SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST (lat.

mediaevalis medijevalni, srednjovjekovni)

Vrijeme omeuje tisugodinje razdoblje od pada Zapadnoga Rimskog Carstva (4. i 5.
st.) do pada Carigrada pod Turke i otkria Novoga svijeta (15. st.). Smjetena je izmeu
dviju estetiki i poetiki premonih epoha antike i renesanse.
Neknjievna knjievnost: osim estetskoga, djela su trebala zadovoljiti kriterij lijepoga,
ispuniti didaktinu funkciju, biti teoloki i religijski ispravna, a izvorno pravni ili povijesni
tekstovi pribrojeni su knjievnosti.
Jezina raznolikost: od 4. do 9. stoljea latinski jezik kao knjievna matrica, a od 9. st.
knjievnosti na narodnim jezicima.
KNJIEVNE VRSTE
U iskljuivo nabonoj knjievnosti izdvajamo liturgijske tekstove, prirunike i zbornike
pounih tiva, apokrife, vizije, hagiografije (ivotopise svetaca), ispovijesti, alegorije,
legende, parabole, egzemple.
U pripovjednoj knjievnosti najvie ima epova (na latinskom i na vulgarnim jezicima),
zatim sage, romani, novele, te manji oblici, uglavnom usmenoga podrijetla, kao to su
basne i bajke.
Lirika se dijeli na latinsku i narodnu, na nabonu i svjetovnu, a stihovani oblici dijelom su
samonikli (trubadursko pjesnitvo), a dijelom preuzeti iz antike (himna, oda).
Srednjovjekovna drama ne nastavlja antiku tradiciju, ve tvori vlastite oblike
liturgijsku dramu, mirakule, moralitete, pasije. Vezana je za crkvene kranske
blagdane, odvija se u otvorenom prostoru, najea je tema Isusova Muka. Svjetovna
drama razvija se kasnije (15. st.) i narodnoga je podrijetla, razvila se iz antikoga pukog
kazalita - mima, njeguje parodiju i komike efekte (farsa i sotija). Mim izvode ongleri i
glumci (histrioni).
TIPINE VRSTE
usmena epika (nacionalni epovi) od 9. do 12. st. viteki romani (12. i 13. st.) i
trubadurska lirika.
REPREZENTATIVNA DJELA (estetika): francuski Roman o Rui, Danteova
Boanstvena komedija i Canterburyjske prie Geoffryja Chaucera (1340.1400.),
prvog engleskog pjesnika. Zajednika obiljeja: narodni jezik, alegorija, simbolika, knjige
koje predstavljaju univerzum, trojedinstvo istinitog, lijepog i dobrog)
SV. AURELIJE AUGUSTIN (354.430.), kranski filozof, teolog i knjievnik. Iako je
latinski pisac kasne antike, nakon obraenja pie filozofsko teoloka djela. Svojevrsna
lirska duhovna autobiografija Ispovijesti, ujedno i hvalospjev Gospodu, smatra se
rodonaelnikom knjievne autobiografije. Augustin je prvi veliki kranski pisac.
VELIKI NACIONALNI EPOVI
Beowulf je staroengleski ep iz 8. st., najstarije sauvano djelo na nekom narodnom
jeziku; govori o junaku Beowulfu koji pomae kralju Hrotgaru i ubija movarno udovite
Grendela.
Pjesma o Rolandu, starofrancuski ep iz 10. st. govori o Rolandu, vojskovoi Karla
Velikog koji junaki pogiba zbog izdajstva svog ouha.
Pjesma o Cidu, panjolski ep iz 12. st. govori o Cidu, panjolskom junaku koji je oklevtan
i prognan, ali na kraju uspijeva obraniti svoju ast i ast svojih keri.
Pjesma o Nibelunzima, s poetka 13. st., staronjemaki je ep sastavljen od dva dijela. U
prvome su opisani podvizi, enidba i smrt Siegfridova, a drugi je vezan uz dvor kralja Atile
i propast burgundskih vladara. Obje su teme povezane likom Kriemhilde, ene Siegfridove
i poslije Atiline. Strofa je etverostih, rima parna.
Kalevala je zbornik finskih narodnih pjesama iz 12. st. Ima 50 pjevanja ili runa. Edda je
islandski ep.
Slovo o Polku Igorevu ruski je ep iz 12. st. Opisuje neuspjeli pohod kneza Igora 1185.
g.
Srednjovjekovni je viteki ideal: junatvo, potenje, vjernost i vazalna odanost.

SREDNJOVJEKOVNI ROMANI
Roman se najprije pojavljuje u stihu i obrauje teme iz antike (Roman o Troji, Roman o
Aleksandru). Znaajan je i Roman o Tristanu i Izoldi iz 12. st. koji obrauje legendu o
ljubavi Tristana i Izolde koja zbog njihove razdvojenosti zavrava tragino njihovom
smru.
SREDNJOVJEKOVNO PJESNITVO
U 11. st. u junoj Francuskoj pojavljuju se trubaduri plemii, pjesnici i skladatelji
(trobar: pronalaziti, izmiljati glazbu i stihove). Pjevali su o vitekoj ljubavi prema
uzvienoj i nedostinoj gospi. Nazivaju ih prvim modernim pjesnicima, jer zastupaju ideju
originaliteta i opjevavaju teme ljubavi i vlastite pjesnike sudbine. Stvaraju samosvojne
oblike (izvorno uz glazbu) i standardiziraju lirske forme kao to su alba (zornica: rastanak
ljubavnika u zoru), pastorala, prepirka Najznaajniji predstavnik francuske provansalske
lirike je Bertrand de Ventadorn (2. pol. 12. st.), dvorski pjesnik razapet izmeu strasti i
tenje k spiritualnosti (I nije udo da mi par nijedan od pjevaa nije).
Istodobno se javljaju golijardi i vaganti, pjesnici lutalice, kojih su najpoznatije pjesme
sauvane u latinskome zborniku Carmina burana i na koje se nadovezuje i poezija
najveega srednjovjekovnoga pjesnika Francoisa Villona. On je prvi vjesnik modernoga
lirskog izraza. Obrazovan je, ali je vei dio ivota proveo po zloglasnim krmama i po
tamnicama, dvaput osuen na smrt i dvaput pomilovan. Teme su mu: uitak, strah od
smrti i vjerski ar. Djela: poeme Mali testament i Veliki testament, lirske pjesme i balade
(Balada objeenih).
Njemaki minnesangeri dvorski su ljubavni lirski pjesnici. Javljaju se u 12. st. kad se
razvilo dvorsko feudalno drutvo i viteki duh. Kao i trubadursko pjesnitvo, i
minnesangersko je osloboeno nabonih tema i nema poune funkcije. Walter von der
Vogelweide (1170.1230.) najjai je i najkompleksniji njemaki srednjovjekovni pjesnik.
Nadrasta konvenciju, pjeva i o sretnoj ljubavi vraajui se domaoj pukoj poeziji, a pie i
snanu politiku poeziju.
HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST
Kad su Hrvati doli u dananju postojbinu, ivjeli su u agrafijskom razdoblju svoje kulture:
nisu imali pisma. Doli su s govorenom rijeju, sa svojim lirskim i epskim pjesmama i
priama i staroslavenskom mitologijom. Prvi jezik s kojim su se susreli je latinski, vjera je
drugaija kranska, a pisma latinica i grki alfabet. Nakon pokrtavanja i stvaranja
drave, narodni vladari rabe latinski jezik i latinsko pismo. Sastavljene su i prve
kranske molitve na hrvatskom jeziku: molitva Oena i Ispovijed vjere.
Prve zapisane rijei na slavenskom jeziku, slavenskim pismom, jesu rijei Prologa
Ivanovu evanelju: U poetku bijae Rije Iskoni bje slovo (Assemanovo evanelje).
Traktat (rasprava) Crnorisca Hrabra (crnorizac: monah, redovnik) obrana je
slavenskoga pisma (glagoljice) kojega je izumio Konstantin iril. To je tekst na
staroslavenskom jeziku pisan za svjetovne potrebe. Uenici Svete brae Konstantina
irila i Metoda u 9. st. s knjigama i obredima dolaze u Istru, na Kvarnerske otoke i u
Dalmaciju gdje su irili i utvrivali pismo glagoljicu i obrede na staroslavenskom
jeziku koji je tada bio Hrvatima potpuno razumljiv.
Tako su potkraj 9. st. Hrvati rabili dva pisma: latinicu i glagoljicu, i dva jezika:
latinski i staroslavenski s hrvatskim jezinim osobitostima. Glagoljai su dobivali i
knjige na irilici koju su preuredili prema zapadnim pismima te je tako nastala zapadna
irilica ili bosanica/bosanica, a koju su Hrvati zvali i pismo hrvatsko. Tim je
pismom napisana Povaljska listina iz Povlja na Brau (1184. sastavljena, a prepisana
1250.), uklesani stihovi na Povljanskom pragu u 12. st., tim je pismom napisan Poljiki
statut (1444.), dubrovaki zbornik Libro od mnozijeh razloga, brojne isprave, roman
Aleksandrida.

Bogata hrvatska srednjovjekovna knjievnost razvila se na temelju irilometodskih

knjiga, na staroslavensko-hrvatskome i na hrvatsko-staroslavenskome, na pismima
glagoljici, irilici (bosanici) i latinici. Isprva su to biblijski i apokrifni tekstovi, a poslije za
potrebe glagoljake crkve nastaju i nabone pjesme, crkvena prikazanja, pravni tekstovi i
beletristika djela.
Srednjovjekovno razdoblje karakteristino je po trojezinosti (latinski,
staroslavensko-hrvatski i hrvatski) i po tropismenosti (glagoljica, irilica i
latinica).
Hrvojev misal (1404.) spomenik je iznimne povijesne, likovne i knjievne vrijednosti.
Misal kneza Novaka (1368.) posluio je kao predloak naoj prvoj tiskanoj knjizi.
Vrhunac srednjovjekovlja jest pojava tiska. Godine 1483. tiskana je prva hrvatska
tiskana knjiga Misal po zakonu Rimskoga dvora, glagoljicom. Mjesto tiskanja je
nepoznato, ali se pouzdano zna da su je priredili istarski glagoljai. Nakon Misala,
glagoljicom je tiskan i Brevijar po zakonu Rimskoga dvora (vjerojatno u Kosinju,
1491.). Osniva se glagoljaka tiskara u Senju. Meu tim ranim knjigama
(inkunabulama ili prvotiscima) posebno je znaajan Lekcionar Bernardina
Splianina, tiskan latinicom u Veneciji 1495.
Svima trima pismima Hrvati su pisali od srednjega vijeka pa sve do 19. st., ali od
kraja 15. st. Hrvati sve ee rabe latinicu kao svoje pismo.
Napomena: o hrvatskom srednjovjekovlju takoer vidi Povijest hrvatskoga jezika do
kraja 15. st.
GLAVNA DJELA HRVATSKOGA SREDNJOVJEKOVLJA
PROZA povijesni tekstovi (Baanska ploa, Ljetopis popa Dukljanina, Zapis popa
Martinca), pravni tekstovi (Vinodolski zakonik, Poljiki statut), romani (Rumanac
trojski, Aleksandrida),
pouna proza (Lucidar)
LIRIKA boine pjesme (Va se vrime godia), satirine pjesme (Svit se kona),
litanije (ibenska molitva)
DRAME mirakul ( Muka svete Margarite), pasija (Prikazanje ivota sv. Lovrinca
muenika)
Baanska ploa iz 1100. g. Pronaena je u Jurandvoru pokraj Bake na otoku
Krku. To je zapis o darivanju zemljita od strane kralja Zvonimira crkvi Svete Lucije. Opat
Driha je zapisao, a opat Dobrovit zidao crkvu sa svoje devetero brae. Pismo: uglata
(hrvatska) glagoljica; jezik: hrvatska redakcija staroslavenskoga jezika/starohrvatski.
Zavjernica kralja Zvonimira svjedoi kako je latinski jezik u srednjemu vijeku bio
jezik hrvatske diplomacije. To je zavjetni govor na latinskom jeziku koji je kralj Zvonimir
izgovarao pred papinim poslanikom Gebizonom 1075. S pomou pape Grgura VII.
Zvonimir postaje prvi okrunjeni kralj Hrvatske i Dalmacije.
Vinodolski zakon je najstariji zakonski spomenik hrvatskoga naroda. Sastavljen je
i zapisan
6. sijenja 1288. g. Ureuje pravne odnose izmeu krkih knezova, poslije nazvanih
Frankopanima, i do tada slobodnih vinodolskih opina. Pismo: glagoljica.
Poljiki statut je skup pravnih normi i obiaja autonomne, slobodne Poljike
opine (Poljika republika) s podruja srednje Dalmacije, to je definirano 1444. g. u
pisanom obliku prije prelaska te opine pod mletaku vlast. Pismo je bosanica (hrvatska
irilica), openito poslovno pismo na tom podruju do kraja 19. st.
Lucidar je srednjovjekovna enciklopedija. To je knjiga opega znanja najprije
nastala na njemakom jeziku, a zatim sa ekoga prevedena na hrvatski u 1. pol. 15. st.
Prevoditelj je bio neznani glagolja Istranin. Pismo: glagoljica.
Zapis popa Martinca je zapis izmeu prvoga i drugoga dijela glagoljskoga
brevijara (danas se naziva Drugi novljanski brevijar) koji je pop Martinac prepisivao za
pavlinski samostan u Novom Vinodolskom, a potresno je svjedoanstvo o Krbavskoj bitci
1493. (Turcinalegoe na jazik hrvatski). Nastao je u Grobniku, a uva se u Novom
Vinodolskom.
Ljetopis popa Dukljanina je spis iz 12. st. i sadri rodoslovlje dukljanske dinastije.
Jezik: s izvornog slavenskog jezika preveden na latinski; pismo: latinica. Na hrvatski jezik

preveden je vjerojatno u 14. st. te mu je tada pridodana graa iz hrvatske povijesti od

ega je najznaajnija legenda o smrti kralja Zvonimira.
Rumanac Trojski (Roman o Troji) viteki je srednjovjekovni roman koji opisuje
rat za Troju i njezinu propast, ali ne prema Homerovoj Ilijadi, nego prema
zapadnoeuropskom tekstu na latinskom jeziku, sa snanim utjecajem kranske i viteke
etike i etikecije. Ouvan je na glagoljici u dva zbornika, u Vinodolskom i Petrisovu. i na
latinici iz 1623. Dogaaji iz grke mitologije prikazani su na srednjovjekovni nain.
Aleksandrida je srednjovjekovni roman o Aleksandru Velikomu i njegovu
osvajanju svijeta. Kao roman na glagoljici spominje se ve u Zadru 1389., ali se nije
sauvao u nas, ve je ouvan u irilinim (bosanica) i latininim prijepisima iz 16. i 18. st.
i nosi akavsko-ikavske jezine odlike.
Pismo Nikole Modrukoga, biskupa modrukoga (1461.), rodom iz Boke Kotorske,
prvi je polemiki spis u hrvatskoj knjievnosti napisan hrvatskim jezikom. Dok je boravio u
Italiji, napisao je svojemu sveenstvu pismo u obranu glagoljice i slavenskog bogosluja,
te tako uklanja prigovore da su isti protivni obiajima Katolike crkve.
Nezahvalni sin primjer je mnogih kraih pria (eempli/egzempli i prilike) koje su
kao moralne i vjerske pouke glagoljai znali uplesti u svoje propovijedi. Tiskana je u
senjskom Korizmenjaku 1508.
Narodil se je kralj nebeski spada meu najpopularnije hrvatske boine pjesme
(13. st.).
Bog se rodi v Vitliomi jedna je od najstarijih hrvatskih boinih pjesama.
Ouvana je u kajkavskoj i akavskoj sredini, zapisana glagoljicom i latinicom.
Va se vrime godia je vrlo popularna boina pjesma koje zapis potjee iz 15. st.
Svit se kona je satirina pjesma o pokvarenosti sveenstva koje ne slijedi
duhovne vrijednosti. Nastala je vjerojatno potkraj 13.st., a zabiljeena u Parikom
zborniku, s kraja 14. st. Posebice se kritizira pojava simonije i inkvizicije.
ibenska molitva ili Gospina pohvala najstariji je latiniki tekst na hrvatskom
jeziku. Spada u posebnu vrstu lirike koja se razvila u primorskim gradovima pohvalne
molitve (lauda: pohvalna pjesma, kakve su sastavljali i pjevali flagelanti, bievaoci,
pokornika bratstva u 13. st.), puke litanije po uzoru na latinske i talijanske pjesme.
Oblik: recitativna, ritmizirana proza. Tvorac je nepoznati glagolja, a tekst je zapisao fra
Pavle ibenanin. Sauvana je u kodeksu u franjevakom samostanu u ibeniku, a
podrijetlom je iz Bribira, grada knezova ubia.
Muka svete Margarite iz 15. st. dramatizirana je legenda o smrti popularne
kranske muenice. Ouvana su tri latinina rukopisa sa zapisanom crkvenom dramom o
muenici Margariti i njenom muitelju Olibriju. Motivi su pastoralni, realistini, fantastini i
biblijski. Sukob Margarite s avlom uprizoren u crkvenom prikazanju djelovao je katarziki
na gledatelje.
Tipian je srednjovjekovni odnos: nebo (Bog) zemlja (ovjek) pakao (avao).
PREDRENESANSA
Novo razdoblje poinje pojavom pjesnikih kola na tlu Italije i velikim autorskim
imenima, uvenim trolistom Dante Petrarca Boccaccio. Obuhvaa 13. i 14. st.
Razvoj graanstva i ranog kapitalizma djeluje na stvaranje novog pogleda na svijet.
OVJEK je aktivan, radoznao, eli uivati u ovozemaljskom ivotu, kritian je
istrauje i provjerava postojee spoznaje. Knjievnost naputa alegorinost, didaktinost,
moralistike teme. ovjekovo duhovno oslobaanje znai i njegovo zanimanje za
vlastiti unutarnji svijet, ljepotu prirode i ovozemaljski ivot.
Dante, Petrarca i Boccaccio saimaju bogata i raznovrsna iskustva srednjovjekovne
kulture i ujedno navjeuju nove tenje. Oni su utemeljitelji novovjekovne knjievnosti.
Svi pisci humanisti piu na latinskom jeziku, a proslavila su ih upravo njihova djela
na narodnom jeziku. Uzor im je antika civilizacija, poglavito umjetnost.
DANTE ALIGHIERI (1265.1321.) najvei je talijanski nacionalni pjesnik. Roen je
u Firenzi, a umro kao prognanik u Ravenni. Politiar, filozof, tvorac knjievnoga talijanskog
jezika i ponajprije pjesnik, uz opus na talijanskom jeziku ostavio je niz latinskih djela
(Gozba, O monarhiji). Dao je oblik vanom smjeru ljubavne poezije, tzv. ljupkog novog
stila (il dolce stil nuovo), galantnom poetikom nagovijestio je uenu poeziju, spajajui

provansalsku s petrarkistikom lirikom. Zapoeo je zbirkom pjesama i proze Novi ivot

posveenom ljubavi prema Beatrice Portinari, a nakon njezine smrti zapoinje rad na
velebnoj Boanstvenoj komediji (1307.1321.), vrhunskom djelu srednjovjekovne
literature i jednom od najveih djela svjetske knjievnosti. Dante je usvojio mnoga
tadanja znanja iz raznih struka, te sve uobliio u pjesniki samostalno vienje vjenog
pitanja ljudske egzistencije izmeu Neba i Zemlje. Komedijom ju je nazvao prema
srednjovjekovnoj poetici koja je tako nazivala djela koja zapoinju tuno, a zavravaju
sretno. Atribut boanstvena dodan je, zbog uzvienosti sadraja, u jednom mletakom
izdanju iz 1555. Arhitektonikom nalikuje gotikoj katedrali. Djelo je pisano narodnim
jezikom, firentinskim narjejem koje je postalo temeljem talijanskog knjievnog jezika. To
je trodijelni spjev: Pakao, istilite i Raj. Svaki dio ima 33 pjevanja, ukupno 100 s
uvodnim pjevanjem. Alegorijsko putovanje zapoinje u mranoj umi koja simbolizira
grjean ivot.
U pretpaklu, Limbu, due su nekrtenih koji trpe enju bez nade. Kroz pakao ga
vodi Vergilije, simbol razuma i pjesnikov uzor. Upoznaje grjene due (preljubnici, krci,
rasipnici, prodrljivci, krivovjerci i bezvjerci, nasilnici, ubojice i samoubojice, zavodnici,
izdajice) i razgovara s njima. Otro osuuje crkvene velikodostojnike koji su izokrenuli
crkvene zakone. Pakao ima oblik lijevka s devet krugova, a to je krug nii, grijeh je vei.
Kazna je adekvatna i izokrenuta slika grijeha. istilite je brijeg na otoku, krugovi se
prema vrhu suavaju. Na vrhu je visoravan zemaljski raj. Tu po pjesnika dolazi Beatrice
(simbol ljepote, milosti i Boje ljubavi) i vodi ga u sam raj. On se sastoji od 9 nebesa koja
se vrte oko Zemlje. Dijelom puta vodi ga sveti Bernard (simbol vjere). Iznad svih nebesa
je nepokretni Empirej koji obuhvaa sav svemir, a u njemu je Bog.
Djelo je po mnogoemu srednjovjekovno (alegorijska vizija, religiozno poimanje
grijeha, mistika broja 3, fantastika i naturalizam), ali ipak kritike naravi novoga vremena
s razumijevanjem za ljudsku prirodu i njene slabosti i napredne tenje ljudskoga duha.
FRANCESCO PETRARCA (1304.1374.) talijanski je pjesnik i humanist. U
Avignonu se upoznao s provansalskom lirikom i 1327. prvi put ugledao svoju Lauru, trajnu
inspiraciju njegovih talijanskih stihova. Kanconijer je zbirka pjesama na talijanskom
jeziku. To je intiman lirski dnevnik njegove nesretne ljubavi prema Lauri za njezina ivota i
poslije njezine smrti. Nastavlja tradiciju srednjovjekovne ljubavne lirike, provansalskih
trubadura i slatkog novog stila. Od 366 pjesama 317 su soneti, 29 kancone, 9 sestine, 7
balade i 4 madrigali. Novoga je duha to je ljubav prema konkretnoj eni. Razapetost
pjesnika izmeu srednjovjekovnih moralnih naela i moderne tenje za sreom najavljuje
novo doba renesansu. Dva su glavna motiva u zbirci: ljubav i pjesnika slava.
U najslavnijem sonetu Blaen nek' dan je, i mjesec, i ljeto opisuje presudan trenutak
ljubavi na prvi pogled.
Petrarkizam je naziv za nasljedovanje Petrarkine poezije u europskoj poeziji 15. i
16. st. Pjesnici petrarkisti opjevavaju svoju ljubav prema prekrasnoj, savrenoj eni. U
neuzvraenoj ljubavi pate i uivaju jer im je ona umjetniko nadahnue. Petrarkin ili
talijanski sonet oblik je pjesme od 14 stihova, ima etiri strofe: dva katrena i dva
terceta, uglavnom jedanaesteraca s najeom rimom abba cdc cdc.
GIOVANNI BOCCACCIO (1313.1375.) talijanski je pripovjeda i humanist. Roen u
Parizu, kolovan u Napulju, a ivio u Firenzi. Ostavio je bogati knjievni opus na latinskom
i talijanskom jeziku. Napisao je prvu Danteovu biografiju. Oivio je istu antiku bez
pomirbe s kranstvom, kao to su to inili Dante i Petrarca. Glavno mu je djelo
Decameron (1348.- 1353.; gr. deka hemeron: deset dana), zbirka od 100 novela
(simbolika broja 10) uokvirenih priom o kugi koja je harala Firenzom i prisilila 7 djevojaka
i 3 mladia da napuste grad i prikrauju vrijeme pripovijedajui naizmjence zanimljive
prie. Najea im je tema tjelesna ljubav, te stjecanje bogatstva i izrugivanje ljudskoj
gluposti i svakom, osobito religioznom licemjerju. Boccacciove prie postale su uzorom
svim kasnijim novelistima. Obiljeja: svakidanji ivot svih drutvenih slojeva, realistinost
i uvjerljivost, razotkrivanje ljudskih poroka, slobodno prikazivanje ivotnih uitaka i
velianje svega ljudskoga, pohvala ljepoti prirode, snazi mladosti, ovjekovoj inteligenciji i
snalaljivosti, zdrav i vedar humor.
PISCI SREDNJEGA VIJEKA I PREDRENESANSE: Guilhem IX., Jaufre Rudel, Bertrand
de Ventadorn, Walter von der Vogelweide, Franjo Asiki, Dante Alighieri,
Francesco Petrarca, Giovanni Boccaccio, Geoffrey Chaucer, Auzias March,
Francois Villon

HRVATSKI HUMANIZAM
Bitno je obiljeen povlatenom blizinom hrvatskih krajeva sreditima talijanskoga
humanizma. Ve krajem 14. st. javljaju se jasni znaci kulturne mijene kao posljedica
razmjernog blagostanja primorskih gradova i stalnog kruenja razliitih visokoobrazovanih
profesionalaca po objema obalama Jadrana. Razvija se u 15. i dijelom u 16. st.
Humanizam se temelji na opeljudskoj odgojnoj pobudi, ali njegovi pojavni oblici nisu
lieni nacionalnih i regionalnih obiljeja. Utjecajne su dvije injenice: podijeljenost
hrvatskog sjevera i juga na vie drava i nezaustavljiv prodor Turaka. Sva su djela
hrvatskog humanizma na latinskom jeziku!
Obalno podruje gospodarski je jako, organiziran je gradski ivot, postoji tradicija
svjetovnoga javnog kolstva.
Na sjeveru je duhovna obnova tijesno vezana uz temeljne feudalne ustanove i pojedince
crkvene velikodostojnike i visoku vlastelu iz dravne uprave.
POEZIJA latinski epovi, elegije, epigrami, lirske pjesme
PROZA epistole (pisma, poslanice), povijesna, filozofska i prirodoznanstvena
djela
PRIMORSKI KRAJEVI
Boka: modruki biskup Nikola (Nikola Kotoranin), autor najstarije hrvatske prozne
inkunabule; Kotoranin Ludovik Paskali, latinski i talijanski pjesnik
Dubrovnik: Karlo Puci, ljubavna poezija; povjesniar Ludovik Crijevi-Tuberon;svestrani
latinski pjesnik Ilija Crijevi; epiar Jakov Buni
Split: splitski knjievni krug oko Marka Marulia, humanista latinista i oca hrvatske
knjievnosti
Trogir: obitelji ipiko i Andreis
ibenik: Juraj igori, autor najstarije pjesnike inkunabule; diplomat i putopisac,
nadbiskup ostrogonski Antun Vrani i njegov sinovac, izumitelj i leksikograf Faust Vrani
Zadar: ninski biskup i latinski pjesnik Juraj Divni koji okuplja zadarske humaniste
Cres: Frane Petri (Petris), glasoviti filozof iz 16. st.
Rab: Markantun Dominis, matematiar, fiziar i teolog
Istra: filolog Matija Grbac i njegov poznati uenik, protestantski teolog, enciklopedist
Matija Vlai Ilirik
KONTINENTALNA HRVATSKA: Ivan Vitez iz Sredne, stoerna osoba humanistikog
kruga na dvoru kralja Matije Korvina; njegov neak Ivan esmiki (Kesinaki) latinskog
pseudonima Ianus Pannonius, jedan od najslavnijih latinskih pjesnika europskoga 15. st.
Zagrepanin Pavao Skali, prvi rabi naziv enciklopedija u dananjem smislu.
MARKO MARULI (1450.1524.) roen je u plemikoj obitelji u Splitu. Bio je
sredinja linost splitskoga knjievnog, humanistikog kruga. Iako je u hrvatskoj knjievnoj
povijesti ponajprije poznat po iznimnom doprinosu na narodnom jeziku, meunarodnu je
slavu jo za ivota stekao svojim (tiskanim) latinskim djelima De institutione bene
vivendi per exempla sanctorum (Pouke za estit ivot s primjerima), Mleci, 1506.,
Euangelistarium (Evanelistar), Quinquaginta parabolae (Pedeset pria) i
poslanicom papi Hadrijanu VI.
Pouke za estit ivot prvi su bestseler, na latinskomu otisnut vie od dvadeset
puta, a na sedam razliitih jezika vie od trideset puta. Na latinska djela otpada pet
estina njegova knjievna opusa.
Najznaajniji Maruliev latinski tekst je, za njegova ivota neobjavljen i donedavno u
rukopisu, veliki ep Davidias (Davidijada) u 14 knjiga. U tom vergilijansko-kranskom
spjevu pjesniki je preoblikovana alegorija o starozavjetnom kralju Davidu koji je zapravo
Krist, a progonitelj aul simbolizira idove koji progone Krista.
IVAN ESMIKI (Ianus Pannonius) (1434.1472.) djelovao je kao humanist na
dvoru ugarskog kralja Matije Korvina. Pisao je pjesme (Poemata), elegije (Elegiae) u
elegijskom distihu (U smrt majke Barbare) i epigrame (Epigrammata).

Obiljeje je humanistike autobiografske literature uvjerljivost i iskrenost izvjea o

vlastitome ivotu, te udvostruena perspektiva (osobno i univerzalno).
JURAJ IGORI (1420.1509.) ibenski je sveenik koji je objavio pjesniki zbirku
Elegiarum et carminum libri tres (Tri knjige elegija i lirskih pjesama), Mleci, 1477. To je
prva tiskana pjesnika zbirka u Hrvata. Tijesno je vezan za svoj ui zaviaj i bolno
svjedoi o nadiranju Turaka u ibensko zalee. Elegija o pustoenju ibenskoga polja,
pisana u tradiciji antikih klasinih pjesnika, izraava samosvojno obiljeje hrvatskoga
humanizma: domoljubnost i vezanost za domae tlo. Krai prozni ogled O smjetaju
Ilirije i gradu ibeniku izdvaja igoria meu ostalim humanistima po zanimanju za
ilirski (hrvatski) jezik i obiaje.
ANTUN VRANI (1504.1573.) rodom je iz ibenika. Obnaao je razne politike i
crkvene dunosti (tajnik na dvoru Ivana Zapolje, tajnik kralja Ferdinanda I., papa Grgur
XIII. ga imenuje kardinalom). Poznate su njegove Epistolae, zbirka od oko 1000 pisama.
Pisao je povijesna i etnografska djela, elegije i epigrame, te putopis koji opisuje njegovo
prvo izaslanstvo u Tursku !553. g. Putovanje iz Budima u Drinopolje. Bio je jedan od
najmonijih ljudi svoga vremena.
ILIJA CRIJEVI (1463.-1520.) roen je u Dubrovniku, kolovao se u Rimu gdje je
zbog vjetine u pisanju latinskih stihova 1484. sveano ovjenan pjesnikim lovorovim
vijencem. Veinu njegova opusa ine latinske pjesme kojih je oko 240. Uz himne, ode i
epigrame, osobito se istiu Elegije Flaviji, nekoj Rimljanki, te Oda Dubrovniku. Jedan je
od ponajboljih stilista hrvatskoga latiniteta, a odbijao je i samu pomisao o pisanju na
hrvatskom jeziku.

RENESANSA
Naziv potjee od francuske rijei la renaissance (talijanski il rinascimento) to znai
ponovno raanje, preporod. To je i bitna znaajka knjievnoga pokreta koji e zahvatiti
Europu u 16. stoljeu. Ishodite mu je i arite Italija. Program je bio oponaanje
antikih pisaca i uspostava njihovih estetikih ideala, ljepote, sklada,
savrenstva umjetnosti, sloboda ovjekova stvaralakog duha. Renesansni se
pisci, umjesto latinskim, slue svojim pukim jezicima, ali nastoje potovati
humanistika mjerila i pravila. Stvoreni su nacionalni jezici i literature na istoj
temeljnoj matici, naslijeu antike i Biblije. Renesansa je europeizirala Europu.
Sredite renesansnoga ivota i umjetnosti bila je Italija kao nasljednica
rimske, pa i helenske civilizacije. Razvili su se bogati gradovi, urbana sredita s
komunalnim ustrojem i kulturnim tenjama. Renesansa je zahvatila mediteranski
obiljeena podruja s jezicima kojima je latinski temelj (talijanski, provansalski, francuski,
katalonski, panjolski, portugalski). Osim dananje Francuske, panjolske i Portugala,
plodno tlo je imala i u Hrvatskoj
iji su gradovi antikoga podrijetla imali svoj
mediteranski lik, obrazovane intelektualce i ustanove javnoga ivota. Djelomino se
humanizam i renesansa ire prema Maarskoj i Poljskoj, te posebno u Engleskoj.
Neto drugaija obiljeja ima renesansa u Njemakoj gdje je utemeljen narodni jezik kao
knjievni medij.
Vidljivo je da je renesansa uglavnom zapadnoeuropska pojava, s najjaim
udjelom kranskih, katolikih zemalja ili prostora. Petrarkizam se irio upravo u
zemljama koje su njegovale kult ene, odnosno kult Majke Boje (gospoja donna, Gospa
Madonna).
Renesansa je oblikovala sve glavne anrove.
LIRIKA: petrarkistika lirika; religiozna, osobito marijanska, lirika; prigodni sastavi,
poslanice, nadgrobnice (epitafi), posvetnice (velikaima, mecenama); bukolika
poezija kao posebna grana arkadijske poezije; zabavna lirika (humoristika, satirika) i
specifina vrsta pokladnih pjesama (maskerate). Sonet je najpovlateniji oblik, a
zbirke posveene jednoj eni, kanconijeri, drale su se vrhuncem pjesnikoga umijea.
EP je kategorija uzvienoga stila i predmeta. Po uzoru na Vergilija nastajali su epovi
biblijskog sadraja (Marulieva Judita) i epovi vitekog sadraja (Ariosto) koji su imali
razgranatu strukturu, uenu kompoziciju i birani oblik (oktava).
DRAMSKE VRSTE. Komediografija je okrenuta antikim uzorima Plautu i Terenciju.

Commedia erudita uena komedija imala je zadanu dramaturgiju (pet inova),

stajae, stalne likove (krtac, komini starac, zaljubljeni mladi, lukavi sluga, obijesna
sluavka, hvalisavi vojnik), jedinstvenu radnju, vrijeme i prostor scenskog zbivanja. Meu
velikane europske komediografije ubraja se i na Marin Dri, osobito s plautovskim
uenim komadima (Skup, Dundo Maroje).
Commedia dell' arte komedija umijea (vjetine, umjenosti) takoer je nastala
u Italiji u 2. pol. 16. st. Jednostavan sadraj glumci su razvijali slobodnim improviziranjem
uz razna umijea pjevanja, plesa, akrobacije, mimike. Postojali su tipizirani likovi Arlekin,
Pantalone...
Pastirske igre (pastorale) bile su jednostavne forme, s antikim asocijacijama.
Renesansna komedija promicala je poruke aktivizma, pobjedu novog mladog
narataja, izrugivala ljudske mane i poroke, kritizirala i oslobaala od predrasuda.
Unaprijedila je i demokratizirala kazalite. Renesansa je dala i kazalinog diva,
Shakespearea.
ROMAN. Tri su tipa romana: viteki, pastirski i pikarski. Viteki roman potjee iz
srednjega vijeka s glavnim likom viteza lutalice, nadmonog i plemenitog junaka.
Pikarski roman razvio se u 15. st. Radnju vode ljudi iz puka. Glavni je lik picaro
(prepredenjak, objeenjak), simpatini varalica, protuha s drutvenoga dna koji se probija
kroz ivot prilagoavajui se i sluei se svim sredstvima. Picaro je antipod (suprotnost)
vitezu.
Pastirski roman nastao je poetkom 16. st. Utemeljitelj mu je Jacobo Sannazaro
(Arcadia,1504.). Drugi je takav roman napisao Hrvat Petar Zorani (Planine). To su bili
tipini ljubavni romani kojih se radnja odvija u izmiljenom svijetu s mnogo
sentimentalizma i idealizma. Zaljubljeni pastiri izraavaju se vrlo otmjeno, petrarkistiki.
Tipino renesansna tema: bijeg izvan zbilje, u idealni krajolik.
Dva romana su sintezu i vrhunac: Cervantesov Don Quijote i Rabelaisov Gargantua i
Pantagruel.
ESEJ. Francuz Michel de Montaigne uveo je novu knjievnu vrstu: esej ili ogled (Eseji,
1580.)
Humanizam i renesansa oznaavaju poetak novoga, modernog doba Europe.
Tada su se odvojile velike europske knjievnosti (talijanska, francuska, engleska).
LODOVICO ARIOSTO (1474.1533.) najvei je pjesnik talijanske renesanse. Pisao je
latinske i talijanske stihove, renesansne komedije i drutvene satire. Najvanije mu je
djelo veliki viteki ep Bijesni Orlando (1516.-1532.) u kojem oivljava fantastini
srednjovjekovni viteki svijet. Ep ima 46 pjevanja, a temeljni je sadraj imaginarna
saracenska opsada Pariza u doba Karla Velikoga. Isprepleu se ljubavna tematika i
pustolovine kranskih i saracenskih vitezova, mata i stvarnost, prolost i sadanjost.
Srednjovjekovni legendarni junaci pretvaraju se u moderne renesansne junake. Djelo
nema ni jednog glavnog junaka, ni jedne glavne radnje, nego opisuje ljubav, gospe,
borbe, vitezove. ivotna radost, fini humor, razumijevanje ovjekove prirode i njegovih
slabosti, pieva osobnost (ironija), suvremeni ideal prirodne jednakosti ljudi, smisao za
prirodu sve je to izraz Ariostove moderne obrade vitekih motiva. Ep je ispjevan u
savrenim stancama (strofama od 8 rimovanih jedanaesteraca). Likovi: Orlando, Angelika,
Medoro, Rinaldo, Astolfo.
FRANCOIS RABELAIS (1494.1553.) prvi je veliki francuski pripovjeda, uz
Montaignea najznaajniji predstavnik francuske renesanse. U mladosti redovnik, zbog
heretikih pogleda bio je prinuen napustiti samostan. Bio je lijenik i znanstvenik.
ivotno mu je djelo Gargantua i Pantagruel (1532.-1564.), fantastino-satirini
roman u 5 knjiga od kojih su najpoznatije dvije (ivot Gargantuin i Herojska djela i prie
velikog Pantagruela). Pisano iz razonode, djelo je isprva zamiljeno kao fantastina
pripovijest o podvizima jedne porodice divova poznate iz srednjovjekovne literature, ali je
postupno preraslo u genijalnu satiru srednjovjekovnih zastarjelih pogleda i institucija i
postalo ogledalom vjere renesansnog ovjeka u mo znanosti i plemenitost ljudske
prirode, kojoj treba omoguiti slobodan razvoj na podruju fizikog i duevnog ivota (tzv.
pantagruelizam).
Rabelaisovo je djelo najprepoznatljivije po bunome smijehu koji je istodobno i
svjetonazor jer je izraz ovjekove radosti, sree, bezbrinosti, ivotnoga optimizma. Satira

je izraz pieve osloboene linosti, njegov individualni protest. Radnja je dijelom

smjetena u Utopiju, a likovi su: Gargantua (otac-div), Pantagruel (sin-div), Gargamela
(majka), Panurg, Ponokrat.
MIGUEL de CERVANTES SAAVEDRA (1547.1616.) najvei je panjolski
pripovjeda. U mladosti je bio vojnik, teko je ranjen u bitki kod Lepanta, zavrio je u
petogodinjem ropstvu u Aliru. U domovini ivi u oskudici, ponovo dospijeva u zatvor, u
kojem zapoinje Don Quijotea. Djelo mu je ve za ivota donijelo ogromnu slavu. Uz 30
drama, napisao je zbirku pripovijedaka Uzorite novele.
Besmrtni roman Bistri vitez don Quijote od Manche (I. dio 1605., II. dio 1615.)
zamiljen je kao satira, parodija vitekih romana, ali je tijekom stvaranja nadrastao
prvotne pieve intencije i postao djelom opeljudske vrijednosti, u kojem u likovima
seoskog plemia Don Quijotea i seljaka Sancha Panse oivljuje vjena dvojba: sukob
izmeu ideala i stvarnosti. Likovi su plastino ocrtani, izraz je stilski iznijansiran, a humor
jednostavan, zdrav i topao. Iz tragine figure Viteza tunog lika izbijaju optimizam i duboki
humanizam. Roman je pisan tehnikom pikarskih romana (nizanje samostalnih pustolovina
vezanih likom glavnog junaka), daje realistiki vjernu sliku raznih drutvenih sredina.
Renesansno je obiljeje Don Quijoteova lika djelatna vjera u sebe, svoju snagu, snagu
ideala i dobra koje na kraju mora pobijediti. Don Quijoteovi porazi pretvaraju se u
pobjedu, borba protiv ideala postaje njihova afirmacija, unitavanje vitekog duha
parodijom njegova himna. Cervantesov roman jedno je od najitanijih i najprevoenijih
djela iza Biblije. Donkihotizam je filozofski pojam simbolike Don Quijoteova lika (VIII.
poglavlje okraj s vjetrenjaama).
Likovi: don Quijote, Sancho Pansa, Dulcinea od Tobosa, Rocinante (kljuse)
WILLIAM SHAKESPEARE (1564.1616.) engleski je pjesnik i dramatiar,
najvei dramski pisac svjetske knjievnosti. Roen je i umro u Stratford-on-Avonu. U
Londonu je ivio kao glumac, redatelj, pisac kazalinih komada, a vjerojatno i suvlasnik
glasovitoga kazalita Globe.
U razdoblju izmeu 1590. i 1611. kad se definitivno povlai iz kazalinoga ivota i vraa u
rodni grad, napisao je 36 ili 37 drama. Shakespeare se nije dao sputati nikakvim
dramaturkim pravilima, ve je saeo iskustva srednjovjekovnoga kolektivnog kazalita s
praksom glumita tzv. elizabetskog doba i s tzv. krvavim tragedijama. Pisao je komade
za publiku svojeg doba i ne slutei da e oni zbog unutarnje dramske snage, psiholoke
razradbe ljudske naravi i osjeaja, zbog likova u kojima se prepoznaje vjeita ovjekova
sudbina ostati zauvijek predmetom divljenja gledatelja i ekspirologa.
Drame se mogu podijeliti na tzv. kraljevske drame ili historije (pisane na teme iz
engleske povijesti od 13. do 16. st.), komedije, tragedije i romantine igre ili idile. Sve su
napisane u stihu bez rime (tzv. blanc verse). To je stih talijanskoga podrijetla koji se
razvio i rairio u renesansi te pod utjecajem Shakespearea i Johna Miltona postao
standardni stih engleske dramske poezije.
Povijesne (kraljevske) drame: Henrik VI., Rikard III., Rikard II., Kralj John, Henrik IV.,
Henrik V., Antonije i Kleopatra, Tit Andronik, Henrik VIII.
Komedije: Komedija zabuna, Ukroena goropadnica, Dva gospodina iz Verone, Izgubljeni
ljubavni trud, Mletaki trgovac, Mnogo vike ni za to, Kako vam drago, Na tri kralja ili kako
hoete, Vesele ene windsorske, San ivanjske (ljetne)noi;
Mrane komedije: Troilo i Kresida, Konac djelo krasi, Mjera za mjeru
Romantine igre (idile): Cymbeline, Zimska pria, Oluja
Tragedije: Romeo i Giulietta, Hamlet, Othello, Kralj Lear, Macbeth, Julije Cezar, Koriolan
Poezija. Soneti su zbirka od 154 soneta od kojih je vei dio posveen prijatelju, a manji
dio Crnoj gospoi. Stvorio je poseban oblik soneta, tzv. Shakespeareov ili elizabetski
sonet koji se sastoji od tri katrena i jednog distiha s rimom abab cdcd efef gg. Poeme:
Venera i Adonis, Silovanje Lukrecije.
Likovi i lokaliteti iz poznatijih Shakespeareovih drama:
San ivanjske noi Puck, Oberon, Titanija, Tezej, Hipolita, Vratilo, Frula, Grbac,
Gladnica; u Ateni.
Oluja Prospero, Caliban, Miranda; na otoku blizu Napulja u Italiji
Romeo i Giulietta likovi iz obitelji Montecchi (Romeo) i Capuletti (Julija); talijanski grad
Verona

Hamlet Hamlet, Ofelija, Klaudije, Gertruda, Polonije, Laert, Horacije, Rosenkrantz,

Guildenstern; danski kraljevski dvorac Elsinor
Othello Othello, Desdemona, Jago; u Mlecima (Venecija) i na Cipru
Kralj Lear britanski kralj Lear, keri Cordelia, Goneril, Regan; Britanija
Macbeth Macbeth, lady Macbeth, kotski kralj Duncan, Macduff, Banquo; kotska
Shakespaeare je teme preuzimao iz raznih izvora: antika povijest,
srednjovjekovne kronike i legende, renesansna novelistika, prianja suvremenika, ali je
svakoj ulio dah stvarnoga ivota.
HRVATSKA RENESANSA
Renesansa u Hrvatskoj javlja se krajem 15. stoljea i traje cijelo 16. st. Razvija se u
gradovima uz more: Dubrovniku, Splitu, Hvaru, Koruli, ibeniku, Zadru, i to zbog
utjecaja Italije, ali i zbog toga to su oni bili poteeni turskih osvajanja (za razliku od
unutranjosti Hrvatske). Najjae sredite knjievnosti i umjetnosti bio je Dubrovnik koji je
sauvao samostalnost i slobodu. Razvijaju se tri osnovne teme: ljubav, domoljublje i
aktualna drutvena stvarnost. Knjievnost je na narodnom jeziku, ali on jo nije
normiran pa pisci piu na idiomima svojih zaviaja. Zastupljene su gotovo sve knjievne
vrste.
EPIKA. U sustavu oblika ep zauzima najvie mjesto. Obrauje religioznobiblijske teme (Maruli, Judita) i povijesne teme (Brne Karnaruti, Vazetje Sigeta
grada). Ep ima jasnu fabulu, brojni su opisi junaka i junakinja, ukraen je brojnim figurama
i ima jedinstven stih: dvostruko rimovani dvanaesterac. Uzor je Vergilijeva Eneida, ali i
srednjovjekovne alegorijske epske vrste (Mavro Vetranovi, Piligrin; Juraj Barakovi,
Vila Slovinka).
Osim tradicionalnih epskih vrsta, pojavljuju se i nove vrste: putopisni spjev Petra
Hektorovia Ribanje i ribarsko prigovaranje. Posebno mjesto u narativnoj (pripovjednoj)
renesansnoj knjievnosti ima pastoralno-idilini i alegorijski roman Petra Zorania
Planine.
U stihovima nastaju i romantine stihovane priice, krae epske pjesme, a u
prozi razne kronike (F. rnko, Podsjedanje i osvajanje Sigeta; Antun Vramec, Kronika).
LIRIKA. Prvi znaajni svjetovni pjesnici javljaju se u Dubrovniku (iko
Meneti, Dore Dri) i piu ljubavnu petrarkistiku liriku: slave ensku ljepotu, pate
zbog neuzvraene ljubavi, ali nadahnjuju se i usmenim narodnim stvaralatvom.
Izraavaju se dvostruko rimovanim dvanaestercem i osmercem (stihom narodne lirske
pjesme). Prvi je sauvani dokument takve izrazito svjetovne lirike dubrovaki lirski
kanconijer Ranjinin zbornik u kojem su sauvane pjesme prvog narataja petrarkistikih
pjesnika.
Krajem 16. st. dubrovaka se i dalmatinska lirika obogauje novim temama i novim
umjetnikim rjeenjima, varirajui petrarkistike postupke i unosei folklorne elemente
(Dinko Ranjina, Dominko Zlatari, Hanibal Luci). Javlja se i anakreontska lirika koja
slavi senzualnu ljubav i ovozemaljske uitke (Dinko Ranjina, Sabo Bobaljevi). Obnovljena
je i antika pastirsko idilina lirika koja velia ivot u prirodi i utopijski san o srei i
blaenu ivotu (Zbornik N. Ranjine, D. Ranjina, S. Bobaljevi i dr.). Bila je popularna i
satirina poezija ( Mavro Vetranovi, M. Maruli). Kao i u talijanskoj, i u hrvatskoj se
knjievnosti njeguje pokladna lirika, lirika vezana za doba karnevala. Bile su to aljive i
raspojasane pjesme namijenjene zabavi puka iji su autori bili iz redova graanskog i
obrtnikog stalea. Pokladnoj poeziji pripadaju i maskerate, pjesme uobliene tako kao
da ih govori neka profesija, pripadnik nekog naroda, proroica ili gatalica, to jest neka
maska, a ne lirski subjekt
(Jeupka Mike Pelegrinovia, Vetranovi, Nikola Naljekovi).
Osim svjetovnih tema, brojne si u religiozne vrste: pjesme Isusu, pjesme
Bogorodici, vjersko pouni epigrami, prepjevi psalama, pjesme s teolokim temama,
moralno poune vrste. esto se religioznost preplitala s refleksivnim vrstama (Marko
Maruli, Mavro Vetranovi).
DRAMA. Najee vrste nastaju po uzoru na antiku: to su komedija i tragedija.
Hrvatska renesansna komedija od antike (Plaut, Terencije) preuzima strukturu,
likove tipove, ali uvodi i brojne inovacije. Takva vrsta, uena ili eruditska komedija,
njegovala se osobito u Dubrovniku, a glavni su joj predstavnici Nikola Naljekovi i Marin
Dri (Skup, Dundo Maroje, Tripe de Utole, Arkulin). Obnavlja se i tragedija po uzoru

10

na antiku. Brojni su prijevodi prerade klasinih djela (Drieva Hekuba prema

Euripidu i Dolceu, Zlatarieva Elektra prema Sofoklu).
Tada se rodila u drama u suvremenom smislu to je Robinja Hanibala Lucia,
prva hrvatska svjetovna drama.
Pastirsko idilini svjetovi pojavljuju se u kraim oblicima tzv. pastirske ekloge
(Dore Dri, Radmio i Ljubmir) i u razvedenim pastoralnim dramama, pastoralnim
igrama (N. Naljekovi; Zlatariev prijevod Tassove pastorale Aminta s naslovom
Ljubmir). Marin Dri u svojim pastoralama (Tirena, Venere i Adon, Griula) preplee
elemente pastoralne idile s elementima seljake lakrdije.
Vrhunsko djelo hrvatske komediografije je pokladna, pirna komedijica Novela od
Stanca.
Srednjovjekovnoga je podrijetla farsa (N. Naljekovi) koja prikazuje banalnosti
graanskoga ivota na komian i smijean nain.
Na srednjovjekovne se oblike nastavljaju i crkvena prikazanja, mahom s religiozno
biblijskom tematikom (M. Vetranovi, Uskrsnue Isukrstovo, Od poroda Jezusova, Kako
bratja prodae Jozefa, Posvetilite Abramovo). Mavro Vetranovi pie jo i biblijsku
dramu (Suzana ista) i mitoloke drame (Orfeo, Dijana).
MARKO MARULI (1450.1524.) smatra se ocem hrvatske knjievnosti. Uz
bogat humanistiki opus na latinskom jeziku, na hrvatskom jeziku pie svoje najznaajnije
djelo.
Ep Judita napisan je 1501., a objavljen 1521. u Veneciji. Maruli obrauje
starozavjetnu priu o hrabroj i lijepoj udovici Juditi koja je svojom hrabrou spasila rodni
grad Betuliju od Holofernove vojske. Maruli je idejom spaavanja grada htio u svojim
sugraanima potaknuti nadu u spas u trenutku kad su Turci ve u splitskom zaleu. Ep se
sastoji od 6 pjevanja (6 libara) u dvostruko rimovanim dvanaestercima. Jezik Judite je
splitska akavtina Marulieva doba. U podnaslovu djela Maruli naglaava da je u versih
harvacki sloena.
Molitva suprotiva Turkom je pjesma u kojoj Maruli moli Boga za pomo protiv
turskih osvajaa. Napisana je ekspresivnim stilom biblijskih psalama.
Tuenje grada Hjeruzolima je pjesma inspirirana biblijskim tualjkama; moli
papu da okupi gospodu krstjansku i spasi grad od pogana.
Suzana je religiozna poema u dvostruko rimovanim dvanaestercima, obrada
starozavjetne prie o istoj Joakimovoj eni Suzani.
IKO MENETI (1457.1527.) jedan je od prvih hrvatskih petrarkista. Potjee iz
bogate dubrovake plemike obitelji. Pjesme mu se nalaze u Zborniku Nike Ranjine.
Njegove najpoznatije pjesme su Blaeni as i hip (parafraza i preradba Petrarkina
soneta) i Prvi pogled. Najee teme su ljubav i ljepota drage, a stih dvostruko rimovani
dvanaesterac.
DORE DRI (1461.1501.) rodio se u Dubrovniku u graanskoj obitelji. Stric je
komediografa Marina Dria. Uz Menetia ini dvojac naih prvih ljubavnih pjesnika
petrarkista. Njegove uglavnom ljubavne pjesme sauvane su u Zborniku Nike Ranjine, a
napisao je i prvu pastoralu Radmio i Ljubmir te se smatra zaetnikom hrvatskog
petrarkizma i pastoralnog pjesnitva.
Pjesme: Grem si, grem, Draa je od zlata.
Zbornik Nike Ranjine najstariji je lirski zbornik hrvatske svjetovne lirike.
Zapisiva je dubrovaki plemi Nika Ranjina koji je jo od djetinjstva poeo zapisivati
pjesme. U zborniku se nalazi 820 pjesama D. Dria, . Menetia i drugih danas
nepoznatih pjesnika.
Pjesme: Odiljam se, Leute moj mili, Djevojka hodi po zelenoj travi.
HANIBAL LUCI (1458.1553.) pjesnik je i dramatiar s otoka Hvara. Potjee iz
veoma ugledne hvarske plemike obitelji. Bio je izuzetan poznavatelj knjievnosti. Lirska
zbirka Skladanja izvrsnih pisam razlicih sastoji se od dvadesetak pjesama o ljubavi prema
eni i njezinoj ljepoti koje su remek-djela nae lirike, a na tragu su Petrarke i nae usmene
ljubavne poezije.
Pjesmom Jur nijedna na svit vila opisuje ljepotu svoje drage biranim leksikom u
osmerakim oktavama. Moli Boga da sauva djevojinu ljepotu od starenja i posredno
izraava samosvijest da e biti ovjekovjeena zahvaljujui njegovoj neprolaznoj umjetnini.
Drama Robinja prva je svjetovna drama na hrvatskom jeziku. Ima tri ina, stih je
dvostruko rimovani dvanaesterac. To je prvo hrvatsko djelo u kojem se susreu hrvatski

11

jug i hrvatski sjever: lijepu Robinju u gusarskom zarobljenitvu u Dubrovniku pronalazi

njezin bivi udvara (sa sjevera) ban Derenin.
MAVRO VETRANOVI (1483.1576.) dubrovaki je pjesnik graanskoga
podrijetla. Vei dio ivota proveo je u samostanskome miru Dubrovake Republike (Mljet i
manji otoci). Jedan je od najplodnijih renesansnih pjesnika. Okuao se u brojnim vrstama:
religiozno-refleksivna lirika, moralno-politika satirika poezija, maskerate, crkvena
prikazanja, mitoloki i biblijski dramski prizori.
Posvetilite Abramovo je religiozno prikazanje, Orfeo je mitoloka drama,
Piligrin je nedovreni religiozno-alegorijski spjev o fantastinom putovanju nesretnoga
Piligrina,
a Pjesanca u pomo poetam svojevrsni je kredo renesansnoga umjetnika koji eli
potpunu slobodu stvaranja, podreenu jedino pjesnikom nadahnuu.
BRNE KARNARUTI (1520.1572.) potjee iz stare zadarske plemike obitelji.
Opus mu je nevelik. Slobodno je obradio Ovidijevu metamorfozu o Piramu i Tizbi.
Vazetje Sigeta grada (Mleci,1584.) prvi je hrvatski povijesni ep koji opisuje bitku
i traginu pogibiju Nikole ubia Zrinskog i hrabrih branitelja Sigeta (1566.). Sastoji se od
4 dijela s malo vie od 1000 dvostruko rimovanih dvanaesteraca. Povijesna zbivanja,
opsadu i pobjedu Turaka, pisac tumai kransko-moralistiki: kao kaznu za kranske
grijehe.
PETAR ZORANI (1508.1543?1569?) rodom je iz Zadra. Napisao je prvi
hrvatski roman u stihu i prozi Planine, 1536. Pripovijeda o putovanju pastira Zorana,
zapravo samoga pisca, po njegovu zaviaju zadarskoj okolici, te slavi i velia ljepotu
rodnoga kraja. Uzor mu je Sannazzarova Arcadia, a uoljiv je i utjecaj Danteov (vila Milost,
paklena vrata) kao i Ovidijev (umetnute metamorfozne prie). Motivi su: domoljubni,
pastoralni, te alegorijski a izrazitim kransko teolokim znaenjem. Pjesnik u
predgovoru objanjava da je htio pisati o ljubavi, ali ga vila koja simbolizira napaenu
Hrvatsku upozorava na teke prilike u domovini. Kori suvremenike da zapostavljaju
hrvatski jezik (koji je popuren latinskim i talijanskim jezikom) i tuguje zbog rasute
baine. Putujui planinama, susree mnoge pastire, vile i stie do Perivoja od Slave u
kojem susree vile Latinku, Grkinju, Kaldejku i Hrvaticu, koje su alegorije kulture i
umjetnosti tih naroda (Hrvatica nosi slabane plodove).
PETAR HEKTOROVI (1487.1572.) roen je na Hvaru u plemikoj obitelji. U
Hvaru i Starom Gradu proveo je gotovo cijeli ivot. Pisao je pjesnike poslanice, dopisujui
se s brojnim prijateljima i knjievnicima. Svoje najvanije djelo Ribanje i ribarsko
prigovaranje objavio je 1568. u Veneciji. To je poslanica-putopis (i ribarska ekloga) koja
ima tri dijela. Opisano je trodnevno pjesnikovo putovanje od Hvara do Braa i olte u
drutvu dvojice hvarskih ribara Paskoja Debelje i Nikole Zeta. Putovanje je realistiki i
dokumentaristiki prikazano, pjesnik se divi ljepoti zaviaja te esto citira mudre i
duhovite razgovore priprostih ribara. Zabiljeio je tekst i note dviju bugartica koje su
ribari pjevali: baladu o Marku Kraljeviu i bratu mu Andrijau, bugarticu o Radoslavu
Siverincu i tri kratke zdravice.
MIKA PELEGRINOVI (1500.1562.) roen je i ivio u Hvaru. Autor je
maskerate Jeupka (koja je dugo vremena bila pripisivana Andriji ubranoviu).
Oblikovana je kao pjesma koju govori Ciganka, a sastoji se od 6 pjevanja ili srea, u
osmerakim katrenima. Ciganka peterim gospoama govori o budunosti, a najvie o
srei u ljubavi. U estoj srei maska s Cigankina lica pada i otkriva se pjesnik koji se na
petrarkistiki nain obraa svojoj dragoj molei je za ljubav. Popularnost ove maskerate
irila se cijelom istonom obalom Jadrana, a brojni su je pjesnici oponaali ili citirali
poznate stihove: Vene, ezne, gasne, blidi,/ sahne, gine, kopni, taje/ i trudei vik ne
staje, / da svuda te slidom slidi.
MARIN DRI, Vidra (1508.1567.) roen je u puanskoj obitelji u Dubrovniku.
U Dubrovniku je bio orgulja stolne crkve, a u Sieni sedam godina studira i upoznaje se s
talijanskom komediografijom. Izabran je za vicerektora sienskoga sveuilita, a po
povratku u Dubrovnik upoznaje austrijskoga grofa Rogendorfa s kojim provodi dvije
godine putujui u Be i Carigrad. Godine 1548. Pomet druina izvodi njegovu komediju
Pomet koji je tekst u meuvremenu izgubljen. Sljedee godine izvedena je Tirena, a u
iduih deset i sva ostala djela. G. 1562. naputa Dubrovnik, a 1566. u Firenzi pie
urotnika pisma toskanskom vladaru Cosimu de Mediciju pozivajui ga da svrgne vlast
dubrovake vlastele. Posljednjih pet godina ivi u Veneciji gdje je i pokopan u bazilici Sv.
Ivana i Pavla.

12

Zapoeo je kao ljubavni pjesnik u duhu petrarkizma, ali se uskoro sasvim posvetio
drami. Okuao se u svim dramskim vrstama: komediji, pokladnoj igri, pastorali i
komediji.
Djela: Pomet (komedija), Tirena (pastirska igra), Novela od Stanca (komedija),
Pjesni ujedno stavljeni s mnozim druzim lijepim stvarmi (lirske pjesme), Dundo Maroje
(komedija), Pjerin (pastirska igra), Tripe de Utole (komedija), Arkulin (komedija), Skup
(komedija), Griula (pastirska igra), Hekuba (tragedija)
Novela od Stanca je kratka jednoinka, mala komedija pokladnoga karaktera u
dvanaesterakim stihovima. Dramsku alu u karnevalskoj noi izvode obijesni dubrovaki
mladii izvrgavajui smijehu i poruzi Stanca, seljaka s rijeke Pive. Dri suprotstavlja dva
svijeta, dva mentaliteta, dva jezika: selo i grad, starost i mladost, konzervativno i
moderno, vlaki i urbani govor, praznovjerje i superioran, oslobaajui humor,
ogranienost i slobodu. Likovi: Stanac i mladii Divo, Vlaho, Miho, makare
Dundo Maroje, komedija karaktera i komedija intrige koje se radnja temelji na
sukobu oca, dunda Maroja i njegova rastrona sina Mara. Zaplet zapoinje u trenutku kad
stari Dubrovanin dolazi u Rim obraunati se sa sinom koji sav kapital troi na kurtizanu
Lauru. U zapletu radnje glavnu ulogu ima Pomet, sluga Nijemca Uga Tudeka,
samouvjereni, inteligentni i samosvjesni renesansni junak koji za svoju sreu i osobni
probitak upravlja likovima i njihovim sudbinama.
Komedija ima dva prologa: Prolog Dugog Nosa (negromant-arobnjak govori o ljudima
nahvao - loim, naopakim, pokvarenim i ljudima nazbilj - razumnim, dobrim i
potenim) i autorski prolog.
Likovi: dundo Maroje, Bokilo, Maro, Popiva, Laura, Petrunjela, Pomet, Ugo Tudeak, Pera
Skup je komedija za koju Dri kae da je sva ukradena iz njekog libra starijeg
neg je staros iz Plauta. Predgovor obiluje vanim podacima o kulturnom ivotu
Dubrovnika 16. st., a komediju je izvodila Drieva dramska druina Njarnjasi. krti starac
Skup pronaao je tezoro (blago), up s novcem, pa stalno ivi u strahu za nj. Krajnje
sumnjiav, ljuti mizantrop (ovjekomrzac), svima zagorava ivot: keri Andrijani koju eli
bez miraza udati za starca, sluavki Varivi, mladom Kamilu koji je u ljubavi s Andrijanom,
ali im na putu stoji stareva krtost. Likovi dosjetljivih slugu, koji su izvor veselog i vedrog
pukog smijeha, svojim mladim gospodarima utiru put do sree.
Likovi: Skup, Andrijana, Kamilo, Variva, Gruba
BAROK
Barok je stil u knjievnosti, glazbi, slikarstvu, kiparstvu i graditeljstvu u 17.
stoljeu.
Renesansni racionalizam zamjenjuju neprirodnost i pretjerana kienost. Javio se u
Italiji, panjolskoj i drugim katolikim zemljama zahvaenim protureformacijom
ili pokretom katolike obnove. Visokoobrazovani i motivirani, isusovci su se brzo
proirili u Italiji, panjolskoj, Portugalu, Njemakoj, Hrvatskoj te drugdje u Europi.
Glavne znaajke: bogata kienost, majstorsko umijee gomilanja ukrasa,
poboni naglasci, eksperimentiranje oblicima i zvukovima, razigrana
duhovitost, raskona i neobina metaforika.
Naziv MANIRIZAM oznaava stil u kojem su posebno naglaena formalna obiljeja
i esto se smatra stilskom oznakom cijeloga baroka. Najee se smatra pokuajem
da se uspostavi naglaeno neprirodan nain izraavanja kao umjetnika konvencija.
Prema imenima autora, naziva se u Italiji jo i marinizam (G. Marino), u panjolskoj
gongorizam (Luis de Gongora), a u Francuskoj precioznost prema likovima iz
Moliereovih komedija Precioze i Uene ene, u kojima se autor izruguje maniri neprirodno
kienog naina izraavanja.
Najpopularnija barokna stilska figura je koneto (concetto) koja se temelji na vjetini
pronalaenja slinosti izmeu naizgled potpuno razliitih pojava i predmeta. Stvara dojam
pretjeranosti, ali i za koneto bitnog duhovitosti. Najei oblici koneta su: antiteza,
paradoks i hiperbola.
Kljuna imena barok je dao uglavnom u mediteranskim zemljama.
Talijanski barok obiljeavaju Torquatto Tasso i Giambatttista Marino.
panjolski barok zlatno je doba panjolske knjievnosti: Luis de Gongora, Lope de
Vega, Calderon de la Barca i Tirso de Molina.

13

LUIS de GONGORA y Argote (1561.1627.) najvei je panjolski barokni pjesnik.

Usavrio je izraz romanci, ali i stvara vlastiti izraz smione metaforike, pun mitoloke
simbolike, nepristupaan nedovoljno obrazovanu itatelju. Smatra se jednim od glavnih
predstavnika kulteranizma (culto: uen; stil u kojem dominira uporaba uenih i
novostvorenih rijei), pravca koji je po njegovim epigonima nazvan i gongorizam. Kao
pretea hermetizma, utjecao je na modernu poeziju 20. stoljea.
Pjesme: Sat na zvoniku, Pjeani sat, Na grobu vojvotkinje od Lerme
Poeme: Samoa, Polifem i Galatea
GIAMBATTISTA MARINO (1569.1625.) talijanski je barokni pjesnik, zaetnik pravca
koji je po njemu prozvan marinizma. Napisao je nekoliko tisua stihova i mitoloki spjev
od 45.000 stihova Adonis. Poezijom eli zapanjiti itatelja: bogatom fantazijom, izvrsnom
versifikacijom, neobinim metaforama i zvunim efektima, virtuoznim stilom. Pjesme:
Pjeva, Ljudski ivot
CALDERON de la BARCA (1600.1681.) najvei je dramatiar panjolskoga
baroka i posljednji veliki pisac zlatnoga vijeka panjolske knjievnosti u 16. i 17. st.
Napisao je oko 200 drama od kojih su 80 kratka crkvena prikazanja u jednom inu.
Najpoznatije svjetovne drame i danas se s uspjehom izvode: ivot je san i Zalamejski
sudac.
ivot je san neobina je i duboka drama o kraljeviu Sigizmundu kojega otac,
poljski kralj Bazilije, uplaen proroanstvom da e mu sin biti zlotvor i tiranin, odmah
nakon roenja dade zatvoriti u samotnu kulu. Dijete odrasta u divljini i okovima. Prije
odluke o razbatinjenju, otac ga jo jednom iskuava te ga uspavana prebacuje u dvorac
u kojem mu prividno predaje svu vlast. Navikao samo na okrutnost, Sigizmund pokazuje
stvarno tiransku ud, nato ga otac, omamljena, vraa u njegovu tamnicu, gdje se mladi
sutradan budi u nedoumici to je san, a to java: O, malen je dar nam dan,/ jer sav ivot
to je san,/ a san su i sami snovi. Snagom volje i razuma postaje plemenitim i pravednim.
TORQUATO TASSO (1544.1595.) talijanski je pjesnik kasne renesanse. Pretjerano
njean i osjeajan, razapet izmeu renesansnog slobodoumlja i morala protureformacije,
nesretan i neshvaen, neko vrijeme podlijee maniji proganjanja, te pomraena uma luta
Italijom i provodi godine zatoen u ludnici, odnosno tamnici u Ferrari. Napisao je preko
2000 pjesama, brojne dijaloge, najbolju talijansku pastirsku igru Aminta, a vrhunsko mu
je ostvarenje ep u 20 pjevanja Osloboeni Jeruzalem, ispjevan u stancama. Na
religiozno-povijesnoj tematskoj podlozi opsade i osvajanja Jeruzalema u prvom kriarskom
ratu, Tasso razvija bogatu radnju u kojoj se prepleu fantastika i realnost, putenost i
vjerski zanos. Unato izvrsnim opisima bitaka, najljepe je stihove dao u ljubavnim
scenama i idilinim prizorima. Napadnut od crkve da je u djelu previe ljubavi i magije,
prepravlja spjev u mnogo slabiji Osvojeni Jeruzalem.
Utjecao je i na hrvatsku knjievnost: nekoliko je pjesama posvetio Cvijeti Zuzori,
Dominko Zlatari preveo je njegovu Amintu (Ljubmir, 1580.) prije nego to je djelo izdano
u originalu, a Gunduli se pri pisanju Osmana nadahnuo Osloboenim Jeruzalemom.
Barokni ep vergilijanskog tipa morao je biti religiozno ispravan, instruktivan
(a ne u prvom redu zabavan), s jasnim tezama. Tema je morala biti aktualna i nacionalna,
a struktura vrsta, bez odlaska u bezbrojne epizode (kao u romantinim vitekim
epopejama).
Stanca (ottava rima) tipina je strofa talijanskoga epa 15. i 16. st. koja se
proirila Europom zahvaljujui Ariostu i Tassu. U hrvatskoj se knjievnosti javlja u 19. st. i
to vie u lirici. Stanca je osmerostih sastavljen od jedanaesteraca, s rimom abababcc.
PISCI RENESANSE I BAROKA: Lorenzo de' Medici, Niccollo Machiavelli, Lodovico
Ariosto, Torquatto Tasso, Giambattista Marino, Francois Rabelais, Pierre de
Ronsard, Michel de Montaigne, Jan Kochanovski, Luis de Camoes, Miguel de
Cervantes, Lope de Vega, Luis de Gongora, Pedro Calderon de la Barca, William
Shakespeare, John Milton
BAROK U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI
Hrvatski knjievni barok traje od prvih desetljea 17. st. do druge polovice
18. st., a glavno mu je obiljeje mnogocentrinost knjievnog ivota. Knjievnost se
odvijala u manjim regionalnim krugovima. vrsto je vezana za protureformaciju
(katoliku obnovu) kojom se nastoji suzbiti protestantizam.

14

Protestantizam (ili reformacija) je ionako u Hrvatskoj imao slab odjek, tek

poneto u Istri, Kvarneru, zadarskom otoju i Poljikoj Republici. Duhovni zaetnik
hrvatske reformacije bio je Petar Pavao Vergerije. On je utemeljitelj hrvatske
tiskare u Urachu kod Tubingena (u kojoj je tiskano oko 25 hrvatskih knjiga). Vanu ulogu
u protestantskom pokretu imao je Matija Vlai Ilirik koji nije djelovao u hrvatskim
okvirima. Protestantizam je zanimljiv zato to je nakratko oivio hrvatsku glagoljaku
tradiciju te stoga to je glagolja Stjepan Konzul Istranin jedan od prvih boraca za
ujedinjenje hrvatskoga knjievnog jezika.
Kao otpor protestantima (reformatorima) osnovan je protureformacijski
isusovaki red koji u kolama koje otvara iri duh katolike obnove. Prve isusovake
kole osnovane su u Dubrovniku (1604.),Varadinu, Poegi, Zagrebu (1607.).
Knjievni jezik takoer je nejedinstven i prilagoen govorima regija. Djela se
razlikuju po temama, vrstama, pa ak i po namjeni: u Dubrovniku npr. nastaju djela
s naglaenim umjetnikim karakterom, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u Slavoniji uglavnom
nastaju tekstovi namijenjeni vjerskoj pouci ili kranskom obredu. Premda se regije
razlikuju po stupnju civilizacijskoga razvoja, po posebnosti politikoga stanja i
drutvenoga ivota, ipak, dolazi do odreene razmjene knjievnih utjecaja.
Hrvatski je barok nastajao i razvijao se u etiri regionalna knjievna kruga:
1. Dubrovnik je glavni i najplodonosniji. Knjievnost se naslanja na bogatu
renesansnu tradiciju 16. st., ali se u 17. st. javlja novi narataj pisaca plemikoga
podrijetla na ijem je elu Ivan Gunduli. Renesansni svjetonazor sukobljava se s novim
opim duhom katolike obnove.
2. Dubrovniku je najslinija Dalmacija s kojom nije bio u politikom zajednitvu,
ali dubrovaki pisci kao Gunduli i urevi bili su uzor dalmatinskim piscima, a jezik
dubrovakih pisaca tokavski govor sa sve izrazitijim ijekavskim izgovorom jata poeo je utjecati na akavske pisce u Dalmaciji.
3. Knjievnost habsburke ili Banske Hrvatske dijeli se u dvije zasebne struje:
jedna, preteno svjetovna, pripada dvorskom ambijentu ozaljskog knjievnog kruga
oko Petra Zrinskoga, s osobitim jezinim hibridom akavice i kajkavice, a druga, na istom
prostoru, pripada iskljuivo nabonoj knjievnosti na kajkavskom jeziku stvaranoj u
kurijama i samostanima.
4. etvrtu sredinu predstavlja Slavonija koja je nakon 1700. g., kad je napokon
osloboena od Turaka, doivjela i mali kulturni procvat.
Ta etiri kruga ine dalmatinsko-dubrovaka skupina pisaca (Gunduli, Palmoti,
Vui, urevi), ozaljski krug pisaca (Zrinski, Frankopan, Katarina Zrinski, Belostenec),
kajkavski krug (Habdeli) i slavonski krug (Kanili).
U 17. st. pojavljuju se jezikoslovna djela (prve gramatike i rjenici) Bartol
Kai, Jakov Mikalja. Leksikograf i pisac Pavao Ritter Vitezovi napisao je latinskohrvatski rjenik. Teio je hibridnom jezinom tipu, pretea je Gajeve grafijske reforme.
Godine 1694. osniva prvu tiskaru u Zagrebu. Bavio se knjievnou (Odiljenje sigetsko) i
povijeu (Kronika, Croatia rediviva).
Pokret katolike obnove iri pismenost i knjievnost i na podrujima gdje dotad
knjievno stvaralatvo nije zabiljeeno kajkavska Hrvatska potkraj 16. i poetkom 17.
st. osnivanjem kola i visokokolskih ustanova doivljava poetke pisane knjievnosti.
Zaetnici pismenosti na kajkavskom jeziku su Juraj Habdeli i Ivan
Belostenec, a najinteresantiji pisci su Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Katarina
Zrinska (tzv. ozaljski krug) i Pavao Ritter Vitezovi.
LIRIKA. Baroka je bilo u svih hrvatskih pisaca, od Dubrovnika do Zagreba i
Poege.
Najplodniji je u Dubrovniku i to u lirskom pjesnitvu. Prvi i najznaajniji je Divo Buni
Vui s lirskom zbirkom Plandovanja. Prevladavaju svjetovni, ljubavni motivi, postoje jo
veze s petrarkizmom, ali barokna je iznimno bogata figuracija. Nakon njega, osim neto
prigodnih Gundulievih stihova, dugo nije bilo lirike. Tek krajem 17. st. pojavljuje se plodni
i mnogostrani Ignjat urevi.
EPIKA. Tradiciju baroknoga epa utemelji je Ivan Gunduli svojim Osmanom, a
slijede ga: Jaketa Palmoti Dionori (Dubrovnik ponovljen), Korulanin Ivan Kanaveli
(Sveti Ivan biskup trogirski i Kralj Koloman) i Vianin Andrija Vitalji (Ostan Boje ljubavi).
DRAMA. Nakon 1600. dolazi do plodnog razvoja drame, osobito u Dubrovniku.
Zavladala je moda stihovanih tragikomedija s burnim i sloenim zapletima, ali sa
sretnim zavretkom(mladi Gunduli i Junije Palmoti). Takve se drame temelje na

15

libretima talijanske barokne opere, s mitolokim i kvazipovijesnim temama. Potkraj 17. st.
prevladavaju prozne komedije na koje, sa zakanjenjem, utjee talijanska commedia
dell' arte.
Barokna knjievnost u Banskoj Hrvatskoj i Slavoniji doima se siromanom
u odnosu na dalmatinski i, u mnogo veoj mjeri, na dubrovaki barok. Pojavljuju se djela
uporabne vrijednosti, najee vjersko-prosvjetne ili liturgijske funkcije. Najvanije su
iznimke: ep Petra Zrinskoga Obsida sigetska (prijevod maarskoga epa Obsidio
szigetiana Nikole Zrinskoga, Petrova brata) i lirika Frana Krste Frankopana u zbirci
Gartlic za as kratiti.
Na kajkavskom knjievnom jeziku istie se proza zagrebakoga isusovca Jurja
Habdelia.
U slavonskoj regiji barok je zamjetan tek sredinom 18. st. u djelima poekoga
isusovca Antuna Kanilia.
Lirsko, epsko i dramsko pjesnitvo junohrvatskih baroknih pjesnika
svjetovne je tematike. Religiozne teme pojavljuju se u dvjema specijaliziranim
pjesnikim vrstama:
u prepjevima psalama (Buni, Gunduli, Vitalji i urevi) i u tzv. religioznim
poemama.
Religiozne poeme ili plaevi su ovee pjesme s kratkim pripovjedaevim uvodom i
dugim ispovjedno-pokornikim monolozima kakva uzorna pokajnika. Tematski su oskudni,
ali s brojnim stilskim figurama, osobito zasnovanim na relaciji suprotnosti (antiteza,
oksimoron) to je u skladu s dramatinom razapetou izmeu dobra i zla, grijeha i
iskupljenja. Prvu religioznu poemu, koja je postala uzorom nasljedovateljima, napisao je
Ivan Gunduli (Suze sina razmetnoga), a slijedili su ga Ivan Buni (Mandaljena
pokornica), Ignjat urevi (Uzdasi Mandalijene pokornice) i Antun Kanili (Sveta
Roalija).
Kominu baroknu poemu, parodiju, napisao je Ignjat urevi (Suze Marunkove).
IVAN GUNDULI (1589.1638.) roen je u Dubrovniku u plemikoj obitelji. Obavljao
je visoke dravne dunosti. Odgojen je u duhu katolike obnove. Pokopan je u franjevakoj
crkvi u Dubrovniku. Spada u red najveih hrvatskih pjesnika, a svojim je idejama
(domoljubljem i slavizmom), temama i stilom snano djelovao na pjesnike hrvatskoga
preporoda u 19. st. U mladosti je pisao ljubavne pjesme i preraivao talijanske
mitoloke drame. Od deset, sauvane su etiri: Arijadna, Prozerpina ugrabljena,
Dijana, Armida. Njegovo prvo tiskano djelo su prepjevi sedam pokornikih psalama
Pjesni pokorne kralja Davida, Rim, 1621.
Suze sina razmetnoga, religioznu poemu u kojoj je progovorio o problemu
ljudskoga grijeha i Bojeg oprosta, objavio je u Veneciji 1622. g. Temelji se na prii o
izgubljenu sinu iz Evanelja po Luki. Poema ima tri dijela (plaa): Sagrjeenje, Spoznanje,
Skruenje.
Dubravka je pastoralna igra s elementima melodrame iz 1628. (Melodrama je
sentimentalna drama u kojoj glazba neprekidno, ili na vanijim mjestima, prati govor
glumaca.) Radnjom je smjetena u Dubravu, idealnu dravu, koja svake godine slavi dan
slobode i vjenanje najljepega para. Te su godine to trebali biti Dubravka i Miljenko. No,
stari, runi ali bogati Grdan potkupio je suce koji su Dubravku dosudili njemu. Nakon ope
uzbune i intervencije boga Lera, sve sretno zavrava. Vaan lik je starac Ljubdrag koji
predstavlja savjest Dubrave i nositelj je pievih pogleda na dravu, drutvo i slobodu
(ideja slobodne drave u kojoj vladaju plemeniti vlastela, a ne bogato graanstvo i
korupcija). Na kraju zbor pastira pjeva himnu slobodi: O lijepa, o draga, o slatka slobodo, /
dar u kom sva blaga Vinji nam Bog je do
Osman je povijesni ep koji se sastoji od 20 pjevanja (nedostaje 14. i 15. koje je
1844. nadopisao Ivan Maurani) pisanih u osmercima. Radnja je vezana uz lik mladog
turskog sultana Osmana II. i njegov nasilni dolazak na vlast, te poraz u sukobu s poljskom
vojskom kraljevia Vladislava kod Hoima 1621. i njegovo svrgnue godinu dana poslije.
Gunduli u tome vidi poetak pada turske moi: Kolo srie uokoli/ vrtei se ne pristaje,/
Tko bi gori,/ sad je doli,/ a tko doli,/ gori ustaje. Slika svijeta temelji se na antitezi
(kranstvo-islam, sloboda- ropstvo, veliki osvajai nekad i sad, dobro i zlo, uspon i
pad). Oit je i utjecaj T. Tassa i usmene narodne tradicije.
Likovi: Osman, Vladislav, Kazlar-aga, Ali-paa; junakinje: Sokolica, Krunoslava, Sunanica.

16

IVAN BUNI VUI (1592.1658.) dubrovaki je plemi koji je ak pet puta bio
knezom Republike. Jedan je od najboljih hrvatskih lirika uope. Lirska zbirka Plandovanja
o ljubavi pjeva u petrarkistikoj maniri, ali izravno i otvoreno. Stil je kien, birane
elokvencije, s bogatim metaforama, refleksijama o prolaznosti i zvukovnim efektima.
Pjesme: Nemoj, nemoj, ma ljubice, Slatka duo mom ivotu, Vrhu smrti.
Mandalijena pokornica (Mleci, 1603.) religiozna je poema o sagrjeenju i
preobraenju. Ima tri pjevanja (cviljenja) u osmerakim stihovima.
JUNIJE PALMOTI (1607.1657.) bio je ugledan dubrovaki plemi. Pisao je
prigodne pjesme, satire, neke nabone pjesme, ali je najpoznatiji kao pisac melodrama.
Pavlimir je domoljubna drama. Iz Ljetopisa popa Dukljanina dramatizirao je
legendu o kralju Pavlimiru, unuku prognanog kralja Radislava koji se vraa iz Rima,
tobonjem osnivau Dubrovnika.Tema je ljubav prema slobodi i rodnome gradu. Likovi:
Pavlimir, pastiri, pastirice, poboni pustinjak Sr i njegova neakinja Margarita,
Pavlimirova zarunica.
IGNJAT UREVI (1657.1737.) iz imune je dubrovake obitelji. kolovao se
kod isusovaca, kao isusovac ivio je u Italiji, a nakon prijelaza k benediktincima vraa se u
Dubrovnik. Napisao je vie stotina lirskih pjesama (rukopisna zbirka Pjesni razlike). Preveo
je kompletan psaltir (150 psalama), Psaltijer slovinski. Pjevao je i na latinskome.
Religiozna poema Uzdasi Mandalijene pokornice barokne je figuracije, prevelika
opsega. Najbolje su mu ljubavne pjesme i komina barokna poema Suze Marunkove u
kojoj ismijava Mljeane (Mljet!), a u jasnim aluzijama pjeva o veoma konkretnoj enji
seljaka Marunka ueena u ljubavi za Pavicom babopoljskom.
FRAN KRSTO FRANKOPAN (1643.1671.) plemi, vojskovoa i pisac iz stare
hrvatske obitelji. Veoma obrazovan (ne zna se gdje, ali je solidno znao pet jezika). Zbog
urote protiv bekog centralizma, a za hrvatsku neovisnost, pogubljen je u Bekom Novom
Mjestu zajedno sa svojim zetom, banom Petrom Zrinskim. U tamnici u Beu, mladi u tuzi
pie stihove, prvi u hrvatskoj knjievnosti prevodi (ulomak) Molierea (Georges Dandin kao
Jarne bogati). U zatoenitvu nastaje i njegovo glavno djelo, zbirka ljubavne lirike i tualjki
o nesretnoj sudbini Gartlic za as kratiti. Iz pjesme Pozvanje na vojsku najpoznatiji je
Frankopanov stih: Navik on ivi ki zgine poteno.
Ostala djela: Dijake junake, Zganke za vrime skratiti, pjesme, zagonetke, Sentencije
svakojake, poslovice, Pobone pjesme. Pie posebnim jezikom: akavskim govorom s
estim kajkavskim i povremenim tokavskim elementima. Pjesme: Pozvanje na vojsku,
Napojnice pri stolu, lovistvo zove se prava lipota, Cvitja razmilenje i alosno
protuenje.
Pavlinski zbornik rukopisni je zbornik kajkavskih liturgijskih tekstova i crkvenih
pjesama.Vjerojatni su mu autori lepoglavski pavlini. Dovren je 1644.
ANA KATARINA ZRINSKA (1625.?1673.) sestra je F. K. Frankopana, a od 1641.
ena Petra Zrinskoga. Bila je solidno obrazovana. Nakon mueve smrti liena je svih
dobara, a umire u jednom samostanu u Grazu. G. 1661. objavila je Putni tovaru (Putni
prijatelj/drug, Suputnik) s molitvama i prepjevima psalama, vjerojatno preveden s
njemakoga. Molitve su u prozi. U predgovoru je Katarinina izvorna pjesma Vsakomu
onomu, ki tal bude ove knjiice.
JURAJ HABDELI (1609.1678.) podrijetlom je iz turopoljske obitelji, kao isusovac
zavrio je studij filozofije, a ponajvie je djelovao u isusovakom kolegiju u Zagrebu gdje
je i umro. Bio je leksikograf (latinsko-hrvatski rjenik Dikcionar ili rei slovenske,
1670.). Glavna su mu djela dvije nabone knjige, zbornici razliitih tekstova: Zrcalo
Marijansko, Graz, 1662. i Prvi oca naega Adama greh, Graz, 1674. Majstor je
crkvenoga govornitva. Njegov tekst Gizdost mladeh ljudi primjer je propovijednoga
govora, s navoenjem peldi (primjera i sl.).
ANTUN KANILI (1699.1777.) isusovac rodom iz Poege. Djelovao je u raznim
isusovakim kolama, umro u rodnom gradu. Objavio je niz opsenih vjersko-moralistikih
i propagandistikih tekstova. Posmrtno su mu objavljena jo dva djela: rasprava Kamen
pravi smutnje velike, 1780., o crvenom raskolu, te opsena religiozna alegorijska poema
Sveta Roalija o svetici iz Palerma koja se na dan svojih zaruka odluuje za pustinjaki
ivot. Djelo ima 4 dijela, a stih je dvostruko rimovani dvanaesterac.
LATINIZAM U 17. ST.

17

I u 17. stoljeu novolatinsko je pjesnitvo ponajprije ueno pjesnitvo. Latinski

pjesnici slijede antike uzore. Stran im je zahtjev za izvornou, a temeljno je naelo
preinaka naslijea, obradba starih motiva i tema. Temeljna stilska vrlina je jezina
dotjeranost. To svjesno odstupanje od novina razlogom je to latinska knjievnost
posvuda u Europi uzmie pred knjievnostima na narodnom jeziku. Prevlasti
latinskoga najprije su se oslobodile zemlje romanskoga jezinog kruga. No, latinski je
zadrao svoj povlateni poloaj u Crkvi, upravi i znanosti. Upravo na latinskomu
napisana su prekretna djela moderne znanosti (Galilei, Kepler, Newton) i filozofije
(Descartes, Spinoza, Hobbes, Leibnitz).
U hrvatskoj knjievnosti latinski takoer uzmie pred narodnim jezikom. Za razliku
od humanizma, nema poznatijega knjievnika iskljuivo na latinskom jeziku.
Prirodoznanstvene rasprave piu se poglavito na latinskom (matematiar Marin
Getaldi, lijenik uro Baljivi). Latinski je i jezik humanistikih disciplina: jezikoslovlja,
povijesti, filozofije. Upravo je na latinskome Bartol Kai sastavio prvu hrvatsku
gramatiku, Ivan Lui postavio temelje znanstvenoj historiografiji, a Pavao Ritter
Vitezovi iznosio krupne politike ideje zagovarajui jedinstvo svih Hrvata.
U 17. st. novolatinska je knjievnost tijesno povezana s obrazovnim sustavom.
Isusovaki program Ratio studiorum udruuje duboko humanistiko potovanje
prema antici sa strogou protureformacijske obnove. Uenici se samostalno izraavaju
na latinskome, piu prigodne sastavke i stihove, a i u pjesnitvu koje nastaje izvan
kolskih klupa prevladavaju prigodni stihovi, osobito omiljeni krai oblici poput epigrama i
elegije.

KLASICIZAM
U povijesnom znaenju klasicizam je pokret u europskoj knjievnosti i kulturi od
sredine 17. do druge polovice 18. st.
Filozofija racionalizma (Kant, Descartes, Locke), izraz ideolokog osamostaljivanja
graanskoga drutva, paralelno se razvija s knjievnim stvaralatvom klasicizma,
osobito u Francuskoj, sreditu europske knjievnosti u 17. st. Za uzor ima starogrku
i starorimsku knjievnost. Znaajke: sklad, jasnoa, staloenost, preciznost,
uzvienost, prevlast razuma nad osjeajima. Najznaajniji teoretiar klasicizma
Nicolas Boileau u svojem djelu Pjesnika umjetnost utvrdio je kanone klasicistike
estetike. Djelo mora biti: moralistino, didaktino (pouno) i racionalno.
Drama je glavna vrsta. Pisci klasicistike tragedije su Pierre Corneille i Jean
Racine, a vodei je komediograf Moliere.
Klasicistika tragedija ima vrsta pravila: mora biti pisana u stihovima, stil je
nuno uzvien, karakteri su plemeniti, kompozicija ima pet inova, potuju se naela
jedinstva radnje, mjesta i vremena, strogo je propisana dolinost na sceni (tragini junak
morao je biti kralj ili barem knez, a graanima, puanima mjesto je bilo u komediji).
Vjera u razum: vjerovali su da temeljna naela diktira razum. Dua se niskoi
nagona suprotstavlja razumom i voljom. Razum prosuuje, a volja obuzdava strasti.
Descartesovo
Cogito ergo sum (Mislim, dakle postojim) dokazuje da je razum na djelu neprijeporna
istina.
PIERRE CORNEILLE (1606.1684.) francuski je dramski pisac, otac francuske
klasicistike tragedije. Uspjeh postie komedijama (Melita, Clitandra ili osloboena
nevinost, Udovica).
Najznaajnije mu je djelo tragikomedija Cid u kojoj velia patriotizam, a dunost, volja i
razum upravljaju postupcima glavnih junaka. Ostale tragedije s povijesnom tematikom su
Cinna i Polyeucte.
Cid je tragikomedija u pet inova. Tema je nesretna ljubav legendarnoga
panjolskog srednjovjekovnog junaka Don Rodriga Diaza, zvanog Cid i njegove zarunice
Himene.
Razapeti su izmeu vlastite ljubavi i osjeaja dunosti da osvete ast svojih zavaenih
roditelja. Rodrigo ubija u dvoboju Himenina oca, ona se obeava onome tko ubije Rodriga.
No, njega kralj alje u rat protiv Maura. Dravni i drutveni su interesi uvijek ispred
osobnih, ali pria ipak ima sretan kraj: Rodrigu zbog ratnih junatava kralj za nagradu
odreuje Himeninu ruku.

18

JEAN RACINE (1639.1699.) najslavniji je autor francuske klasicistike tragedije. U

nizu tragedija strogo se pridrava klasicistike poetike. Izraz mu je strog i jednostavan, a
sukob izmeu dunosti i strasti kojoj podlijeu njegovi junaci prikazuje u psiholoki fino
razraenim tragedijama Andromaha, Britanika, Ifigenija, Fedra .
Fedra je tragedija u pet inova u kojoj Racine obrauje mitoloku temu o strastvenoj
ljubavi i mrnji kraljice Fedre prema njezinu pastorku Hipolitu, zaljubljenom u djevojku
Ariciju, sinu njezina mua Tezeja. Ubija se u oaju ljubomore, ljubavi i mrnje, nakon niza
lai i nesrea (Hipolitova smrt) koje je prouzroila.
MOLIERE (1622.1673.), pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin, najvei je
francuski komediograf. Bio je glumac, redatelj, kazalini pisac i ravnatelj vlastite glumake
druine. Umro je na kazalinim daskama. Napisao je ukupno 33 komedije u stihu i u prozi,
te neto komedija-baleta za dvorske potrebe. U veini njegovih komedija mijeaju se
elementi raznih tipova komedija, ali se obino ipak dijele na komedije intrige (s
primjesama farse), komedije karaktera i drutvene komedije ili komedije obiaja.
Komedije: Kaiperke, Don Juan, Mizantrop, krtac, Tartuffe, graanin-plemi, Umiljeni
bolesnik.
krtac je komedija u pet inova, nastala pod utjecajem Plautove Aulularije,
francuskih farsa i talijanske commedije dell' arte. Fabulu je preuzeo iz Plauta (skrivanje,
kraa i pronalaenje blaga, udaja keri bez miraza), ali ju je razradio na sva tri plana.
Radnja se dogaa u Parizu. Likovi: bogati i krti Harpagon, njegova djeca Elise i Cleant,
upravitelj Valere zaljubljen u Elisu i Marianne u koju je zaljubljen Cleant, ali je za sebe eli
i Harpagon. Nakon niza kominih situacija, mladost i ljubav trijumfiraju.

PROSVJETITELJSTVO
To je opeeuropski pokret koji se razvio potkraj 17. st. u Francuskoj, a
dominira Europom u 18. st. Nositelj pokreta bilo je graanstvo, ali su ga podupirali i
pojedini vladari (Fridrih II. u Njemakoj, Josip II. u Austriji jozefinizam) pa se jo i naziva
prosvijeeni apsolutizam. Idejni utjecaji: empirizam Newtona, Lockea, racionalizam
Descartesa i Spinoze. To je doba uenosti, opeg znanstvenog duha. Tada nastaju
mnoge
znanosti: politika ekonomija, statistika, sociologija, psihologija i dr.
Prosvjetiteljstvo je najvee rezultate dalo u filozofiji, znanosti i prosvjeti, a
najmanje u knjievnosti i umjetnosti.
Enciklopedija je najslavnije djelo francuskog 18. st. Od 1746. g. glavni
urednik Denis Diderot okuplja znamenite suradnike: matematiara d' Alamberta, brojne
znanstvenike, obrtnike i strunjake, filozofe Holbacha i Helvetiusa, te Montesquieua,
Voltairea i Rosseaua.
Filozofe okupljene oko Enciklopedije nazivamo enciklopedistima. Montesquieu (1689.1755.) prvi je potpuni prosvjetiteljski mislilac. Osniva je ustavne znanosti. Djelo O duhu
zakona, 1748., imalo je velik uspjeh u Europi. Voltaire je obiljeio cijelo francusko 18. st.
Istakao se slobodarskim duhom i borbom za politiku i vjersku toleranciju i ovjekova
prava da slobodno misli.
JEAN JAQUES ROUSSEAU (1712.1778.) takoer analizira organizaciju drutva,
povijest (Drutveni dogovor, 1762.), te nudi demokratsku teoriju drutva. Knjigom iz
1762. Emile ili O odgoju utjee na modernu pedagogiju. Za njega je priroda jedini uitelj.
On je jedini prosvjetitelj koji kritizira apsolutnu nadmo razuma, a slavnim ljubavnim
romanom iz 1761. Julija ili Nova Heloiza najavljuje emocionalnost i sentimentalizam
nadolazeeg romantizma.
DENIS DIDEROT (1713.1784.) napredni je mislilac 18. st. i najugledniji filozof
ateistikoga kruga. Temelje materijalistikoj filozofiji postavlja u djelu Misli o tumaenju
prirode, 1754. Didaktike ideje iznosi u romanu Redovnica iz 1760., a bio je i glavni
urednik Enciklopedije od 1751. do 1772., najslavnijega djela 18. st.

19

VOLTAIRE (1694.1778.) francuski je filozof i knjievnik. itavo se stoljee naziva

njegovim imenom: Voltaireov vijek. Enciklopedist, autor brojnih povijesnih i filozofskih
spisa, brojnih knjievnih djela (Henrijada, pokuaj nacionalne epopeje u 10 pjevanja,
Zaire, Merope), niza filozofskih pripovijedaka i romana: Candide, Zadig, Micromegas.
Dosad je objavljeno preko 100.000 njegovih pisama. Daje veoma otru drutvenu satiru, a
finom ironijom i blistavom duhovitosti ismijava ljudske mane i predrasude.
Candide ili Optimizam, 1759., najpoznatiji je Voltaireov filozofski roman,
remek.djelo prosvjetiteljske literature. Zabavno i vjeto parodira optimistiku idealistiku
Leibnitzovu filozofiju. Mladi i naivni Candide, zaljubljen u lijepu Cunigondu, i njegov uitelj
Pangloss lutaju po Europi i Junoj Americi traei smisao ivota, da bi ga sam Candide,
nastanivi se na kraju s ve ostarjelom Cunigondom u Turskoj, pronaao u konkretnome,
korisnome radu, u obraivanju vrta.
CARLO GOLDONI (1707.1793.) talijanski je komediograf, roen u Veneciji, a umro
u Parizu. Reformira talijansko kazalite inzistirajui na vrijednosti samog pisanog teksta.
Napisao je niz melodrama, tragikomedija i vie od 200 komedija, te uspio stvoriti modernu
talijansku komediju karaktera i obiaja. U izvrsnim dijalozima esto se slui i
venecijanskim dijalektom. Komedije: Kavana, Grubijani, Ribarske svae i
Gostioniarka Mirandolina: komedija u tri ina, remek-djelo tzv. graanske drame.
Snana, vedra i mudra gostioniarka osvaja srca trojice mukaraca. To su stari i
osiromaeni hvalisavi markiza Forlipopoli, bogati i galantni grof Albafiorita koji je kupio
svoju titulu i imuni vitez, grubijan i enomrzac Ripafratta. Vitezu je ona prva ena koja ga
je oduevila svojim razumom. Ona se njime poigrava da bi se na kraju, kao razumna,
sretno udala za ovjeka svojega stalea. Mjesto radnje: svratite/krma u Firenzi.
Zasienost racionalizmom pojavljuje se ve sredinom 18. stoljea. Engleski
pisac
Samuel Richards objavljuje svoje epistolarne romane (romane u obliku pisama
ispovijednoga, intimnog, osobnog karaktera) Pamela, 1740. i Clarissa, 1748.
Sentimentalizam i uzburkani osjeaji ponijeli su europsku publiku, a 2. polovica 18. st.
vrijeme je uvoda u romantizam. Ve 1761. to potvruje i Jean Jaques Rousseau.
Diderot i Lessing zalau se za graansku tragediju, a do kraja 18. st. klasicistika su
naela definitivno dovedena u pitanje.
Jo neki pisci 18. st. su Daniel Defoe s romanom Robinson Crusoe i Jonathan
Swift s Guliverovim putovanjima. Njihova djela jedva moemo smatrati
klasicistikima, a moemo uoiti primjese prosvjetiteljskih drutvenih i didaktikih teorija.
PISCI KLASICIZMA I PROSVJETITELJSTVA: Pierre Corneille, Moliere, Jean Racine,
Jean de la Fontaine, Jonathan Swift, Henry Fielding, Voltaire, Carlo Goldoni,
Gotthold Ephraim Lessing, Beaumarchais, Ivan Andrejevi Krilov
HRVATSKA KNJIEVNOST 18. ST.
Knjievnost osamnaestoga stoljea obiljeava PLURALIZAM poetolokih koncepcija.
Stilske i duhovnopovijesne formacije: BAROK, PROSVJETITELJSTVO i KLASICIZAM
pojavljuju se istovremeno u svoj svojoj raznolikosti, a u drugoj polovici stoljea moemo
prepoznati i neke crte PREDROMANTIZMA.
Ideje prosvjeivanja povezane s odgojno-didaktikim tendencijama nailaze na
plodno tlo i u hrvatskim krajevima. Vrijeme 18. st. polako gasi bogatu dubrovaku
renesansnu i baroknu tradiciju, a ulaskom Francuza u grad 1806. Dubrovnik prestaje biti
aritem hrvatske kulture. Pjesnitvo je slabije vrijednosti, beletristike je sve manje, ali
jaa interes za znanost. Najvei je svakako Ruer Bokovi, filozof, matematiar i
pjesnik. U drugoj polovici 18. st. u Dubrovniku se osnivaju tzv. akademije koje okupljaju
znanstvenike.
U Dalmaciji koja ivi pod Mlecima do 1797., (pod Francuzima do 1805., a pod
Austrijom do Prvog svjetskog rata), knjievni je rad tijekom 18.st. i u prvoj polovici 19. st.
doista oskudan. Poetkom stoljea djeluju jo Korulanin Petar Kanaveli i Splianin
Jeronim Kavanjin, ali se kasnije uglavnom razvija samo puko-prosvjetiteljski tip
knjievnosti. Najpopularniju knjigu, Razgovor ugodni naroda slovinskoga napisao je
Andrija Kai Mioi, a Filip Grabovac (1697.-1749.), dalmatinski fratar, napisao je
domoljubno djelo Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga oliti rvackoga, 1747.
zbog kojega nakon muenja umire u mletakom zatvoru.

20

U kajkavskoj sredini vanu su ulogu odigrale komedije Titua Brezovakog.

U Slavoniji koja se oslobaa Turaka krajem 18. st. i izravno dolazi pod austrijsku
vlast kao dio tzv. Vojne krajine, postupno oivljava kulturni ivot. Prosvjetiteljsku ulogu
odigrala su djela Matije Antuna Reljkovia. U Slavoniji istovremeno djeluje na prvi
klasicistiki pjesnik Matija Petar Katani.
EPIKA, i to ona u stihu, jo je uvijek najvaniji knjievni rod. Epika u prozi,
uglavnom prijevodna, pojavljuje se tek krajem 18. st. U stihovima su opjevane razne
teme: povijesne, religiozne, praktino-poune, aljivo-komine, a najznaajnije su epske
vrste:
puko-prosvjetiteljski ep (Grabovac, Kai Mioi, Reljkovi) u epskom desetercu i
stilom usmene folklorne epike, zatim povijesni ep (Kai Mioi; Joso Krmpoti: Katarine
II. i Jose II. put u Krim; Grgur Kapucin ili Juraj Maljevac: Nestranno vezdanjega tabora
ispisivanje);
religiozni ep jo je uvijek proiren i popularan (Antun Kanili: Sveta Roalija; Vid Doen:
Adaja sedmoglava; epovi Lukrecije Bogainovi), aljivo-komini ep (Antun Ivanoi:
Slinorini natpis groba Zvekanovoga; Antun Kaznai: Pad s tovara).
U kraem epskom obliku prigodnice opjevavaju se suvremeni ratovi i slave
vojskovoe.
Vrlo je popularna basna, s pounim i moralno-didaktikim ciljevima (Reljkovi, uro
Feri), a i manje povijesne i religiozne pjesme. Brojni su prijevodi klasinih latinskih
djela (Vergilije, Horacije).
LIRIKA ne zauzima vie tako visoko mjesto kao nekad. Ipak, 18. st. ostavilo je
jednu znaajnu klasicistiku zbirku, na latinskom i hrvatskom jeziku. To su Jesenski
plodovi (Fructus auctumnales) Matije Petra Katania.
U Dubrovniku cvjeta prigodna, esto aljiva i zabavna lirika (uro Hida, Marko
Bruerevi i dr.), vie drutvena igra nego intimna potreba.
U sjevernim dijelovima Hrvatske, u slavonskoj i kajkavskoj sredini, proirene su
brojne podvrste religiozne lirike. Visoke su estetske razine lirske pjesme iz Kanilievih
molitvenika. Popularna puka lirika jednostavna sadraja sauvana je u brojnim
pjesmaricama, najvie u onim kajkavskim, uglavnom nepoznatih autora.
DRAMA. Proirene su brojne dramske vrste, no najee to nisu originalna djela,
nego prijevodi, adaptacije i lokalizacije stranih predloaka. Od takvih djela svakako su
najznaajnije tzv. franezarije, prijevodi i lokalizacije Moliereovih djela: radnje su im
smjetene u Dubrovnik, a likovi ponaeni. U Dubrovniku, kao i u Slavoniji, esto se
prevodi tada veoma popularan talijanski dramatik Pietro Metastasio.
Izvorne komedije piu Marko Bruerevi (Vjera iznenada), Ferdinand Putica i
Vlaho Stulli (Stuli), ija i danas esto izvoena komedija Kate Kapuralica nosi
obiljeja crne groteskne komedije s temom iz ivota najniih graanskih slojeva.
U sjevernoj Hrvatskoj drama se (na latinskom i hrvatskom) razvija u okviru
kolskih kazalita crkvenih redova (pavlini, isusovci, franjevci). U Slavoniji takve
drame piu Ivan Velikanovi, Aleksandar Tomikovi i Grga evapovi. U okviru kolskih
kazalita u Zagrebu se javlja osebujna kajkavska komediografija prosvjetiteljskomoralizatorskih obiljeja, nastala prema brojnim stranim uzorima (npr. Ljubomirovi ili
Prijatel pravi Matije Jandria prema Carlu Goldoniju). No, najznaajniji dramski pisac na
prijelazu iz 18. u 19. st. svakako je Titu Brezovaki ije komedije mogu stati uz bok
komedijama Marina Dria.
MATIJA PETAR KATANI (1750.1825.) roen je u Valpovu, a umro u Budimu.
Cijeloga se ivota bavio znanstvenim radom, preveo Sveto pismo na hrvatski
(prijevod je objavljen poslije njegove smrti, 1831. u Budimu). Pisao je brojne rasprave,
stihove na hrvatskom, latinskom, maarskom. Prihvatio je poetiku klasicizma. Zbirka
Fructus auctumnales (Jesenski plodovi) sastoji se od latinskih i hrvatskih pjesama. U
njoj su: 1. pjesme prigodnice, pohvalnice i epigrami; 2. bukolike, pastirske pjesme u
kojima slavi ivot u Slavoniji; 3. popievke narodne. Hrvatske je pjesme tvorio
kvantitativnom versifikacijom, a ne prema naglasku pa ga se dri dosljednim klasicistom.
Pjesme: Vinobera u zelenoj Molbice dolini, eva, Satir od kola sudi.
MATIJA ANTUN RELJKOVI (1732.1798.) hrvatski je pjesnik i prosvjetitelj, roen
u Davoru kod Nove Gradike. Zarobljen u ratu, u Njemakoj provodi niz godina gdje se
upoznaje s prosvjetiteljskim idejama. Istie vanost poljoprivrede i seljakoga stalea. Uz
vojnu slubu cijeloga je ivota pisao i bavio se prosvjetiteljskim radom. elio je probuditi
zaputenu Slavoniju i prosvijetliti slavonskoga seljaka. U zarobljenitvu je napisao svoje

21

najznaajnije djelo Satir iliti divji ovik (Dresden, 1762., Osijek, 1779.). To je
prosvjetiteljski ep u 11 pjevanja, u epskim desetercima. Opjevana je slavonska zemlja,
njena ljepota i bogatstvo, ali i zaputenost. Djelo obiluje savjetima i poukama slavonskom
seljaku. Satir osuuje turske obiaje. On je govornik pievih ideja i pripovjeda koji se
zalae za napredak i uzdizanje. U drugom izdanju djela kao sugovornik mu se pojavljuje
Slavonac koji satira uvjerava da se slavonski seljak popravio. Jezik djela je slavonska
ikavska tokavtina.
ANDRIJA KAI MIOI (1704.1760.) rodio se u Bristu kod Makarske, a umro u
samostanu u oblinjem Zaostrogu. Filozofiju i bogosloviju studirao je u Budimu. Boravio je
u Mlecima, putovao po Dalmaciji i Bosni. Napisao je dva knjievna djela. Korabljica
(laica, brodi) je dvodijelna proza u kojoj, u duhu srednjovjekovnih kronika, opisuje
svekoliku povijest: od poetka svijeta do Kristova roenja i od Kristova roenja do svojih
vremena.
Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Mleci, 1756., popularna je pismarica
u epskim desetercima, ali i u prozi. Opjevava i opisuje povijest junih Slavena i susjednih
naroda, u obliku kronike, jednostavnim i pukim tonom. Povijesne dogaaje opisuje
istinito, pozivajui se na brojne izvore. Uz porast zanimanja za usmenu poeziju u Europi,
Alberto Fortis prevodi tri pjesme iz Kaieve pjesmarice, smatrajui ih autentinim
narodnim pjesmama, a Herder ih je uvrstio u svoju zbirku Volkslieder, te je tako Kai prvi
pisac preko kojega je Europa upoznala nau narodnu pjesmu. Djelo je jedno od
najpopularnijih djela hrvatske knjievnosti, u narodu se italo i uilo napamet, a Kai je u
predgovoru i naglasio da pie za one neobrazovane koji znaju samo hrvatski jezik i
razumiju samo jednostavan stil. Likovi: pripovjeda pjeva starac Milovan (Mjelovan) i
Radovan.
TITU BREZOVAKI (1757.1805.) bio je pjesnik i komediograf. Rodio se i umro u
Zagrebu.
Studirao je u Peti, bio je sveenik i bavio se raznim crkvenim dunostima. Pisao je
latinske i hrvatske pjesme s prigodnim i satirinim sadrajima, ali se proslavio
komedijama na kajkavskom narjeju. Prvo dramsko djelo mu je dramatizirana legenda
Sveti Aleksij. U komediji Diogene ili Sluga dveh zgubljenih bratov je igrokaz
kakve su izvodila aka kazalita na Kaptolu, a obraena je stara i poznata pria o dvojici
izgubljene pa pronaene brae. Matija grabancija dijak druga je njegova komedija,
nastala potkraj autorova ivota. Radnja se dogaa u Zagrebu. Matija je lik koji je
Brezovaki preuzeo iz brojnih hrvatskih usmenih predaja. U naoj predaji grabancija je
mlad ovjek, najee sveenik, koji je zavrio trinaestu kolu, kolu magije i
arobnjatva. Moe promijeniti identitet ili postati nevidljiv, pa tako izvrgava smijehu i
poruzi niz karakternih mana i drutvenih poroka svojih naizgled potenih sugraana:
otara Smolka, krznara Vuksana, te gradske slubenike Jugovia, Kopinovia i
Veselkovia. Djelo je napisano sonom, bogatom kajkavtinom.

LATINIZAM U 18. ST.

U Europi u 18. st. uporaba latinskoga gotovo zamire. Narodni jezici stjeu odlunu
prevlast. Francuski jezik preuzima prvenstvo u diplomaciji i kao jezik obrazovanih slojeva.
Latinski i dalje ima vrsto uporite u obrazovnim ustanovama, a klasini su jezici
okosnica kolskog sustava. kolski latinski sastavci osposobljavaju uenika da prihvati
zdrueni ideal antike mudrosti i kranske vjere. Na latinskome se i dalje piu romani,
objavljuje politika proza i piu satire. Od vrsta prevladavaju epigram, lirske strofe i
didaktiki ep.
U Hrvatskoj 18. st. latinizam pokazuje neoekivanu ivost. Latinski slui kao
najprihvatljiviji nadomjestak za jedinstven nacionalni knjievni jezik Hrvati ive u
nekoliko dravnih zajednica, a mrtav efikasna je brana pred opasnim utjecajem
susjednih ivih jezika. Dakle, slui i kao tit protiv
talijanizacije,germanizacije,maarizacije.
U hrvatskoj knjievnosti latinskoga izraza u 18. stoljea prednjai Dubrovnik. U

22

posljednjem desetljeu samostalnosti dolazi do procvata latinizma. Najugledniji latinisti

su isusovci i njihovi aci. Veoma je snana prevoditeljska djelatnost. Raymundo Kuni
prepjevao je Homerovu Ilijadu koji se prijevod i do danas dri najboljim. Brno Zamanja
preveo je na latinski Odiseju. uro Hida na hrvatski je prevodio Vergilija, Horacija, grke
epigramatiare, uro Feri basnopisca Fedra. Neki prevode i s hrvatskoga na latinski.
Osim to prevode, ovi se autori dokazuju i kao izvorni pjesnici prigodnih epigrama,
elegija i poslanica. Npr. uro Feri: Zato je nadimak Maak zasluio Zlatari; Rajmundo
Kuni: Geliji koja je lijepa, ali glupa, Kad Lida odlazi na selo, Lidi; Brno Zamanja: O
pucanju muara na dan svetoga Vlaha.
Latinski knjievni izraz ivi i na hrvatskome sjeveru. Valpovanin Matija Petar
Katani pie latinske stihove po uzoru na Horacija i latinske oglede o domaoj
knjievnosti.
Kajkavski komediograf Titu Brezovaki pie i politizirane latinske prigodnice,
pozivajui na svenarodnu slogu, npr. Utok triju sestara, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije,
novom banu Ivanu Erdodyju, da ne bi ostale bez svojih kruna i zarunika Leopolda
Ugarskoga.
Zanimljivo je da je u cijelom pretpreporodnom razdoblju upravo latinski pouzdan
tuma prekretnih politikih i kulturnih ideja. Ivan Mihanovi 1818. znameniti poziv
na pretplatu za Gundulieva Osmana sastavlja dvojezino, a Ivan Derkos 1832. na
latinskome pie svoju poznatu opomenu sunarodnjacima da ne zaborave na svoju
narodnu i jezinu samosvojnost. Latinskim se esto i rado sluio i osvjedoeni ilirac Pavao
toos.
U narodnome preporodu dolazi do konane pobjede hrvatskoga jezika i to je
konaan uzmak latintine. Latinski nepovratno prestaje biti
ravnopravnim jezikom
hrvatske knjievnosti.
ROMANTIZAM
Romantizam je europski knjievni umjetniki pokret koji se javlja
potkraj 18. i poetkom 19. st., a vrhunac ostvaruje od 1800. do 1830. Javlja se u
doba znaajnih povijesnih dogaaja: Francuska revolucija 1789., Napoleonov uspon i pad.
Graanska klasa vodi borbu sa jo ivim oblicima feudalizma.
Glavne znaajke pokreta su: OTPOR PREMA RACIONALIZMU prethodne epohe,
isticanje vrijednosti ljudskih OSJEAJA i unoenje naglaene EMOTIVNOSTI u sve rodove,
SUBJEKTIVIZAM, MIJEANJE KNJIEVNIH RODOVA (roman u stihovima, epsko-lirska djela,
osobito POEMA), naglaavanje INDIVIDUALIZMA i PJESNIKE SLOBODE, iznimno TOVANJE
PRIRODE (otuenom pjesniku priroda je zamjena za drutvo, a pejsa stanje due),
zanimanje za EGZOTIKU i MISTIKU, ROMANTINI PESIMIZAM (svjetska bol ili
Weltschmertz), zanimanje za POVIJEST, NARODNE JEZIKE i navlastito za FOLKLOR.
Tematika: okultna (nedokuiva) i mistina (tajanstvena) tematika (E. A. Poe,
Hoffmann), intimne teme (A. de Lamartine, Goethe), nacionalno-povijesne teme
(Victor Hugo), daleki, nepoznati, egzotini krajevi (G. G. Byron, Ljermontov),
odmetnitvo i sukob sa zakonom (F. Schiller), priroda (Goethe, engleski jezerski
pjesnici, Byron, Lamartine, Rousseau).
Pretea: francuski prosvjetitelj J. J. Rousseau nagovjeuje romantiarski
subjektivizam i povratak prirodi sentimentalnim romanom Julija ili Nova Heloisa i
autobiografskim Ispovijedima.
Romantizam se najprije javlja u Njemakoj pod nazivom Sturm und Drang (oluja
i nagon). Kao antiklasicistiki pokret istie osebujnost POJEDINCA. Glavni su predstavnici
Johann Wolfgang Goethe i Friedrich Schiller. Johann Gotfried Herder sakuplja je
narodnih pjesama iz razliitih zemalja (Volkslieder) meu kojima je i Hasanaginica u
Goetheovu prijevodu. Nakon Sturm und Dranga (sedamdesete godine 18. st.) slijedi faza
weimarske klasike (antike teme i klasicistiki oblici) i tek onda dolazi narataj istih
romantiara kao to su braa Schlegel i Wilhelm Tieck.
U Engleskoj romantizam zapoinje s pjesnicima Williamom Blakeom i Robertom
Burnsom potkraj 18. st., a zavladao je pojavom tzv. jezerske pjesnike kole Williama
Wordswortha i S. T. Coleridgea. Druga generacija George Gordon Byron, zatim Percy
Bysshe Shelley i John Keats.
U Francuskoj romantizam zapoinje lirskom zbirkom Meditacije Alphonsea de
Lamartinea 1820. Slijede Victor Hugo, Francois-Rene de Chateaubriand.

23

U Americi je najznaajniji Edgar Allan Poe, pjesnik, pripovjeda i teoretiar.

U Rusiji prvi je izraziti romantiar Aleksandar Sergejevi Pukin, a vrhunac
predstavlja pjesnitvo Mihaila Jurjevia Ljermontova.
JOHANN WOLFGANG GOETHE (1749.1832.) najvei je i najsvestraniji
njemaki knjievnik. U mladosti stoji na elu pokreta mladih genija ili Sturm und
Dranga. Bore se protiv klasicistike estetike, a za povratak prirodi i slobodu
osjeaja. Mladi Goethe u zanosu pie o nacionalnoj povijesti, velia likove buntovnika i
boraca za slobodu misli (Prometej, Muhamedova pjesma). Preko noi se 1774. proslavio
romanom Patnje mladoga Werthera i utjecao na duh svoje epohe (tzv. verterizam:
ekstremni osjeaji premoni nad razumom, ljubav prema slobodi, sukob s drutvom uz
osjeaj suvinosti i pesimizma). G. 1775. na poziv weimarskoga vojvode seli u Weimar i
tamo ostaje do smrti. Putovanjem u Italiju i prijateljevanjem sa Schillerom (1794. 1805.)
zapoinje njegova najplodnija faza i poetak weimarske klasike ili klasino razdoblje
njemake knjievnosti. Pie tragedije u stihu i prozi Ifigenija, Torquato Tasso i Egmont,
satirini ivotinjski ep Reineke Fuchs, idilini ep Hermann i Dorothea, veliki roman
Naukovanje Wilhelma Meistera koji postaje uzorkom tzv. odgojnoga romana i prvi je veliki
realistiki roman iz graanskoga ivota, zatim zbirku svoje najzrelije ljubavne lirike
Rimske elegije, niz balada (Vilenjak), epigrama, a istodobno prouava prirodne znanosti i
prevodi (1775. i nau Hasanaginicu).Nakon Schillerove smrti, kao slavni mudrac iz
Weimara, sve se vie povlai iz ivota, zavrava dramsku poemu Faust na kojoj radi
cijeloga ivota, pie roman Srodne due i autobiografske zapise Poezija i zbilja. Prvi razvija
ideju o svjetskoj knjievnosti kao zajednikom dobru cijelog ovjeanstva.
Patnje mladog Werthera (1774.) epistolarni je roman (u formi pisama) s
ljubavnom tematikom. Mladi pravnik Werther, osjeajni zaljubljenik u prirodu, slikarstvo i
knjievnost, odlazi u provinciju gdje se zaljubljuje u plemenitu i prelijepu Lottu. Njezin
zarunik Albert antipod je Wertheru: racionalan, hladan, snalaljiv i realan. U pismima
prijatelju Werther ispovijeda svoja duevna stanja u rasponu od zanosa do krajnjeg oaja.
Pokuava pobjei od siline svoje ljubavi, ali se vraa u Lottin grad. Ne moe se pomiriti s
injenicom da ona pripada drugome, a ne elei naruiti njihov sklad, odluuje se na
samoubojstvo. Werther je pravi romantiarski junak kojim upravlja strast, za njega je
ljubav bolesna patnja koja mu muti razum i stvara bol. Roman je ubrzo postao veoma
popularan, izazvao je niz samoubojstava romantinih dua, a u Kini su se na servisima za
aj pojavili portreti Werthera i Lotte.
Faust je dramska poema koju Goethe stvara cijeloga ivota i koja predstavlja
sintezu njegova stvaralatva. Legendarni doktor Faust, podrijetlom iz srednjovjekovne
legende u kojoj se Mefistofeles okladio s Bogom da e smrtnoga ovjeka uiniti poronim
te za spoznaju svega kupio Faustovu duu, postao je najgrandiozniji lik novije europske
knjievnosti, simbol ljudske tenje za spoznajom i napretkom. Faust se zaljubljuje u
Margaretu, ali njoj i njezinoj obitelji donosi samo nesreu.
FRIEDRICH SCHILLER (1759.1805.) njemaki je dramski pisac, pjesnik i knjievni
teoretiar.
Ve prvom dramom Razbojnici iz 1782. postie ogroman uspjeh. U mladosti se bori za
slobodu linosti (povijesne teme: Fiescova zavjera u Genovi, Don Carlos; suvremena
tema: Spletka i ljubav). Od 1790., zajedno s Goetheom izgrauje estetiku klasine epohe
njemake knjievnosti. Zagovarajui sklad etikih i estetskih ideala, pie iskljuivo drame:
trilogija Walenstein, Marija Stuart, Djevica Orleanska, Mesinska nevjesta i Wilhelm Tell.
Pisao je filozofske pjesme i povijesne balade, a od lirike se proslavio Odom radosti koja je
nadahnula Beethovena za njegovu IX. simfoniju.
Razbojnici su najpopularnija drama Sturm und Dranga, socijalna i moralna drutvena
kritika. Glavni lik drame Karl Moor (Mor), nakon bratove klevete i oeva odricanja od
njega, postaje razbojnikom da bi se borio protiv drutvenih nepravdi, a njegov mlai i
runiji brat Franz pohlepan je i licemjeran, kukavica koja bratu pokuava oteti ak i
njegovu ljubljenu Amaliju.
WILLIAM WORDSWORTH ( 1770.1850.) engleski je pjesnik, predstavnik jezerske
kole mladih romantiara koji su se povukli u miran ivot u jezersko podruje sjeverne
Engleske.
Zajedno sa S. T. Coleridgeom objavio je Lirske balade koja zbirka oznaava poetak
engleskog romantizma. Priroda je za nj vrelo ivotnih spoznaja. Pjesma: Sunovrati.

24

GEORGE GORDON BYRON (1788.1824.) prvak je engleskoga romantizma. Nakon

sukoba s konzervativnom domovinom, putuje po panjolskoj, Portugalu, Turskoj i Grkoj.
Privlae ga egzotini krajevi i borbe za nacionalno osloboenje, bori se s Grcima protiv
Turaka te umire u Grkoj u 36. godini. Neobuzdan, ponosan i hrabar, ini neodvojivu
cjelinu od svojih likova. Pisao je pjesme, a u drami Manfred, slinoj Goetheovu Faustu,
suvremenici vide Byrona i dre ga utemeljiteljem sotonske pjesnike kole ili skupine
ukletih pjesnika. U tzv. istonjakim priama u stihu (Kaurin, Gusar, Lara i dr.) velia
slobodu i ljubav te stvara lik tzv. bajronovskog junaka. Najpoznatija su mu djela poema
Hodoae Childea Harolda i satirian ep Don Juan. Bajronizam svjetska bol,
pesimistino je naziranje da zlu u svijetu nema lijeka.
Hodoae Childea Harolda je romantina poema u 4 dijela. To je subjektivni
putopis putnika, zapravo samog Byrona, koji razoaran naputa rodno tlo, prezire drutvo,
traga za pustolovinama, duboku i neizljeivu bol povremeno umiruje ljepotama prirode i
starih kultura. Strastven je i prkosan pesimist. Uvodna lirska pjesma Adieu, adieu
ALPHONSE de LAMARTINE (1790.1869.) francuski je pjesnik, politiar i
povjesniar. Zbirkama Meditacije i Nove meditacije u francusku poeziju unosi svjetsku
bol. U pjesmama Samoa, Dolina, Jezero i Jesen obnavlja ljubavnu liriku u francuskoj
poeziji. Napisao je i dva epa: Jocelyn i Pad anela.
EDGAR ALLAN POE (1809.1849.) ameriki je pjesnik, pripovjeda i kritiar.
Nesretna i bohemska ivota, umire siromaan ali slavan. Napisao je oko 70 pripovijesti
pod utjecajem engleskoga gotskog romana strave i uasa i fantastike njemakoga
romantizma (Hoffmann). Svojom bogatom i bolesnom matom stvara izvrsne novele pune
tajanstvenih i jezovitih zbivanja, smrti i stravine atmosfere ili pak fantastine pripovijetke
pune nevjerojatnih zgoda u kojima dolaze do izraaja njegovi prirodoznanstveni interesi i
analitiki duh (Prie Arthura Gordona Pyma, Groteskne pripovijesti i arabeske,
Pripovijesti). U kritici odluno zagovara istu umjetnost te razvija tezu da je poezija
ritmiko stvaranje ljepote to potvruje svojim muzikalnim i formalno savrenim lirskim
pjesmama s majstorski doaranom atmosferom (Gavran, Annabel Lee i dr.) Ubrzo
nakon smrti postaje slavan u Europi, gdje ga otkriva Baudelaire prvi je ameriki pisac
koji je utjecao na europske knjievnike. Smatra se jednim od pretea larpurlartizma i
simbolizma kao i ocem moderne detektivske prie i znanstvenopopularne knjievnosti
(science-fiction).
Poema Gavran spada u sam vrh svjetske knjievnosti. Tema je smrt drage zbog
smrti voljene Lenore, pjesnik je izmuen patnjom i boli emu ne nalazi lijeka. Mistina
ptica najavljuje mu da nee nai mir nikad vie.
Crni maak je pripovijetka o alkoholiaru iskrivljene svijesti koji pomraena uma
mui i vjea maka nakon ega doivljava niz sudbinskih nesrea i nevolja, a nakon to
ubije i enu koju zazida, uskrsli maak sablasnim krikom otkriva policiji mjesto i
predmet zloina.
ALEKSANDAR SERGEJEVI PUKIN (1799.1837.) ruski je pjesnik, pripovjeda i
dramatiar.
Zbog slobodarstva je osuen i prognan, a kasnije, na dvoru, mladi plemi biva poniavan
te pogiba u namjetenom dvoboju kao rtva spletke. Prvi je ruski nacionalni pjesnik.
U ranoj klasicistikoj fazi pie slobodarske ode Sloboda, poslanice prijateljima, seosku
elegiju Selo, anakreontske pjesme Bakhovo slavlje i Veseli pir. U poemi Ruslan i Ljudmila
pravi ironijski odmak prema klasicizmu i prolosti. Od folklornih motiva okree se
bajronovskima u elegiji Ugasila se svjetla dana i u poemi Kavkaski zarobljenik. Na
dramskom polju stvara niz tzv. malih tragedija i shakespeareovsku dramu Boris Godunov
Iz pripovjedakoga opusa su povijesni roman Kapetanova ki, pripovijest iz gradskoga
ivota Pikova dama te roman u stihovima Evgenij Onjegin.
Evgenij Onjegin je roman o mladom plemiu iz grada koji u provinciji slama srce
mladoj i plemenitoj Tatjani Larinoj (antologijsko je Tatjanino pismo Onjeginu), pokuava
zavesti njenu sestru Olgu, te u dvoboju ubija Olgina udvaraa Lenskoga. Pri kasnijem
susretu s Tatjanom, kad je ona ve veoma ugledna velegradska dama u braku bez ljubavi,
on se strastveno zaljubljuje, ali ga ona, unato ljubavi, ponosno odbija. On nastavlja
besmislen ivot, uzalud troi vrijeme i predstavlja prototip ruskog tzv. suvinog ovjeka.
Prikazom drutvenog i politikog ivota Rusije, Pukin je postavio temelje ruskoj
realistikoj prozi.
MIHAIL JURJEVI LJERMONTOV (1814.1841.) ruski je romantiarski pjesnik,
pripovjeda i dramatiar; plemi i asnik. U povodu Pukinove smrti napao je vlast koja ga

25

je prognala na Kavkaz. Tri godine poslije ponovo je uhien i prognan na Kavkaz gdje je i
poginuo kao rtva dvoboja, u svojoj 27.godini. Pie osamljeniku, pesimistiku liriku, punu
rezignacije, koja predstavlja njegov umjetniki vrhunac, poeme u byronovskom stilu
(Demon) i drame (Maskerata).
Roman Junak naeg doba prvi je ruski psiholoki roman u prozi, a vjernim opisima
sredine predstavlja jedno od prvih djela ruskog realizma. Roman ini pet samostalnih
novela (tri u prvom, a dvije u drugom dijelu romana): Bela, Maksim Maksimi, Tamanj,
Kneginjica Meri i Fatalist. Radnju povezuje glavni lik Peorin, mladi koji zavodi i ostavlja
ene, a radnja se zbiva u planinama Kavkaza i u primorskim ljetovalitima.
FRANCE PREEREN (1800.1849.) najpoznatiji je slovenski pjesnik 19. st. Prve
pjesme objavljuje u almanahu Kranjska belica. Od ljubavnih i nacionalnih motiva kree
ka opeljudskim, te svoje osobne probleme projicira na pitanja slavenstva. Svojim
nacionalnim optimizmom hrabri Slovence koji ga dre svojim prvim nacionalnim
pjesnikom. U jedinoj zbirci Poezija nalazi se slavni Sonetni vijenac i niz soneta Soneti
nesree.
Sonetni vijenac je djelo od 15 soneta posveeno Juliji Primicovoj. Posljednji stih
svakog soneta prvi je u sljedeemu, a svih 14 poetnih stihova zajedno ine 15. sonet,
majstorski sonet ili magistrale. U akrostihu (prva poetna slova poetnih stihova) je
Julijino ime. Dvije su teme tipine za romantizam: ljubav prema voljenoj eni i ljubav
prema domovini.
PISCI PREDROMANTIZMA I ROMANTIZMA: Jean Jaques Rousseau, James
Macpherson, Robert Burns, Johann Wolfgang Goethe, Friedrich Schiller, William
Wordsworth, Walter Scott, George Gordon Byron, Percy Bysshe Shelley, John
Keats, Ernst T. A. Hoffmann, Heinrich Heine, Hans Christian Andersen, Edgar
Allan Poe, Alphonse de Lamartine, Alfred de Vigny, Victor Hugo, Alessandro
Manzoni, Giacomo Leopardi, Jan Kollar, Adam Mickiewicz, Aleksandar Sergejevi
Pukin, Mihail Jurjevi Ljermontov, Taras H. evenko, Sandor Petofi
HRVATSKI ROMANTIZAM (hrvatski narodni preporod, ilirizam)
Polovicom drugog desetljea 19. st. u Hrvatskoj se poinju osjeati nova duhovna
kretanja i ideje kao prethodnica buduega NARODNOG PREPORODA. Poslije pada
Napoleona i vraanja Dalmacije i Istre austrijskoj carevini, jaa germanizacija. No od
1825. provodi se i maarizacija maarski postaje obvezatni nastavni jezik u kolama.
Odnaroivanju se suprotstavlja zagrebaki kanonik Pavao toos svojom elegijom Kip
domovine leta 1831. Dolazi do stagnacije knjievnog stvaralatva koje je jo uvijek
trojezino. Mlada hrvatska inteligencija ipak sve jae spoznaje znaenje nacionalnog
bia i vanost kodifikacije vlastitog jednog knjievnog jezika. Za istou jezika i
jezino obogaivanje te za jedan jezik komunikacije u Hrvatskoj zalau se: leksikografi
Ardelije della Bella i Joakim Stulli, Josip ipu (1796.), Maksimilijan Vrhovac (proglas
sveenstvu o potrebi skupljanja narodnoga blaga), Antun Mihanovi (Re domovini o
hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku, 1815.), Juraj porer (trai list na hrvatskom
jeziku u Oglasniku ilirskom 1818.). Za takve ideje zalagao se jo krajem 17. st. Pavao
Ritter Vitezovi.
Stvoreno je ozraje za organizirani nastavak zapoetog narodnog preporoda,
odnosno za pokretanje ilirskog pokreta. Pojavio se i idejni lider i organizator Ljudevit Gaj.
HRVATSKI KNJIEVNI I NARODNI PREPOROD traje od 1813. do 1860., tj. od
proglasa biskupa Vrhovca do pojave nove generacije na elu sa enoom.
ILIRSKI POKRET se javlja unutar hrvatskog preporoda i traje od 1830. do 1843.
Pokret je imao izrazito politiko obiljeje, a glavni ideolog bio je Ljudevit Gaj.
ILIRIZAM je pojam kojim se u vrijeme preporoda oznaavala ideja za
kulturnim ujedinjenjem junih Slavena. Kroatizam je oznaavao politiki ivot
Hrvatske.
1830. Ljudevit Gaj u Peti objavljuje u hrvatsko-njemakom izdanju Kratku osnovu
horvatsko-slavenskog pravopisanja.
1832. Ivan Derkos u knjiici Genius patriae(Duh domovine nad spavajuim svojim
sinovima) budunost ujedinjene Hrvatske vidi u jezinom spajanju.

26

Grof Janko Drakovi u spisu Disertacija iliti razgovor darovan gospodi

poklisarom na tokavskom narjeju iznosi politiki program hrvatskog naroda isticanjem
hrvatskoga kao ravnopravnog u okvirima Monarhije.
Matija Smodek poinje predavati hrvatski jezik na zagrebakoj Pravoslovnoj
akademiji kao neobvezatni predmet.
1834. Ljudevit Gaj dobiva dozvolu za izdavanje novina i objavljuje svoj Oglas.
1835. Poinju izlaziti Novine Horvatszke i kulturno-zabavni prilog Danica Hovatszka,
Slavonszka i Dalmatinszka.
Antun Maurani poinje predavati hrvatski jezik kao neobvezatni predmet na
zagrebakoj gimnaziji.
1836. tokavsko narjeje postaje knjievnim jezikom u cijeloj Hrvatskoj.
Uvodi se ilirsko ime: Novine ilirske i Danica ilirska.
Vjekoslav Babuki (prvi akademski profesor hrvatskoga jezika) pie prvu
gramatiku
hrvatskoga jezika Osnovu slovnice slavjanske narjeja ilirskoga.
1839. Antun Maurani pie raspravu Temelji ilirskog i latinskog jezika.
1842.
Ljudevit Gaj i Stanko Vraz sukobljavaju se i razilaze (Gaj preporod smatra
politikim i domoljubnim pokretom, a Vraz u prvom redu umjetnikim.)
Stanko Vraz pokree prvi knjievni asopis Kolo.
Osnovana je Matica hrvatska.
1843.
Zabranjeno je ilirsko ime: Narodne novine i Danica Horvatska, slavonska i
dalmatinska.
Ivan Kukuljevi odrao je 2. svibnja 1843. prvi politiki govor na
hrvatskome jeziku u Hrvatskom saboru.
Knjievni pogledi i aktivnost ilirske generacije. Sve do etrdesetih godina 19.
st. knjievnost ima prosvjetiteljske, odgojno-didaktike, gotovo utilitarne tendencije slui
buenju i jaanju narodne svijesti. Pisci se ugledaju u jezik i stil narodnog stvaralatva,
a uzor im je Ivan Gunduli i dubrovaka knjievnost 17. st. i to ponajprije zbog doivljaja
domovine kao idealne Dubrave i apoteoze slobode.
Kulturna djelatnost preporoditelja. Od 1838. diljem Hrvatske niu ilirske
itaonice (Varadin, Zagreb, Karlovac). U Sisku je 1839. prikazana prva hrvatska
povijesna tragedija Juran i Sofija, ili Turci kod Siska I. K. Sakcinskog. G. 1840. poinje
s radom Hrvatsko narodno kazalite izvedbom Jurana i Sofije.
Raskol meu ilircima. Ve etrdesetih godina mnogi ilirci shvaaju da je pokret
mogue ostvariti jedino kao hrvatski, narodni i knjievni preporod, bez junoslavenske
opcije.
1842. pojavilo se Kolo s urednikom Stankom Vrazom i otpadnicima Dragutinom
Rakovcem, Ljudevitom Vukotinoviem. Oni otvaraju dva presudna problema: pitanje
knjievnog jezika kao stila i potrebu otvaranja hrvatske knjievnosti europskim uzorima.
Najdalje je otiao Dimitrija Demeter koji se u lanku iz 1843. Misli o ilirskom
knjievnom jeziku opredjeljuje za punu knjievnu autonomnost i to putem pjesnikog
jezika koji mora zadovoljiti estetske kriterije.
Svjetska knjievnost snano utjee na nae pisce: prevode se i itaju velika djela
europskih klasika i istaknutih romantiara.
LIRIKA je svakako glavni anr. Zapoinje budnicama (programatske pjesme) i
davorijama (borbenije, patetine, imperativne, jakih rijei). Najpoznatija je Mihanovieva
Horvatska domovina, ostale su Horvatov sloga i zjedinjenje (Jo Horvatska ni propala) Lj.
Gaja, Demetrova Pjesma Hrvata ili Prosto zrakom ptica leti, Livadia i Gaja Nek se hrusti
aka mala i Preradovieva Zora puca, bit e dan. Kasnije su najee teme ljubav (Vraz,
Preradovi, Vukotinovi), domoljublje, refleksije (Preradovi) i satirine (Vraz).
EPSKU POEZIJU obiljeili su D. Demeter poemom Grobniko polje i I. Maurani
epom Smrt Smail-age engia.
PROZA je ak i u poslijepreporodnom razdoblju skromnih dometa sve do enoe.
Novele od etrdesetih do ezdesetih godina piu Demeter, Sakcinski,
Vukotinovi, Ivan Trnski i Dragojla Jarnevieva te neto mlai Vladimir Nikoli.
Teme: povijesne.
Roman se pojavljuje tek u pokuajima (Antun Nemi: Udes ljudski; Miroslav
Kraljevi: Poeki ak; Mato Vodopi: Marija Konavoka; Dragojla Jarnevieva: Dva pira).
Pisac prvog povijesnog romana Severilla ili slika iz progonstva kranah u Sisku jest
Ivan Krstitelj Tkali (1866.). Bla Lorkovi objavio je 1868. za ono vrijeme

27

avangardan roman Ispovijest.

Openito, sva je ta proza s uzorima u narodnom
stvaralatvu i pseudoromantizmu imala karakteristike trivijalne proze (ljubavne fabule,
osvete, otmice, trovanja i sl.).
DRAME piu I. Kukuljevi Sakcinski (Juran i Sofija ili Turci kod Siska) i D.
Demeter (Teuta). Komediju Kvas bez kruha ili tko e biti veliki sudac napisao je Antun
Nemi.
PUTOPISE piu Antun Maurani, Pogled na Bosnu, Stanko Vraz, Put u Gornje
strane,
Antun Nemi, Putositnice, I. Kukuljevi, Listovi iz Italije.
Knjievni asopisi i novine. asopisi: Danica ilirska, Kolo, zadarska Zora
dalmatinska (prvi knjievni asopis u Dalmaciji Preradovi objavio prvu pjesmu Zora
puca i bio jedno vrijeme urednikom); poetkom neoapsolutizma asopis Neven (ur. Mirko
Bogovi).
Po ukidanju neoapsolutizma: Leptir (ur. Vukotinovi), Slavonac, Nae gore list,
Glasonoa.
Od novina istie se Pozor pokrenut 1860. ( u Beu kao Novi pozor, u Sisku kao
Zatoenik), a od 1871. zove se Obzor i pod tim imenom izlazi sve do 1941. godine!
Bitna obiljeja hrvatske knjievnosti 19. st. do 1860. g. Ima odgojnoprosvjetiteljsku funkciju, budi narodnu svijest, stvara pretpostavke za razvoj moderne
nacije. Novotokavtina je prihvaena kao standardni knjievni jezik, a pisci se jo bore
(osobito kajkavci) ovladati tim jezikom. Pojavljuju se tematski nova, uspjena djela, a
novelistiki opusi Janka Jurkovia i Adolfa Vebera Tkalevia najavljuju pomake
prema realizmu. Bitno je obiljeje upravo netipian razvoj, netipian romantizam s
obzirom na europski romantizam: kolektivizam nasuprot individualizmu, integracija
stilova, nasuprot svjetskoj boli i pesimizmu optimizam, aktivizam, dinamika,
svjetlost (amblem iliraca je zvijezda Danica!).
PAVAO TOOS ( 1806.1862.) pjesnik je elegija, prigodnica i budnica. Sveenik, slikar
i glazbenik. Kip domovine vu poetku leta 1831. alegorija je odnaroene Hrvatske
(tuna mati u crno zavita): Vre i svoj jezik zabit Horvati/ hote, ter drugi narod postati.
LJUDEVIT GAJ (1809.1872.) roen je u Krapini, a umro u Zagrebu. Ideolog je ilirskog
pokreta, pjesnik, pokreta i urednik Danice i Novina Horvatszkih, jezikoslovac, reformator
pravopisne grafije Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, 1830.
Proslavio se budnicom Horvatov sloga i zjedinjenje (Jo Horvatska ni propala) prema
kojoj su nastale sve kasnije budnice kao domoljubne i ilirske programatske pjesme.
STANKO VRAZ (1810.1851.) lirski je pjesnik i osniva hrvatske knjievne kritike
(Kritieski pregled). Ilir iz tajera, jedini Slovenac u hrvatskom preporodu. Pisao je
ljubavne, rodoljubne i satirine pjesme. G. 1842. pokrenuo je prvi knjievni asopis Kolo i
bio tajnik Matice hrvatske. Napisao je zbirku ljubavnih pjesama ulabije, 1840.,
posveenih Samoboranki Ljubici Cantilli. To je prvi ljubavni kanconijer u novijoj hrvatskoj
knjievnosti. Dvije su teme: ljubav prema eni i ljubav prema domovini (kod njega su to
Hrvatska i Slovenija). Pjesme su oznaene brojevima, u obliku krakovjaka. To je oblik
poljske narodne pjesme (dvije strofe, svaka po 4 esterca). Izdao je zbirke Glasi iz
dubrave eravinske i Gusle i tambura. Pjesma dral putuje k toplom jugu u obliku je
gazele, lirske ljubavne pjesme od 8 do 13 stihova. Otkud modre oi je sonet.
DIMITRIJA DEMETER (1811.1872.) hrvatski je knjievnik grkoga podrijetla.
Pjesnik, pripovjeda, recenzent, feljtonist, dramatiar, kazalini djelatnik. Rodio se u
Zagrebu, zavrio filozofiju i doktorirao medicinu, ali se posvetio knjievnosti i kazalitu.
U poemi iz 1842. Grobniko polje, nastalu po uzoru na Byrona, opisuje pobjedu
Hrvata nad Mongolima 1242. Unutar poeme je poznata davorija Pjesma Hrvata (Prosto
zrakom ptica leti). Davorije su programatske pjesme ozbiljnoga patetinoga tona, mnogo
borbenije od budnica. Pjesnici se slue jakim rijeima. Poruke su imperativne, poziv u boj
za narodnost i slobodu. Podrijetlo naziva je u imenu staroslavenskog boga rata Davora.
Demeter je napisao (1844.) i dramu Teuta koja se smatra najboljom ilirskom dramom.
Demeter je bio zaljubljenik u kazalite: organizirao je prva gostovanja stranih trupa,
napisao libreta za prve opere V. Lisinskoga Porin, 1846. i Ljubav i zloba, 1845.
Pisao je prve kazaline kritike, bio dramaturg i umjetniki voditelj jedinoga kazalita.
Demeter i Gaj nagovorili su vlasnika kazalita da uvede predstave na hrvatskom jeziku.
IVAN MAURANI (1814.1890.) pjesnik je roen u Novom Vinodolskom, a umro u
Zagrebu. Potomak je knjievnike obitelji (Antun, Matija, Ivan, Fran). Studirao je filozofiju i
pravo, bio je politiar i dravnik, prvi hrvatski ban-puanin, reformator sudstva i

28

zdravstva. U Danici 1835. objavljuje pjesmu Primorac Danici kojom se pridruuje

preporodnim pjesnicima. Zajedno s Josipom Uareviem izdao je 1842. Njemako-ilirski
slovar (rjenik). Nadopjevao je 14. i 15. pjevanje Gundulieva Osmana.
Smrt Smail-age engia,1845., epsko je djelo koje ima pet pjevanja: Agovanje, Nonik,
eta, Hara i Kob. Opisuje dogaaj iz 1840. kad su Crnogorci ubili agu-nasilnika. To je
najbolje Mauranievo djelo i najbolje djelo hrvatskoga preporoda. Brourom Hrvati
Maarom, 1848., poziva Maare da se zauzmu za ope dobro i jednakost u zajednitvu.
PETAR PRERADOVI (1818.1872.) pjesnik je i prevoditelj (Dante, Manzoni, Byron)
koji je nakon dugogodinjega vojnog kolovanja gotovo zaboravio materinji jezik. Bio je
profesionalni asnik i kasnije general. Poznanstvo s Kukuljeviem urodilo je oduevljenjem
za ilirski pokret. Ui hrvatski tako to prevodi Gundulieva Osmana na njemaki. U
zadarskoj Zori dalmatinskoj 1843. objavljuje svoju prvu pjesmu na hrvatskom jeziku Zora
puca i prvu pjesniku zbirku Prvenci, 1846. Njegove lirske teme su ljubavne, rodoljubne i
refleksivne. Dre ga prvim hrvatskim refleksivnim pjesnikom. Pjesme: Putnik, Jezik roda
moga, Rodu o jeziku, Mrtva ljubav, Ljudsko srce, Pjesnik.
MATIJA MAURANI (1817.1881.) autor je putopisa Pogled na Bosnu, 1842. i
najmlai brat Ivana Maurania. Putopis je nastao nakon molbe starije brae Ivana i
Antuna da ih izvijesti o ivotu u Bosni.
ANTUN NEMI (1813.1849.) pjesnik je, putopisac i komediograf. Njegove
Putositnice iz 1845. najzrelije su preporodno prozno djelo. Humoristiko-feljtonistikim
stilom opisuje svoje putovanje od Ludbrega preko Zagreba do Verone, s domoljubnom
tendencijom. Kvas bez kruha ili tko e biti veliki sudac, 1854., prva je preporodna
drutvena komedija.
PROTOREALIZAM (ENOINO DOBA)
Traje od 1860. do 1881. Poetkom ezdesetih godina 19. st. ukinut je Bachov
neoapsolutizam i pokrenute su stranke: unionistika, vladajua narodnjaka (koju su
osnovali nekadanji ilirci Maurani, Kukuljevi i dr.) i pravaka na elu s Antom
Stareviem. Godine 1876. stvorena je Austro-Ugarska drava. G. 1868. sklopljena je
Hrvatsko-ugarska nagodba koju su Hrvati doivjeli kao nasilje protiv kojega su se borili sva
do raspada Monarhije 1918. Ivan Maurani je 1871. g. kao ban-puanin doekan s
oduevljenjem da bi ga 1881. mladi radikalni prava Ante Kovai otpratio grubom
travestijom Smrt babe engikinje.
Hrvatska ostaje bez knjievnoga asopisa 1849. prestaju izlaziti Danica i Zora
dalmatinska. Tek 1852. Mirko Bogovi pokree asopis Neven u kojemu objavljuje mlada
generacija.
Pedesetih godina dolo je do smjene generacija. Poetkom ezdesetih dolazi do
ozbiljne krize: stari je narataj prestao pisati, novi se tek pojavljuje. Sve veu ulogu ima
DRAMA, glumite. Prvi su hrvatski dramatiari tog doba utemeljitelji povijesnoromantiarske tragedije: Kukuljevi, Demeter i Mirko Bogovi. Javlja se i paralelni
smjer: zabavna, komino-satirina komedija, te puki igrokaz. Antun Nemi prvi je
poznati komediograf.
MIRKO BOGOVI (1816.1893.) urednik je Nevena. Njegova poezija nije osobite
vanosti. Napisao je tri drame: Frankopan, Stjepan, kralj bosanski i Matija Gubec u
kojima su glavni likovi nositelji poruke djela.
U relacijama prosjene domoljubne lirike ostaje i lirika Ivana Trnskog i
Dragojle Jarnevieve. Epsku poeziju njeguje fra Grgo Marti (deseteraki spjev
Osvetnici, s bosanskom tematikom), a blizak mu je fra Ivan Frano Juki.
LUKA BOTI (1830.1863.) pie romantine pripovijesti u stihu (Pobratimstvo,
Bijedna Mara, Petar Bai), te pripovijest u kojoj zagovara vjersku toleranciju, DilberHasan. Pie modificiranim desetercem.
JOSIP FREUDENREICH (1827.1871.), kazalini pisac, glumac i redatelj, pie
pravu, uspjenu puku dramu: Graniari ili Zbor na lijevu (1857.), s glazbenim umecima,
te puku igru Crna kraljica. Jo prije enoe je shvatio potrebu za kompromisom s
umjetnou u elji da se stvori stalna kazalina publika.
RIKARD FLIEDER JORGOVANI pjesnik je, feljtonist i plodan pripovjeda. Kao
pjesnik je pod enoinim utjecajem s blagom sklonosti prema egzotinom i fantastinom,
to posebno dolazi do izraaja u pripovijestima Stella Raiva i Ljubav na odru.

29

Novi knjievni narataj. U novelistici Janka Jurkovia oitovali su se elementi

predrealistikog stila. Ve na kraju ezdesetih izdvajaju se prozaici Vilim Korajac i Ivan
Perkovac koji je aktualnom socijalnom tematikom utjecao i na samoga enou.
FRANJO MARKOVI (1845.1914.) svestrani je pisac, filozof, estetiar, kritiar i
znanstvenik. Po svojim pogledima najizrazitiji je hrvatski romantiar. Tei za apsolutnom
ljepotom. Zastupnik je formalistike estetike (Razvoj i sustav opene estetike). Ipak na
prvo mjesto stavlja etike probleme (drama Benko Bot). Romantinim rekvizitima
progovara o aktualnim problemima (povijesne teme s jasnim aluzijama na germanizaciju i
maarizaciju), te tako unosi realizam u svoja djela: ep Kohan i Vlasta, idilini ep Dom i
svijet, tragedije Karlo Draki i Zvonimir.
VATROSLAV JAGI utemeljitelj je slavenske filologije i jedan od osnivaa
hrvatske knjievne povijesti. Urednik je asopisa Knjievnik.
ADOLFO VEBER TKALEVI bio je jezikoslovac, polemiar, kritiar, pisac
udbenika. Pisao je putopise ( Put na Plitvice, Listovi o Italiji, Put u Carigrad) i pripovijesti
(Zagrepkinja, Avelina Bakranina ljuvezne sgode i nesgode, Nadala Bakarka).
ANTE STAREVI snana je politika linost druge polovice 19. st. Najzanimljiviji
je kao publicist: pie satire, govore, lanke i predstavke. Kao pravaki ideolog u
predgovoru svojih Pisama Madarolacah zalae se za realizam u knjievnosti.
JOSIP EUGEN TOMI pojavio se pjesmama (zbirka Leljinke, 1865.), ali je vaniji
kao pripovjeda i dramatiar u osamdesetima. Tada pie romane Zmaj od Bosne,
Kapetanova ki, Emin-agina ljuba, a najbolje djelo mu je drutveni roman Melita. Dovrio
je i enoin roman Kletva.
enoina pojava. urnalist, feljtonist, urednik, pripovjeda, romanopisac, dramski
pisac, glorifikator Zagreba AUGUST ENOA (1838.1881.) ostavio je u sjeni sve svoje
suvremenike. Njegova pojava oznaava potpuni prodor knjievnosti u iroke italake
mase kao i stvaranje prvog estetskog knjievnog kanona u hrvatskoj literaturi. Idejno, ali
samo verbalno vezao se uz narodnjake (strossmayerovsku junoslavensku koncepciju), ali
je svu aktivnost usmjerio problemima ue Hrvatske, osobito Zagreba. Tipian je graanin
koji se opire rastuoj malograantini.
enoini knjievni pogledi. Svoje misli o knjievnosti iznio je u poznatom
programatskom napisu Naa knjievnost, objavljenom 1865. u asopisu Glasonoa.
Istie ulogu knjige u djelovanju na na socijalni ivot. Narodni duh treba se uvrijeiti u
svim drutvenim segmentima i to jaanjem uloge popularne, poune i zabavne
knjievnosti.
Hrvatska knjievnost treba biti analitika i tendenciozna, mora djelovati na publiku.
enoina koncepcija knjievnog jezika. Meu prvima je oformio jezino-stilski
kanon, dosljedno se opredjeljujui za standardni oblik tokavskoga knjievnog
jezika. Jezini uzor mu je bio suvremenik, dalmatinski pisac Mihovil Pavlinovi. Velika mu
je zasluga to je dotadanja jezina postignua konzekventno primjenjivao u svojim
djelima. Oslukujui govor puka, literarno je ostvario gradski tokavski jezini standard.
Svoje junake ne individualizira jezino, ve stvara svoj, originalni knjievni jezik dosljedno
provodei novotokavski standard. Izravno je utjecao na svoje graansko itateljstvo i
njihovu svakodnevnu konverzaciju.
enoino znaenje. Ostvario je temelje i postao uzorom, i u tematskom i u
jezino-stilskom pogledu, daljnjim tokovima hrvatske knjievnosti sve do kraja 19.stoljea.
Naslutio je nove teme i izravno utjecao na veinu hrvatskih realista od Kumiia do
Kovaia.
enoino doba zavrava smru Augusta enoe 1881. godine. U njegovo se doba
ve pojavljuju pomaci prema predrealistikoj prozi i suvremenoj tematici s realistikim
motivacijama literarnih junaka. Upravo poetkom osamdesetih godina ostvarene su
pretpostavke za dolazak novoga narataja s izrazitijim realistikim tendencijama.
AUGUST ENOA (1838.1881.) obiljeio je itavo knjievno razdoblje. Roen je u
Zagrebu, studirao u Zagrebu, Beu i Pragu. U Beu ureuje dva asopisa: Glasonoa i
Slawische Blatter. U Zagrebu radi u kazalitu kao umjetniki ravnatelj i dramaturg, postaje
gradskim biljenikom te gradskim senatorom. Od 1874. urednik je asopisa Vijenac, a od
1877. potpredsjednik Matice hrvatske. Umire od iscrpljenosti u punom stvaralakom
naponu.
ROMANI. Zlatarovo zlato, 1871., prvi je roman novije hrvatske knjievnosti.
To je povijesni roman o Zagrebu 16. stoljea. Dvije su fabule: povijesna (sukob feudalca
Stjepka Gregorijanca s graanima Zagreba) i ljubavna (nesretna ljubav Dore Krupieve,

30

keri zlatara Krupia, i Pavla, sina plemia Stjepka Gregorijanca). Spletkari (intriganti) su
Grga okolin i samoborska plemkinja Klara Gruberova. Grga otruje Doru, a Pavle pogiba u
boju s Turcima.
Seljaka buna, 1877., povijesni je roman o seljakoj buni iz 1573. kada je Matija Gubec
sa seljacima podignuo bunu protiv susedgradskog feudalca Franje Tahija.
Ostali romani: uvaj se senjske ruke, Diogenes i Kletva (nedovrena, nadopunio J. E.
Tomi)
PRIPOVIJETKE. Prijan Lovro,1873., predstavlja zaetak realistike
pripovijetke.
Lovro je darovit mladi seljakoga podrijetla kojega slama umala malograanska sredina.
Ostale pripovijetke: Barun Ivica, Prosjak Luka, Kanarineva ljubovca, Branka,
Mladi gospodin, Vladimir, Turopoljski top, Karanfil s pjesnikova groba.
POVJESTICE, epske pjesme sa sadrajem iz narodne predaje ili povijesti (napisao ih
je etrdesetak): Propast Venecije, Smrt Petra Svaia, Kugina kua, Postolar i
vrag, Prokleta klijet, Kameni svatovi, Fratarska oporuka, Zimzelen i dr.
FELJTONI: Zagrebulje, Dopisi iz Praga, Vjeni id u Zagrebu
KOMEDIJA: Ljubica

31