Prijeđi na sadržaj

Ernst Hirsch Ballin

Izvor: Wikipedija
Ernst Hirsch Ballin
Ernst Hirsch Ballin

Ernst Hirsch Ballin 2007.


Na dužnosti
23. 2. 2010. – 14. 10. 2010.
Predsjednik vlade Jan Peter Balkenende
Prethodnik Guusje Ter Horst
Nasljednik Piet Hein Donner
Na dužnosti
10. 1. 1994. – 18. 1. 1994.
Predsjednik vlade Ruud Lubbers
Prethodnik Ien Dales
Nasljednik Ed van Thijn

Na dužnosti
22. 9. 2006. – 14. 10. 2010.
Predsjednik vlade Jan Peter Balkenende
Prethodnik Rita Verdonk
Nasljednik Ivo Opstelten (kao ministar sigurnosti i pravde)
Na dužnosti
7. 11. 1989. – 27. 5. 1994.
Predsjednik vlade Ruud Lubbers
Prethodnik Frits Korthals Altes
Nasljednik Aad Kosto

Na dužnosti
1. 11. 2000. – 22. 9. 2006.
Monarh Beatrix

Član Senata
Na dužnosti
13. 6. 1995. – 1. 11. 2000.

Na dužnosti
17. 5. 1994. – 1. 6. 1995.

Na dužnosti
7. 11. 1989. – 27. 5. 1994.
Predsjednik vlade Ruud Lubbers
Prethodnik Ruud Lubbers
Nasljednik Joris Voorhoeve

Rođen/a 15. 12. 1950. (1950-12-15) (dob: 73)
Amsterdam, Nizozemska
Ime po rođenju Ernst Maurits Henricus Hirsch Ballin
Državljanstvo Nizozemac
Politička stranka Kršćansko-demokratski apel (CDA)
Suprug/a Maria Koppe (v. 1977)
Djeca 2
Prebivalište Tilburg, Nizozemska
Alma mater Univerzitet u Amsterdamu (B.L., LL.M., Ph.D.)
Zanimanje političar, državni službenik, pravnik, profesor, autor
Religija judaizam (do 1968)
katoličanstvo (od 1968)

Ernst Maurits Henricus Hirsch Ballin (Tilburg, 15. 12. 1950. – ), nizozemski političar, državni službenik, pravnik, profesor i autor, bivši član Kršćansko-demokratskog apela (CDA). Rođen je kao sin jevrejskog profesora Ernsta Dannyja Hirscha Ballina i majke katolkinje, a studirao je za pravnika na Univerzitetu u Amsterdamu. Nakon doktorata radio je kao profesor prava na Univerzitetu u Amsterdamu i Univerzitetu Tilburg. U državnu službu ulazi 1989. i idućih pet godina radi kao ministar unutarnjih i kraljevskih poslova. Dana 17. 5. 1994. postaje članom Predstavničkog doma, a godinu dana kasnije ostvaruje i petogodišnji mandat u Senatu. Od 2000. do 2006. radi kao član nizozemskog Državnog vijeća. Potom od septembra 2006. do oktobra 2010. obnaša dužnost ministra sigurnosti i pravde, odnosno istovremeno i ministra unutarnjih i kraljevskih poslova (od februara do oktobra 2010). Iste godine povlači se iz politike i nastavlja karijeru profesora u Amsterdamu i Tilburgu.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]