Wikipedija

Siniša Glavašević

hrvatski novinar

Siniša Glavašević (Vukovar, 4. studenoga 1960. – Ovčara, 20. studenoga 1991.), bio je hrvatski novinar, publicist i prozaik.

Siniša Glavašević
Rođenje 4. studenoga 1960.
Smrt 20. studenoga 1991.
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po novinar, publicist
Standardizacija infokutija

Životopis

uredi

Siniša Glavašević rodio se u Vukovaru 1960. godine. Bio je pisac proze, knjižničar,[1] novinar, ratni izvjestitelj. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu a studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u školama u Lovasu i Borovu Naselju.[2] Na Hrvatskome radiju Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga 1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće.[3] Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer.[4] Poslije pada grada Vukovara odveden je, 19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga 1991. godine a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine.[3]

 
Grob Siniše Glavaševića na zagrebačkom Mirogoju.

Sahranjen je pokraj kolege i prijatelja Branimira Polovine[3] na Mirogoju u Zagrebu,[4] 14. ožujka 1997. godine.

Priče iz Vukovara

uredi

Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno je 1992. godine izdala Sinišinu zbirku Priče iz Vukovara, sastavljenu od toplih priča o temeljnim ljudskim vrijednostima koje je Siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada. Priče su prije tiskanja od Matice hrvatske čitane na Hrvatskom radiju u večernjem programu, stigle su 12. studenoga 1991. godine na privatni faks u zagrebačkom predgrađu i bile su poslane iz podruma vukovarske Opće bolnice.[5] Ove lirske priče jedini su sačuvani literarni pokušaji Siniše Glavaševića.[2] Knjiga Priče iz Vukovara je izdana u četiri izdanja (2. izd. 2001., 3. izd. 2007., 4. izd. 2009.). Dva Esperanto izdanja objavljena su 1993. i 2006. godine (Rakontoj el Vukovar / tradukis Julijana Rusić, Zagreb : Croata Esperantista Unuigo : Osijek : Esperanto Societo „Liberiga stelo", 1993. i Rakontoj el Vukovar / tradukis el la kroata Lucija Borčić – Zagreb : Hrvatski esperantski savez, 2006.).[6] Izdanje na njemačkome jeziku objavljeno je 1994. godine (Geschichten aus Vukovar, Trier: Verlag Kleine Schritte, 1994.).[7] Također prevedena je na engleski jezik 2011. godine[8] a prevela ju je Tamara Budimir.[6][9]

Zaustavljeni glas

uredi

Višnja Starešina snimila je 2010. godine dokumentarni film Zaustavljeni glas, priču o Siniši Glavaševiću, Hrvatskom radiju Vukovar i stradanjima Vukovaraca.[10][11] Film također prikazuje sudbine Branimira Polovine te francuskog dragovoljca domovinskog rata Jean-Michela Nicoliera[12], koji su ubijeni na Ovčari, a dobio je Nagradu publike za najbolji film 20. Dana hrvatskog filma.[13]

Priznanja i spomen

uredi
  • 2001. godine dobio je Nagradu Luka Brajnović za komunikaciju.[14] Nagradu dodjeljuje Škola komunikacije Sveučilišta Navarra iz Pamplone u Španjolskoj a dodjeljuje se od 1997. godine "profesionalcima koji su u svom radu na području komunikacije branili dostojanstvo ljudske osobe i temeljne vrijednosti slobode, tolerancije i solidarnosti."[15]
  • Novinarsko-književnički susreti pod nazivom Grad - to ste vi, posvećeni novinaru Siniši Glavaševiću održavaju se u Vukovaru od 2006. godine u okviru programa Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.
  • U spomen na Sinišu Glavaševića 5. studenoga 2007. godine vukovarska Peta osnovna škola primenovana je u Osnovnu školu Siniše Glavaševića.[16]
  • Posmrtno je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu i posvjedočenu hrabrost i junaštvo u obrani Vukovara tijekom jeseni 1991. godine. Odlikovanje je primio njegov sin Bojan 15. studenoga 2011.[17]

Izvori

uredi
  1. ↑ Ponosni učenici Glavaševićeve škole uče o njegovu životu i djelu. (izvorno s www.vukovarske-novine.com) // Braniteljski portal – www.braniteljski-portal.hr, Udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a "Tvrđava-Knin", Knin., preuzeto 20. studenoga 2010.
  2. ↑ 2,0 2,1 Matica hrvatska: Siniša Glavašević Arhivirano 2010-11-24 na Wayback Machine-u, preuzeto 14. studenoga 2011.
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 Vukovarske novine: Sjećanja ratnih novinarki legendarnoga Hrvatskog radija Vukovar Arhivirano 2014-03-06 na Wayback Machine-u, preuzeto 10. prosinca 2011.
  4. ↑ 4,0 4,1 Hrvatski radio Vukovar: O nama Arhivirano 2012-11-09 na Wayback Machine-u, preuzeto 29. rujna 2012.
  5. ↑ Večernji list: Ivana Simić Bodrožić: Priča o Siniši Glavaševiću, preuzeto 10. prosinca 2011.
  6. ↑ 6,0 6,1 Gradska knjižnica Vukovar: Priče iz Vukovara[mrtav link], preuzeto 20. travnja 2013.
  7. ↑ Penava, Šimun, Bibliografija radova o Vukovaru u Domovinskom ratu // Scrinia slavonica, br. 3. (2003.), str. 714.-728. (Hrčak)
  8. ↑ Vjesnik: Rat u književnosti[mrtav link], preuzeto 14. studenoga 2011.
  9. ↑ Večernji list: Glavašević nakon dvadeset godina preveden na engleski, preuzeto 14. studenoga 2011.
  10. ↑ grad-knin.net: "Zaustavljeni glas" - priča je o Siniši..., preuzeto 14. studenoga 2011.
  11. ↑ Interfilm: Zaustavljeni glas, preuzeto 16. studenog 2011.
  12. ↑ Vijenac: Marko Bregović: Glas savjesti i slobode[mrtav link], preuzeto 14 studenoga 2011.
  13. ↑ art-kino.org: Zaustavljeni glas - 20. Dani hrvatskog filma, preuzeto 14. studenoga 2011.
  14. ↑ (es) Premio Luka Brajnovic, preuzeto 3. siječnja 2012.
  15. ↑ (es) Premio Brajnovic de la Comunicación, preuzeto 3. siječnja 2012.
  16. ↑ OŠ Siniše Glavaševića: Preimenovanje Pete osnovne škole u Osnovnu školu Siniše Glavaševića Arhivirano 2011-11-02 na Wayback Machine-u, preuzeto 14. studenoga 2011.
  17. ↑ Ured Predsjednika Republike Hrvatske: 15. 11. 2011. Arhivirano 2011-11-21 na Wayback Machine-u, preuzeto 15. studenoga 2011.

Vanjske veze

uredi
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Siniša_Glavašević&oldid=41873786