Rat u Dagestanu
| Rat u Dagestanu | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Segment Rusko-čečenski sukob i Drugi čečenski rat | |||||||
 karta Čečenije i Dagestana | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 Islamski džamat Dagestana
|
 Ruska Federacija
| ||||||
| Komandanti i vođe | |||||||
| Šamil Basajev Ibn al-Katab
|
 Viktor Kazancev Said Amirov
| ||||||
| Snage | |||||||
| ~2.000-10.000 | ~17.000 | ||||||
| Žrtve i gubici | |||||||
| 1.500-2.000 poginulih | 275 poginulih, 937 ranjenih[1] | ||||||
Rat u Dagestanu ili Invazija Dagestana odnosi se na 43-dnevni sukob koji je trajao od 2.8. do 14.9. 1999. između islamskih militanata koji su htjeli proglasiti islamsku državu u dijelovima Dagestana s jedne strane i ruskih i dagestanskih federalnih snaga s druge strane.
Početkom 1998., vahabističke skupine su proglasile nezavisnu islamsku republiku na području zapadnog Dagestana, a oružje i municija im je počela stizati iz susjedne Čečenije radi "oslobođenja Dagestana". [2] Čečenski i dagestanski vahabisti su se ujedinili, a u 4. mjesecu 1999., Bagaudin Magomedov, "Emir islamskog džemata Dagestana", je pozvao na džihad i "oslobođenje Dagestana i Kavkaza od ruskog kolonijalnog obruča".[3] 7.8. 1999., oko 2.000[4] čečenskih boraca, koje je vodio Šamil Basajev, je prešlo u susjedni Dagestan kako bi dali potporu islamskim radikalima koji su također tražili nezavisnost od Rusije.[5] Ovi borci, zvani Islamska Međunarodna Brigada (IMB), su također pozivali sve muslimane da se ujedine protiv Rusije u svetom ratu. Međutim, Dagestanci im nisu bili blagonakloni jer su smatrali da je ta invazija zapravo oblik "čečenskih teritorijalnih pretenzija" na Dagestan, dok su Čečeni smatrali da su Dagestanci "izdajice" jer im se nisu pridružili u borbi za zajedničku neovisnost od Rusije.[6] Kao odgovor, ruske snage su pokrenule vojnu operaciju u kojoj su nakon nekoliko tjedana teških borbi protjerali pobunjenike natrag u Čečeniju.[4] Ruska strana je imala 275 poginula vojnika, te 937 ranjenih.[1] Oko 20.000 osoba je raseljeno, iako ih se većina vratila nakon završetka sukoba.[1]
Ovaj sukob se katkad navodi kao jedan od okidača za drugi čečenski rat. Uz to, postoje i teorije da je Boris Berezovski financirao invaziju Dagestana te iskoristio veze sa tajnim službama kako bi organizirao otmicu ruskih dužnosnika, među kojima je bio i general Genadij Špigun, na aerodromu u Groznom, što bi poslužilo kao "samo-nanesena kriza" i dovela do novog rusko-čečenskog rata.[7]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Moscow Defense Brief 2002
- ↑ Sulejmanov 2005, str. 61
- ↑ Sulejmanov 2005, str. 62
- ↑ 4,0 4,1 Youngs 2000, str. 15
- ↑ BBC News 2014
- ↑ Sulejmanov 2005, str. 64
- ↑ Szászdi 2008, str. 77
- BBC News (18.3. 2014). „Chechnya profile”. bbc.co.uk.
- Moscow Defense Brief (2002). „Russian Army Operations and Weaponry During Second Military Campaign in Chechnya”. Arhivirano iz originala na datum 2014-05-01. Pristupljeno 2014-11-02.
- Sulejmanov, Emil (2005). „Chechnya, Wahabism and the Invasion of Dagestan”. Middle East Review of International Affairs, Vol. 9, No. 4. Arhivirano iz originala na datum 2014-11-12. Pristupljeno 2014-11-02.
- Szászdi, Lajos F. (2008). Russian civil-military relations and the origins of the second Chechen war. University Press of America. ISBN 9780761841784.
- Youngs, Tim (7.2. 2000). „The Conflict in Chechnya - Research Paper 00/14”. Britanski Dom komuna.[mrtav link]