Sarcoscypha coccinea

Sarcoscypha coccinea
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Fungi
Divizija:	Ascomycota
Poddivizija:	Pezizomycotina
Klasa:	Pezizomycetes
Red:	Pezizales
Porodica:	Sarcoscyphaceae
Rod:	Sarcoscypha
Vrsta:	S. coccinea
Binomno ime
	Sarcoscypha coccinea; (Scop.) Lambotte (1889)
Sinonimi
	Spisak Helvella coccinea Schaeff. (1772); Peziza coccinea Jacq. (1774); Peziza cochleata Batsch (1783); Peziza dichroa Holmsk. (1799); Peziza coccinea Jacq. (1800); Peziza aurantia Schumach. (1803); Macroscyphus coccineus (Scop.) Gray (1821); Peziza aurantiaca Pers. (1822); Lachnea coccinea (Jacq.) Gillet (1887); Lachnea coccinea (Jacq.) W.Phillips (1887); Geopyxis coccinea (Scop.) Massee (1895); Sarcoscypha coccinea (Scop.) Sacc. ex Durand (1900); Plectania coccinea (Scop.) Fuckel ex Seaver (1928);

Sarcoscypha coccinea, u narodu poznatija kao babino uvo,^[1] je vrsta gljive koja pripada familiji Sarcoscyphaceae, reda Pezizales. Široko je rasprostranjena u severnoj hemisferi, u severnim delovima Afrike, Evropi, Aziji i Severnoj Americi. Raste kao saprob^[pojasniti] na otpalim granama, ređe u steni, često po više primeraka. Javlja se u šumama u hladnijem periodu godine. Često se kaže da je vesnik proleća jer se javlja odmah nakon topljenja snega, pa sve do aprila.^[1] Česta je kako u ravničarskim tako u planinskim krajevima.

Opis plodnog tela

Plodno telo je oblika čašice/pehara sa veoma kratkom drškom, prečnika od 1 do 5 cm. Unutrašjna površina (himenijum) je glatka i sjajna, intezivno crveno obojena, međutim starenjem gubi crvenu boju i poprimava narandžastu boju. Ivica plodnog tela ostaje dugo podvijena. Spoljašnja površina je svetlije obojena (krem, svetloroze boje) i prekrivena finim i gustim dlačicama. Meso je tanko, žilavo. Bez izraženog ukusa i mirisa.

Mikroskopija

Spore su 25-35 x 11-14 µm, izdužene, eliptične glatke. Često sa sitnim uljanim kapljicama na krajevima.

Galerija

Crvena čašica
Sarcoscypha coccinea

Jestivost

Nije jestiva vrsta.

Referencе

^ ^а ^б „Babino uvo — Sarcoscypha coccinea”. Архивирано из оригинала 27. 9. 2021. г. Приступљено 20. 2. 2023.

Literatura

Uzelac, Branislav (2009). Gljive Srbije i zapadnog Balkana. Beograd: BGV logic.
Flik, M. (2010). Koja je ovo gljiva? prepoznavanje, sakupljanje, upotreba. Beograd: Marso.
Phillips, R. (2006). Mushrooms. London: Macmillan.

Spoljašnje veze

[fruskac-1] а ^б „Babino uvo — Sarcoscypha coccinea”. Архивирано из оригинала 27. 9. 2021. г. Приступљено 20. 2. 2023.

[1]