Nick Cave
Nick Cave | |
---|---|
Lični podaci | |
Ime po rođenju | Nicholas Edward Cave |
Datum rođenja | 22. rujna 1957. |
Mjesto rođenja | Warracknabeal, Australija |
Muzički rad | |
Period aktivnosti | 1973—danas |
Instrumenti | gitara, klavir, orgulje, vokal |
Ostalo | |
Povezani izvođači | Nick Cave and the Bad Seeds, The Birthday Party, Grinderman, The Boys Next Door |
Službene stranice | nickcaveandthebadseeds.com |
Nicholas Edward Cave (Warracknabeal, Australija, 22. 9. 1957.) – australski glazbenik, kantautor, književnik, scenarist i povremeno glumac. Najpoznatiji je po svom radu u rock grupi Nick Cave and the Bad Seeds i po fascinaciji američkom glazbom i njenim korijenima. Prati ga reputacija, koju odbacuje, da izvodi mračne, turobne pjesme koje neki slušatelji smatraju depresivnima. Njegovu glazbu karakteriziraju intenzivnost, energičnost i širok raspon utjecaja. Trenutno živi u mjestu Brighton & Hove u Engleskoj.
Cave je rođen u gradiću Warracknabeal u Viktoriji, kao dijete Dawn i Colina Cavea. Ima dva brata, Tima rođenog 1952. i Petera rođenog 1954, te sestru Julie rođenu 1959. Kao dijete, živio je u rodnom mjestu, a zatim u Wangaratti u ruralnoj Viktoriji. Njegov otac Colin po zanimanju je bio učitelj i administrator, zaljubljen u književnost, a njegova majka bila je knjižničarka. Odgajan kao član Anglikanske crkve, pjevao je u dječačkom zboru u mjesnoj katedrali. No često je ulazio u nevolje sa školskim autoritetima, te ga roditelji 1970. šalju u internat Caulfield Grammar School u Melbourneu. Tamo se pridružuje školskom zboru koji vodi zborovođa Norman Kaye, a imao je i klavir. Kada mu se obitelj doseljava u predgrađe Melbournea Caulfield, ponovno počinje stanovati u svom domu. Bilo mu je 19 godina kada mu je otac poginuo u prometnoj nesreći.
Nakon srednje škole, Cave 1976. počinje studij slikarstva na Caulfieldskom institutu za tehnologiju (današnje Sveučilište Monash), ali od njega odustaje 1977. da bi se posvetio glazbi. U to vrijeme, počeo je uzimati heroin.
Anita Lane bila mu je djevojka od kraja 70-ih do sredine 80-ih. Nesumnjivo je imala jak utjecaj na Cavea i njegov rad, i često ju se spominje kao njegovu "muzu", iako je s njim snimila vrlo malo pjesama, kao što je strofa u obradi Dylanove "Death Is Not The End" s albuma "Murder Ballads". Zajedno s njim napisala je naslovnu pjesmu albuma njegove grupe, "From Her to Eternity" iz 1984., kao i tekst pjesme "Stranger than Kindness" s albuma "Your Funeral... My Trial".
Odnos su prekinuli sredinom osamdesetih nakon čega Cave počinje vezu s Elizabeth Recker. Nakon završetka debitantskog romana "I magarica ugleda anđela" ("And the Ass Saw the Angel"), Cave se seli iz Zapadnog Berlina, kratko prije rušenja zida, u Sao Paulo u Brazilu, gdje upoznaju Brazilku Viviane Carneiro. Njihov sin Luke rođen je 1991., no nikada se nisu vjenčali. Cave ima još jednog sina imena Jethro (prema imenu jednom od njegovih omiljenih skupina Jethro Tull) koji živi s majkom Beau Lazenby u Australiji.[1]. 1993. godine Cave se seli u London.
Tijekom 90-ih imao je i kratku vezu sa P. J. Harvey koja je nadahnula dobar dio albuma "The Boatman's Call". Tada upoznaje i današnju supružnicu, britansku manekenku Susie Bick. U brak ulaze 1999. i ubrzo nakon toga rađaju im se blizanci Arthur i Earl.[1][2] Tijekom 1998. i 1999. Cave se posvećuje rehabilitaciji od dvadeset godina ovisnosti o heroinu i alkoholu.
1973. godine Cave upoznaje Micka Harveyja, Tracy Pew i Philla Calverta, koji zajedno s njim studiraju u školi Caulfield Grammar i osnivaju bend sa Caveom kao pjevačem. Njihov repertoar se među ostalim sastojao od predpunkovskih obrada pjesama Loua Reeda, Davida Bowieja, Alicea Coopera, Roxy Music i Alexa Harveyja. 1977., završavajući školu, uzimaju ime The Boys Next Door i počinju izvoditi većinom originalne radove. Gitarist i kantautor Rowland S. Howard pridružuje se bendu 1978.
Od 1977. do raspada 1984., skupina istražuje raznolike stilove. Krajem 70-ih izvode stotine živih izvedbi i zatim 1980. mijenjaju ime u The Birthday Party i sele u London, pa Zapadni Berlin. Caveova australska djevojka i muza Anita Lane prati ga u London. Skupina je bila zloglasna po provokativnim izvedbama u kojima Cave vrišti, podriguje i baca se po pozornici, uz oporu rock pratnju i audio feedback električne gitare.
Skupina postaje kultna među slušateljima u Europi i Australiji, no raspada se 1984. Howard i Cave teško su surađivali i oboje su bili iscrpljeni dugogodišnjom uporabom heroina i alkohola.
Nick Cave kao vođa skupine The Bad Seeds ukupno izdaje 14 studijskih albuma, od kojih je trinaesti dvostruki. Najnoviji album "Dig, Lazarus, Dig!!!" je izdan 3. ožujka 2008. (myspace)
Kritičari Stephen Erlewine i Steve Huey pišu: "Sa Bad Seedsima Cave nastavlja istraživati svoju opsesiju religijom, smrću, ljubavlju, Amerikom, nasiljem i bizarnim, katkad samosvjesnim eklektičnim hibridom bluesa, gospela, rocka i poluumjetničkog post-punka, iako u obuzdanijim stilom nego sa prethodnicom The Birthday Party".[3]
Uz rad sa Bad Seedsima, Cave je od 90-ih izvodio 'solo' turneje pjevajući i svirajući klavir uz pratnju Warrena Ellisa na violini i harmonici i drugim glazbenicima kao basistima i bubnjarima. Trenutni trio su Martyn P. Casey, Jim Sclavunos i Ellis iz Bad Seedsa (nadimka Mini-Seeds). 2006. ovaj postav sada uključuje i Cavea na električnoj gitari nastavlja turneje izvodeći materijal Bad Seedsa.
Album novog materijala Caveovog "solo" kvarteta zvanog Grinderman objavljen je u ožujku 2007. Njihova prva živa izvedba dogodila se na festivalu All Tomorrow's Parties u travnju 2007., uz gostovanje Bobbyja Gillespieja, kao vokala i udaraljkaša.
- Boys Next Door
- Door Door (1979)
- The Birthday Party
- The Birthday Party (Hee Haw) (1980)
- Prayers On Fire (1981)
- Junkyard (1982)
- Mutiny! / Bad Seed (1983)
- Nick Cave and the Bad Seeds
- From Her to Eternity (1984)
- The Firstborn Is Dead (1985)
- Kicking Against the Pricks (1986)
- Your Funeral… My Trial (1986)
- Tender Prey (1988)
- The Good Son (1990)
- Henry's Dream (1992)
- Live Seeds (1993)
- Let Love In (1994)
- Murder Ballads (1996)
- The Boatman's Call (1997)
- Live at the Royal Albert Hall (1998)
- No More Shall We Part (2001)
- Songs For A November Night (2002) (unofficial)
- Nocturama (2003)
- Abattoir Blues/The Lyre of Orpheus (2004)
- B-Sides & Rarities (3 CD) (2005)
- Dig, Lazarus, Dig!!! (2008)
- Push the Sky Away (2013)
- Skeleton Tree (2016)
- Ghosteen (2019)
- Wild God (2024)
- Grinderman
- Grinderman (2007)
- Grinderman 2 (2010)
- Other
- Burnin' The Ice (1983) (with Die Haut)
- White Lunar (2009) (with Warren Ellis)
- Solo
- The Secret Life Of The Love Song (1999)
- Here Comes The Sun (2002)
- ↑ 1,0 1,1 http://arts.guardian.co.uk/features/story/0,11710,885692,00.html
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-23. Pristupljeno 2009-09-27.
- ↑ http://www.allmusic.com/artist/nick-cave-p3854