Usvojenje
Usvojenje ili adopcija (latinski: adoptio) je naziv za čin, odnosno proces kojim neka osoba ili osobe - usvojitelj ili usvojitelji - proglašava ili uspostavlja roditeljstvo - nad drugom osobom, odnosno usvojenikom, koja u pravilu nije njihov neposredni potomak. Ono se razlikuje od starateljstva ili sličnih odnosa, s obzirom da ima trajni karakter, odnosno usvojenik se od društva smatra usvojiteljevim djetetom te stiče nasljedna i druga prava, odnosno odgovarajuće obaveze.
Motivi za usvajanje mogu biti različiti; najčešći su oni vezani uz nemogućnost usvojitelja da stvore porodicu prirodnim putem, odnosno nekome ostave svoje nasljedstvo ili osiguraju brigu u starosti. U prošlosti su imali i ekomomsku, odnosno političku komponentu; njima su se nastojale međusobno vezivati uticajne porodice i klanovi. U modernim društvima se usvajanje popularizira kao jedan od oblika socijalne zaštite, odnosno sredstvo za zbrinjavanje neželjene djece i siročadi.
Usvojenje se po svojim metodama i pravnim efektima razlikuje od društva do društva. U modernim društvima je predmet regulacije od strane porodičnog prava.
 | Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interne poveznice. Pogledajte kako uređivati članak i dodavati poveznice, kliknite na link uredi i dodajte ih, nakon čega možete ukloniti ovaj šablon. |
Dijete mogu posvojiti bračni i izvanbračni drugovi zajednički, jedan bračni ili izvanbračni drug ako je drugi bračni ili izvanbračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta, jedan bračni, odnosno izvanbračni drug uz pristanak drugog bračnog, odnosno izvanbračnog druga te osoba koja nije u braku ili izvanbračnoj zajednici. Posvojitelj mora biti osoba u dobi od najmanje 21.godine te 18 godina starija od djeteta koje posvaja. Iznimno, to može biti i mlađa osoba, ukoliko je od posvojenika starija 18 godina. Osobe u životnom partnerstvu, prema važećem zakonu, ne mogu zajedno posvojiti dijete.
Posvojitelj može biti hrvatski državljanin te, ako je to u interesu djeteta, i strani državljanin. U slučaju posvojenja djeteta od strane stranog državljana, posvojenje se zasniva uz odobrenje resornog ministarstva.
Osoba koja želi posvojiti dijete predaje centru za socijalnu skrb nadležnom za njegovo/njeno prebivalište Prijavu namjere posvojenja i Zahtjev za izdavanje mišljenja o podobnosti i prikladonosti. Prijava namjere je dopis kojim se iskazuje interes za posvajanje, dostavljaju osobni podaci za kontkat ali i pojašnjava osobna motivacija za posvajanje.
Zahtjevu za procjenu podobnosti i prikladnosti treba priložiti:
- rodni list;
- vjenčani list (za bračne drugove);
- dokaz o postojanju izvanbračne zajednice (za izvanbračne drugove) – pravomoćnu sudsku odluku;
- dokaz o državljanstvu;
- potvrdu liječnika o psihofizičkom zdravstvenom stanju;
- potvrdu poslodavca o zaposlenju i
- dokaz da se protiv podnositelja zahtjeva ni protiv članova njegova kućanstva ne vodi kazneni postupak.
Procjenu podobnosti i prikladnosti za posvojenje provodi stručni tim nadležnog centra za socijalni rad. Sastoji se od prikupljanja socijalne anamneze, psihološkog testiranja i preporuke stručnog time. U postupku procjene sudjeluju socijalni radnik/ica, psiholog/inja i pravnik/ca.
Sastavni dio Procjene je pohađanje stručne pripreme za posvojenje, obveznog programa edukacije potencijalnih posvojitelja u trajanju od 40 sati. Provode ju centri za socijalnu skrb, Obiteljski centri i organizacije civilnog društva koje imaju ovlaštenje od ministarstva nadležnog za obitelj.
Nakon zaprimanja potvrde o završenoj stručnoj pripremi za posvojenje i nakon provedene stručne procjene, centar za socijalnu skrb izdaje mišljenje o podobnosti i prikladnosti za posvojenje te ga, pisanim putem, dostavlja podnositeljima zahtjeva. U slučaju pozitivnog stručnog mišljenja o podobnosti i prikladnosti za posvojenje, potencijalne posvojitelje matični centar upisuje u Središnji se očevidnik o potencijalnim posvojiteljima i posvojenjima, koje vodi resorno ministarstvo. Potencijalni posvojitelji mogu i nakon upisa u Središnji očevidnik odustati od namjere posvojenja, što izjavljuju u pisanom obliku matičnom centru za socijalnu skrb.
Dok postupak procjene podobnosti i prikladnosti potencijalnih posvojitelja vode centri za socijalnu skrb nadležni za njih, postupak izbora potencijalnih posvojitelja vodi centar za socijalnu skrb nadležan za dijete. Nedležnost se određuje prema prebivalištu.
Uobičajeno je da se inicijalni izbor vrši putem pregleda Središnjeg očevidnika potencijalnih posvojitelja, dakle osoba koje imaju pozitivno mišljenje o podobnosti i prikladnosti za posvajanje. Konačan izbor između više potencijalnih posvojitelja zasnovan je na osnovu procjene stručnih radnika nadležnog centra, uzimajući u obzir osobine i potrebe djeteta opisane u izvješću o djetetu te stručno mišljenje centra za socijalnu skrb o podobnosti i prikladnosti potencijalnih posvojitelja.
Nakon izbora najprikladnijeg posvojitelja, nadležni centar za socijalnu skrb, u suradnji s ustanovom u koju je dijete smješteno ili s udomiteljem, vodi postupak upoznavanja djeteta s potencijalnim posvojiteljima i prati razvoj njihovog odnosa. Trajanje perioda upoznavanja, koji se službeno zove “ostvarivanje osobnih odnosa prije posvajanja”, varira, ovisno o dobi djeteta i procjeni stručnih radnika.
Posvojenje je zasnovano kada matični centar za socijalnu skrb djeteta donose Rješenje o posvojenju.
U Rješenju su navedeni osobni podaci posvojenika, bioloških roditelja djeteta i posvojitelja te određenje da se posvojitelji upisuju, odnosno ne upisuju kao roditelji. U Rješenju može biti navedeno da se, ukoliko je to potrebno radi zaštite prava i interesa djeteta, djetetu odredi novi osobni identifikacijski i matični broj koji će se upisati u maticu rođenih.
Rješenje o posvojenju postaje pravomoćno u roku od osam dana, ukoliko na njega nisu podneseni prigovori. Pravomoćnim Rješenjem posvojitelji postaju roditelji djeteta/djece, sa svim pripadajućim pravima i obvezama .
Centar za socijalnu skrb dužan je pravomoćno Rješenje o posvojenju dostaviti nadležnomu matičaru radi upisa u maticu rođenih djeteta, kao i centru za socijalnu skrb prebivališta odnosno boravišta posvojitelja. U Rješenju je navedeno i novo ime i prezime djeteta, na osnovu čega se može izvaditi novi rodni list djeteta, s podacima posvojitelja kao roditelja.
Obiteljski zakon (NN 103/15) predviđa različite pravne učinke posvojenja:
- srodstvo - posvojenjem među posvojiteljem i njegovim srodnicima s jedne strane te posvojenikom i njegovim potomcima s druge strane, nastaje neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koje iz toga proizlaze. Također, posvojenjem prestaju međusobna prava i dužnosti posvojenika i njegovih krvnih srodnika.
- osobno ime i nacionalnost posvojenika - posvojeniku osobno ime i nacionalnost određuju posvojitelji, a posvojenjem stječe njihovo prezime. Ako je posvojena osoba navršila dvanaest godina života, za promjenu nacionalnosti i osobnoga imena, potreban je njen/njegov pristanak.
- pravo nasljeđivanja - posvojenjem posvojena osoba i njeni/njegovi potomci stječu pravo nasljeđivanja posvojitelja, njihovih krvnih srodnika i srodnika po posvojenju. Osim toga, posvojitelji i njihovi krvni srodnici te srodnici po posvojenju stječu pravo nasljeđivanja posvojenika i njegovih potomaka. Ujedno, posvojenjem prestaje pravo nasljeđivanja posvojene osobe od bioloških roditeljia.
Posvojiteljsko roditeljstvo je u mnogo čemu jednako biološkom roditeljstvu, ali ima svoje specifičnosti.
- Postupak posvojenja
- MROSP: Posvojenje Arhivirano 2021-09-24 na Wayback Machine-u
