Sociologija religije

Sociologija religije je grana sociologije koja se bavi proučavanjem vjerovanja, socijalne strukture, povijesnog razvitka, tema i uloga religije u društvu. U sociologiji religije se ističe bitna uloga religije u gotovo svim društvima na Zemlji danas i tijekom cijelokupne povijesti. Religijski sociolozi pokušavaju objasniti utjecaje društva na religiju i religije na društvo, odnosno, njihovu međusobnu povezanost.

Podjela religijskih skupina

Prema uobičajenoj podjeli religijskih sociologija, religijske se grupe dijele na crkve, denominacije, kultove i sekte. Riječi "kult" i "sekta" se korisne neovisno o čestom negativnom značenju tih riječi u modernom društvu.

	Pozitivan odnos prema društvu	Negativan odnos prema društvu
Doktrinarno isključiva	Crkva	Sekta
Pluralistička	Denominacija	Kult

Povijest i današnja važnost

Klasični sociolozi kasnog 19. i ranog 20. stoljeća su bili izraz czbg ito zainteresirani za sociologiju i njen utjecaj na društvo. To su Émile Durkheim, Max Weber i Karl Marx. Novija shvaćanja religije uključuju radove Petera Bergera, Roberta N. Bellaha, Thomasa Luckmanna, Rodneyja Starka, Roberta Wuthnowa, Christiana Smitha i Bryana R. Wilsona.

Unatoč tvrdnjama mnogih klasičnih teoretičara i sociologa nakon Drugog svjetskog rata, religija je nastavila imati veliki utjecaj na život pojedinaca. Premda se smatralo da je sekularizacija uzela maha, događaji poput Islamske revolucije u Iranu 1979. pokazuju da je religija i dalje prisutna i da utječe na društvene promjene.

Klasične teorije religije

Durkheim, Marx i Weber su imali složene teorije o prirodi i utjecajima religije. Svo troje su smatrali da religija ima izrazit utjecaj na društvo.

Émile Durkheim

Émile Durkheim je bio funkcionalistički teoretičar, i pokušao je objasniti religiju kroz njene funkcije u društvu. Bio je izrazito zainteresiran za religiju jer je tražio one čimbenike koji drže moderna društva na okupu. Prema njemu, religija je izražavanje socijalne kohezije.

U svojoj knjizi Elementarni oblici religijskog života, Durkheim je, inače sekularist proučavao totemizam jednog australskog domorodačkog plemena. Njegov je cilj bio proučiti osnovne oblike religije u svim društvima. U svojoj knjizi, Durkheim ističe da su toteme Aboridžini koristili kako bi izrazili vlastitu koncepciju društva. Prema Durkheimu, ovo ne rade samo primitivna plemena, već sva drštva.

Religija, prema Durkheimu, nije imaginarna, premda se on odmiče od onog što većina vjernika smatra nužnim. Religija je stvarna, to je izražaj samog društva, i ne postoji društvo bez religije. Prema njemu, mi zapažamo silu veću od nas. Ta sila je zapravo društvo i osnovne društvene vrijednosti, i mi njemu dajemo odlike nadnaravnog. Kada religijska grupa djeluje, mi tu simboličku moć povećavamo. Religijom mi zapravo diviniziramo društvo.

Nadalje, što je jednostavnije društvo, jednostavnija je i religija u tom društvu. Kako društva međusobno izmjenjuju razne tvorevine, izmjenjuju i religju. Ipak, kako dolazi do podjele rada, raste i važnost pojedinca, pa se religije često temelje na individualnom spasenju i individualnoj svijesti.

Max Weber

Max Weber se razlikuje od Marxa i Durkheima po tome što se on bavio utjecajem religije na društvo, dok su ostali pokušali objasniti zbog čega religija postoji. Weber je pokušao povezati religiju s drugim aspektima društvenog života (prvenstvo ekonomijom).

U svom tumačenju, Weber koristi njemački izraz Verstehen da bi objasnio svoje metode interpetacije namjene i smisao ljudskog djelovanja. Vever nije pozitivist - on ne vjerujem da možemo pronaći činjenice u sociologiji. Iako smatra da neke općenite tvrdnje možemo postaviti, on se najviše zanima za uzroke i posljedice tijekom povijesti i u pojedinačnim slučajevima.

Prema Weberu, religija je samo još jedan od čimbenika koji utječe na pojedinca ili grupe. Weber smatra religiju značajnom jer utječe na ljudske interese, i na kraju, na njihova djelovanja.

Weber smatra da religiju možemo najbolje razumijeti kao odgovor na ljudsku potrebu za teodicejom. Ljudi imaju probleme sa shvaćanjem svijeta, problema muke i patnje, i traže značenje kakvu ulogu tu imaju nadnaravne sile (Bog). Religije nude mogućnost spasenja, daju značenje i utjehu. Potraga za spasenjem, poput potrage za novcem, postaje dio ljudske motivacije.

Kako religija pomaže pri motivaciji, Weber smatra da je religija (poglavito protenstantizam) zapravo pomogla uspostavi modernog kapitalzizma, kako je i naveo u svom najpoznatijem djelu Protestantska etika i duh kapitalizma.

U Protestantskoj etici,Weber iznosi mišljenje da je kapitalizam nastao u Europi zbog vjerovanja Puritanaca da ljudi, ukoliko budu uspješni u svom poslu, zaslužit će vječnu slavu. Tijekom vremena, ove navike, povezane s kapitalizmom su izgubili svoj vjerski značaj, i potraga za profitom je postala jedini cilj.

Karl Marx

Karl Marx nije smatrao svoj rad kao ideološki odgovor na nastanak kapitalizma. Marx je vjerovao da je religija ideološki aparat koji opravdava iskorištavanje radnika. Kršćanstvo tvrdi da oni koji nakupe bogatstvo u ovom svijetu gotovo sigurno neće otići u raj ("Teže je bogatašu uću u Kraljevstvo nebesko nego devi kroz ušicu igle"). S druge strane, oni koji pate i trpe siromaštvo na ovome svijetu dok se duhovno bogate, bit će nagrađeni u Raju. Marxova poznata izreka "religija je opijum za narod" se ponekad shvaća u tom kontekstu; religija je lijek koji smanjuje osjećaj boli zbog iskorištavanja.

Vanjske veze