Prijeđi na sadržaj

Saving Private Ryan

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Spašavanje vojnika Ryana)
Saving Private Ryan
kino poster
Žanrratni film
RežijaSteven Spielberg
ProducentSteven Spielberg
Ian Bryce
Mark Gordon
Gary Levinsohn
ScenarioRobert Rodat
UlogeTom Hanks
Edward Burns
Tom Sizemore
Barry Pepper
Adam Goldberg
Giovanni Ribisi
Matt Damon
Vin Diesel
MuzikaJohn Williams
FotografijaJanusz Kaminski
MontažaMichael Kahn
DistribucijaDreamWorks
Paramount Pictures
Datum(i) premijere1998.
Trajanje170 min.
Zemlja Sjedinjene Američke Države
Jezikengleski
francuski
njemački
češki
Budžet$65,000.000
Saving Private Ryan na Internet Movie Database

Spašavanje vojnika Ryana (eng. Saving Private Ryan) je ratna drama Stevena Spielberga iz 1998. radnjom smještena u 2. svjetski rat. Glavne uloge tumače Tom Hanks, Edward Burns i Matt Damon.

Film je poznat po žestokom 25-minutnom otvaranju koje prikazuje iskrcavanje Saveznika u Normandiji na plažu Omaha na Dan D, 6. lipnja 1944. Nakon toga opisuje se izmišljena priča o potrazi za američkim padobrancem. Iako je to izmišljena priča, djelomično je temeljena na stvarnom slučaju braće Niland. Film se nalazi i na listi 250 najboljih filmova kinematografije na siteu IMDb.com.

Radnja

[uredi | uredi kod]

Film počinje s ostarjelim veteranom koji sa svojom obitelji posjećuje američko memorijalno groblje u Normandiji. Veteran kreće prema nadgrobnom spomeniku, pada na koljena i gubi sabranost. Obitelj ga okružuje, a radnja se naglo prebacuje u Drugi svjetski rat, točno na dan iskrcavanja Saveznika u Normandiji. Film se fokusira na satnika Johna H. Millera, koji vodi grupu vojnika kroz čvrsti njemački obrambeni blok kako bi zauzeli brdo iznad plaže.

Priča se prebacuje u urede američkog Ministarstva rata gdje se tipkaju stotine pisama za obitelji poginulih vojnika. Otkriva se da su trojica od četvorice braće Ryan poginuli u nekoliko dana te da će njihova majka primiti tri obavijesti o njihovoj smrti isti dan. Četvrti sin, padobranac James Francis Ryan, nestao je negdje u Francuskoj. General George C. Marshall zapovijeda da ga se pronađe i hitno pošalje kući.

Miller u Francuskoj okuplja ekipu od osam vojnika kako bi izvršili zadatak: naći Ryana i vratiti ga sigurno u zaleđe. Budući da ne znaju gdje je Ryan niti gdje se iskrcala njegova postrojba, Miller i njegova ekipa moraju poći od grada do grada i tražiti ga među ostalim Amerikancima.

Nakon nekoliko pogrešnih tragova i gubitka jednog vojnika, muškarci nailaze na Ryanovog prijatelja kojim im kaže kako Ryan brani strateški važan most na rijeci Merderet u blizini (izmišljenog) grada Ramellea.

Postrojba konačno stiže u Ramelle i nalazi Ryana. Ryan ih iznenađuje odbivši napustiti svoju jedinicu i ljude koje može zvati "jedinom preostalom braćom". Miller i ekipa odlučuju pomoći u obrani grada od nadolazećeg njemačkog protunapada nakon što su izmamili Ryanovo obećanje da će poći s njima kad grad bude osiguran.

Miller vodi obranu malog grada u najvećoj bitci filma. Nijemci su nadmoćni i ubijaju gotovo cijelu Ryanovu postrojbu. Samo su Ryan, Upham, Rieben, Miller i nekoliko padobranaca ostali živi. Pripremaju se za uništenje mosta, ali jedan hitac iz njemačkog tenka pada u blizinu i odbacuje Millera i detonator u zrak.

Miller se pokušava vratiti na most pod teškom njemačkom paljbom kako bi pokupio detonator, ali ga pogađaju i teško ranjavaju. Ošamućen, umirući, pokušava potrčati prema mostu, pucajući uzaludno svojim pištoljem na tenk koji nekim čudom eksplodira. Nekoliko trenutaka poslije, otkriva se pravi razlog eksplozije: preko neba prelijeću dva Mustanga, pružajući zračnu potporu novim američkim snagama.

Millera uzaludno pokušavaju osposobiti preostali članovi postrojbe. Njegove zadnje riječi su: "Zasluži ovo, James... zasluži." Ryanovo lice preobražava se u lice starog veterana na groblju s početka filma, a na grobu piše Millerovo ime.

Nastanak filma

[uredi | uredi kod]

1994. Robert Rodat vidio je spomenik u Putney Cornersu, New Hampshire posvećen osmorici braće koji su poginuli tijekom Američkog građanskog rata. Inspiriran pričom, Rodat je počeo istraživati i odlučio napisati sličnu priču smještenu u Drugi svjetski rat. Rodatov scenarij došao je u ruke producentu Marku Gordonu, kojem se svidjela priča, ali ju je prihvatio nakon što je prepravljana 11 puta. Nakon što su se Spielberg i Hanks pridružili projektu, snimanje je započelo 27. lipnja 1997. Prije samog snimanja, nekoliko filmskih zvijezda, kao što su Edward Burns, Barry Pepper, Vin Diesel i Giovanni Ribisi, kao i Tom Hanks, prošlo je nekoliko dana kroz napornu obuku u kampu te su radili na filmskom setu kako bi se pripremili za uloge.

Spielberg je već pokazao zanimanje za teme vezane za 2. svjetski rat u filmovima 1941, Carstvo sunca, Schindlerova lista i u seriji filmova Indiana Jones. Kasnije je zajedno s Hanksom producirao televizijsku mini-seriju Združena braća, također tematski vezanu za 2. svjetski rat. Kad su ga pitali o tom njegovom zanimanju za taj rat, Spielberg je rekao: "Mislim da je 2. svjetski rat najznačajniji događaj u zadnjih 100 godina; s njim su povezane Zlatna generacija, pa čak i Generacija X. Osim toga, uvijek sam se zanimao za Drugi svjetski rat. Moji prvi filmovi, koje sam snimio s 14 godina, bili su ratni filmovi radnjom smješteni na zemlji i u zraku. Do danas sam tražio pravu priču iz 2. svjetskog rata po kojoj bih mogao snimiti film, a kad je Robert Rodat napisao Spašavanje vojnika Ryana, našao sam je."

Iako su scene iz Dana D snimane u Curracloeu, Wexford, Irska, neka snimanja obavljena su u Normandiji, kao scene na memorijalnom groblju. Druge scene snimane su u Engleskoj, kao na primjer u bivšoj britanskoj zrakopolovnoj tvornici u Hatfieldu, Hertfordshire, London, i Thame Parku, Oxfordshire.

Povijesno nadahnuće

[uredi | uredi kod]

Dok se bavio istraživanjem za scenarij, Rodat je naletio na priču narednika Fredericka (Fritz) Nilanda, koji je, s još nekim pripadnicima 101. padobranske postrojbe pogreškom izbačen preduboko na kopno. Uspjeli su se probiti do svoje postrojbe u Carentanu, gdje mu je kapelan, pukovnik otac Francis Sampson, rekao o smrti njegova tri brata, dvojice u Normandiji i jednog na Dalekom istoku.

Prema odluci Ministarstva rata, nazvanoj Sole Survivor Policy, koja je donesena nakon pogibije petorice braće Sullivan koji su služili na istom brodu, otac Sampson je sredio naredniku Nilandu povratak u Britaniju, odakle je otputovao roditeljima, Augusti i Michaelu Nilandu, u Tonawandu, New York. Uz to, ispalo je da je brat, za kojeg se vjerovalo da je poginuo na Dalekom istoku, zarobljen i kasnije vraćen kući.

U filmu, odluka po kojoj se vojnik Ryan mora sigurno vratiti kući dijelom je inspirirana generalovim čitanjem pisma gospođi Bixby, koje je napisao Abraham Lincoln da utješi majku petorice sinova za koje se vjerovalo da su poginuli u Američkom građanskom ratu, tako povezavši film s Rodatovom inspiracijom Građanskim ratom.

Scene bitke

[uredi | uredi kod]

Kritičari su često odavali priznanja filmu za realistični prikaz bitki iz Drugog svjetskog rata. Scena iskrcavanja na plažu Omaha izabrana je za najbolju scenu bitke svih vremena u izboru časopisa Empire. Snimana u Irskoj, scena je koštala 11 milijuna dolara, a u njoj je sudjelovalo oko 1100 statista koji su bili članovi irske vojske. Među brodovima za iskrcavanje nalazila su se i dva stvarna plovila iz rata. Uz to, u snimanju je sudjelovalo između 20 i 30 invalida koji su dočarali osakaćene američke vojnike tijekom iskrcavanja. Korištene su i podvodne kamere kako bi se što bolje prikazali metci koji pogađaju vojnike u vodi. Objavljeno je da je 40 bačvi lažne krvi iskorišteno kako bi se prikazao efekt u moru. Posebno je teško bilo prikazati originalna bojna vozila jer je samo nekolicina njemačkih oklopnih vozila bila u voznom stanju. Tenkovi Tiger u filmu su bili kopije konstruirane na šasijama starih, ali funkcionalnih sovjetskih T-34 tenkova. Dva vozila u filmu opisana kao 'Panzeri' napravljeni su na šasijama čeških Panzer 38(t) tenkova.

Neizbježno, neki povijesni događaji su izmišljeni radi priče i dramatike. 2. SS divizija "Das Reich", opisana je kao neprijatelj tijekom izmišljene bitke za Ramelle. 2. SS divizija uopće nije bila u Normandiji sve do srpnja, nego se kod Caena borila protiv Britanaca, sto milja istočno. Nadalje, mostovi na rijeci Merderet nisu bili cilj 101. padobranske postrojbe, nego 82. padobranske postrojbe. Konačno, mnogo se govorilo o raznim 'taktičkim greškama' njemačkih i američkih snaga u konačnoj bitci. Steven Spielberg odgovorio je kako je odlučio promijeniti poznate vojne taktike zbog dramskog efekta.

Glumci

[uredi | uredi kod]

Zarada, kritike, nagrade

[uredi | uredi kod]

Film je dobro primljen od strane publike te je zaradio priznanja od kritike, osvojio je mnoštvo nagrada i ostvario veliku zaradu u kinima širom svijeta. Snimljen je u pravo vrijeme jer se publika sve više zanimala za Drugi svjetski rat; stari i novi filmovi, videoigre i romani o ratu uživali su veliku popularnost.

Spašavanje vojnika Ryana premijerno je prikazano u 2463 kina 28. srpnja 1998., a u prvom tjednu je zaradio 30,5 milijuna dolara. U Americi je ukupno zaradio 216,5, a u ostatku svijeta 265 milijuna dolara, ostvarivši ukupnu zaradu od 482 milijuna dolara, kao treći financijski najuspješniji film 1998. godine, iza Titanica i Armageddona. Kritike su također bile pozitivne, a najviše se govorilo o realističnim prikazima bitki i glumačkim ostvarenjima, ali i prigovaralo zbog ignoriranja britanskog doprinosa u Savezničkoj invaziji na Dan D. Film nije objavljen u Maleziji budući da je Spielberg odbio izrezati scene nasilja. Trenutačno ima 92 posto pozitivnih kritika u pregledu filmskog portala Rotten Tomatoes, te 90 posto na Metacriticu. Mnoga udruženja kritičara, kao što su Društvo kritičara New Yorka i Udruženje kritičara Los Angelesa, proglasili su ga filmom godine. Roger Ebert mu je dao četiri od četiri zvijezdice:

"Spašavanje vojnika Ryana je snažno iskustvo. Siguran sam da će mnogi plakati tijekom gledanja. Spielberg kako natjerati gledatelje u plač bolje od ijednog drugog redatelja nakon Chaplina u Gradskih svjetla. Ali plakanje je nepotpuna reakcija, puštanje gledatelja sa udice. Ovaj film utjelovljuje ideje. Nakon što prvotno iskustvo gledanja počinje nestajati, implikacije ostaju i rastu."[1]

S druge strane, Arsen Oremović je prigovarao i filmu dao dva od četiri 'kritičarska prsta':

"Nema gotovo nikakvog konflikta ili, ne daj Bože, kritiziranja države i onoga tko je izmislio takvo pravilo jer je Spielberg svjestan da titulu redatelja stoljeća može zavrijediti samo svrstavanjem na stranu ideala, traženjem "svjetla utami" i sličnim velikim idejama. Zato se Spielberg nikada nije, ako njegovi generacijski kolege Coppola, Stone ili De Palma, primio snimanja filma o ratu u Vijetnamu, nego se već po četvrti put uhvatio Drugog svjetskog rata, posljednjeg iz kojeg su, ako što i sam kaže, američki vojnici vratili kao junaci...Gledajući prizor kada Millerov vod zarobi njemačkog vojnika i tjera ga da kopa rake za njihove poginule prijatelje, i usput ga zlostavljaju, odmah sam se sjetio sličnog prizora iz Vrdoljakova U gori raste zelen bor gdje su partizani uhvatili ustašu i natjerali ga da samome sebi iskopa grob. Cijela scena, njihovi međusobni dijalozi, posebno očajnički govor koji gleda smrti u oči, znantno je dojmljiviji od Spielbergove scene i bilo koje druge u ovom filmu jer je Vrdoljak gradio snagu na odličnim likovima, koji su opipljivi pojedinci, dok su kod Spielberga uvijek u službi neke ideje koju predstavljaju."[2]

Film je kasnije nominiran za 11 Oscara, a osvojio je one za najbolju snimku, zvuk, montažu zvuka, montažu i režiju, ali je izgubio onog glavnog, za najbolji film, koji je pripao filmu Zaljubljeni Shakespeare, postavši tako jedan od rijetkih filmova koji nisu osvojili glavnu nagradu iako su osvojili Oscara za režiju. Film je također osvojio Zlatni globus za najbolji film-dramu i režiju, BAFTA nagradu za specijalne efekte i zvuk, nagradu DGA, Grammy za najbolji filmski soundtrack, PGA Golden Laurel Award i nagradu Saturn za najbolji akcijski/pustolovni/triler film.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Roger Ebert (24. srpnja 1998). „Saving Private Ryan (1998)”. rogereberts.com. 
  2. Ilinčić, Oremović & Heidl 1999, str. 161-163

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Ilinčić, Dražen; Oremović, Arsen; Heidl, Janko (1999). Kino i video vodič '99. Zagreb: Večernji list. ISBN 9789539770202. 

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]