Posljednji most
Poslednji most | |
---|---|
Režija | Helmut Kojtner |
Scenario | Stole Janković Helmut Kojtner |
Uloge | Marija Šel Pavle Minčić Zvonko Žungul Janez Vrhovec Bata Stojanović Stevo Petrović |
Muzika | Karl De Grof |
Studio | Kosmopol film UFUS |
Datum(i) premijere | 11. 2. 1954(Beč)
|
Trajanje | 102 min. |
Zemlja | SFR Jugoslavija Austrija |
Jezik | nemački |
Poslednji most (u originalu Die lezte Brücke) je jugoslovensko-austrijski igrani film, snimljen 1954. godine u režiji Helmuta Kojtnera. Predstavljao je prvu važniju koprodukciju u istoriji jugoslovenske kinematografije i prvi partizanski film u kome se događaji u drugom svetskom ratu prikazuju iz strane perspektive. Također je predstavljao prvi veliki hit u karijeri Marije Šel. Sniman je na lokacijama u tadašnjoj Jugoslaviji, uključujući Mostar i njegov znameniti Stari most.
Godine 1954. je prikazan i na Kanskom festivalu, gde je osvojio Međunarodnu nagradu i Nagradu OCIC.
Glavna junakinja je Helga, nemačka bolničarka koja je za vreme drugog svetskog rata na prostoru Jugoslavije zarobljena od partizana i prisiljena da pomaže ranjenim partizanskim borcima. Kada se bolje upoznala sa idejama i ciljevima za koje se partizani bore, ona počinje dobrovoljno i sa puno entuzijazma da izvršava svoj prvobitno nametnuti zadatak. Helga tada olako prelazi i preko svoje nacionalnosti. U jednoj akciji pribavljanja lekova za ranjenike, Helga gine, i to na poslednjem mostu, posle čega strane u sukobu obustavljaju vatru.
- Marija Šel – Dr. Helga
- Bernhard Viki - Boro
- Barbara Riting - Milica
- Pavle Minčić – Momčilo
- Zvonko Žungul – Sava
- Janez Vrhovec – Vlaho
- Bata Stojanović – Partizan
- Stevo Petrović – Ratko
- Karl Mener - Martin Berger
- Horst Hehler - Poručnik Šerer
- Poslednji most na sajtu IMDb