacija (mm) 20,6 1,4 6,2 11,6 0,6 0 1,5 5,6 5,3 14,2 21,7 21,4 1101
Izvor: PME


Historija

uredi
 
Karta Mekke oko 1814. godine
 
Slika Mekke, napravljeno u 18. vijeku u Turskoj

Rana historija Mekke nije u potpunosti poznata. Sigurno je samo da se i u predislamsko vrijeme ovdje nalazilo svetište koje je bilo cilj hodočašća. Po islamskoj tradiciji, naseljavanje Mekke je počelo kada je praotac Ibrahim (po kršćanskoj tradiciji Abraham) i njegova žena Hadžera (Hagar) ovdje došli zajedno sa svojim sinom Ismailom (Ismaelom). Po dolasku tamo, Ibrahim je molio Boga da opskrbi njegovu porodicu, dok je on odsutan. Kako se navodi u 14. Kur'anskoj suri "Ibrahim", kada im je ponestalo vode, njegova žena Hadžera je počela trčati između dva brda (Saffa i Merva) ukupno sedam puta da bi pronašla vodu. Nakon što se vratila u svoj šator, pored svog sina Ismaila ugledala je izvor vode, koji postoji i danas, a poznat je kao Zem-Zem (staroarapski: stani, stani). Otprilike u isto vrijeme u Mekku su doselila dva plemena iz Jemena, Džurhum i Katura. Kasnije je Ismail oženio jednu djevojku iz plemena Džurhum. Kada se Ibrahim vratio u Mekku, zajedno sa Ismailom je sagradio Kabu. Po islamskom vjerovanju, davno prije njega Adem je sagradio Kabu kao mjesto za molitvu, ali je tokom vremena propala i pala u zaborav sve dok je Ibrahim nije ponovno pronašao. Kasnije je pleme Džurhum preuzelo kontrolu i održavanje Kabe.

Početkom 6. vijeka, kontrolu nad gradom Mekkom preuzima pleme Kurejš. Oni su se uspjeli učvrstiti pomoću uspješne trgovine, te su sa drugim arapskim plemenima uspjeli napraviti jedan sistem savezništva. Među najvažnijim vezama bila je ona sa plemenom Benu-Sulajm, koji su uglavnom naseljavali područje između Mekke i Medine.[25] Međutim, u unutrašnjoj organizaciji plemena Kurejš postojali su mnogi rivaliteti između pojedinih porodica. U tom vremenu, Kaba je već značajno vjersko svetište koje su redovno posjećivala arapska plemena, u čast paganskog božanstva Hubala. U predislamskom periodu kult Kabe je pored slavljenja Allaha (dž.š.) uključivalo i štovanje brojnih staroarapskih božanstava poput al-Lata, Manata i Uza. Političko i društveno središte grada bila je Dar al-Nadva, vijećnica u kojoj je zasijedalo vijeće plemena Kurejš i gdje su se proslavljale najznačajnije proslave ili ustoličenja.

Oko 610. poslanik islama Muhammed (a.s.) počeo je u Mekki otvoreno pozivati ljude u tada novu, monoteističku religiju. Međutim, zbog vrlo snažnog protivljenja mnogih pripadnika plemena Kurejš protiv njega i njegovog pozivanja, u ljeto 622. njegovi sljedbenici i on sele se u grad Jesrib (danas poznat kao Medina), gdje su već mnogi pripadnici plemena Evs i Hazredž prihvatili islam. Iz Medine, Muhammed (a.s.) i muslimani započeli su borbu protiv neislamskih Mekkelija. Vojni sukobi između muslimana i višebožačkih Mekkelija mogu se podijeliti u četiri faze:[26]

  • u prvoj fazi koja je trajala do 624. muslimanska vojska je presretala trgovačke karavane iz Mekke. U tim akcijama nije učestvovalo mnogo muslimanskih vojnika, a Mekkanski karavani bili su dobro zaštićeni, tako da su prepadi bili relativno neuspješni.[26]
  • druga faza je počela u martu 624. kada su počeli i otvoreni sukobi, a nakon zasjede na trgovački karavan koji je predvodio Ebu Sufjan ibn Harb. Mekkanska vojska veličine od 800 do 900 vojnika koja je požurila da zaštiti karavan poražena je kod mjesta Bedr (oko 130 km jugozapadno od Medine) od strane znatno manje muslimanske vojske. Mekkanska vojska navikla na pobjede, sa reputacijom jedne od najsnažnijih grupa u tadašnjoj Arabiji, nakon bitke na Bedru došla je u podređen položaj. Nakon tog poraza, vlasti u Mekki tražili su osvetu. U martu 625. na brdu Uhud sjeverozapadno od Medine došlo je do bitke na Uhudu, u kojoj je Mekkanska vojska porazila muslimane. Mekka nakon toga odlučuje sklopiti savez sa mnogim nomadskim plemenima kao i raznim jevrejima te sa 10 hiljada vojnika u martu 627. počinju opsadu Medine. Međutim, muslimani tada primjenjuju novu taktiku napravivši rov oko grada, pa u bici na Hendeku Mekkanska vojska ne uspijeva ući u Medinu. Pored toga iz Mekkanskog saveza istupaju neka plemena, a ostatak Mekkanske vojske se vraća u Mekku.[26]
  • treća faza koja je trajala od marta 627. do kraja 629. bila je nešto mirnija. U martu 628. obje zaraćene strane potpisuju sporazum u el-Hudejbiji o desetogodišnjem primirju.[26]
  • četvrta relativno kratka faza na kraju koje je Mekka kapitulirala počela je napadom jednog od plemena u savezu sa Mekkom na muslimane. Došlo je do eskalacije sukoba a da bi se situacija smirila vođa Mekkanaca Ebu Sufjan ibn Harb, koji je od udaje njegove kćerke Ummu Habibe 627. godine sa Muhammedom (a.s.) bio u krvnom srodstvu, dolazi u Medinu kako bi obnovio mirovni sporazum sa muslimanima. Međutim, pregovori su bili bezuspješni. Kada je muslimanska vojska predvođena Muhammedom (a.s.) sa 10.000 vojnika krenula prema Mekki, Ebu Sufjan je ponovno pokušao pregovorima da ih zaustavi. Zauzvrat što je prešao na islam, muslimani su dali garancije da niko od stanovnika Mekke neće biti ugrožen ko ne bude pružao otpor. Takvim pristupom, muslimanska vojska je bez otpora ušla u Mekku.[26]

U periodu ranog islamskog doba, Mekka je postala, i do danas ostala, mjesto hodočašća i godišnjeg okupljanja miliona muslimana (hadždža). Godine 638. došlo je do obilnih kiša koje su poplavile grad, pa je tadašnji halifa Omer ibn el-Hattab u gornjem dijelu grada naredio gradnju nove brane koja je štitila džamiju od poplava. Nakon toga Mesdžid-ul-Haram je nekoliko puta proširivan, naročito u periodu abasidskog halife Mehdija (775-785.) kada je na vlasti u Mekki bio njegov namjesnik Džafar ibn Sulejman.[27]

Od 1517. Mekka postaje dijelom Osmanlijskog carstva, sve do 1916. kada vlast preuzima veliki šerif Mekke Husein ibn Ali, kasnije on postaje kralj Hedžaza. Nedugo nakon toga, u oktobru 1924. sultan Abdul-Aziz ibn Saud preuzima Mekku, a kralj Husein bježi. Od januara 1926. sultan Abdul-Aziz se proglašava kraljem današnje Saudijske Arabije, te saziva svemuslimanski kongres u Mekki u ljeto 1926. na kojem su određeni uslovi i načini dolaska muslimana na hadždž.

Sveta mjesta

uredi

Najsvetije mjesto u samoj Meki je Mesdžid-ul-Haram, sagrađen u sadašnjem obliku godine 1570. (978. godine po islamskom kalendaru). Četvorougaone je forme i okružen kamenim zidovima. Najsvetije mjesto samog islama, Kaba, je u središtu dvorišta Mesdžid-ul-Harama.

Hira je pećina u blizini Mekke, na brdu zvanom Džebel el-Nur u području Tihame. Poznata je po tome što je u njoj Muhammed (a.s.) preko anđela (meleka) Džibrila (Gabrijela) od Allaha (dž.š.) primio objavu prvih Kur'anskih ajeta (prvih pet ajeta 96. sure "El-'Alek").[28]

Privreda

uredi

Privreda Mekke u najvećoj mjeri zavisi od godišnjeg hadždža pa je zasnovana na pružanju usluga. Jedan akademik je izjavio: da Mekkanci nemaju izvora zarade osim usluga koje pružaju hadžijama. Prihodi dobijeni tokom hadždža, ne doprinose samo ekonomiji grada već u historijski gledano imali mnogo širi utjecaj na ekonomiju cjelokupnog Arapskog poluostrva. Prihod od hadždža ostvaruje se na nekoliko načina. Jedan od njih je oporezivanje hadžija. Porezi i takse su naročito povećani tokom velike krize 1920tih i 1930tih, a mnoge od tih taksi postojale su sve do 1972. godine. Drugi načini zarade uključuju usluge hadžijama tokom njihovog boravka u Mekki. Naprimjer, saudijska nacionalna aviokompanija Saudia ostvaruje 12% svih prihoda tokom vremena hadždža. Osim toga, prevoz koji plaćaju hadžije da bi doputovali u Mekku također jednim dijelom donosi prihode, a osim toga mnogo prihoda donose i hoteli.[23]

Za organizaciju prihvata i smještaja haždija, grad osigurava više od 100 miliona američkih dolara, dok saudijska vlada troši oko 50 miliona za usluge tokom hadždža. U Mekki također postoje i neke industrijske firme, ali one ne igraju veliku ulogu u ekonomiji grada ni Saudijske Arabije, koja najveće prihode ima od izvoza nafte.[29] Neke od manje zastupljenih proizvodnih firmi u Mekki uključuju fabrike tekstila, namještaja i slično.

Gradovi partneri

uredi

Reference

uredi
  1. ↑ Mecca Municipality. Holymakkah.gov.sa. Retrieved 2013-02-03.
  2. ↑ „Population”. Statistical Yearbook 47 (2011). Central Department Of Statistics & Information. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-01. Pristupljeno 15 November 2013. 
  3. ↑ Merriam-Webster's Geographical Dictionary. 2001. str. 724. ISBN 0 87779 546 0. 
  4. ↑ Khan, A M (2003). Historical Value Of The Qur An And The Hadith. Global Vision Publishing Ho. str. 26–. ISBN 978-81-87746-47-8. 
  5. ↑ Al-Laithy, Ahmed (2005). What Everyone Should Know About the Qur'an. Garant. str. 61–. ISBN 978-90-441-1774-5. 
  6. ↑ Nasr, Seyyed Hossein (2005). Mecca, The Blessed, Medina, The Radiant: The Holiest Cities of Islam. Aperture ISBN 089381752X
  7. ↑ Taylor, Jerome (24.9.2011). „Mecca for the rich: Islam's holiest site 'turning into Vegas'”. The Independent.  Članak na bosanskom
  8. ↑ A Saudi tower: Mecca versus Las Vegas: Taller, holier and even more popular than (almost) anywhere else, The Economist (2010-06-24), Kairo.
  9. ↑ Fattah, Hassan M.: Islamic Pilgrims Bring Cosmopolitan Air to Unlikely City, The New York Times (20.1.2005).
  10. ↑ Peters, Francis E. (1994). The Hajj: The Muslim Pilgrimage to Mecca and the Holy Places. Princeton University Press. str. 206. ISBN 0-691-02619-X. 
  11. ↑ Esposito, John L. (2011). What everyone needs to know about Islam. Oxford University Press. str. 25. ISBN 9780199794133. 
  12. ↑ 12,0 12,1 12,2 12,3 Ham, Anthony; Brekhus Shams, Martha i Madden, Andrew (2004). Saudi Arabia (ilustrirano izd.). Lonely Planet. ISBN 1-74059-667-6. 
  13. ↑ Long, David E. (2005). Culture and Customs of Saudi Arabia. ISBN 978-0313320217. 
  14. ↑ Kipfer, Barbara Ann (2000). Encyclopedic dictionary of archaeology (ilustrirano izd.). Springer. str. 342. ISBN 0-306-46158-7. 
  15. ↑ Glassé, Cyril i Smith, Huston (2003). The new encyclopedia of Islam (revidirano, ilustrirano izd.). Rowman Altamira. str. 302. ISBN 0-7591-0190-6. 
  16. ↑ Phipps, William E. (1999). Muhammad and Jesus: a comparison of the prophets and their teachings. Continuum International Publishing Group. str. 85. ISBN 0-8264-1207-6. 
  17. ↑ 17,0 17,1 Versteegh, Kees (2008). C. H. M. Versteegh i Kees Versteegh. ur. Encyclopedia of Arabic language and linguistics, Volume 4. Brill. str. 513. ISBN 90-04-14476-5. 
  18. ↑ Peterson, Daniel C. (2007). Muhammad, prophet of God. Wm. B. Eerdmans Publishing. str. 22–25. ISBN 0-8028-0754-2. 
  19. ↑ 19,0 19,1 19,2 Philip Khûri Hitti (1973). Capital cities of Arab Islam. University of Minnesota Press. str. 6. ISBN 0-8166-0663-3. 
  20. ↑ Al-Sahib bn Abbad “الصاحب بن عباد” , Mu’jam Al-Muheet fi Al-Lughah “مُعْجَمُ الْمُحِيطِ فِي اللغَةِ, Al-Meshkat islamska biblioteka, str. 303
  21. ↑ Islamic World, str. 13
  22. ↑ "Makka – The pre-Islamic and early Islamic periods", Encyclopaedia of Islam
  23. ↑ 23,0 23,1 23,2 "Makka – The Modern City", Encyclopaedia of Islam
  24. ↑ „Mecca Municipality”. Pristupljeno 6.4.2010. 
  25. ↑ Michael Lecker: The Banū Sulaym. A Contribution to the Study of Early Islam. Jerusalem 1989. str. 107–140.
  26. ↑ 26,0 26,1 26,2 26,3 26,4 Elias Shoufany: Al-Riddah and the Muslim Conquest of Arabia. Toronto: University of Toronto Press 1973. str. 15–27.
  27. ↑ el-Balādhurī: Kitāb Futūḥ al-Buldān. ur. Michael Jan de Goeje. Brill, Leiden, 1866. str. 7.
  28. ↑ „In the Shade of the Message and Prophethood”. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-15. Pristupljeno 2015-07-03. .
  29. ↑ Mecca. World Book Encyclopedia. 2003 izdanje. Volume M. str. 353

Literatura

uredi
  • urednici Time-Life Books. (1999). What life was like in the lands of the prophet: Islamic world, AD 570 – 1405. Time-Life Books. ISBN 0-7835-5465-6. 
  • Rosenthal, Franz; Ibn Khaldun (1967). The Muqaddimah: An Introduction to History. Princeton University Press. ISBN 0-691-09797-6. 
  • Stefano Bianca (2000), „Case Study 1: The Holy Cities of Islam – The Impact of Mass Transportation and Rapid Urban Change”, Urban Form in the Arab World, Zurich: ETH Zurich, ISBN 3728119725, 0500282056 
  • C. Edmund Bosworth, ur. (2007). „Mecca”. Historic Cities of the Islamic World. Leiden: Koninklijke Brill. 
  • „Quraysh”. Encyclopædia Britannica. Britannica Concise Encyclopedia (online). 2007. Pristupljeno 2007-02-19. 
  • Michael R.T. Dumper; Bruce E. Stanley, ur. (2008), „Makkah”, Cities of the Middle East and North Africa, Santa Barbara, USA: ABC-CLIO 
  • Watt, W. Montgomery. "Makka – The pre-Islamic and early Islamic periods." Encyclopaedia of Islam. Edited by: P. Bearman, Th. Bianquis, C.E. Bosworth, E. van Donzel and W.P. Heinrichs. Brill, 2008. Brill Online. June 6, 2008
  • Winder, R.B. "Makka – The Modern City." Encyclopaedia of Islam. Edited by: P. Bearman, Th. Bianquis, C.E. Bosworth, E. van Donzel and W.P. Heinrichs. Brill, 2008. Brill Online. June 6, 2008
  • the editors of Time-Life Books. (1999). What life was like in the lands of the prophet: Islamic world, AD 570 – 1405. Time-Life Books. ISBN 0-7835-5465-6. 
  • Lapidus, Ira M. (1988). A History of Islamic Societies. Cambridge University Press. ISBN 0-521-22552-3. 
  • Richard Francis Burton: Persönlicher Bericht einer Pilgerreise nach Mekka und Medina. Edition Erdmann, Lenningen 2005, ISBN 3-86503-029-7.
  • Gerd Frank: Nach Mekka! Verbotene Reisen in die Heilige Stadt. Bad Honnef: Horlemann 1998. ISBN 3-89502-075-3 (Sammlung von siebzehn Reiseberichten über Besuche von Europäern in Mekka (1504–1955)).
  • Al-Balādhurī: Kitāb Futūḥ al-Buldān. Hrsg. von Michael Jan de Goeje. Brill, Leiden 1866, S. 35-55. - Dt. Übers. von Oskar Rescher: El-Beladori's „Kitâb futûh el-buldân" (Buch der Eroberung der Länder). Leipzig 1917, S. 33-52. Digitalisat
  • Patricia Crone: Meccan Trade And The Rise Of Islam. Princeton University Press, Princeton NJ 1987, ISBN 1-59333-102-9.
  • Walter Dostal: „Mecca before the time of the prophet – attempt of an anthropological Interpretation“ in Der Islam 68/2 (1991) 193–231.
  • Suraiya Faroqhi: Herrscher über Mekka. Die Geschichte der Pilgerfahrt. Artemis & Winkler, Düsseldorf u. a. 2000, ISBN 3-7608-1227-9.
  • Barbara Finster: Mekka und Medina in frühislamischer Zeit. In: Roads of Arabia – Archäologische Schätze aus Saudi-Arabien. [Ausstellungskatalog]. Hrsg.: Museum für Islamische Kunst – Staatliche Museen zu Berlin. Berlin 2011, ISBN 978-3-88609-721-0, S. 225–235.
  • G.R. Hawting: „Origins of the Muslim Sanctuary at Mecca“ in G.H.A. Juynboll (ed.): Studies on the First Century of Islamic Society. Carbondale/Edwardsville 1982. S. 23–40.
  • John W. Jandora: "The Rise of Mecca. Geopolitical factors" in Muslim World 85 (1995) 333-344. - Wiederabdruck in Abdullah Saeed (ed.): Islamic Political Thought and Governance. Critical Concepts in Political Science. 4 Bde. Routledge, London and New York, 2011. Bd. I, S. 41-51.
  • Barbara Keller-Heinkele: Die Heiligen Stätten Mekka und Medina in osmanischer Zeit. In: Roads of Arabia – Archäologische Schätze aus Saudi-Arabien. [Ausstellungskatalog]. Hrsg.: Museum für Islamische Kunst – Staatliche Museen zu Berlin. Berlin 2011, ISBN 978-3-88609-721-0, S. 239–257.
  • Ali Kazuyoshi Nomachi / Seyyed Hossein Nasr: Mekka. Frederking und Thaler, München 1997, ISBN 3-89405-369-0
  • Christiaan Snouck Hurgronje: Mekka. Band I: Die Stadt und ihre Herren; Den Haag 1888. Band II: Aus dem heutigen Leben. Den Haag 1889.
  • Ferdinand Wüstenfeld: Geschichte der Stadt Mekka, nach den arabischen Chroniken bearbeitet. Leipzig 1861. Hier online einsehbar: https://archive.org/stream/diechronikender01wsgoog#page/n6/mode/2up

Vanjske veze

uredi
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Meka&oldid=41600336