Parodijske osobine teksta 'Cena Cypriani

IRENA RADEJ Parodijske osobine teksta »Cena Cypriani« I. UVOD I. Prostorno i vremensko okružje ~>Ciprjanove gozbe« Tekst koji je predmet ove rasprave pripada u obiman korpus srednjovjekovne parodijske literature; pri čemu donjom granicom srednjovjekovne latinske književnosti ovdje smatramo 524. g., godinu smrti posljednjeg zname nitog stvaraoca rimske književnosti Anicija Manlija Severina Boetija. Autor ovog djelca, čitkog i sve do renesanse izrazito omiljenog (sudeći po velikom broju rukopisa) , n epoznat nam je, a nastanak smještamo - vrlo neodrđ - u razdoblje između V i VIII stoljeća (Bahtin, str. 303). Osobit uzlet u popularnosti >>Gozba« je doživjela u tri navrata: 855. g., kada je perom Hrabana Maura skraćen redakcija bila posvećna frančkom vladaru Lotaru IL Ta godina je vjerojatan datum Lotarove krunidbe i ovaj pripadnik treć generacije potomaka Karla Velikog i sudionik višekratnih dioba zapadnoevropskog tla dobio je »Ciprijanovu gozbu« kao štivo >>ad iocunditatem«. (Bahtin, str. 306). Versificirana »Cena«, s duhovitim proslavom i epilogom namijenjenim papi Ivanu VIII {papa 872. - 882. g.), djelo je Ivana Đakon (prezimenom Himonid); najvjerojatnije je nastala 876. g. Suppositio ad papam kazuje kako je »Cena« zabavila Karla Ćelavog i uzvanike njegove gozbe, u Rimu 876. g. nakon Karlove krunidbe. Tada je to morao biti neki recital (ili uprizorenje?) izvornog, praznog teksta, jer je Karlo već u siječnu 876. g. otišao iz Rima, u ožujku prešao Alpe, a tek u svibnju i lipnju, na dvama crkvenim sinodima odigrao se događj opisan u Ivanovoj redakciji: lupeška družba nekog Formoza biva »condemnata«. (Strecker, str. 857-8) Treća obrada, o kojoj ne znamo mnogo je ona Acelina iz Rheimsa, s početka XI stoljeća (Bahtin, str. 306) . Navedimo još da pretpostavka o autorstvu Cecilija Ciprijana (cca 200-258 g.) pravnika i biskupa u Kartagi, najvjerojatnije nije utemeljena, te preostaje »Ciprijanovu gozbu« smatrati jednom od redovničkh šala (»ioca monachorum«), možda čak i kolektivnim (budći da se radi o temeljitom imeniku biblijskih ličnost), djelom, bilo diaktče, bilo zabvljčke namjene, primjerice u vrijeme uskršnjih praznika. Time bi se ono svrstalo u red bogatog smjehovnog, prije svega parodijskog stvaralaštva, dio kojega nam je poznat pod nazivom »risus paschalis«, uskršnji smijeh. O tome će biti riječ u pogl. 1.3. 1.2. Teorijski temelji parodije Autorica jedne od recentnijih studija na temu fenomena parodije, L. Hutcheon (»A Theory of Parody«, London 1985) u uvodnom poglavlju primjeću kako su najčešć parodirana djela likovne umjetnosti »... not surprisingly, the most familiar ones« (str. 8). Na primjeru književnog djela koje je pred nama zaključemo da je upotrijebljen isti princip: »Ciprijanova gozba« kao predložak (kao »hipotekst«, prema Genetteu) iskoristila je poznatu epizodu iz najpoznatije knjige čovjeanst. Riječ je o Bibliji; stotinu i šesnaest biblijskih ličnost, iz Starog i Novog zavjeta promiscue, u živopisnu metežu prisustvuje kraljevskoj svadbenoj gozbi. Već u samoj lokaciji srećmo višestruku aluziju: kraljeva svadbena gozba smjera na Mt 22,1-14, ali je smještena u Kanu Latina & Gnteca 34 z 19 Galilejsku, kao i čuvena svadba u Iv 2,1-11. Gostoljubivi kralj dobiva ime po proroku Joelu Oll-4), njegova nadasve šarolika družba služi se raznovrsnim priborom karakterisčnm za svakoga ponaosob, upada u odgvarjuće nevolje, svatko se zatječ u sebi prikladnim situacijama. Ukratko, riječ je o posve prividnu tekstu, čak i za današnje manje temeljite poznavaoce Biblije; a kamoli za srednjovjekovno čitaeljsvo, posebice redovnike u novidjatu. Njima je kroz nekoliko stoljeća >>Cena Cypriani« služila kao nepresušno vrelo vica na račun likova iz njihove svakodnevice. Upravo ova komika u sprezi s upadljivom aluzivnošć dvije su »polazne« karakteristike koje ovaj tekst određuj kao parodijski. Međutim, svojstvo komičnst može biti i prijeporno. U već spomenutoj studiji L. Hutcheon defmira parodiju kao oponašanje s irončm inverzijom (Hutcheon, st. 6), odnosno kao ponavljanje uz kritču, ironču distancu (str. 32 et pass.), a humor, komika, smiješnost »imaju mjesta« samo kao ugoda ili zadovoljstvo čitaoc koji prepoznaje ili dekodira. »The pleasure of parody's irony comes not from humor in particular but from the degree of engagement of the reader in the intertextual »bouncing« ... « (ibid.) nam da u 'lHXPQ>OL<X nema komičh konotacija Kratak pogled na etimologiju potvrđuje i da je značej parodije kao neke rugalčke imitacije izvedeno; kao terminus technicus postoji tek od Aristotela, primjerice 1448a 12 (usp. Weisstein, str. 805). V. Propp (v. bibliografiju) daje pak definiciju parodiranja kao» ... imitacije spoljašnjih osobina bilo koje životne pojave ... kojom se baca u zasenak ili odmiče unutrašnji smisao onoga što je podvrgnuto parodiranju« (str. 75). Ovdje možda vrijedi upozoriti i na jednu od Bergsonovih kategorija smiješnoga, upravo onu s kojom se Propp spori (str. 41-42): »Komična je svaka sporedna radnja koja skreć pažnju na vanjski izgled ličnost onda kada je riječ o njenom unutarnjem životu« (Bergson, str. 39): vidjeti u pogl. III. 2., ova »metoda« pokazala se vrlo plodonosnom na Kao što ćemo primjeru »Ciprijanove gozbe«: u Bibliji se s efemernim, sitnim događjim ili predmetima povezuju kozmiče implikacije, kako doslovno, tako i na planu duha. Možda bezobrazni, ali svakako lucidni tvorac »Gozbe« »vrać« ih nekako na njihova »prava mjesta« - ismjavuć ih, (pretjući?), iznaleć i bizarna rješenja u povezivanju likova, stvari i zbivanja uzduž i poprijeko. Prema Aristotelu- »Čineć ih gorima negoli jesu« (»Poetika«, ibid.); prema Bergsonu - lišavjuć njihove postupka duhovne težine. Još jedno zanimljivo tumačenj parodije (uz burlesku i travestiju) kao »oponašanja s osvetom« dao je U. Weisstein, (»Parody, Travesty and Burlesque: Imitations with a Vengeance«, v. bibliografiju). »Osvetničk opnašjući« parodist može čitaelj dovesti i u sumnju o objektu parodiranja. Većina autora slaže se, Propp (str. 75) i Hutcheon (str. 18) čak i u formulaciji- parodijabilno je sve, ponegdje i sve odjednom. Weisstein to, međuti, naziva »friction between Gehalt and Gestalt« (str. 803) . Što se parodira parodijuć Homera? »Homer sam«, sadržaj epova, ili forma epa, »ep sam«? Na primjeru »Ciprijanove gozbe« zapitajmo se: da li se parodira sakralni tekst kao takav, ideja, poruka, ili pojedini lik »osobno«? Tko se treba »smatrati uvrijeđnm« i treba li uopće? 1.3. Srednjovjekovna parodija U pokušaju da odgovorimo na pitanje o mogućj malevolenciji parodije na Sveto pismo, prikažimo njezin »koordinatni sustav«, neke najpoznatije rezultate istraživanja srednjovjekovne narodne kulture i mjesta smjehovne književnosti - kamo teoriča unisono ubrajaju »Ciprijanovu gozbu«- u njoj. Termin koji smo upotrijebili (»narodna kultura srednjega vijeka«) vjerojatno je najviše proslavio M. Bahtin u svojoj ne.zaobi- laznoj studiji »Stvaralaštvo Fransoa Rablea i narodna kultura srednjega veka i renesanse« (vidi bibliografiju) . Pridajuć smjehovnosti u srednjem vijeku (»narodni smeh«, str. 9 et passim) »ogroman značj« (str. 10), njezine manifestacije mogu se, prema Bahtinu, organizirati u trima kategorijama: ))l) Obredno predstavljčk forme (svetkovine karnevalskog tipa, različt smehovna prikazanja i sl.) 2) Književna smehovna (među njima i parodičn) dela raznih vrsta: usmena i pisana, na latinskom i na narodnim jezicima 3) Različte forme i žanrovi slobodnijeg uličnog govora (psovke, proklinjanja, kletve, narodni blazoni i dr.)«. (Ibid.) Iako uz zamjetnu karnevalesknu komponentu, mogli bismo ustvrditi kako ))Cena mjesto u drugoj kategoriji, usprkos snažnoj konkuCypriani« zauzima gotovo počasn renciji, golemoj produkciji rukopisa upravo parodijske književnosti. Poznata nam je tako hagiografska komika (Curtius, str. 435), bogato tkivo ))svete parodije« (parodia sacra) u okviru koje se paradiraju ))bukvalno svi momenti crkvenog kulta i učenja o veri« (Bahtin, str. 21) - nebrojene parodične mise, parodije na evanđlj, molitve, himne, psalme, odluke crkvenih sabora, zavjetovanja, epitafi i dr. (ibid). Uz već spomenute ))Ioca monachorum«- ))vesele igre s Biblijom iako diskretnije od 'Gozbe'« (Bahtin, str. 99) djelo koje se još može podičt poularnšć ravnom onoj ))Ciprijanove gozbe« je ))Vergilius Maro Grammaticus«. Riječ je o parodiji ranosrednjovjekovne znanstvene metodologije i gramtičko traktata. Gurevič navodi i mišljenja o kablistčom karakteru ovog zagonetnog djela (Gurevič, str. 385). Jedna od formi koju smo također već spomenuli u uvodnom poglavlju je i tzv. )prazničk smijeh« i upravo ovdje se granica prema karnevaleskom zamagljuje. Zbacivanje jarma skrušenosti i odricanja svih vrsta koristilo je ne samo običnm svijetu nego i malobrojnim pismenim pojedincima; a budći da je religija bila vladjući, ako ne i jedini obzor srednovjekovnog ljudstva, oslbdiačk, radosno-peckavi žalac usmjeravao se upravo onamo. ))Risus paschalis« u okrilje kojega je Hraban Maur svrstao i ))Ciprijanovu gozbu«, )Božićn smijeh«, uz ))Praznik luda« koji je slijedio i trajao sve do Sv. Tri kralja (Lever, str. 7 et passim), osnovni su oblici predstavljčkih parodirajućih gungula u kojima mnogi istražvčk vide odjeke Saturnalija (Lever, str. 12, Bahtin, str. 305) ... Prazničko i karnevalska kao modus vivendi suprotstavljeno je službenom, ))ozbiljnom«, propisanom crkvenom svjetonazoru i ova antinomija od centralnog je značj u Bahtinovoj knjizi. Postoje zamjerke jedne recentnije sovjetske medijvstčk studije da je službeni sustav srednjovjekovne kulture nedostatno i jednostrano prikazan u Bahtina kao dogmatski, mračn i zastršujće pobožan te da fenomenu srednjovjekovne smjehovnosti (napose groteske) nedostaje ambivalencije u odnosu na fenomen službenoga. A. Gurevič u svojoj knjizi ))Problemi narodne kulture u srednjem veku« (v. bibliografiju) pokušao je premostiti ovako rascijepljenu srednjovjekovnu Weltanschaung pronalzeći rješenje u ))inverzijama ozbiljnog kulta i rituala koji ne odbacuju vladjuć kulturu i religioznost nego od nje potiču, u njoj pronalaze zakonitosti i na svoj nači je i određuj« (Gurevič, str. 276). o gotovo tipčnu djelu, o Vidimo, dakle, da je u primjeru )>Ciprijanove gozbe« riječ parodiji na sakralno, ili bolje rečno, o tipčnom neslužbenom tretmanu sakralnog. Budći da se radi o tako velikom broju tekstova koji su parodirali vladjuć ideologiju, opravdano je postaviti pitanje o prirodi njihove tolerabilnosti. Djelomičn možemo odgovoriti riječma jednog neospornog autoriteta, strogog klerika, fuldskog opata i redaktora ))Gozbe«, Hrabana Maura, kako ih navodi Bahtin: ))Kao što crkva obuhvata i dobre i rđave ljude, tako i njegova poema obuhvata i reči ovih poslednjih«. (Bahtin, st.r 9). Smjehovnost se, dakle, trpjela, tradicija je bila duga (Bahtin, str. 21 et passim), l Latina & (;raeca 34 21 i »Čar narodnog smeha bila je veoma jaka na svim stepenima još mlade feudalne hijerarhije (i crkvene i svetovne)« (Bahtin, str. 90). Postoji ipak teoretska dopuna, koju nam isto tako nudi Bahtin: »Srednjovekovna parodija, naročit stara (do XII veka), najmanje je usmerena na to da nešto negativno ... iskoreni. Za srednjovekovne parodičare sve je, bez ikakvog izuzetka smešno; smeh je jednako univerzalan kao i ozbiljnost .... Zato srednjovekovna parodija vodi potpuno neobuzdanu, veselu igru sa svim onim što je najsvetije i najvažnije s gledišta službene ideologije« (str. 99). se pozabaviti »tehnologiU poglavlju o parodijskim postupcima (III.2.) pobliže ćemo jom« parodičnst »Gozbe« i vidjet ćemo da je ona u potpunosti »neapdčk« (Novakić, str. 83), da objekt parodiranja nije sakralna ideja, nije Gehalt; ali niti Gestalt; forma striktno biblijskog izraza ovdje je irelevantna. Na djelu je višeznač, djetinjasti i nedužni ludus; smijeh smijeha radi - odnosno, ako tekstu i zaniječm o smiješnost - sebi ne možemo odreći radost prepoznavanja. II. KRATAK PRIKAZ GOZBENE KNJIŽEVNOSTI DO IX STOLJEĆA Prije no što je za istim stolom združio Adama s dvanaestoricom apostola i Abrahama sa Sv. Ivanom Krstiteljem , autoru Ciprijanove gozbe stajao je na raspolaganju obiman korpus antičkh simpozija i gozbi. Ukratko ćemo spomenuti najzčie predstavnike tih razgovora uz vino i pokoji zalogaj, te pokušati prikazati u kojoj mjeri su nadahnuli našeg anonimnog parodista. Djela pod naslovom »kUJ.L'lrO<TLOV« (najbliži prijevod bio bi možda »pijanka«) u grčko j su književnosti pisali Platon, Ksenofont, Plutarh, Lukijan i car Julijan. Platonova i Ksenofontovo djelce govore o fenomenu ljubavi; ponešto se razlikuju u pristupu a i najznamenitiji gost, Sokrat, prikazan je iz dvaju različth kutova. Plutarh je uz »Simpozij sedmorice mudraca (»kUJ.L'lrO<TLov Twv l::rrTa ao<pWv«) pisao i »kUJ.L'lrO<TLcrKa« uz drugi naslov »Acr'!r({}crL«, »eine Philosophenprugelei« (Lesky, str. 940) opisuje svadbenu gozbu s gostima- filozofima iz svih čestih filozofskih škola- kinicima, periatč ­ rima, platonistima, sto icima- koji se, suko bivši mišljenja, rastaju na krajnje nedostojan nači : uz tučnjav ravnu onoj Lapita i Kentaura. Julijanov »Simpozij« je menipska satira; nebeskim Saturnalijama osim cara Apostate prisustvuju i već preminuli carevi, te se uz Zeusovo dopuštenje nadmeću de rebus ges tis . .1Et'!rvov (dosl. objed) također je mogao poslužiti pri razmjeni umovanja; od tri koja ćemo spomenuti stariji su .1Et'!Tvov 'ATnKov Matrona iz Pitane (IV st. p.n.e.) o kojem znamo da je u epskoj formi opisao gozbu atenskog govornika Stratokla, i .1Et'lrvov Filoksena iz Leukade, također epilij i također oblikom namjerno neprimjeren trivijalnu sadržaju (usp. Novakić, str. 80 i Lesky str. 715). Čuvena Atenejeva »Gozba sofista«, .1H'!TVO<TO(j)L<TTcr(, bila je zamašna opsega (XXX knjiga) i ugošćavl je čak dvadesetdevetoricu znamenitih umova i duhova. Atenejeva erudicija ovdje nas je obdarila dragocjenim pojedinostima i obiljem citata iz područja književnosti, gramatike i povijesti umjetnosti. Na kraju, spomenimo i jedno kasnoantičko rimsko djelo (cca 400. g.) Makrobijev zbornik »Saturnalia« (u VII knjiga). U obliku razgovora poznatih ftlozofa, književnika i znanstvenika na praznik Saturnalija, kao kod Ateneja obasuti smo »obavijestima« o ftlozofiji, teoriji književnosti, religije i filozofije. »Cena Cypriani« koristi upravo saturnalijske elemente; od simpozijskog ozračj gdje je naglasak na tematski određnm razgovoru, najčešć zahtjevne duhovne razine, postoji možda tek nagovještaj u nekoliko redaka (162-170). Nasuprot tome, centralni dio »Gozbe« je karnevalski ophod gostiju, pravi kovitlac spodoba u koje su se prerušili biblijski uzvanici. 22 Latina & (iraeca .1 III. PARODIJSKE OSOBINE TEKSTA 111.1. Unutarnja organizacija teksta »Ciprijanova gozba« može se razdijeliti na 26 »poglavlja« od kojih je svako karakteripo »programu« koji je onog čas »ponuđe« gostima, ili po »aktivnostima« kojima se u svakome od poglavlja bave. Postoji i nekoliko interludija u kojima se miruje, odnosno uvod i zaključn zbivanja. stično I - Uvodni, prvi dio, obuhvać retke l - 2; poziv na gozbu i odaziv; II - drugi dio opisuje neophodne predradnje nekolicine gostiju; prostiranje stola i smještanje; reci 3 - 6; III - treći dio;dolaze zaka§njeli i sjedaju: reci 7 - 28; IV- reci 29 - 31; pokrivanje gostiju prostirkama; V- reci 31- 42; biranje jela; Vl - dolazi druga »pošiljka« zakašnjelih, reci 43 - 44; VII- kralj nudi odjeću, reci 45 - 46 (interludij); VIII- gosti uzimaju svoje karteisčn oprave, reci 47- 66; IX- kralj naređuj da se podijele poslovi (interludij); reci 67 - 68; X- izvršavanje zadć; reci 69- 86; XI- gosti su još gladni; reci 87- 97; XII- služi se divljač (reci 98- 102) i dijeli se (reci 103 - 119); XIII - služe se ribe; reci 120- 138; XIV - gosti pripremaju slatkiše; reci 139 - 141 XV- reci 142- 161; a) reci 142- 149; nude se vina; b) reci 150- 154; pijanstvo; e) reci 155- 161; mamurluk; XVI- gosti sviraju, pjevaju i plešu; reci 162 - 174; XVII - karneval, gosti se preodijevaju; reci 175 - 198; XVIII - interludij; reci 199- 210; XIX- uzvratna posjeta i darovi; reci 211- 213; XX- otkriva se da su gosti pokrali kralja; reci 214- 219; XXI- gosti dolaze na različt mučila; reci 220- 247; izgovore; reci 248 - 256; XXII - gosti pronalaze različte XXIII- otkriva se krivac i osuđje na smrt; reci 257- 259; XXIV- gosti se surovo obračunvj s nesretnikom; reci 260 - 264; XXV- pokojnika pokapaju; reci 265 - 269; XXVI - završetak, reci 270 - 271; odnosno povratak kućam; redak 272. III.2. Parodijski postupci Kada bismo željeli protumači pozadinu svakog retka >>Ciprijanove gozbe« napose, pokazati što povezuje stotinu i šesnaest (uz domaćin kralja joela- stotinu i sedamnaest) biblijskih ličnost s predmetima i postupcima kojima se predstavljaju u »Gozbi«, i višestruko bi premašio takav posao urodio bi jednim omanjim biblijskim priučnkom namjenu ovog rada. Osim striktnog tumačenj aluzija (koje je djelomice i neophodno), pokušajmo objasniti i tehnologiju parodiranja, kako je bilo rečno u poglavlju 1.3. Uzimajuć za predložak razvedena književno djelo kao što je Biblija i odlučjći se na postupak parodiranja, autor Ciprijanove gozbe morao je nužno odustati od parodiranja forme - jer bi rezultat, zbog opsežnosti bio potpuno neprivlač za publiku - i isto tako od ideje - jer bi tada takva blasfemija smjesta doživjela lomaču. Odluka je zato pala na relativno neutralno tlo, na biblijske ličnost, same, kao takve. Ali što s njima? Pismen čovjek ranog srednjeg vijeka svakako je morao poznavati popularnu književnu formu simpozija i gozbi, a različt karnevali bili su, kako smo vidjeli, gotovo društvena potreba. Združjći simpozijsko - zbog forme - i karnevalska - zbog sadržaja - mogli bismo ustvrditi da se u »Ciprijanovoj gozbi« zapravo karnevalom parodira klasičn simpozij; naziv, domaćin, gosti, jelo i piće služe kao okvir unutar kojega se de facto zbivaju sasvim neprimjerene stvari. Međutim, istovremeno se ipak parodira i Biblija, i to tako što su njezini likovi izvorno »uredno smješteni«, svaki na svom mjestu, u svom Zavjetu, u svom Evanđelju ili Poslanici, sada napadno dislocirani, razbacani i (sa svojim malim >>kontekstom«, doduše, uvijek uza se) doslovno uskovitlani tko zna kamo. i bačeni Nadalje, odlučivš se za okvir (gozbe), autor u uvodnom dijelu {1,1-2) pronalazi najpogodniju pozadinu: kraljevsku svadbu u Evanđelju po Mateju (Mt 22,2-14) smje· štenu u mjesto zbivanja jedne druge svadbe iz drugog Evanđelj - svadba u Kani, u Evanđelju po Ivanu (Iv 2, l-ll). Kralj dobiva ime po proroku iz drugog (Starog) zavjeta Oll-4), a upravo kao u Mt 22,9-10 pozvani su svi, dakle bilo tko, »i zli i dobri«. Il, 3 -gozbu otvara »manje poznata biblijska ličnost, Naaman, čije ozdravljenje od gube pripada u Elizejeva čudesa (II Kr 5,1-27) gosti se sami brinu za pribor, a budći da Salomon prostire stol, ne bi trebalo ničega nedostajati (l Kr, 5) . III - u trećm dijelu, zakašnjeli gosti biraju mjesta prema svojim ulogama u Bibliji. Počinje se, dakako, od Adama, Eve, Abela i Kaina. Ovo je prva veća cjelina, u kojoj se može primijetiti specifčan izraz - stil monotonog nabrajanja, neprekinuta enumeracija traje do posljednjeg retka, uz tek nekjoliko »predaha« u kojima se radnja prekida najčešć kraljevom intervencijom, odnosno izvršenjem njegove zapovijedi. Ova nabrajanja neodoljivo podsjećau na genealogije znamenitijih biblijskih ličnost, spomenimo samo Isusovu (Mt l, 1-16). Vrijedi upozoriti kako u ovom dijelu osim sasvim razumljivih rekvizita kao što su Kainov plug (III, 10) ili Noina korablja (III, ll), Isusu pada u dio teže objašnjiv simbol -jedan bunar. (III, 19). Iskorištena je objava Samarijancima iz Evanđelj po Ivanu (Iv 4,5-6), gdje Isus umoran od puta, sjede na zdenac. IV- u kratkom četvrom dijelu kao temelj je poslužila epizoda Noina pijanstva (koje će mu se još nekoliko puta spočitnu, odnosno detalja gdje Šem i Jafet pokrivaju oca koji se u snu otkrio i razgolitio. (Post 9,20-23). V- peti dio (V, 32-42) mogao bi poslužiti kao dokaz u prilog tvrdnji o posvemašnjoj bezazlenosti »Ciprijanove gozbe«; uz neke razumljive odabire kao što su Jonina tikva i Evina smokva (V, 33 i V, 37), moramo se zapitati zašto je faraon izabrao dinje (V,36), a Ananija šljivu (V,38); Lea kojoj se u Bibliji zamjera slab vid ovdje dobiva luk (V,39) a Šimun orahe (V,41). Očigledno se ovdje radi o nekoj vrsti propusta da se dosljedno parodira i lik i njegov simbol; ovdje se parodira samo lik. Ako pak pristanemo na komičnu komponentu parodije, recimo da se uprvo ovdje ne radi o ismijavanju nego o smijanju. Vl - šesti dio koristi se za službeno uvođenj drugog »kontingenta« zakašnjelih (»Mojsije s gomilom drugih«, VI,44), iako se mora primijetiti krajnja priovjedač nedosljednost u navođeju pridošlica, ili pak krajnja ćudljivost njegove »kamere«. Tokom čitave »Gozbe«, naime, nove i nove osobe se neprestano pojavljuju niotkuda - spomenimi samo u X, 79 Habakuka i Pelega u X,83; ili Hamora pred sam odlazak kućam, u XXV,266. Možemo to protumači i time što ih priovjedač ne vidi, oni su »tu, negdje, u gužvi« ali se pojavljuju tek kad se trebaju predstaviti svojim simbolom. VII- čitav sedmi dio kao cjelina (interludij, dok gosti miruju) može se protumači kao parodija kraljeva postupka u »ishodišnoj« kraljevoj gozbi u Mt 22. Navedimo oba teksta: Mt 22,11; »Tada uđe kralj da pogleda goste. Nađe ondje jednog čovjeka koji ne 24 Latina & Graeca J ~ bijaše obučen u svadbeno ruho, te mu reč ... « (itd.). »Ciprijanova gozba«, VII,45-46: »Tada kralj promatjući svoje uzvanike, reč ovako: »Svakome od vas tko bi želio doći u moju odjevaonicu, dati ću po jednu gozbenu opravu«. VIII- dalje slijedi osmi dio, u tipčnom nabrajanju, opis izbora odjeć. Ponovno svatko uzima svoj simbol, transformiran u odjevni predmet (VI,47,46). da IX - deveti dio je još jedan interludij, kraljeva intervencija, gostima se naređuj podijele poslove. Vidimo da tokom čitave gozbe uzvanici uvijek sami prieđuj ono što pojedu i popiju, te ovdje kao da vidimo »na djelu« postupak inverzije uz ironiju. X - deseti dio je izvršavanje kraljeve zapovijedi po poznatom uzorku, »svatko svoje«. U nizu prepoznatljivih lica i postupaka (Ilija zatraži vatru, X,69; Sifora (Mojsijeva žena) pruži miloduh (biljka kojom su, namočivš je u krv kozleta označvli židovske dovratke u noći Jahvine Pashe; hyssopus officinalis), ovdje se prvi put pojavljuje i osoba koja nije poimence navedena u Bibliji: Melusada, Lotova žena, koja se osvrnuvši se na Sodomu i Gomoru u plamenu, pretvorila u stup soli (Post, 19,26). XI - u jedanaestom dijelu (XI,87-97) nailazimo na niz nepovezanih, a ponovno tipčnh akcija, kojima je uglavnom zajedničko da se gladuje, kao Isus (XI,96, odnosno Mt 4,2) i Lazar (XI,97, odnosno Lk 16,20-21). XII- dvanaesti dio je namijenjen divljač (XII,98-119), parodija je ponovno na razini lika i simbola - karteisčn životinje. Jedno od upadljivih grotesknih rješenja je radnja koja se namjenjuje Ivanu u XII,l07: Sv. Ivan Krstitelj se, dakako, najlakše povezuje s epizodom dekapitacije (Mt 14,3-12). U času kada svatko treba uzeti svoj dio divljač , on podnosi ili odnosi, (»sustulit«) -glavu. XIII- u »katalogu riba« (XIIl,120-138) pripadni simboli se ponovno transformiraju. U prijevodu je (v. napomenu, str. ) ponekad bilo teško slijediti aluzivnu namjeru izvornika, a ponegdje se radilo i o sasvim nepostjćim vrstama riba, ali možemo izdvojiti nekoliko jasnijih primjera. Isusu je, primjerice, namijenjen oslić (XII,121), asellus, koji osim što se odnosi na magare (osla) na kojem je Isus ujahao u Jeruzalem (Mt 21,1-8) , ima i višestruku ulogu u srednjovjekovnim karnevalima i praznicima luda, te je čak u okviru »Svete parodije« poznat i »misal magarca« (usp. Lever str. 9,30, 31 et passim) . Od ostalih spomenimo Kaina koji uzima ribu-mač, (XII,124), Abšalom uzima glavoč (XIII,125), Jeremija kamenjarku (XIII,128). XN- u četrnasom dijelu gosti pripremaju slatkiše (139, 141), ponovno sami dijelć _poslove, u »normalnim« gozbama namijenjene kuharima i poslužiteljima. XV- petnaesti dio mogao bi nas izdaleka podsjetiti na antičk simpozij, pogotovo po tome što se vino miješa- makar i loše, Gona, XV,157) s previše vode- i što će se . nakon pića pjevati uz vijence. Od simbola koji su ovaj puta transformirani u vrste vina, zanimljiv je Isusov prašek, koji mu je namijenjen zbog aluzije na muku, passio. Riječ je dakle o tipčnom parodijskom postupku (lik- transformirani simbol, ali uz suptilni ju metodu). XVI - u šesnaestom dijelu se, kao što smo rekli, pjeva, pleše i svira (David, naravno na harfiXVI,169) i gosti bivaju pomazani. Pomast je Marijin simbol (Iv 12,3), ali je na večri posluživala Marta, te joj je u »Ciprijanovoj gozbi« (zabunom?) pridata tuđa oznaka (XVI,167). XVII - sedamnaesti dio je pravi. karnevalski ophod, u kojem prerušeni po kraljevu nalogu (XVII,175) u veseloj povorci uzvanici odlaze kućam. Ovdje transformacija simbola gotovo da nije niti potrebna, jedino se ponegdje postavljalo pitanje izbora uloga. Tako se Noa (XVII,191) nije prerušio u »kapetana« korablje, što bi bila prva asocijacija, nego mu je ponovno pridijeljena uloga pijanca. U ovom dijelu gdje je gostima naređo da se preodjenu, dakle maskiraju, imamo dojam kao da maske zapravo padaju- toliko je sve jasno: Job je tužan (XVII, 192), Josip je tesar (XVII,193 ), Golijat snažan, Abel je stočar (XVII,182). Latina & Graeca 34 z 25 Slijedi jedan kratki interludij, koji bismo mogli smatrati i završnim dijelom ))karnevala« (XVIII, 199-200). XIX- devetnaesti dio je uzvratna posjeta i kralju se nose darovi, ponovo više (Rebeka vodi devu, XIX,205) ili manje (Hagara žlicu XIX,209) karteisčn. Međutim, dolazi do naglog zapleta i ))Ciprijanova gozba« sve više izvrće zbivanja neke zamišljene ))normalne« gozbe. XX- u dvadesetom dijelu (XX,214-219) otkriva se da su gosti (birane biblijske ličnost među kojima ima i svetaca) zapravo kradljivci i kradljivice, a tek malobrojni se mogu obraniti i odgvarjućm biblijskom pozadinom- Benjamin (Post 44,2-13) i Abimelek (Post 20,2). XXI- dvadeset i prvi dio pokazuje nam uzvanike ))Gozbe« na mučila (sic!); iako postupak inverzne ironije još nije, kako ćemo vidjeti, doveden do krajnosti. Gosti bivaju nemilosrdno mučeni na karteisčn načie - Samson je u lancima (XXI, 231), Abšalom obješen (XXI,236), Isus razapet (XXI,227), Adam izgnan (XXI,222), a neki i ubijeni (XXI,229,232,242). Međutim niti sama akcija kažnjavanja nije sprovedena dosljedno (da li se i to parodira?), jer uz najokrutnije smrtne kazne navedene su i bizarno bezazlene (Mariju ubiju- podignu Habakuka XXI,229 ,230). Navedimo i da su dva najdulja poglavlja upravo ona koja su međusobn najviše suprotstavljena -XVII (175-198), karneval, i mučenja (XXI 220-247). Najtipčn , karnevalski trenutak ))Ciprijanove gozbe«, dobio je jednako toliko mjesta koliko i njegov antipod- destrukcija gostiju (koji, nota bene, nakon toga, (XXIV i XXV), odlaze svojim kućam potpuno netaknuti. XXII - u kratkom dvadeset i drugom dijelu gosti pronalaze različte, ali ponovno sebi svojstvene, izgovore (248-256), a u cigla dva retka (257-259) u XXIII dijelu svaljuje se krivnja na jednoga (XXIII,258) i osuđje ga se na smrt. XXIV - dvadeset i četvri dio mogli bismo shvatiti kao vrhunac u t>ostupku inverzne ironije: gosti se bacaju na osuđenika i rijetkom okrutnšć sami dokrajču svojeg sujelca i supilca- ponovno karteisčnm metodama, vlastitim simbolima ())Jakov se pohrve«, XXIV,260); ))David udari kamenom«, XXIV,262) . XXV- u pokopu nesretnika (265-269) nalazimo ponovno transformaciju simbola; Juda ovdje ponovno (kao već desetak puta) prima svoju nagradu (XXY,269). U završnim zbivanjima, u posljednjem, XXVI dijelu vidimo priliku za još nekoliko bizarnih reakcija (nakon pogreba - smijeh, XXV1,271, i radosni kliktaj prethodno nijemog čovjeka, XXV1,270), koje, međuti, samo adekvatno predstavljaju posljednje goste, već na odlasku. IV. ZAKLJUČ ))Ciprijanova gozba« je ranosrednjovjekovni parodijski tekst, jedan od mnogobrojnih koji paradiraju sakralno stvaralaštvo ())parodia sacra«) . Intencija takvih tekstova nije destruktivna i zloćudn rugalčk, jer se objekt parodiranja nalazi onkraj religiozne ideje; često se parodira tek forma sakralnog teksta, a ponekada je, kao u primjeru ))Ciprijanove gozbe« prisutan čisto ludičk element, bez namjere da se bilo što ismije, tek da se liši krutosti i duhovne težine koju posjeduje u ishodišnom tekstu. lako se ))Ciprijanova gozba« koristi biblijskim likovima i njima priadjućm okolnostima, predmetima, postupcima i izjavama, ne možemo reći da se radi samo o parodiji na Bibliju, jer su sve osobe sa svim svojim simbolima okupljene na jednoj gozbi, te se s obzirom na minimalni simpozij ski, a vrlo izraženi karnevalski karakter ove gozbe može ustvrditi da je riječ istovremeno i o parodiji na Bibliju i na gozbenu književnost (kakvu poznaje antika). 26 Latina & Graeca J. Parodijski postupci u tekstu su slijedć: l) transformacija simbola; -biblijski lik vezan je sa svojim biblijskim simbolom (materijalnim ii nematerijalnim) koji se transformira adekvatno »fazi« gozbe- u jelo, piće, odjeću, situaciju, postupak, izjavu, nači mučenja ili nači umiranja. Ponegdje se parodija postiže i fonetskom aluzivnošć (passum- passio, asellus- asinus, caput sustulit Johannes); inverzija; 2) ironča inverzijom, »okretanjem naglavce« parodira se polazište - Biblija. - irončm Totalnim unerđivajm, kaotičnm razmještaj em i prizemnim smještajem autoritativne biblijske uloge bivaju izrazito trivijalne; 3) parodija forme »pogrešnim« sadržajem; -u »Zadani okvir«- opisati jednu gozbu ((1l)f.L1TOO"Lov, Sei:1rvov, cena)- pridijevaju se sasvim neprikladni sadržajni elementi - sugestija da gosti sve sami prieđuj i kuhaju, karneval, činjeca da domaćin biva okraden, a uzvanici okrutno mučeni, te na kraju zlosretan svršetak jednoga od gostiju i bizaran pokop. Bibliografija BAHTIN, M. »Stvaralaštvo Fransoa Rab lea i narodna kultura srednjeg veka i renesanse«, prev. I. Šop i T. Vučković, Beograd, 1978. BERGSON, H. »Smijeh. Esej o značeju komičnga«, Zagreb, 1987. BIBLIJA, Stari i Novi zavjet, Zagreb, 1968. BRANDT, M. »Opća povijest srednjega vijeka« sv. I, Zagreb, 1980. CENA CYPRIANI, izd. k. Stecker, u: Monumenta Germaniae Historica IV,2, Poetae Latini aevi Carolini, str. 857- 900. CURTIUS, E. R. ~Evropska književnost i latinsko srednjovjekovlje«, prev. S. Markuš, Zagreb, 1971. Zagreb, 1986. FREJDENBERG, O. M. »Slika i pojam«, prev. M. Medarić, GUREVIČ, A. »Problemi narodne kulture u srednjem veku«, prev. L. Subotin, Beograd, 1987. HUTCHEON, L. »A Theory of Parody. Teachings of Twentieth Century Art Forms«, London, 1985. LEKSIKON ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstv, Zagreb, 1979. LE SKY, A. »Geschichte der griechischen Literatur«, Bern, 3 1973. LEVER, M. »Povijest dvorskih luda«, prev. G. V. Popvić, Zagreb, 1986. NOVAKIĆ , D. ~Kinc i pjesnici. (Epizoda iz povijesti antičke parodije)«, Letopis matice srpske CLXV br. l, str. 70- 86, 1989. PROP, V. »Problemi komike i smijeha«, prev. B. Kosanvić, Novi Sad, 1984. SHLONSKY, T. »Literary Parody. Remarks on its Method and Function«, u: F. Jost, ur. Proceedings of the IVth Congress of the International Comparative Literature Association, II, str. 802 - 811, The Hague, Mouton 1966. VINJA, V. »Jadranska fauna, etimologija i struktura naziva«, Split, 1986. WEISSTEIN, U. »Parody, Travesty and Burlesque: Imitations with a Vengeance«, u: F. Jost, ur. Prceedings of the IVth Congress of the International Comparative Literature Association II, str. 797-801, The Hague, Mouton 1966. WRIGHT, F. A., SINCIAIR, T. A. »A History of Later Latin Literature« London, 1Q31 (repr. 1969.). Latina & Graeca 34 27 SUMMARIUM Irena Radej IIAP!UillA IN CENA CYPRIANI Incerti auctoris Cena Cypriani inter 'ITct!><!>&Cctc; quas »sacras« appellare solemus et vetustate et vi comica lange excellit. In ea simu! et Sacra Scriptura et 01Jj.L'IT O<nctKĆ gentilium deridentur, quod plerumque triplici modo fit : (l) symbolum quod cuiusque personae in Libris Divinis proprium apparet, in convivio ridicule transfiguratur, nonnumquam etiam sonorum similitudine adiuvante (passio - passum, asinus - asel/us etc.); (2) rerum ardo, temporis ratio, causarum series adea subvertuntur ut apta ineptis, digna indignis, sublimia humilibus commixta videantur; (3) p ermulta in Cena praeter consuetudinem et morem convivii fi un t: convivae partes coqui agunt, dominus epuli spoliatur, quidam o-Uv8EL'ITVOL etiam supplicio afficiuntur. 28 Latina & Graeca .~ AN ONIM Ciprijanova gozba Napomena uz prijevod Radeći na srednjovjekovnom tekstu prevodilac se nužno sureć s nizom nedoumica zbog često nepredvidivih derivacija u začenji· ma riječ. U »Ciprijanovoj gozbi« nevolje se umnažaju jer je trebalo udovoljiti dvama i sačuvti aluzivnost, ponekad čak i izmišljazahtjevima odjednom: paziti na točns jući (neki prijevodni nazivi riba, primjerice) koliko- toliko prihvatljivu varijantu. U izrazito dvojbenim slučajevim odlučiva sam se za jasniju, odnosno biblijski utemeljenu alternativu (tako, npr. redak 70; Sara umjesto Sarepta, r. 81, 112, 160, 234; Tobit se zamjenjuje s Tobijom, r. 201, 209; Bat Šeba umjesto Beer Šeba). Sva vlastita imena navedena su prema Bibliji »Stvarnosti« (v. bibliografiju), a i biblijski iz istog izdanja. citati navode se prema ključ Prevela Irena Radej \. Latina & (;raeca 34 z 29 Quidam rex nomine lobel nuptias faciebat in regione Orientis in Chana Galileae. Is invitavit plures, ut cenam eius confrequentarent. Qui temperius loti in Iordanen adfuerunt in con vi vio. Tunc commundavit Naaman, aquam sparsit Amos, laco bus et Andreas adtulerunt foenum, Matthaeus et Petrus straverunt, mensam posuit Salomon, atque discubuit omnis turba. Sed cum iam locus discumbentium plenus esset, qui superveniebant, quisque ut poterat locum sibi inveniebat. Primus itaque omnium sedit Adam in medio, Eva super folia, Cain super aratrum, Abel super mulgarium, Noe super arcam, Iafeth super lateres, Abraham sub arbore, Isaac super aram, Iacob supra petram, Loth iuxta oslium, Moyses super lapidem, Helias super pellem, Danihel super tribunal, Tobis super lectum, Ioseph super modium, Benjamin super saccum, David super monliculum, Johannes in terra, Pharao in arena, Lazarus in tabula, Iesus super puteum, Zachaeus super arborem, Mathaeus super scamnum, Rebecca super hydriam, Raab super stuppam, Ruth super slipulam, Thecla super fenestram, Susanna in horto, Abessalon in frondibus, Iudas super loculum. Petrus super cathedram, Iacobus super retem, Samson super columnam, Heli super sellam, Rachel super sarcinam. Patiens stabat Paulus, et murmurabat Esau, et dolebat lob, quod solus sedebat in stercore. Tunc porrexit Rebecca pallium, l udith coopertorium, Achar stragulum, Sem et Iafeth coperuerunt recumbentes. Illatus est gustus cenae, et accepit cucurbitas Ionas, olus Esaias, betas Israel, morum Ezechiel, sicomorum Zachaeus, citri um Adam, lupinos Danihel, pepones Pharao, carduum Cain, ficus Eva, malum Rachel, prunum Ananias, bulbos Lia, olivas Noe, ovum Ioseph, uvas Aaron, nucleos Simeon, acetum Ionas, accepit oxygarum Iesus. Deinde supervenit Iacob cum filiis suis et Laban cum flliabus suis et sederunt super lapides. Venit et Abraham cum dom esti cis suis et Moyses cum cetera turba et sederunt foris. Tunc rex respiciens invitatos suos sic ait: Quisque voluerit vestrum venire in vesliarium meum, dabo singulis singulas cenatorias vestes. Tunc aliqui ierunt et acceperunt. Neki kralj, po imenu Joel, priredi svadbu u kraju Orijenta, u Kani Galilejskoj. Pozove mnoge da pohode njegovu gozbu. Oni su opravši se ugodno u Jordanu, prisustvovali svečanoti. I tada se Naaman očist, Amos poškropi vodom, Jakov i Andrija donesu sijena, Matej i Petar prostru, Salomon postavi stol i čitavo društvo poliježe. bio prepun gostiju, oni koji su nadolazili potražiše sebi mjesto Kada je prostor već kako je tko mogao. l tako prvi od svih sjede Adam na sredinu, Eva na lišće, Kain na plug, Abel na muzlicu, Noa na korablju, Jafet na opeke, Abraham pod stablo, Izak na žrtvenik, Jakov na stijenu, Lot uz vrata, Mojsije na kamen, Ilija na kožuh, Danijel na sudačk stolicu, Tobija na postelju, Josip na vagan, Benjamin na vreću, David na brdašce, Ivan na zemlju, Faraon u pijesak, Lazar na ploču, Isus u zdenac, Zakej na stablo, Matej na klupu, Rebeka na krčag, Rahab na kučine, Ruta na klas, Tekla na prozor, Suzana u vrt, Abšalom na grane, Juda na vrećicu, Petar na katedru, Jakov na mrežu, Samson na stup, Eli na stolac, Rahela na tovar. Pavao je strpljivo stajao, a Ezav mrmljao, Job je žalovao što sam sjedi u nečist. Tada Rebeka pruži koprenu, Judita pokrivalo, Hagara prostirku, Šem i Jafet pokriju one koji su ležali. Unesoše jestvine; i Jona dohvati tikve, Izaija zelje, Izrael blitvu, Ezekijel dud, Zakej sikomoru, Adam limun, Danijel žuti bob, Faraon dinje, Eva smokvu, Kain češljug, Rahela jabuku, Ananija šljivu, Lea luk, Noa masline, Josip jaje, Aron grošđe, Šimun orahe, Jona ocat, Isus dohvati ikru. Zatim još stiže Jakov sa svojim sinovima i Laban sa svojim kćerima te sjedoše na kamenje. Dođe i Abraham sa svojim domaći i Mojsije sa gomilom drugih i oni sjednu vani. Tada kralj, promatjući svoje uzvanike, reč ovako: - Svakome od vas tko bi želio doći u moju odjevaonicu dati ću po jednu gozbenu opravu. - Tada su neki prišli i prihvatili. Prvi Latina & Graeca J4 z JI Primus itaque omnium accepit Zacharias albarn. Abraham passerinam, Loth sulphurinam, Lazarus lineam, lonas caeruleam, Thecla flammeam , Danihelleoninam, lohannes trichinam, Adam pelliceam, Iudas argyrinam, Raab coccineam, Herodes cardinam, Pharao marinam, Enoch caelinam, Achar variam, David nervinam, Helias aerinam, Eva arborinam, lob biplagiam, Esaias mesotropam, Maria stolam, Susanna castalinam, Moyses conchilinam, Abel puruream, Levi spartacinam, Thamar colorinam, Azarias carbasinam, Aaron murrinam, !udith hyacinthinam, Cain ferrugineam , Abiron nigram, Anna persicinam, Isaac nativam, Paulus candidam, Petrus superariam, Iacob pseudoalethinam, Iesus columbinam. At ubi divisit vestes, rex respiciens eos sic ait: Non ante cenabitis, n isi singuli singulas vices feceritis. Atque ita praecepta sibi diaconia consummaverunt. Primus ergo ignem petiit H elias, succendit Azarias, lingum collegit Sarrepta, attulit Issac, conscidit Ioseph, puteum aperuit Iacob, ysopum porrexit Sephora, ad lacum stabat Danihel, aquam attulerunt ministri, hydriam portabat Rebecca, vinum protulit Noe, utrem portabatAgar, ad tuli t argentum Iudas, vi tulum adduxit Abraham, alligavit Raab, resticulam porrexit Iesus, pedes copulavit Helias, ferrum tradidit Petrus, elisit Danihel, occidit Cain, subportavit Ambacum, suspendit Abessalon, pellem detraxit Helias, ventrem aperuit Hermocrates mediana suspendit Tobis, sanguinem effudit Herodes, stercus proiecit Sem, aquam adiecit Iafeth, lauit Helisaeus, partes fecit Phalech, numeravit Auxes, salem misit Molassadon, oleum adiecit laco b, in focum imposuit Ari ch us , coxit Rebecea, prior gustavit Eva. Explicitisque omnibus omnes locis suis resederunt. Tunc intulit panes Saul, fregit Iesus, tradidit omnibus Petrus, intulit lentem Iacob, solus manducavit Esau, in tuli t in tri tam Ambacum, to tum com edit Danihel, fabam in tuli t Amelsad, prior gustavit Misahel. Sed quoniam haedum coctum comederat Isaac et piscem assum Tobis, . coepit tumultuari Eglon, valde esuriebat Danihel, panem petebat Hermocrates, non manducabat Johannes, 32 Latina & (;racl'a .~ svih primi Zaharija bijelu, Abraham sivu, Lot sumpornu, Lazar platnenu, Jona modru, Tekla ognjenu, Danijel lavlju, Ivan kosmatu, Adam kožnu, Juda srebrnu, Rahab grimiznu, Herod od češljugovin, Faraon morsku, Enoh nebesku, Hagara šarenu, David od struna, Ilija zračnu , Eva drvenu, Job od dva jada, Izaija osrednju, Marija stolu, Suzana izvorsku, Mojsije školjkastu, Abel purpurnu, Levi od konoplje, Tamara obojenu, Azarja pamučn, Aron od mire, Judita od hijacinte, Kain rđastu, Abiron crnu, Ana breskvastu, Pavao bijelu, Izak priođenu, Petar ncbesičku, Jakov lažnorunjavu, Isus golubinju, I kada je podijelio oprave, kralj, promatjući tako od ih, reč ovako: nećt se prije pogostiti negoli jedni drugima Prvi, dakle, naizmjence pomognete. I tako izvršiše svoje pomćničke zadće. Ilija zatraži vatru, Azarja potpali, Sara prikupi drva, Izak donese, Josip nacijepa, Jakov otvori jamu, Sifora pruži miloduh, Danijel stajaše do kotla, sluge donesoše vode. Rebeka je nosila krčag, Noa iznese vina, Hagara je nosila mješinu, Juda donese srebro, Abraham donese tele, Rahab veže, Isus pruži konopac, Ilija sputa noge, Petar dade sjekiru, Danijel smrska, Kain ubije, Habakuk ponese, Abšalom objesi, lija odere kožu, Hermokrat otvori utrobu, Tobija uze iznutrice, Herod ispusti krv, Jafet dolije vode, Šem izbaci nečist, Elizej ispere, Peleg raščin dijelove, Jošua prebroji, Melusada dade sol, Jakov doda ulje, Arjok stavi na ognjište, Rebeka skuha, a prva je kušala Eva. I kada su se svi namirili, svi ponovo sjedoše na svoja mjesta. Tada Saul unese kruh, Isus razlomi, Petar svima razdijeli, Jakov unese leću, Ezav sam izjede, Habakuk unese drobljenac a sve pojede Danijel, Amelsad unese bob i da je Mišael prvi kuša. Ali budći Izak pojeo kuhanu jaretinu, a Tobija pečnu ribu, Eglon stade bješnjeti, Danijel je žestoko gladovao, Hermokrat tražio kruha, Ivan nije žvakao, Latina & Gracca J-l JJ nihil gustaverat Moyses, ieiunus erat Iesus, micas colligebat Lazarus. Tunc ceteri partes suas tenebant, quas ex variis venationibus acceperant: Abraham vitulinam, Esau cervinam, Abel agninam, Noe arietinam, Samson leoninam, Helisaeus ursinam, maiorem partem tenebat Beniamin. tunc postmodum dedid panes Pharao, omnibus divisit Joseph, discum intulit Herodias, partes composuit Rebecca, intulit Jacob, distribuit omnibus Noe. Primus ergo sustulit Johannes caput, cere bell um Abessalon, linguam Aaron, maxillam Samson, auriculam Petrus, oculos Lia, cervicem Holofernes, arteria Zacharias, collum Saul, armora Agar, interanea Ionas, sycotum Tobis, cor Pharao, renalia Esaias, latus Adam, costam Eva, ilia Maria, ventrem Sarra, vulvam Helisabeth, adipem Abel, femora Abraham, caudam Moyses, clunes Loth, pedes Jacob, ossa collegit Ezechiel. Item laco bus et Andreas intulerunt pisces. Sustulit itaque asellum Iesus, labeonem Moyses, lupum Beniamin, mugilem Abel, murenam Eva, pelamidem Adam, locustam Johannes, gladium Cain, capitonem Abessalon, polipum Pharao, torpoedinem Lia, auratam Thamar, scarum Agar, cantori dem David, allecem Joseph, saxatilem Hieremias, umbram Lazarus, soleam Judith, hirundinem Tobis, argentillum Iudas, sepiam Herodes, cornutam Esau, glaucum Ionas, alopidam Jacob, salpam Molassadon, denticem Esaias, araneum Thecla, coracinum Noe, rubellionem Rebecca, lacertum Golias, maenam Maria, elionem Samson. Posuit Ionas acetum et Molassadon salem, prior intinxit Cain. Explicitisque omnibus dedit adi pem Abel, mel Johannes, lac Abraham, consparsit Sarra, dulcia fecit Iesus, omnia perministravit Paulus. Sed quoniam aliquot genera vini habebant, Passum bibetat Iesus, Marsicum Ionas, Surrentinum Pharao, Pelin um Adam, Laletanum Moyses, Creticum Isaac, J4 Latina & <iracca J4 Mojsije nije ni~ta ku~ao, Isus bij~e nat~e, Lazar je skupljao mrvice. Tada ostali uzimahu svoje dijelove koje su bili primili od Abraham od teleta, Ezav od jelena, Abel od janjeta, Noa od ovna, Samson od lava, Elizej od medvjeda, dio držao je Benjamin. a veći A potom Faraon dade kruh, Josip svima podijeli, Herodijada unese pladanj, Rebeka poslaže dijelove. Jakov unese, Noa svima razdijeli. A prvi Ivan podnese glavu, Ab~alom mali mozak, Aron jezik, Samson čeljust, Petar uho, Lea oči, Holoferno šiju, Zaharija grlo, Saul vrat, Hagara pleća, Jona iznutrice, Tobija jetru, Faraon srce, Izaija bubrege, Adam bok, Eva rebro, Marija utrobu, Sara trbuh, Elizabeta materište, Abel mast, Abraham bedra, Mojsije rep, Lot stražnjicu, Jakov noge, Ezekijel skupi kosti. Isto tako, Jakov i Andrija unesoše ribe, te Isus uze oslića, Mojsije lambraka, Benjamin lubina, Abel cipla, Eva murinu, Adam tunu, Ivan jastoga, Kain mač, Abšalom glavoč, Faraon hobotnicu, Lea drhtulju, Tamara lovratu, Hagara paigču, David kantara, Josip lojku, Jeremija kamenjarku, Lazar ombru, Judita lista, Tobija lastavicu, Juda srebrnjarku, Herod sipu, Ezav rogač, Jona modrulj a, Jakov lojbu, Melusada salpu, Izaija zubaca, Tekla pauka, Noa korbela, Rebeka rumenku , Golijat lokardu, Marija srdelu, Samson cipla. Jona donese ocat, Melusada sol i prvi umoči Kain. Kad su svi završili, Abel dade masti, Ivan meda, Abraham mlijeka, Sara pospe, Isus zasladi, a Pavao sve priredi. A budći da su imali nekoliko vrsta vina, 1 Isus je pio prošek, Jona marsko, Faraon surentsko, Adam od praha, Mojsije laletansko Izak kretsko, Latina & Graeca ]4 z 35 različte divljač. Adrian um Aaron, Arbustinum Zachaeus, Arsinum Thecla, Albense Iohannes, Campanum Abel, Signinum Maria, Florentinum Rachel. Saturatione vini sopitus iacebat Adam, ebrius dormivit Noe, satis biberat Loth, stertebat Holofernes, somnus tenebat Ionam, vigilavit prope galium Petrus, suscitabatur Iesus, surgere quaerebat Iacob, prior surrexit Laban. Tunc miscuit scyphum Beniamin, intulit Maria, prior bibit Petrus. Sed quoniam vinum subduxerat Amelsad et male miscuerat Ionas, murmurabat Hermippus, aquam bibebat Johannes, vinum petebat Maria, plenam ampullam ferebat Martha, sitiebat Ismahel, ire volebat Tobis, alienum calicem bibere volebat Iacobus. Sublatisque omnibus aquam ad manus petebat Pilatus, tradidit Johannes, ministravit Martha, effudit Hermocrates, linteum porrexit Petrus, intulit lucernas Esaias, gratias egit Simeon, bene dixit Anna, intulit coronas Rachel, hyssopum porrexit Moyses, dedit unguentum Aaron, perunxit Martha, poma intulit Adam, favum porrexit Samson, citharam percussit David, tympanum Maria, psalterium duxit Iubal, choreas !udith, cantavit Asaph, saltavit Herodias, laudes dixit Azarias, magia lusi t Mambres, risum fecit Isaac, osculum porrexit ludas, valefecit Iothor. Sed cum iam vellent ire, respiciens eos rex ait: 'Nunc per omnia diem nuptiarum celebrate et frequentate et demutato habitu sic velut pompas facientes i te domos vestras.' Placuit omnibus voluntas regis, atque primus omnium prodiit in magistra Iesus, in custodia Johannes, in retiario Petrus, in secutore Pharao, in venatore Nemroth, in delatore ludas, in hortulano Adam, in exodiario Eva, in latrone Cain, in pasto re Abel, in cursore Iacob, in sacerdote Zacharias, in rege David, in cytharoedo Iubal, in piscatore laco bus, in coco Ariochus, in aquario Rebecca, in fornacatore Ananias, in bestiario Thecla, in stupido Molassadon, in religioso Salomon, in ministra Martha, in milite Urias, in insano Herodes, in famulo Chain, in medico Tobis, in ebrio Noe, in risiculo Isaac, in triste lob, in iudice Danihel, in fabro Ioseph, in prostituta Thamar, in formosa Rachel, in odibile Lia, .'6 Latina & Grael·a · Aron jadransko, Zakej voćn, Tekla plameno, Ivan albansko, Abel kampansko, Marija iz kamenih posuda, Rahela firentinsko. Adam je, uspavan obiljem vina, ležao, Noa je pijan spavao, Lot je prilčno popio, Holoferno je hrkao, Jonu je držao san, Petar je bdio gotovo do pijetlova, Isusa su budili, Jakov je nastojao ustati, prvi se podiže Laban. Tada Benjamin smiješa pehar, Marija unese, a prvi otpije Petar. Ali budći da je Amelsad odnio vino, a Jona loše smiješao, Hermip je mrmljao, Ivan je pio vodu, Marija tražila vina, Marta nosila punu bocu, Jišmael je žeđao, Tobija želio ić, Jakov je želio piti iz tuđega kaleža. Kada su sve uklonili, Pilat je tražio vode za ruke, Ivan donese, Marta posluži, Hermokrat izlije, Petar pruži platno, Izaija unese ogrtače, Šimun zahvali, Ana blagoslovi, Rahela unese vijence, Mojsije pruži miloduh, Aron dade pomasti, Marta pomaže, Adam unese jabuke, Samson donese saće, David udari u harfu, Marija u timpan, Jubal je predvodio na psalteru, Judita u kolu, Asaf zapjeva, Herodijada zapleše, Azarja izreč hvalu, Jambres se poigra čarnjem, Izak se nasmije, Juda dade poljubac, Jitro pozdravi. Ali kada su već htjeli poći, kralj im reč, promatjući ih: - Sada po svemu proslavite svadbeni dan i promijenjene odjeć, kao da ste u ophodu, idite svojim i počastie kućam. Svima se svidje kraljeva želja i prvi od svih tako (preodjeven) pođe Isus u učitelja , Ivan u zatvorenika, Petar u mrežara, Faraon u tjeraoca, Nimrod u lovca, Juda u izdajicu, Adam u vrtlara, Eva u izagnanicu, Kain u razbojnika, Abel u stočar, Jakov u bjegunca, Zaharija u svećnika, David u kralja, Jubal u kitaraša, Jakov u ribara, Arjok u kuhara, Rebeka u vodaricu, Hananija u pećar, Tekla u uzgajateljicu zvijeri, Melusada u skamenjenicu, Salomon u pobožna, Marta u služavku, Urija u vojnika, Herod u razbješnjela, Ham u slugu, Tobija u liječnka, Noa u pijanca, Izak u smijatelja, Job u tužnog, Danijel u suca, Josip u tesara, Tamara u bludnicu, Rahela u ljepojku, Lea u mrsku, Latina & Graeca 34 37 in domina Maria, in impio Loth, in adversario Amalech, in structore Sem, in rustico Esau, in forte Golias, in impostore Hieroboam. Sed quoniam contendebat Dina, aquam effundebat Aaron, et n ud us erat lo nas. Tunc sol em pete bat Auxes, ut siccaretur Bersabee. Quo facto iussit eos rex ad se venire. Qui venerunt altera die et munera ei obtulerunt. Primus itaque omnium obtulit arietem Abraham, taurum Th eda, oviculam Noe, camel um Rebecca, leonem Samson, cervum Esau, vitulum Iesus, iumentum lacob, currum Helias, vestem !udith, crines Bersabee, ligulam Achar, frumentum Ioseph, resinam Ruben, pecuniam Abimelech, strobilos Levi, capsas Moyses, favum Petrus, copias Abigea. Sed quoniam ante diem quaedam de convivio subducta fuerant, iussu regis inquirebantur ab eis. Involaverat enim stragulum multicoloriuin Achar, sigillum aureum Rachel, speculum argenteum Thecla, scyphum bibitorium Beniamin, anulum signatorium Thamar, copertorium subsericum Iudtih, lanceam regiam David, alienam uxorem abduxerat Abimelech. Tunc iussit rex, ut omnes, qui fuerant in convivio, ducerentur ad tormenta. Quo facto primus innocens decollatur Johannes, occiditur Abel, foras procitur Adam, timens obmutescit Zacharias, fugit Iacob, quaeritur Enoch, turbatur 2\bimelech, immutatur Nabuchodonosor, deprecatur Abraham, transfertur Helias, supprimitur Dina, includitur Noe, impingitur Arioch, suffigitur Iesus, damnatur Danihel, accusatur Susanna, aligatur Ioseph, occiditur Maria, tollitur Ambacum, bestiis datur Thecla, in fornacem mittitur Ananias, vinculis substringitur Samson, perimitur Urias, flagellatur Paulus, tenditur Esaias, expoliatur Ionas, lapidatur Hieremias, excaecatur Tobis, non credebatur Moysi, subducitur Abiron, suspenditur Abessalon, confunditur Rebecca, traducitur David, arguitur Pharao, relinquitur Israel, addicitur Dathan, deprimitur Chone copulatur Issac, mittiur Nathan, convincitur Amalech, maledicitur Iudas, dehonestatur Mambres, cogitur Loth, interficitur Finees, dimittitur Ophni, timens moritur Heli, 3X Latina & Graeca .: Marija u gospđu, Lot u opaka, Amalek u protivnika, Šem u graditelja, Ezav u seljaka, Golijat u jakotu, Jeroboam u varalicu. da se Dina prepirala, Aron je lijevao vodu, Ali budći a Jona bijaše gol. Tada Jošua zamoli sunce da se Bat Šeba osuši. Nakon toga zapovjedi im kralj da ga posjete, a oni dođše Tako od svih prvi donese Abraham ovna, Tekla bika, Noa ovčicu, Rebeka devu, Samson lava, Ezav košutu, Isus tele, Jakov marvu, Ilija kola. Judita haljinu, Bat Šeba kosu, Hagara žlicu, Josip žito, Ruben smolu, Abimelek novac, Levi artičoke, Mojsije kovčeg, Petar med, Abigaila bogatstvo. Ali budći da su dan ranije neke stvari sa svečanoti drugoga dana i donesoše mu darove. bile ukradene, po kraljevoj zapovijedi tražili su ih kod ovih. I zaista, Hagara je prisvojila šarenu prostirku, Rahela zlatni pečat, Tekla srebrno ogledalo, Benjamin pehar za piće, Tamara pečatni prsten, Judita svileno pokrivalo, David kraljevsko koplje, Abimelek je odveo tuđ ženu. Tada zapovjedi kralj da sve koji su bili na svečanoti odvedu na prvome nedužnome Ivanu odsijeku glavu, Abela ubiju, Adama izbace van, Zaharija od straha zanijemi, Jakov pobjegne, Henok zaplče, Abimelek se uzruja, Nabukodonozora is kvare, Abraham zamoli za oprost, liju odnesu, Dinu siluju, Nou zaključ, Arjoka udare, Isusa pribiju, Danijela osude, Suzanu optuže, Josipa baca u tamnicu, Mariju ubiju, podignu Habakuka, Teklu dadu zvijerima, Hananiju pošalju u peć, Samsona okuju lancima, Uriju pogube, Pavla izbčuj, Izaiju nam uče, Jonu oplijene, Jeremiju kamenuju, Tobita oslijepe, Mojsiju ne vjerovahu, Abiroma otprave, Abšaloma objese, Rebeku smute, Davida odvedu, Faraonu dokažu, Izraela ostave, Datana osude, Koraha spuste, Izaka vežu, Natana pošalju, Amaleka svladaju, Judu prokunu, Jambresa obeščast, Lota otjeraju, Pinhasa usmrte, Ofni otpuste, Eli umre bojeći se, Latina & (iraeca .'4 .'9 mučila. I tada comprimitur Dina, decipitur Esau, substringitur Saul, dolet de facto lob, interrogatur Eva, 'nescio' clamat Cain, tenetur et negat Petrus. Sed quoniam multorum conscientia erat in furto, quod erat suscipiens Raab, quaerebat Laban, infamabatur Susanna, arguebatur Johannes, negabat Rachel, docebat Moyses, polarabat Triphaena, observabat Maria, attendebat Onesiphorus, tristis erat Job, iurabat laco b, non credabat Pharao, mentiebatur Hieroboam, pavebat Susanna, erubescebat Rebecca, plangebat Hieremias. Postmodum scrutatis omnibus inventum est furtum apud Beniamin, quod erat in conscientia Ioseph, et posteaquam probatum est regi, quod Achar filius Charmi solus esset reus furti, iussit eum mori donavitque eum omnibus. Tum occasione accepta primus omnium calce eum percussit Moyes, abiit in complexum Iacob, vestem detraxit Thecla, ad terram elisit Danihel, lapide percussit David, virga Aaron, flagelo Iesus, medium aperuit Iudas, lancea transtixit Eliezer. Tunc iussit rex, uti qui mortuus erat sepeliretur. Vendidit agrum Emmor, emitAbraham, monumentum fecit Nachor et aedificavit Cain, aromata imposuit Martha, clusit Noe, , superscripsit Pilatus, pretium accepit ludas. Quo facto gaudens clamat Zacharias, confunditur Helisabeth, stupet Maria, ridebat de facto Sarra. Tunc explicitis omnibus domos suas repetierunt. Dinu obljube, Ezava prevare, Šaula svežu, Job tuguje nad činom, Evu ispitaju, Kain vikne- Ne znam!-, Petra zadrže i on zaniječ. Ali budći da su mnogi znali za krađu, što je Rahab priznao, Laban je ispitivao, Suzanu su krivili, Ivana bi jedili, Rahela je nijekala, Mojsije poučav, Trifena preklinjala, Marija pazila, Onesifor motrio, Job je bio žalostan, Jakov je prisizao, Faraon nije vjerovao, Jeroboam je varao, Suzana je drhtala, Rebeka se crvenjela, Jeremija je plakao. da je ukradena stvar kod Benjamina- za što je Nakon što su ih sve pretresli, nađoše Josip znao - a potom dokazaše kralju da je Ahar, Karmijev sin sam kriv za krađu: odrediše mu umrijeti i predadoše ga svima (ostalima). Tada ga, uhvativši priliku, od svih prvi Mojsije udari nogom, Jakov se pohrve, Tekla mu svuče odjeću, Danijel razbi o zemlju, David udari kamenom, Aron šibom, Juda raskine po sredini, Isus bičem, Eleazar probode mače. Tada zapovjedi kralj da mrtvoga pokopaju. Hamor prodade zemljište, Abraham kupi, spomenik, Kain sagradi, Nahor nači Marta nakadi, Noa zatvori, Pilat postavi natpis, Juda primi nagradu. Nakon toga Zaharija radosno klikne, Elizabeta se smete, Marija se prepadne, a Sara se na to smijala. I kad su sve završili, vratiše se svojim kućam. Latina & Graeca .34 41