Élisa Bonaparte
| Élisa Bonaparte | |
|---|---|
| |
 Vojvotkinja od Toskane
| |
| Vladavina | 3. ožujka 1809. – 1. veljače 1814. |
| Prethodnik | Ferdinando III |
| Nasljednik | Ferdinando III |
| Suprug | Felice Pasquale Baciocchi |
| Djeca | Felix Napoléon Baciocchi Elisa Napoléone Baciocchi Jérôme Charles Baciocchi Frédéric Napoléon Baciocchi |
| Dinastija | Bonaparte |
| Otac | Carlo Buonaparte |
| Majka | Letizia Ramolino |
| Rođenje | 3. siječnja 1777. Ajaccio, Francuska
|
| Smrt | 7. kolovoza 1820. Trst, Italija(tada  Austrijsko Carstvo)
|
| Pokop | Basilica di San Petronio Bologna, Italija
|
| Vjera | katolicizam |
Marie Anne Élisa Bonaparte Baciocchi Levoy, rođena kao Maria-Anna de Buonaparte (Ajaccio, 3. siječnja 1777. - Trst, 7. kolovoza 1820.) je bila francuska plemkinja, najstarija preživjela kći Carla Buonapartea i Letizije Ramolino. Rođena i krštena kao Maria-Anna, kasnije tokom života je službeno preuzela svoj nadimak, Élisa, kojeg je dobila od brata Luciena, kao ime. Élisa je bila mlađa sestra Josepha, Napoleona i Luciena, a starija od još dvojice braće i dvije sestre.
Kao kneginja od Lucce i Piombina te vojvotkinja od Toskane, Élisa je bila jedina od triju sestara koja je imala stvarnu političku moć. Ipak, njezini odnosi s ostatkom obitelji bili su relativno nategnuti zbog njezina oštra jezika. Kao vladarica, pokazivala je naglašen interes za umjetnost, posebice teatar, te je poticala razvoj iste u zemljama kojima je vladala.
Nakon Napoleonova pada je uhapšena od strane Austrijanaca, ali je ubrzo puštena u Trst s titulom grofice od Compignana. Tokom 1820. godine se razbolila i umrla, u dobi od 43 godine te tako postala jedina odrasla sestra koja nije nadživjela Napoleona (čak su ga i sva braća nadživjeli). Pokopana je u Bologni.