Rimska vojska
Ovaj članak je dio serije: Oružane snage Drevnog Rima | |||
| Strukturna historija | |||
| Rimska vojska (Tipovi jedinica i činovi, legije, pomoćne snage, Generali, Limitanei, Comitatenses) | |||
| Rimska mornarica (Flote, Admirali) | |||
| Historija pohoda | |||
| Popis ratova i bitaka | |||
| Odlikovanja i kazne | |||
| Tehnološka historija | |||
| Vojno inženjerstvo (castra, Opsadne sprave, Lukovi, Ceste/putevi) | |||
| Osobna oprema | |||
| Politička historija | |||
| Strategija i taktika | |||
| Pješadijske taktike | |||
| Granice i fortifikacije (limes, Hadrijanov zid) | |||
Rimska vojska je naziv za vojne formacije Rimskog Kraljevstva, Rimske Republike i kasnijeg Rimskog Carstva kao dijela rimskih oružanih snaga. Za rimsku pješadiju i njenu historiju v. Rimska legija; za popis pojedinačnih legija, datume i njihov smještaj, v. Popis rimskih legija. Za pomoćne snage Rimskog Carstva sastavljene od ne-građana v. Rimske pomoćne snage. Za rimske mornaričke snage v. Rimska monranica.
Veličina vojske u kasnom Rimskom Carstvu je bila oko 128.000 - 179.200 ljudi. Bila je vrlo dobro organizirana po hijerarhijskom principu. Većina rimskih vojnika u Carstvu su bili legionari. Osim njih su postojali i pomoćni vojnici iz auxilia, odnosno ne-građani uglavnom regrutirani iz provincija. Oni su bili plaćani manje od legionara, a na kraju službe su dobijali rimsko državljanstvo.
Među rimskim vojnicima najmanja jedinica se nazivala "contubernium". To je bila grupa od 8 vojnika (prvotno 10), koja je dijelila šator i kotao. Bilo jke 10 contubernia u "centuriji". Centurija je bila sljedeća jedinica po veličini. Ona se prvotno sastojala od 100 ljudi u ranoj Rimskoj Republici, ali je kasnije smanjena na 80 ljudi u Rimskom Carstvu. Nakon toga je sljedeća jedinica bila "manipula", a od njih se formirala još veća jedinica zvana "kohorte". Kohorte su se obično sastojale od 6 centurija (480 ljudi). Tzv. prva kohorta ("prima cohors") je imala poseban sastav u legiji; bila je veća od ostalih kohorti i sadržavala oko 5 centurija dvostruke veličine (800 ljudi). Najveća jedinica rimske vojske je bila legija. Sastojala se od deset kohorti uključujući prvu kohortu. Legija se u punom sastavu sastojala od 6.000 ljudi, iako je obično imala manje ljudi zbog gubitaka u borbi. Sve ove brojke su, dakako, ovisile o datumu (reforme Scipiona Afrikanca, reforme Gaja Marijja).
Mirnodopska snaga republikanske vojske je iznosila četiri legije, ali se ta brojka povećavala za vrijeme rata. Najveći broj legija bio je 70 nakon građanskog rata između Oktavijana i Marka Antonija, kada su se dvije rimske vojske udružile nakon Antonijevog poraza. Broj se ubrzo nakon toga smanjio na 28 legija, jer ekonomski iscrpljeno carstvo nije moglo održavati veći broj. Nakon katastrofe Varovih legija je preostalo samo 25 legija.
Struktura Rimske vojske
Najveća vojna jedinica u okviru Rimske vojske bila je legija (latinski: Legio) i potpuno popunjena brojila je 5120 vojnika. Cezareve legije bile su brojčano manje i brojale su po 4000 vojnika. Legija je nosila ime ili po rednom broju, ili po svome osnivaču. U galskom ratu je bila čuvena Cezareva deseta legija. Svaka se legija sastojala od 10 kohorti (Cohors), a kohorta od tri manipula (Manipulus). Još manja jedinica je bila centurija (Centuria). Ono što je centurija bila u pješadiji, to je bila turma (Turma), odnosno eskadron u konjici. Turma se sastojala od 30 konjanika. Još manja jedinica u konjici je bila dekurija (Decuria).
Sastav kopnene vojske
Glavni rod Rimske vojske su bile pješačka jedinica (peditatus) i konjica (equitatus). Vojsku je pratila i komora (impedimenta), a bilo je i pomoćnih jedinica (auxilia). Pored operativne vojske u vojsci je bilo i zanatlija (fabri).
Sastav mornarice
Rimska mornarica (classis) bila je slabo razvijena do Punskih ratova. Sastavljena uglavnom od brodova za patroliranje uz obalu nije mogla odgovoriti potrebama vojske. U okviru dvije glavne flote u Mediteranu, Classis Misenensis i Classis Ravennatis postojale su ratni brodovi (Navis Longa), brzi brodovi (Navis Liburna), teretni brodovi (Navis Oneraria) i izviđački brodovi (Navis Speculatoria). Prema broju vesala dijelile su se na dvoveslarke (Biremes), troveslarke (Triremes) itd.
Komandni lanac
Na čelu Rimske vojske i mornarice nalazio se vrhovni imperator. Ovaj naziv su kasnije nosili i rimski carevi. Nešto niži rang od imperatora bio je vojvoda (Dux), koji je upravljao vojskom ili dijelom vojske. Viši oficiri su bili: Legati Militum i Tribuni Militum. Ovih drugih, tj. vojnih tribuna bilo je po šest u svakoj legiji. Niži oficiri su se zvali centurioni (Centurio) i njihovo je zvanje odgovaralo današnjim nižim oficirima ili podoficirima.
Zapovjednik konjice je nosio naziv Praefectus Equitum, a flote Praefectus Classis.
Oprema, oružje i bojne sprave
Glavno oružje rimske vojcke je bilo: kratki mač Gladius, koplje Pilum, strijela Sagitta i štit u obliku pravougaonika ili kruga Scutum.
Rimljani su pored lakog oružja poznavali i bojne sprave za izbacivanje strijela i kopalja - Catapulta i Ballista. Upotrebljavali su praćke (funda i tormentum).
Vojna oprema rimske vojske je uključivala šljem dok su na sebi su imali kaput bez rukava (Tunica) i kabanicu (Sagulum) kao i kratke hlačice (Bracae). Na prsima su imali oklope i štitnike (Thorax i Lorica) od kože i metala. Na nogama su im bile čizme (Caliga). Pored toga, svaki vojnik nosi sa sobom i hranu za izvjesno vrijeme kao i druge potrebne stvari.
Za označavanje pokreta, napada ili povlačenja imali su više bojnih truba: tuba, cornu, lituus, classicum, a za izmjenu straže korištena bucina.
U bojne znakove spadali su: orao (Aquila) i zastava (Vexillum). Aquila je predstavljao lik orla, nasađen na visoku motku, a vexillum je bio komad crvena ili bijela platna, u formi zastave. Njih su nosili orlonoše (Aquiliferi) i zastavnici (Signiferi).
Taktika
Legija se pred borbu postavljala u tri bojna reda (Acies). U prvom redu su bile četiri, a u druga dva po tri kohorte. Treći bojni red je obično predstavljao rezervu. Sa strana su bila krila (Cornua) i tu su se nalazile konjica i pomoćne grupe.
Kod kretanja vojske postojale su tri vrste marša: obični (Iter iustum), ubrzani (Iter magnum) i brzi (Iter maximum). U toku običnog marša vojska je prelazila između 25—30 kilometara na dan. Kod napada na gradove vojska se služila pokretljivim drvenim kulama na katove(Turres tabulatae), koje su bile na točkovima, zatim ovnovima (Arietes). To su bile debele drvene grede, koje su visile na lancima, a čiji je prednji dio od metala imao figuru ovna. Tom se gredom udaralo o zidove i nastojalo da se bedem provali. Na bedeme se jurišalo i pod štitovima, gdje je više vojnika stupalo u obliku kornjače (Testudo), a upotrebljavali su se i srpovi (Falces) za razvaljivanje zidova. Srpovi su služili i za kidanje konopa kojim su bili vezani jarboli.
Kada je trebalo da se vojska odmori ili izvjesno vrjeme zadrži, podizan je logor (Castrum). On je imao četvrtast oblik sa vratima na sve četiri strane. One su se zvale: porta praetoria, — porta decumana — porta principalis dextra — i porta principalis sinistra. Svoje logore, utvrde i gradove rimska vojska je opasavala bedemima (Moenia) i jarkom (Fossae), šancem (Aggeres i Valla) i i ogradama (Pinnae-loricae). U sredini se nalazio imperatorov šator (Praetorium), dok je ostali prostor bio raspoređen na vojne jedinice između kojih su bili prolazi. Logor su čuvale straže (Vigiliae), po čemu se kod Rimljana i noćno vrjeme dijelilo na četiri vigilije, a dnevno na satove.
Odlikovanja
Za zasluge u vojsci dijelila su se različita odlikovanja, a zvala su se vjenci (Coronae), jer su imala oblik vjenaca, koji su bili napravljeni od lišća ili kakva metala.
Ta odlikovanja su bila:
1. Corona castrensis - Dobivao ga je onaj vojnik koji se istakao pri opsadi logora. 2. Corona civica se davala onome ko spasi život rimskoga građanina. To odlikovanje je Cezar dobio kod opsade Mitilene. 3. Corona muralis je za onoga ko se uspne na neprijateljske zidove. 4. Corona navalis se davala kod pobjede na moru. 5. Corona obsidionalis je za onoga koji druge oslobodi od opsade. 6. Corona vallaris je odlikovanje koje vojnik zaslužuje ako prvi uđe u neprijateljski šanac.
Najveće odlikovanje bilo je Corona triumphalis. Njega je senat dodeljivao vojskovođi za pobjedu u ratu. To je bio vjenac od lovora, koji je prilikom trijumfa nosio pobjednik vozeći se na Kapitol u kočiji koju su vozili bjeli konji. Uz to je bio odjeven u šarenu togu (toga picta) i tuniku sa palmovim grančicama (tunica palmata). Takvu čast je Cezar docnije trajno prisvojio, pa se takvom odjećom koristio i kad nije bio nagrađen trijumfom. Manji se trijumf zvao ovacija (Ovatio). U njemu je pobjednik išao pješke ili je jahao na konju. Isluženi vojnici (veterani) su po odlasku iz vojske kao nagradu dobivali komad zemlje koju su obrađivali, i to im je služilo kao penzija.
Povezano
Literatura
- Komentari Ahmeda Tuzlića u prevodu knjige Julija Cezara - Galski i građanski ratovi.
