Pronaos
| Pronaos ὁ πρόναος | |
|---|---|
 | |
Pronaos (grčki: ὁ πρόναος=prije naosa) ili portik (latinski: porticus) u antičkoj klasičnoj arhitekturi je prostor prije naosa, glavnog prostora hrama, svetišta gdje se nalazio kip božanstva kojem je posvećen hram.
Pronaos je bio jedna od glavnih karakteristika grčkoga hrama pa je time bio model za rimsku i sve naknadne stilove inspirirane klasičnom arhitekturom.[1] Postojala su dva osnovna tipa pronaosa; anta i prostilos.
- Ako su se uzdužni zidovi hrama produživali od naosa sve do pronaosa i bili bočni nosači krova, tad se takav prostor zvao anta, između zidova stajao je jedan do maksimalno četiri stupa da osiguraju nošenje krovišta.[1] Ovisno o broju stupova takav pronaos zvao se henostilni (jedan stup), distilni (dva), tristilni (tri) i tetrastilni (četiri).
- Prostilos, drugi tip pronaosa, bio je otvoren sa tri strane, najmanji broj stupova koji su nosili njegov krov bio je četiri do najviše 14.[1]
Hramovi koji su imali pronaose (portike) i na prednjoj i stražnoj strani zvali su se amfiprostilos, primjer za to je Hram Atene Nike na Akropoli.[1]
Pronaos je ostao sastavni dio bizantske crkvene arhitekture kao predvorje prije ulaska u naos gdje se obavlja liturgija.
