Nekrolog profesoru Fikretu Karčiću

IN MEMORIAM NEKROLOG PROFESORU FIKRETU KARČIĆU (Višegrad, 1955. – Sarajevo, 2022.) Mirza Hebib, mag. iur. akon kraće bolesti 16. 3. 2022. godine zauvijek nas je napustio dr. Fikret Karčić, profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu i ugledni član bh. akademske zajednice. Dženaza, koju je predvodio Husein ef. Kavazović, reis-u-ulema Islamske zajednice, obavljena je 17. 3. 2022. godine ispred Begove džamije, a tijelo profesora Karčića ispraćeno je na vječni smiraj u haremu Čurčića džamije. Dan nakon dženaze, 18. 3. 2022. godine, u Vijećnici je održana komemoracija zaslužnom građaninu Fikretu Karčiću, u organizaciji Grada Sarajeva, a Univerzitet u Sarajevu – Pravni fakultet i Fakultet islamskih nauka zajedničku komemoraciju su održali 22. 3. 2022. godine u Svečanoj sali Rektorata. Navedenim događajima nazočio je veliki broj uglednika, kolega, prijatelja, bivših studenata i građana, koji su se emotivno oprostili od Profesora, odavajući mu počast i iskazujući zahvalnost za sve što je tijekom života ostvario. N Prof. Fikret Karčić (1955.-2022.) *** Fikret Karčić rođen je u Višegradu 1955. godine. Nakon završene osnovne škole u rodnom mjestu, upisuje Gazi Husrev-begovu medresu koju završava s odličnim uspjehom 1974. godine. Na Pravnom fakultetu u Sarajevu diplomirao je 1978. godine kao jedan od najboljih studenata u generaciji, za što je nagrađen najvišim priznanjem Univerziteta u Sarajevu – Zlatnom značkom. Postdiplomski studij završio je na Pravnom fakultetu u Beogradu, gdje je 1985. godine obranio magistarski rad pod naslovom Šerijatski sudovi u Jugoslaviji 1918–1941 i doktorsku disertaciju pod naslovom Pokret za reformu šerijatskog prava i njegov odjek u Jugoslaviji u prvoj polovini 20. vijeka sredinom 1989. godine. Neposredno nakon diplomiranja Karčić je izabran u zvanje asistenta za predmet Fikh (šerijatsko pravo) na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu. Nakon stjecanja titule magistra pravnih znanosti, 1985. godine, izabran je za predavača. Interesantno je kako je tada kao mladi predavač, u svrhu realizacije nastavnoga procesa, napisao predavanja za predmet Historija šerijatskog prava, koja su kasnije u formi knjige u više izdanja publicirana i koja se i danas koriste kao nastavni alat na Fakultetu islamskih nauka. Nakon stjecanja titule doktora pravnih znanosti 1989. godine izabran je u zvanje docenta, a, na osnovu objavljenih radova i rezultata, već 1991. godine za vanrednog profesora Islamskog teološkog fakulteta. Uz Historiju šerijatskog prava, predavao je Šerijatsko građansko i krivično pravo, Šerijatsko nasljedno i vakufsko pravo, te Društveno-politički sistem SFRJ. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, svoj akademski put nastavio je kao gostujući profesor na Teološkom fakultetu Sveučilišta Marmara u Istanbulu, gdje tijekom 1993. godine drži predavanja na predmetima Islam na Balkanu i Historijska geografija muslimanskih zemalja. Već krajem 1993. godine, put ga vodi u jugoistočnu Aziju, gdje akademsku karijeru nastavlja na Fakultetu za islamske i društvene znano144 Novi Divan ● broj 2 ● decembar / prosinac 2022. sti Međunarodnog islamskog sveučilišta Malezije u Kuala Lumpuru. U Kuala Lumpuru je 1997. godine izabran u zvanje redovnog profesora. U ovom akademsku zvanju u Maleziji je radio do sredine 2002. godine vodeći predmete iz područja islamskog prava i povijesti islamskog prava, povijesno-pravnih i komparativnih studija, te metodologije istraživanja. Na predmetnom Sveučilištu obnašao je i različite akademske dužnosti, gdje je, među ostalim, bio šef Odsjeka za Usul el-Din i komparativne religije (1996– 1998.), koordinator islamskih studija (1998–1999.) te član redakcije časopisa Intellectual Discourse: A Journal of the Kulliyyah of Islamic Revealed Knowledge and Human Sciences (IIUM) (1998–2002.). Od jeseni 2002. godine profesor Karčić akademski put nastavlja u Sarajevu, na Fakultetu islamskih nauka u zvanju redovnog profesora na Katedri za fikh. Paralelno započinje ugovorni angažman na Pravnom fakultetu u Sarajevu, u okviru Katedre za pravnu historiju i komparativno pravo. Nedugo nakon toga, 2004. godine, od strane Vijeća Pravnog fakulteta, uz suglasnost Senata Univerziteta u Sarajevu, biva izabran u zvanje redovnog profesora za predmet Opća historija države i prava. U tom zvanju ostaje trajno zaposlen na Pravnom fakultetu, uz ugovorne angažmane na drugim fakultetima u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Prepoznajući značaj internacionalizacije u znanstvenom radu, sudjeluje na brojim skupovima širom svijeta, gdje svojim prilozima nastoji približiti povijesno-pravno iskustvo bosanskih muslimana i suživot pravnih kultura na prostoru Bosne i Hercegovine. Realizirao je nekoliko studijskih boravaka na svjetskim sveučilištima, poput Sveučilišta u Oslu gdje je vodio predmet Uvod u islamsko pravo i institucije (2008.) ili Boise State University u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je boravio u okviru Fulbrightova programa (2009.) Na Pravnom fakultetu u Sarajevu profesor Karčić je obnašao dužnosti šefa Katedre za pravnu historiju i komparativno pravo (2011–2015.), prodekana za naučnoistraživački rad (2017–2021.), člana redakcije Godišnjaka Pravnog fakulteta u Sarajevu (2018–2022.). Prateći suvremene tendencije razvoja pravnog obrazovanja, u reformiranom nastavnom planu i programu predavao je nekoliko obveznih i veći broj izbornih predmeta, među ostalim: Komparativnu pravnu historiju, Moderne pravne kodifikacije, Pravne kulture, Svjetske pravne kulture, Religijske pravne kulture, Pravne kulture Jugoistočne Europe, itd. Za studente je priredio nekoliko udžbenika, koji jezgrovito objašnjavaju najsloženije društvene i povijesne pojave, a za koje vjerujemo da će još dugo biti korišteni u procesu podučavanja evolutivnih dimenzija prava, te komparacije velikih svjetskih pravnih kultura. Profesorov rad sa studentima uvijek je bio obilježen krajnjom preciznošću, pedantnošću i pravednošću, za što je u ak. 2008/09. primio Nagradu za najuspješnijeg profesora Univerziteta u Sarajevu. Mentorirao je 11 kandidata na doktorskom studiju u Bosni i Hercegovini i Maleziji, te preko 30 magistarskih i završnih radova, osiguravajući transgeneracijski prijenos znanja. U okviru šireg društvenog angažmana aktivno je participirao i na raspolaganje stavljao svoja znanja Islamskoj zajednici, gdje je obnašao dužnosti predsjednika Sabora Islamske zajednice (1988–1989.), predsjednika Ustavnog suda Islamske zajednice (2014–2021.), glavnog urednika časopisa Glasnik Rijaseta Islamske zajednice (1990–1992.) i člana redakcije časopisa Anali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu (2012–2022.). Dobitnik je Plakete za doprinos afirmaciji Gazi Husrev-begove medrese (2006.) te Priznanja Muderris Muhamed Seid ef. Serdarević koje mu je dodijelio muftija zenički (2016.). Redovitim kolumnama u novinama Preporod i Oslobođenje dijelio je svoje poglede sa širom zainteresiranom javnosti, doprinoseći popularizaciji znanstvenih tema i na jednostavan način raščlanjujući čitateljima vrlo kompleksne pojave. Svojim društvenim angažmanom i nesebičnom podjelom znanja ostavio je ozbiljan trag među građanima Bosne i Hercegovine koji su, u pravilu, nestrpljivo iščekivali uvijek aktualne tekstove.1 Kao plodonosan znanstvenik, objavio je nekoliko monografija i preko dvije stotine članaka u časopisima i enciklopedijama širom svijeta. Radovi i monografije, u pravilu, posvećeni šerijatskom pravu i institucijama, iskustvu postosmanske Bosne i Hercegovine i komparativnim pravnim kulturama, do sada su O životu, djelu i naslijeđu usp. Ehlimana Memišević, Naslijeđe prof. dr. Fikreta Karčića: Njegova djela služit će kao nadahnuće mnogim generacijama – Pouka o dostojanstvu, otporu, istrajnosti i borbi za ispravno koja vječno traje, Oslobođenje, 9. i 10. 4. 2022., god. LXXIX, br. 26962, str. 30. 1 Novi Divan ● broj 2 ● decembar / prosinac 2022. 145 prevođeni na engleski, njemački, albanski, arapski i turski jezik. Zbog svojih doprinosa, 2018. godine, s dr. Enesom Karićem, dobitnik je prestižne nagrade za životne djelo koje dodjeljuje AMSS (Association of Muslim Social Scientists) iz Ujedinjenog Kraljevstva. *** Prije nepune dvije godine prijatelji i kolege, poštovatelji lika i djela profesora Karčića, u izdanju Centra za napredne studije, objavili su Zbornik radova naziva Islamska pravna kultura u tranziciji, posvećen obilježavanju četrdeset godina njegova znanstveno-istraživačkog i nastavničkog djelovanja.2 Neposredno nakon objave, za zagrebački Behar pisao sam o tom hvale vrijednom poduhvatu i interesantnom Zborniku koji znalački sumira ključne segmente djelovanja profesora Karčića.3 U nastavku ću se, s ciljem ukazivanja na značaj djelovanja profesora Karčića, referirati na tada istaknuto. Naime, objavljeni Zbornik, znanstveno-popularnog tipa, kroz dvije tematske cjeline ukoričio je radove koji obrađuju teme srodne temama kojima se Karčić bavio u svojoj dugogodišnjoj akademskoj karijeri i(ili) znalačkim diskursom daju doprinos razumijevanju njegovih pogleda, te radovi koji doprinose razumijevanju njegova lika, djela i konteksta u kojem je kao autor stvarao. U posebnom dijelu Zbornika nalazi se selektivna biografija i bibliografija, koja bi trebala poslužiti kao putokaz budućim istraživačima. Cilj objave Zbornika bio je iskazati zahvalnost i odati počast znanstvenom i nastavnom doprinosu povodom velikog jubileja, a njegova misija, kao putokaz kroz inspirativnu karijeru profesora Karčića, dolazi do izražaja posebno danas dok pišemo ove retke. Dva teksta u Zborniku dala su poseban doprinos razumijevanju znanstvenog rada profesora Karčića. Mato Zovkić, s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, pisao je o Karčićevim zalaganjima da muslimani svoje obveze vrše u sekularnoj državi, pritom ističući kako Karčićev znanstveni diskurs pomaže bosanskim muslimanima i članovima umeta da odgovorno djeluju u pluralnom društvu sekularne Bosne i Hercegovine, gdje kršenje šerijatskih propisa ne bi trebalo biti predmet državne sile, već etičkog djelovanja vjernika kao pojedinca. S druge strane, kolegica profesora Karčića Jasna Bakšić Muftić, s Pravnog fakulteta, analizirajući njegov znanstveni doprinos, posebnu pažnju usmjerava na društveni kontekst u kojem je on kao autor djelovao. Ističe kako globalno i europski gledajući, njegovi radovi nastaju u vremenu rastuće islamofobije i promatranja muslimana kroz prizmu različitih stereotipa. Regionalno ih obilježavaju romantičarske nacionalne ideologije po kojima se muslimani najčešće poistovjećuju s Turcima, kao stranim okupatorima, tuđinske i ovdje nepripadajuće religije. Unutar bh. muslimanskog kulturnog kruga radovi se uklapaju u okvir za razumijevanje islama, šerijatskog prava i jurisprudencije, kao područja u kojima su muslimani sami sebi ostali nepoznati. Minucioznom analizom Bakšić-Muftić, među ostalim, ističe kako Karčićevi radovi nastaju utemeljeni u vrijednostima slobode, slobodne jedinke unutar religijske zajednice, slobodne religijske zajednice i slobodnog društva u liberalnoj demokratskoj i sekularnoj državi, gdje takvim pristupom on jasno doprinosi afirmaciji političke demokratizacije društva, u okviru koje se legitimitet stječe na osnovu povjerenja građana, a ne podrške vjerskih zajednica. Tekstovi u drugom dijelu Zbornika daju osvrt na neke osobne i profesionalne karakteristike profesora Karčića. Mene su se dojmila osobito dva teksta. Tekst Hilme Neimarlije predstavlja svjedočenje o prijateljstvu iz srednjoškolskih dana. Kroz iznošenje privatnih kurioziteta, čitatelji mogu prepoznati izvorišta određenih profesionalnih karakteristika, ideja i stavova. Tako Neimarlija piše o Karčićevom sudjelovanju u poznatom štrajku učenika Medrese početkom 1972. godine i borbi za vraćanje „svjetovnih“ predmeta u školski program i borbu učenika da uče i znaju više, što je iz današnje perspektivne jasno u korelaciji s njegovim temeljnim idejama o funkcioniranju Islamske vjerske zajednice u pluralnom društvu sekularne Bosne i Hercegovine. U jednom od svjedočenja o tom događaju, Profesor je istaknuo kako je kao član redakcije časopisa Zemzem osobno sudjelovao u pisanju tzv. Proglasa učenika Medrese, u okviAhmet Alibašić et alt. (ur.), Islamska pravna kultura u tranziciji: eseji u čast Fikreta Karčića, Centar za napredne studije, Sarajevo 2020. Mirza Hebib, „Pluralno društvo i sekularna država: Prilog čitanju zbornika in honorem prof. Fikret Karčić”, Behar – časopis za književnost i društvena pitanja, sv. 152, Zagreb 2020., str. 27–28. 2 3 146 Novi Divan ● broj 2 ● decembar / prosinac 2022. ru kojeg se iz današnje perspektive može prepoznati kategorijalni aparat islamskog modernizma, kroz spomen progresa, islama, vjere, nauke, itd. Politolog Tarik Haverić osvrnuo se na specifični znanstveni pristup koji je profesor Karčić primjenjivao i po kojem je odudarao od najvećeg broja autora na našem prostoru. Njegov pristup, prepoznatljiv po neutralnosti (ili kako T. H. piše „rezerviranosti“), bez odvažnih interpretacija činjenica, predstavlja za Haverića, posebno u kontekstu obilježenom površnosti i neodgovornosti, jedini ispravni put za teme kojima se Karčić bavio, budući da one nisu pozorišni komadi kojima treba pristupati s neobuzdanom maštom. Umjesto zaključne ocjene Zbornika, tada sam iskoristio priliku da široj javnosti predočim neobjavljeno i davno javnosti saopćeno izlaganje profesora Karčića, koje jasno i nedvosmisleno potvrđuje konstantu njegovih ideja o pluralnom društvu i sekularnoj državi. Izlaganje je sačuvano u okviru stenograma javne rasprave u Ustavnom sudu SR BiH, održane 5. 6. 1990. godine, a koja se vodila u vezi sa zabranom političkog udruživanja na nacionalnoj osnovi, kao prepreci u procesu demokratizacije i političke pluralizacije tadašnje Bosne i Hercegovine. Za razliku od mnogih sudionika tadašnje javne rasprave, uključujući veliki broj članova akademske zajednice, od kojih su neki i danas aktivni, koji nisu uviđali manjkavosti totalitarnog političkog sustava u kojem su živjeli, niti su prepoznali značaj političke pluralizacije i demokratizacije tadašnjeg društva, mladi docent Karčić je 1990. godine isticao vizionarske ideje, ideje utkane u europsku budućnost Bosne i Hercegovine, u okviru koje slobodan pojedinac može aktivno uživati svoje pravo na slobodu udruživanja, participirajući u okviru slobodnog, sekularnog i demokratski uređenog društva.4 Zastupajući koncept autentične sekularne države, naglasio je kako – vjerske zajednice ne osnivaju političke organizacije niti se bave političkom djelatnošću, nego se bave praktikovanjem vjerskog učenja. Međutim, u sekularnim državama građani mogu da se udružuju u političke organizacije i druga udruženja čiji se programi u određenom obimu oslanjaju na neko vjersko, moralno, socijalno učenje ili kulturne vrijednosti. Područja i metodi djelovanja takvih udruženja razlikuju se od područja i metoda djelovanja vjerskih zajednica. Neophodni instrumentarij za tu distinkciju je sloboda udruživanja, sloboda vjeroispovijesti i pravna država shvaćena kao nepristrasna primjena pravedne zakonitosti.5 Za razliku od mnogih intelektualaca toga vremena koji su uslijed promjena vladajuće ideologije u potpunosti mijenjali svoje poglede, kod profesora Karčića jasno svjedočimo metodološkoj i idejnoj konstanti. Metodološki je jasno primjetna neutralnost bez unošenja posebnih emocija i strasti u znanstveni diskurs, dok je idejno oduvijek uporište slobodan pojedinac u pluralnom, sekularnom i demokratski uređenom društvu. Upravo u potvrdi te konstante krije se i najveća vrijednost njegovih ideja vodilja. *** Na kraju, siguran sam kako će o preko četrdeset godina akademske karijere profesora Karčića, znanstvenika cijenjenog i na Istoku i na Zapadu, o njegovim knjigama i radovima u časopisima širom svijeta, od Malezije do Sjedinjenih Američkih Država, biti napisani mnogi osvrti, te da će u njima mnogi istraživači pronaći argumente i ideje za svoja istraživanja. Time će Profesorova akademska misija biti dalje nastavljena. Nama, koji smo Profesora poznavali, s njim surađivali i od njega učili, njegovim odlaskom ostaje velika praznina. Tužni zbog odlaska, ali svjesni kako će uspomena biti čuvana kroz sjećanja, koja će se kroz fakultetske hodnike, kabinete i učionice prenositi na nove generacije. Profesoru ostajemo trajno zahvalni što nam je u surovoj bh. akademskoj realnosti svakodnevno pokazivao kako izgleda akademsko držanje i kako se istinski autoritet gradi znanjem i odgovornim pristupom. Ostajemo zahvalni i na nemjerljivoj podršci koju nam je svesrdno pružao, usmjeravajući nas na put znanstvene spoznaje. Nadam se da ćemo imati dovoljno snage da ustrajemo na njegovu putu, pedantno i odgovorno u akademskom pozivu, upravo onako kako nam je svojim primjerom pokazivao. Usp. Harun Išerić, Mirza Hebib, „Uloga Ustavnog suda Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u procesu političke pluralizacije”, u: Kamberović, H. (ur.), Prilozi historiji Bosne i Hercegovine u socijalističkoj Jugoslaviji, Udruženje za modernu historiju – UMHIS, Sarajevo 2017., str. 255 et seq. 5 Arhiv BiH, Ustavni sud SR BiH, br. 63/90, 63–1/90. 4 Novi Divan ● broj 2 ● decembar / prosinac 2022. 147