Thomas Becket

Toma Becket, poznat i kao Thomas Becket, (London oko 1118. - Canterbury 29. prosinca 1170.) bio je nadbiskup Canterburyja od 1162. do 1170. Ušao je u sukob s kraljem Henrikom II. braneći prava i povlastice Crkve. Ubili su ga kraljevi sljedbenici u kenterberijskoj katedrali. Katolička Crkva štuje ga kao sveca.

Toma Becket (vitraj kenterberijske katedrale)

Rani život

Toma Becket rođen je u Londonu između 1115. i 1120. godine, premda većina izvora spominje 21. prosinca 1118. kao datum njegova rođenja. Roditelji su mu pripadali gornjoj srednjoj klasi.

Kad je imao deset godina, počeo je s izučavanjem građanskog i kanonskog prava u Mertonovu prioratu u Engleskoj, te na kontinentu, u Parizu, Bologni i Auxerreu. Po povratku u Englesku, kenterberijski nadbiskup Teobald povjerio mu je izvođenje više važnih poslanja u Rim, te ga konačno imenovao arhiđakonom Canterburyja i prepoštom Beverlyja. Konačno je Becket, posredovanjem Teobaldovim, postao i lord kancelar kralja Henrika II.

Henrik je, poput svih engleskih vladara normanskog podrijetla, nastojao smanjiti povlastice klerika u svome kraljevstvu. U početku je Becket vjerno izvršavao kraljeve naloge, toliko da je počeo činiti dio kraljeve stalne pratnje, ne samo u službenim prigodama, nego i u razonodi.

Henrik II., dao je čak i svoga sina Henrika da bude odgajan u Becketovu domu.

Imenovanje nadbiskupom 1162.

Ubojstvo Tome Becketa (iluminacija iz 13. stoljeća)

18. travnja 1161. umire Teobald, a kaptol, koji je morao birati novog nadbiskupa, protiv volje svojih članova, pokorava se kraljevoj želi i bira Tomu Becketa novim nadbiskupom. Većina povjesničara slaže se da je Becket bezuspješno molio kralja da na tome ne inzistira, budući da on neće moći služiti dvojici gospodara. U svibnju je izabran za nadbiskupa, a posvećenje je bilo 3. lipnja 1162. U raskolu koji je tada dijelio Katoličku Crkvu, Becket je stao na stranu pape Aleksandra III. Slijedeći politiku ovog pape, zastupao je izuzeće Crkve od svake civilne jurisdikcije. Kralj je brzo reagirao, pa je sazvao klerike u Westminster (1. listopada 1163.), gdje je tražio njihovo odustajanje od takvih zahtjeva. Nadbiskup Toma ostao je čvrst u svome stavu, što je natjeralo kralja na kompromis. Time je konačno i završilo prijateljstvo dvojice ljudi.

Clarendonske konstitucije

Novu skupštinu Henrik je sazvao u Clarendonu 30. siječnja 1164., gdje je predstavio svoje zahtjeve formulirane u šesnaest konstitucija. Njima je tražio odustajanje od neovisnosti klerika i od njihove izravne veze s Rimom. Čini se da je uspio uvjeriti sve osim Becketa, koji je odbio potpisati Konstitucije. Stoga je Henrik odlučio pozvati Tomu pred Veliko vijeće u Northamptonu 8. listopada 1164., kako bi odgovorio na optužbe o preziranju kraljevske vlasti.

Becket se poziva na papu i 2. studenog 1164. odlazi u dobrovoljno izgnanstvo u Francusku.

Kraj života

Potaknut kompromisom između pape Aleksandra III. i Henrika II., 1170. vraća se u Englesku. Ipak, odnosi između njega i kralja nisu se popravili, što završava upadom četvorice kraljevih vitezova u kenterberijsku katedralu 29. prosinca 1170. gdje ubijaju Tomu Becketa. Papa Aleksandar III. proglasio ga je svetim već 1173., a kralj Henrik II. ponizio se u javnoj pokori pred Becketovim grobom 12. srpnja 1174.

U popularnoj kulturi

Godine 1935. je engleski pisac T. S. Eliot o Becketovom životu i smrti napisao dramu u stihovima Murder in the Cathedral koja je 1951. godine adaptirana u istoimeni film.

Godine 1959. je francuski pisac Jean Anouilh odnos Becketa sa kraljem Henryjem opisao u drami Becket ou l'Honneur de Dieu (sh. Becket ili čast Božja) koja je 1965. adaptirana u hollywoodski film Becket gdje je naslovnu ulogu tumačio Richard Burton.