Relation between deaf children verbal and nonverbal comunication

(originalni nučni rad/ Original science work)1 ODNOS VERBALNOG I NEVERBALNOG KOMUNICIRANJA KOD GLUHE DJECE RELATION BETWEEN DEAF CHILDREN VERBAL AND NONVERBAL COMMUNICATION Husnija HASANBEGOVIĆ Univerzitet u Tuzli, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet APSTRAKT Kod gluhe djece preovladava neverbalni oblik komunikacije, a verbalni upotrebljavaju samo u onim slučajevim kada su primorani komunicirati sa čujućim svijetom. U istraživanju je korišteno testiranje verbalnih i neverbalnih iskaza kod gluhe djece kroz prepoznavanje i imenovanje pojmova u određenim rečenicama. Test situacija je modificirana kroz prilagođeni test za ovo ispitivanje, putem verbalnog i neverbalnog iskaza, a rezultati istraživanja ukazuju da gluha djeca, bez obzira na neprekidno verbalno educiranje, ne pokazuju odgovornost prema tom načinu komunikacije, preferirajući neverbalni iskaz u komunikaciji. Ova tvrdnja je ustanovljena na razini vjerovatnoće od 95% , te da postoje razlike u prepoznavanju i imenovanju verbalno i neverbalno iskazanih pojmova na razini statističke značajnosti od P= 0.00. Također je ustanovljeno, da postoji i određena povezanost između rezultata prepoznavanja i imenovanja određenih pojmova iskazanih verbalnim i neverbalnim ispitivanjem. Između dva primijenjena testa, nisu dobiveni visoki koeficijenti korelacije, ali se ne može tvrditi da povezanost nije značajna u odnosu na strukturu primijenjenih varijabli. Ključne riječi: verbalna/neverbalna komunikacija ABSTRACT At deaf children the nonverbal type of communication is used the most, but they use the verbal type only in cases when they have to communicate with people that can hear. In this survey the testing of verbal and nonverbal statements at deaf children by recognizing and naming of notions in certain sentences has been used. The test of situations has been modified through adapted test for this testing by verbal and nonverbal statements, but results of survey point that deaf children, in spite of constant education, do not show responsibility for that type of communication, by preferring nonverbal statement in communication. This claim has been established by 95% probability and there are differences in recognizing and naming verbal and nonverbal stated notions on the level of statistical importance P=0.00. Also there is founded that is certain relation between results of recognizing and naming certain notions stated by verbal and nonverbal examination. Between two used tests there were no high coefficients of correlation, but it can not be claimed that causality is not important in relation to structure of applied variables. 1 Društvo defektologa Srbije, Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju br. 1. 33-43. 1 Key words: verbal and nonverbal communication 1. UVOD Gluhe osobe se uglavnom služe neverbalnim načinom komuniciranja, ali u većoj ili manjoj mjeri koriste i oralno-glasovni govor, kako bi poboljšali svoju komunikaciju sa čujućim svijetom1. Međutim njihova oralno–govorna komunikacija je često nerazumljiva i manjkava, zbog čega su ove osobe prisiljene na razvijanje i primjenjivanje spontanog objašnjenja određenih pojmova, koristeći se gestom, što utiče na izbor novih znakova za izražavanje pojmova2. Figurativno prikazivanje, zahtijeva unošenje novih elemenata u interpletaciji i razumijevanju pojmova te utvrđivanje konvencije, po kojoj se za svako razumijevanje upotrebljava određeni znak. 2. CILJ RADA Cilj rada je utvrditi odnos verbalnog i neverbalnog iskaza u prepoznavanju i imenovanju pojmova u rečenicama. Za ostvarenje postavljenog cilja, postavljeni su sljedeći zadaci: ispitati prepoznavanje pojmova unutar rečenica, imenovanje pojmova i radnji u kontekstu tih rečenica upotrebom dva komunikacijska sistema: verbalnog i neverbalnog, ispitati da li postoje razlike u efikasnosti prepoznavanja i imenovanja određenih pojmova u rečenici, te komparativnom analizom rezultata ispitati, da li postoji njihova povezanost. 3. HIPOTEZE H1 – Postoji statistički značajna razlika između prepoznavanja i imenovanja određenih pojmova u rečenici, verbalnim i neverbalnim ispitivanjem. H2 – Postoji povezanost rezultata ispitivanja prepoznavanja i imenovanja određenih pojmova u rečenici, iskazanih verbalnim i neverbalnim sistemom komunikacije. 4. METODE RADA Za ostvarivanje cilja istraživanja korišten je metod deskriptivne analize i metod parametrijske statistike. 4.1. Metode obrade podataka Izračunate su mjere centralne tendencije i mjere disperzije. Na osnovu studentske distribucije (N<30), izračunat je t–test razlika aritmetičkih sredina između verbalnog i neverbalnog iskaza. U cilju utvrđivanja da li neverbalni način prepoznavanja i imenovanja jezičkih struktura utiče na prepoznavanje i imenovanje verbalnih iskaza, izračunate su parcijalne korelacije između ispitivanih varijabli prepoznavanja i imenovanja određenih pojmova u rečenici, kroz verbalni i neverbalni iskaz. 2 4.2. Uzorak ispitanika Uzorak je formiran na osnovu stupnja oštećenja sluha kod djece koja pohađaju školu u Centru za obrazovanje i vaspitanje i rehabilitaciju djece oštećena sluha u Tuzli. Uzorak je obuhvatao učenike sa teškim oštećenjem sluha, čiji je verbalni iskaz ili minimalan ili ga uopšte nemaju. Uzorak su sačinjavali 20 učenika, čije oštećenje sluha prelazi 80 dB. Iako ovakav uzorak spada u grupu prilagođenog uzoraka, može se kazati da se radi o populaciji gluhih učenika na TK, zbog čega se rezultati dobiveni ovim istraživanjem mogu generalizirati u odnosu na populaciju gluhih učenika na ovom području. 4.3. Mjerni instrument Korišten je modificirani lingvistički test „Opis slike – radnje“ (Kostić – Vladisavljević 1984), koji se sastojao od šest složenih rečenica, prepoznavanja i imenovanja izvršioca (subjekta). Test se sastojao od od šest rečenica: Krava daje dobro mlijeko; Patke plivaju po jezeru (vodi); Mačka hvata miša; Ptica pjeva na drvetu; Majmun visi na drvetu; Pas živi u velikoj kući. Zadaci su konstruisani na način da su slikovno prikazane radnje i subjekti koji izvršavaju određene radnje. Rečenice u testu korištene su u slikovnom slijedu koji gluha djeca razumiju. 4.4. Način provoĎenja istraživanja Za prikupljanje osnovnih podataka korišteni su dosjei gluhih učenika. Testom je ispitivano prepoznavanje i imenovanje niza slika u logičkom jezičkom slijedu kroz verbalni i neverbalni jezički iskaz. Utvrđivanje razine prepoznavanja i imenovanja pojmova, vršeno je kroz gestovni i verbalni iskaz rečenice, koji je učenik trebao da poveže i imenuje sa testovnim materijalom prikazanim na slici. Kroz varijablu imenovanja, pokušali smo utvrditi, koliko se na ovakav način imenovanje pojmova u rečenici, može povezati sa prepoznavanjem određenih elemenata jezičkih struktura u rečenici. 5. REZULTATI I DISKUSIJA 5.1. Deskriptivna analiza statističkih parametara prepoznavanja i imenovanja pojmova u rečenici Deskriptivnom statistikom provedeni su postupci grupisanja rezultata u obliku statističkih nizova, te isti prikazani tabelarno. Izračunate su mjere centralne tendencije, varijabilnosti i disperzije postignutih rezultata. 3 Uvidom u tabelu 1 može se uočiti, da su gluhi učenici putem neverbalnog iskaza postigli 118.(98,33%), a putem verbalnog iskaza 68.(56,66%) „dobrih“ odgovora. Na osnovu odnosa rezultata, može se konstatovati da su gluhi učenici pokazali bolje rezultate u prepoznavanju pojmova u rečenici putem neverbalnog iskaza. Tabela 1. Prikaz rezultata testa za varijablu prepoznavanje pojmova u rečenici varijable verbalni iskaz neverbalni iskaz prepoznaje 68 56,66 % 118 98,33 % ne prepoznaje 52 43,33 % 02 1,66 % Uvidom u tabelu 2 može se uočiti da su gluhi učenici putem neverbalnog iskaza postigli 102. (85,00%), a putem verbalnog iskaza 19 (15,83%) „dobrih“ odgovora imenovali, te na osnovu odnosa rezultata u tabeli 2 može se konstatovati da su gluhi učenici pokazali bolje rezultate u imenovanju rečeničnih sadržaja putem neverbalnog iskaza. Tabela 2. Prikaz rezultata testa za varijablu imenovanje pojmova u rečenici varijable verbalni izraz neverbalni izraz imenuje 19 15,83 % 102 85,00 % 101 18 ne imenuje 84,16 % 15,00 % U daljoj analizi podataka uzeti su samo „dobri“ odgovori ispitanika za varijable verbalni iskaz (govor) i neverbalni iskaz (gest). U tabeli 3 prikazani su osnovni statistički parametri: aritmetička sredina, standardna devijacija minimalni i maximalni rezultati verbalnog i neverbalnog iskaza za varijablu prepoznavanje. Uvidom u aritmetičke sredine i standardne devijacije odgovora ispitanika možemo uočiti evidentne razlike između dva sistema iskaza. Tabela 3. Deskripcija parametara za varijablu prepoznavanje pojmova u rečenici VARIJABLA verbalni iskaz neverbalni iskaz AS 0,57 0,98 SD 0,50 0,13 MIN 0,00 0,00 MAX 1,00 1,00 SUMA 68,00 118,00 U tabeli 4 prikazani su osnovni statistički parametri: aritmetička sredina, medijana, modus, standardna devijacija minimalni i maximalni rezultati verbalnog i neverbalnog iskaza za varijablu imenovanje, te na osnovu uvida u rezultate, također se primijete određene razlike u mjerama centralne tendencije. Tabela 4. Deskripcija parametara za varijablu imenovanje pojmova u rečenici VARIJABLA verbalni iskaz neverbalni iskaz AS 0,16 0,85 SD 0,37 0,36 MIN 0,00 0,00 MAX 1,00 1,00 SUMA 19,00 102,00 4 5.2. Testiranje razlika primjenjenog mjernog prostora Iz tabela 5 i 6 je uočljivo da se ispitanici u varijablama imenovanja i prepoznavanja pojmova u rečenici, statistički značajno razlikuju između verbalnog i neverbalnog iskaza u interpletaciji i to na nivou statističke značajnosti od P= 0.00. Tabela 5. t-test razlika prepoznavanja pojmova u rečenici između verbalnog i neverbalnog iskaza VARIJABLE neverbalni iskaz verbalni iskaz M 0,98 0,57 t 83,79 12,47 Df 119 119 95% 0,10 0,48 P 0,00 0,00 Tabela 6. t-test razlika imenovanja pojmova u rečenici između verbalnog i neverbalnog iskaza VARIJABLE neverbalni iskaz verbalni iskaz M 0,85 0,16 t 25,97 4,73 Df 119 119 95% 0,78 9,20 P 0,00 0,00 Uvidom u tabelu 7 možemo uočiti da postoji povezanost između prepoznavanja i imenovanja pojmova u rečenici verbalnim i neverbalnim ispitivanjem što ukazuje da djelovanjem na jednu varijablu mijenja se stanje u drugoj varijabli, ali korelacija nije visoka što se može objasniti da gluhi nisu puno zainteresirani i ne pokazuju visok stupanj odgovornosti za jezik čujućih kojeg uče kroz svoje školovanje. Tabela 7. Koeficijenti korelacije imenovanja i prepoznavanja verbalnog i neverbalnog iskaza PREPOZNAJE PREPOZNAJE IMENUJE VERBALNO NEVERBALNO VERBALNO PREPOZNAJE 1,000 -0,11 0,38 VERBALNO 0,22 0,00 PREPOZNAJE -0,11 1,000 0,06 NEVERBALNO 0,22 0,54 IMENUJE 0,38 ,056 1,000 VERBALNO 0,00 0,54 IMENUJE NEVERBALNO 0,10 0,26 0,31 0,01 0,12 0,20 5 IMENUJE NEVERBALNO 0,10 0,31 0,12 0,26 0,01 0,20 1,000 6. VERIFIKACIJA HIPOTEZA Postavljenu hipotezu H1 – Postoji statistički značajna razlika između prepoznavanja i imenovanja određenih pojmova u rečenici verbalnim i neverbalnim ispitivanjem, možemo sa sigurnošću potvrditi uz vjerovatnoću od 95% da se ova razlika ne dešava slučajno jer su rezultati t-testa pokazali da postoje razlike na razini statističke značajnosti od P= 0.00. Postavljenu hipotezu H2 – Postoji povezanost između prepoznavanja i imenovanja verbalnim i neverbalnim ispitivanjem, također možemo prihvatiti, iako nismo dobili visoke koeficijente korelacije, ali ne možemo ni tvrditi da povezanost nije značajna u odnosu na strukturu primijenjenih varijabli. 7. ZAKLJUČAK Istraživanja ukazuju da se ispitanici testirani na dva različita jezička pristupa u interpletaciji jezičkih sadržaja statistički značajno razlikuju u varijablama prepoznavanja i imenovanja jezičkih sadržaja u inplementiranom testu znanja, koji na izvjestan način procjenjuje jezičnu kompententnost gluhih osoba. Obzirom da gluhe osobe nemaju fonološki doživljaj riječi, za očekivati je bilo da će rečeničke strukture prepoznavanja i imenovanja sadržaja bolje interpletirati u neverbalnom obliku, odnosno gesti. Zbog toga u učenju jezika čujućih, u rehabilitacijskim i edukacijskim sadržajima je potrebno preferirati upotrebu geste kao prvog jezika gluhih na osnovu kojega će se dalje razvijati jezik čujućih uz upotrebu obilnih slikovnih i drugih očiglednih sredstava u edukaciji jezika. Ovo istraživanje je konfirmativno, jer dosadašnja objavljena istraživanja u svijetu ukazuju u većoj ili manjoj mjeri identične rezultate3. LITERATURA: 1. Hasanbegović H, Mahmutović E. (2004) Simpraktička struktura riječi kao ishodište semantičkog doživljaja u očitavanju govora i učenju jezika kod gluhih i nagluhih, ''Defektologija'' br. 11: 39-45. 2. Kasumović A, Hasanbegović H, Mahmutović E. (2005) Korelacija tretmana semantičkom funkcijom riječi u jezičkom razvoju gluhih, u Zborniku radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, br.06. 109-114. 3. Izobrazba gluhih između oralizma i znakovnog jezika, postavljeno: April, 12. 2004. www.defektologija.net 6