Pruga Doboj - Banja Luka

Pruga Doboj–Banja Luka je pruga u sjevernoj Bosni i Hercegovini dužine 93,5 kilometra. Dio je međunarodnog putnog pravca od Zagreba, glavnog grada Hrvatske, i Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine. Njena izgradnja bila je jedna od posljednjih velikih radnih akcija jugoslavenske omladine na željezničkim prugama. Tim radnim akcijama u Bosni i Hercegovini izgrađene su pruge: Brčko–Banovići (1946.), Šamac–Sarajevo (1947.) i Doboj–Banja Luka (1951.). Konačan rezultat omladinskih radnih akcija bila su 422 km pruge normalnog kolosjeka, u čijoj izgradnji je učestvovalo više od 360 000 omladinaca.^[1]

Izgradnja

Poslije dovršetka pruge Šamac–Sarajevo, kojom su industrijski centri sjeverne Bosne povezani sa Sarajevom, nova se pruga namatala kao prioritetan zadatak koji je za cilj imao širenje mreže željezničkih trasa na sjeveru Bosne. U tom smislu, ona je bila posljednja u nizu velikih radova omladine na prugama u periodu obnove Jugoslavije.

Radovi su trajali od 1. marta do 20. decembra 1951. god. u kojima je učstvovalo preko 87.000 djevojaka i mladića, od kojih je 14 000 bilo iz Bosne i Hercegovine.^[2] Za 10 mjeseci, koliko je trajala njena izgradnja, iskopano je i ugrađeno u nasip pruge više od 1.770.000 m3 zemlje i kamena. Izgrađen je 31 most, 3 tunela (Ljeskove vode, Snjegotina i most kod Čelinca) sa oko 4 km dužine. Na pojedinim dionicama pružne trase izgradnja objekata se odvijala vrlo sporo i pod teškim uslovima. To se posebno odnosi na tunele Ljeskove vode i Tromeđe, čije je probijanje zadalo velike probleme inžinjerima. U toku radova u tunelu Ljeskove vode (kojeg su kasnije nazvali “Institut tunelogradnje”), zemlja se uslijed velike količine kišnih padavina pretvarala u mulj i blato, koje je radnicima otežavalo kretanje i usporavalo odvijanje cijelog projekta. Ukupno je iskopano oko 2 miliona m³ zemlje i kamena. ^[3]

Doboj je najveći željeznički čvor u Bosni i Hercegovini. U samoj dobojskoj stanici su izlazne tačke pruga prema Sarajevu i Tuzli, dok je izlaz prema Šamcu u Kostajnici, 5,8 km od Doboja prema Banjoj Luci. Nakon toga pruga prelazi preko rijeke Bosne i ide prema Ljeskovim Vodama gdje je najduži tunel (1,9 km) na trasi. Slijede tri prelaske preko Ukrine i kroz tunel Snjegotina, dužine 1,4 km i dolazak u Čelinac. Do Banja Luke su prelasci preko Vrbanje i Vrbasa i posljednji tunel. Od Banja Luke je pruga prema Prijedoru i Dobrljinu, prva normalna pruga u Bosni i Hercegovini.

Poslije

Pruga je elektrificirana iza 1960. god. naizmjeničnim naponom 25 kV, 50 Hz. Nakon raspada Jugoslavije prugom upravlja Željeznice Republike Srpske (ŽRS). Intenzitet i putničkog i teretnog prometa se znatno smanjio. Pruga je bila u lošem stanju i 2012 su sanirana ratna oštećenja. Godine 2018 potpuno renoviranje obavila je jedna kineska firma, zajedno sa pratećom infrakstrukturom. Maksimalna dozvoljena brzina je povećana sa 70 na 120 km/h.^[4]

Modernizacija sistema signalizacije i telekomunikacija završena je 2019. U okviru projekta, u građevinskom dijelu, uređene su i stanične zgrade u Ostružnji, Šnjegotini, Jošavki i Vrbanji. U Čelincu i Banjaluci uređene su prostorije za smeštaj signalno–sigurnosne i telekomunikacione opreme. Ova investicija vrijedna oko 20 mil eura finansirana je iz već postojećih kredita, bez dodatnog zaduženja Železnica RS.

Željeznice RS i Željeznice FBiH uspostavile su 1. 8. 2017 direktnu željezničku liniju Sarajevo-Doboj-Banjaluka talgo vozovima^[5]