Franjo Iveković

Franjo Iveković (Klanjec, 10. rujna 1834. – Zagreb, 2. ožujka 1914.), hrvatski jezikoslovac i vjerski pisac.

Studirao je bogosloviju u Zagrebu i Pešti, a doktorirao je teologiju u Beču. Službovao je kao kapelan u Kloštru i Zagrebu, a kasnije je profesor nadbiskupskog liceja u Zagrebu. Jedan je od osnivača Društva sv. Jeronima. Po osnutku Sveučilišta u Zagrebu postaje profesor biblijskih znanosti i hebrejskog te docent sirskog i kaldejskog jezika na Bogoslovnom fakultetu. U dva navrata bio je dekan Bogoslovnog fakulteta, a 1879–80. i rektor Sveučilišta. Surađivao je u Književniku. Popularni su bili njegovi Životi svetaca i svetica božjih u 12 svezaka. Dovršio je Rječnik hrvatskoga jezika u dva opsežna sveska na jezičnim načelima vukovaca, koji je započeo njegov nećak jezikoslovac Ivan Broz.

Djela

• Životi svetaca i svetica božjih (1873.-1888., ²1892.-1908.)
• Biblijska povjest starozavjetne objave Božje za srednja učilišta (1879., ²1895., ³1900., ⁴1907., ⁵1913., ⁶1918., ⁷1921.)
• Biblijska povijest novozavjetne objave Božje za srednja učilišta (1879., ²1898., ³1911.)
• Rječnik hrvatskoga jezika. Svezak I. A – O. (1901.)
• Rječnik hrvatskoga jezika. Svezak II. P – Ž. (1901.)