Mapirati afrički kontinent u Zenitu znači sagledavati zenitističke koncepte internacionalizma, civilizacije, kulture, primitivizma, crnačke umetnosti, itd. i na osnovu njih izvesti zaključak o odlikama jedne fragmentarne, ali ipak postojeće slike Afrike u ovom časopisu. Upravo se tim tragom
ova slika i pronalazi u programskim i manifestnim tekstovima, izveštajima i vestima, reprodukcijama umetničkih dela, pesničkim tropima, kritičko-teorijskim komentarima. Posebna pažnja u Zenitu posvećena analizi umetničkog statusa „crnačke plastike“ pretpostavlja nacrt potencijalne „zenitističke teorije afričke umetnosti“. Pored toga, niz zenitističkih „Afrika“ otkriva i značajne vankolonijalne težnje u razmišljanju o ovom udaljenom kontinentu kroz primere pružanja podrške savremenim političkim događajima i narodnooslobodilačkim borbama. Značajan deo slike Afrike u Zenitu čine i oni njeni fragmenti
integrisani u viziju i misiju balkanskog primitivizma oličenog u liku Barbarogenija. U ovom radu daje se pregled svih pomenutih narativa koji skupa formiraju zenitističku sliku Afrike – mozaik složen
kroz avangardnu umetničku aproprijaciju, antiimperijalističku solidarnost i stereotipnu predstavu kontinenta.