PRIRUNIK

ZA PORTSKI RIBOLOV

Izdava
Hrvatski portsko ribolovni savez
Zagreb, Trg portova 11

Odgovorni urednik
prof. dr. sc. Kreimir Paur

Tehniki urednik
Tomislav Feldhofer

Lektor
Dunja Vani

Naslovna stranica i karikature

Petar Dui, akademski slikar

Slike riba u boji

Slobodan Garaanin, akademski slikar
 PREDGOVOR IV. IZDANJU

Prole su ve 47 godina (1972.) od izlaska prvog izdanja "Prirunika za portski ribolov" u

nakladi tadanjeg Hrvatskog portsko ribolovnog saveza. Ve je tada broj portskih
ribolovaca u Hrvatskoj bio toliki da se pokazala potreba za tivom preko kojeg e se portski
ribolovci obvezno upoznati s osnovnim naelima u portskom ribolovu. Naime, sam
entuzijazam, iskustvo i ljubav za vode i ribe kod portskih ribolovaca nisu dovoljni jer e
brojnost i mobilnost ribolovaca te sofisticiranost ribolovnog pribora, a bez poznavanja
osnovnih zakonitosti iz biologije riba i ribarskog gospodarenja, dovesti do prelova ribe te se
uskoro nee imati to loviti. Riblji fond e biti znatno uniten.

Stoga je HRS angairao najbolje poznavatelje ribarstva i portskog ribolova iz svojih

redova, meu kojima su veina poznati znanstvenici i sveuilini profesori, kako bi zajedniki
izradili "Prirunik za portski ribolov". Na relativno popularan nain, svaki u okviru svoje
specijalnosti, oni su opisali opirnu ribarsku materiju. Naalost, od prvih autora nisu svi na
ivotu.

Poznavanje problematike ribarstva i portskog ribolova steeno kroz ovaj "Prirunik" treba
potvrditi kroz odgovarajui ispit, to e portskim ribolovcima dati pravo da love ribe u
skladu s ribarskom znanou, a njihov ribolovni uitak nee naruiti sklad prirode.

Podruja koje obuhvaa "Prirunik" vrlo su razliita, kao to je i ribarska problematika vrlo
iroka, pa je tako obraena osnovna ribarska biologija i sistematika te naela ribarskog
gospodarenja, navedena su naela i etika u portskom ribolovu koji u posljednje vrijeme
doivljava odreene promjene, osnove zakonodavstva u ribarstvu, potom zdravstvena zatita
riba - jer se ovdje radi o ivim organizmima koji znaju i obolijevati, opis nezgoda i nesrea
koje mogu dogoditi u ribolovu te naini njihovog saniranja ukljuujui i ubode kukaca i
ugrize zmija otrovnica. Budui da se kod ribolova radi o lako pokvarljivoj lovini obraene su
i osnove postupanja s ulovljenim ribama kako bismo ih donijeli kui u to svjeijem stanju i
zdravstveno ispravne za ljudsku ishranu.

Osnovna je namjera "Prirunika" da portski ribolovci shvate da vode i ribe nisu neiscrpna
prirodna bogatstva, nego da se njima treba gospodariti vrlo racionalno, na znanstveni nain,
kako bi portski ribolovci mogli uivati u jednom od najljepih portova a ujedno ostaviti
mogunost da u tome uivaju i nai nasljednici.

Urednik izdanja:

prof. dr. sc. Kreimir Paur

2
Miroslav Horvat, prof. biologije

RIBE I NJIHOV IVOT

UVOD

Ribarstvo je grana privrede kojom se ovjek poeo baviti jo u prethistoriji da bi uz lov na

kopnu i ribolovom u vodi osigurao potrebnu hranu za ivot.

ovjek je tada pravio razne udice, sline harpunima, iz kamena, kosti, drva i ljutura koljki
koje je sve vie usavravao do savijenih (zakrivljenih) oblika slinih dananjoj udici.

Razvojem tehnike ovjek je kroz itav svoj razvoj usavravao i potrebna ribolovna sredstva za
sve uspjeniji lov ribe. Ljudski interes za ribolov bio je uglavnom potican potrebom za
pribavljanje vrijedne hrane, a manje iz drugih razloga. Tek u novije doba u civiliziranim
zemljama ribolov dobiva i drugi oblik ljudskog interesa: zadovoljenje rekreativnih potreba
urbanog industrijskog stanovnitva.

Prema ovim interesima ribolov dijelimo na gospodarski i portski - to su danas dva osnovna
oblika ovjekovog interesa kojima eksploatira ribolovne vode.

Da bi ostvario izlov ribe, ovjek je u civiliziranim zemljama sve vie zateen potrebom da
utjee na porast riblje populacije u vodama koje eksploatira, jer prirodna reprodukcija to vie
ne osigurava. Razlozi za to su industrijsko oneienje voda i melioracija poplavnih podruja.
Situaciju dodatno oteava injenica da u industrijaliziranim zemljama imamo iz godine u
godinu vei broj interesenata za ribolovne vode, uglavnom portskih ribolovaca.

U takvoj situaciji sve se vie osjea potreba za dobrim gospodarenjem i racionalnom

eksploatacijom voda. Normalno je da brigu o ribolovnim vodama i ulogu gospodara u
najveoj mjeri trebaju odigrati oni koji vode i iskoritavaju. U ovom trenutku i u naem
sluaju, tj. u Hrvatskoj, to su portske ribolovne udruge koje danas gospodare na 90%
otvorenih voda.

Da bi portske ribolovne udruge ponijele ulogu dobrih gospodara, taj im status daje i na
Zakon o slatkovodnom ribarstvu. Potrebno je stoga svakom portskom ribolovcu dati osnovna
znanja iz ribarstva i to iz podruja biologije, zakonodavstva, bolesti riba, ekonomike ribarstva
i portskog ribolova.

Nuno je, dakle, da ova osnovna znanja iz ribarstva naih slatkovodnih ribolovnih voda
postanu svojina svakog portskog ribolovca.

OPENITO

Ribarstvo svoje osnovne aktivnosti temelji na poznavanju hidrobiologije, znanosti koja

prouava ivot u vodi. Jedna od njenih grana prouava ribe i zove se ihtiologija.

Riba je konani objekt naeg zanimanja, a njen ivot, razvoj i opstanak je ovisan o
cjelokupnom ivotu u vodi, na koji utjeu fizikalna i kemijska svojstva vode, kao i svi ostali
initelji koji djeluju na cjelokupni ivot u vodi, pa i oni izvan vode.

3
Od fizikalnih initelja na ribu i ivot u vodi presudan utjecaj ima sunce koje daje svjetlost i
toplinu. Bez svjetlosti ne bi u vodi moglo rasti vodeno bilje, a bez njega ne bi bilo ni drugog
ivota u vodi. O svjetlosti ovisi providnost vode, koja opet ovisi o boji i koliini estica u njoj.
Suneve zrake daju i toplinu o kojoj u vodi ovise mnogi ivotni procesi, kao to su disanje,
probava, razvoj ikre itd. Zato veina riba u naim slatkim vodama zimu provede u dubljim,
toplijim slojevima vode. Od fizikalnih svojstava na ivot u vodi utjeu:
- gustoa vode koja je ovisna o temperaturi, prisutnosti plinova, soli i drugih tvari;
- viskozitet u vodi koji djeluje na aktivnost i brzinu kretanja riba (dvostruko vei kod
0C nego kod 25C vode),
- razna strujanja u vodi, koja uzrokuju zagrijavanje ili hlaenje,
- pad rijenog korita.

Od kemijskih initelja na ivot u vodi djeluju razliite tvari. U slatkim vodama prevladavaju
soli ugljine kiseline i to karbonati, a u moru kloridi.

Vode mogu biti: kisele, neutralne i bazine. Za mjerenje ovih svojstava vode kemijskim
reagensima utvrujemo tzv. pH vrijednost stupnjevanu u rasponu od 1 do 14. Vodu koja je
neutralne reakcije oznaujemo sa pH vrijednou 7. Ribe mogu stalno ivjeti u vodama PH
vrijednosti od 5,5 do 8,5.

Najvaniji kemijski element za cjelokupni ivot u vodi je kisik. Ni na kopnu, ni u vodi nema
ivota bez kisika. im je voda hladnija i protok kod tekuica bri, tim je sadraj kisika u vodi
vei. Pastrvske vrste riba trae vie kisika za svoj ivot nego ribe nizinskih voda.

Vode u kojima trunu organske tvari siromane su kisikom, budui da se on u procesu truljenja
troi. Naime, truljenje uzrokuju bakterije koristei kisik kojega uzimaju iz vode. Ljeti, kad
zagrijana voda pospjeuje razmnoavanje bakterija, voda naglo gubi otopljeni kisik pa dolazi
do guenja i pomora riba.

Osim spomenutih karbonata i klorida, u vodi ima otopljenih soli potrebnih za razvoj biljaka, a
to su duikove, fosforne i kalijeve soli.

BIOLOKA SVOJSTVA VODENE SREDINE

U vodi ive biljke i ivotinje. Najvanije skupine tih biljnih i ivotinjskih organizama, prema
poloaju kojega zauzimaju u vodi i nainu kretanja su:

PLANKTON u kojemu su udruene najsitnije biljke i ivotinje koje lebde u vodi;

BENTOS koji se sastoji od biljnih i ivotinjskih organizama koji ive na povrini
dna ili su ukopani u pijesak ili mulj;
NEKTON kojeg ine organizmi koji se plivanjem kreu u vodi.

O koliini ovih ivotinjskih i biljnih organizama u vodi ovisi njena produktivnost - to je

prirodna, bioloka produktivnost vode. Ona je vea ukoliko u vodi vladaju za ivot riba
povoljniji uvjeti: vea koliina slobodnog kisika, povoljnija toplina, vea koliina otopljenih
soli i jo neki drugi za ivot vani initelji. Svi ti initelji u povoljnim kombinacijama djeluju
na bri rast riba, pa tako iz iste koliine vode u sluaju boljih ivotnih uvjeta dobivamo veu
koliinu riblje mase.

4
 VRSTE VODA

Vode na podruju Republike Hrvatske u svom geografskom rasprostranjenju pripadaju

dunavskom i jadranskom slijevu. Meu njima razlikujemo: planinske i nizinske tekuice,
potoke, rjeice i rijeke. Osim tekuica u oba slijeva susreemo i stajae vode. To su prirodna
jezera, rijene bare, ribnjaci, oderice (udubljenja napunjena vodom zaostala nakon iskapanja
ljunka) te grabe (ostale nakon vaenja ilovae potrebne za ciglarsku industriju). U stajae
vode ubrajamo i hidroakumulacije koje skupljaju vodu za rad hidroelektrana i mogu se
smatrati umjetnim jezerima.

Tekuice nastaju iz izvora koji se nastavljaju u potoie, ujedinjuju u potoke i prelaze u

rjeice i rijeke, ili izbijaju snanim vrelima gradei od poetka veliko rijeno korito. Potoci
koji izviru u planinsko-brdskom podruju strmih su i uskih korita, probijenih kroz stijene.
Planinski potoci i rjeice poznati su po bistroj, hladnoj, kisikom zasienoj vodi. Nazivamo ih
prema ribljem naselju salmonidnim vodama - dio toka u kom ive pastrve i njima srodne ribe.
Tokovi rjeica i rijeka koji teku brdskim podrujima prema nizinama veih su korita ukopanih
u tlo. Ljeti im se voda zagrijava preko 20C, a zimi ohladi mnogo vie nego planinski potoci.
U srednjem toku voda je jo uvijek bistra, sadri dovoljno kisika, rjee se muti i jednolino
brzo potjee kroz korito. On pripada podruju mrene. Donji tokovi naih velikih rijeka probili
su svoja korita u nizinama. Voda im se ljeti zagrijava do 30C, zimi ispod 0C i ledi se.

Od prirodnih jezera u Republici Hrvatskoj nalaze se Plitvika jezera, Vransko jezero kod
Biograda na moru i jezero Vrana na otoku Cresu.

Jezera s obzirom na produkciju organskih tvari mogu biti:

OLIGOTROFNA - slabe produktivnosti. To su bistra, duboka i hladna jezera.
Oligotrofna su Plitvika jezera i planinske hidroakumulacije;
EUTROFNA - velike produktivnosti s mnogo organske tvari. Voda im je manje-vie
zamuena, topla i plitka. Eutrofno je Vransko jezero.

U svim umjetno stvorenim akumulacijama (jezerima i ribnjacima) u prvoj godini je

produktivnost biomase najvea zbog mnotva organskih tvari koje pokrivaju dno, a nune su
za razvoj planktona. U sljedeim godinama produktivnost opada sve dok se na dnu ne stvori
deblji sloj produktivnog (aktivnog) mulja i tek tada dolazi do stabilizacije produkcije
biomase. To razdoblje traje 5 do 10 godina, tj. dok se ne formiraju biocenoze - zajednice
organizama.

Ribnjak je prirodna ili umjetna akumulacija prilagoena za uzgoj ribe, a reim vode se u
njemu regulira uporabom izgraenih hidrotehnikih naprava. Ribnjaci mogu biti protoni i
neprotoni, s obzirom na to protjee li kroz njih voda ili ne. U ribnjacima je poeljna pH
vrijednost izmeu 7 i 8,5, odnosno blago lunata reakcija s donjom granicom 7. Ukoliko pH
vrijednost padne ispod 7 mora se dodavati vapno. Ribe se mogu uzgajati i u mreastim
kavezima u stajaoj ili blago protonoj vodi.

5
 PRIRODNA RIBLJA HRANA U VODI

U vodenoj sredini se meu organizmima koji u njoj ive odvijaju vrlo sloeni prehrambeni
odnosi koji se prikazuju lancima ishrane.

U stajaoj vodi - bari, jezeru, akumulaciji, lanci ishrane poinju proizvoaima hrane,
producentima, u autotrofnim biljkama koje koristei sunevu energiju od ugljinog dioksida
otopljenog u vodi sastavljaju (sintetiziraju) organske tvari od kojih izgrauju tijelo.

Biljni plankton, ili fitoplankton, koji u vodi lebdi ili se jedva kree, sastoji se od:
modrozelenih algi, jednostaninih i kolonijalnih algi kremenjaica i jarmaica. Fitoplankton je
osnovni proizvoa hrane, a u fotosintezi izluuje velike koliine kisika pa je osvijetljeni
povrinski dio vode bogat kisikom. Ljeti se fitoplankton u zagrijanoj i osvijetljenoj vodi brzo
razmnoava, smanjuje zimsku prozirnost vode te predstavlja znaajnu koliinu hrane koju
koristi ivotinjski ili zooplankton. Zooplankton ine praivotinje koje se pokreu biem
(biai) te praivotinje koje se kreu trepljama (cilijati). Od najjednostavnijih viestaninih
ivotinja u zooplanktonu nalazimo kolnjake, nie rakove veslonoce i vodenbuhe.

U bentosu, kojeg predstavljaju nematodi ukopani u mulj, zatim liinke vodenih kukaca koje
puu po dnu, sitne vrste pueva i koljki, zavrava i dio uginulog fitoplanktona i
zooplanktona, kojim se hrane ivotinje bentosa. Te korisnike planktonske hrane nazivamo
potroaima ili konzumentima.

Zooplankton je potroa prvog reda. Njime se hrane potroai drugog reda, uglavnom
ivotinje dna. Ribe koje ih skupljaju ili love potroai su treeg reda. Kada ribe postaju hrana
vodenih sisavaca i ptica, govorimo o potroaima etvrtog reda.

Lanci ishrane se ne bi mogli odvijati da u vodi nema organizama koje nazivamo razarai ili
reducenti. To su bakterije koje ive u planktonu i bentosu. One razlau uginula tijela biljaka i
ivotinja do organskih tvari i konano do anorganskih tvari, spojeva duika, fosfora, kalija
koje koriste biljke i ponovno ukljuuju u lance ishrane. Proces kruenja odrava suneva
energija. Bez svjetlosti nema fotosinteze, a bez topline ni ostalih ivotnih procesa.

U tekuoj oligotrofnoj vodi, pastrvskom potoku u kojem je plankton sveden na minimum,

proizvoai organskih tvari su biljke bentosa: viestanine zelene alge privrene na podlozi,
vodene mahovine i kopnene zelene biljke iji dijelovi, preteno lie, dospijevaju u vodu. I
potroai prvog reda u tekuici su ivotinje bentosa, liinke kukaca: vodenmuica,
jednodnevnica, tulara, kamenjarka, raii gamarusi koji puu po kamenju ili se skrivaju u
busenima algi i mahovine.

Potroai hrane razlaui organske tvari koje su proizvele biljke troe kisik i oslobaaju
ugljini dioksid. Voda na dnu jezera siromanija je kisikom nego osvijetljeni povrinski
slojevi.

Veina naih aranki hrani se krupnijim zooplanktonom, fitoplanktonom i ivotinjama

bentosa. Izraziti biljojedi, fitofagne ribe, su amur i glavai. Amuri se hrane vodenim
cvjetnicama i tako sprjeavaju irenje i zarastanje vodenim lopoima, lokvanjima,
mrijesnjacima, voikom i krocnjem.

6
Nai salmonidi - tuke, somovi i grgeke, u fazi razvoja kada ih nazivamo mladunci, hrane se
zooplanktonom i ivotinjama bentosa, a kada odrastu hrane se sitnijom ribom.

OSNOVNA ZNANJA O RIBAMA

Graom tijela ribe su prilagoene ivotu u vodenoj sredini. Tijelo im je izdueno, vretenasto
ili bono spljoteno. Sastoji se od glave, trupa i repa koji su meusobno vrsto srasli i
povezani, i to kod veine vrsta kotanom kraljenicom sastavljenom od kraljeaka. Od
kraljeaka trupa odvajaju se rebra koja slobodno zavravaju u tjelesnom zidu trbune upljine.
Na trupu se nalaze peraje. Lena, repna i podrepna peraja su neparne, a prsne i trbune su
parne. Lena i podrepna stabiliziraju tijelo, repna peraja zajedno s miiavim repom sudjeluje
u kretanju kroz vodu, a parne peraje imaju funkciju kormila.

Tijelo ribe zatieno je koom u kojoj su uvrene ljuske poslagane poput crjepova na krovu.
aranke imaju glatke, okrugle ljuske, a grgeke hrapave, eljaste ljuske. Preko ljusaka koa
izluuje tanku pokoicu punu sluznih lijezda. Sluz titi tijelo od infekcija i smanjuje trenje
tijela kod probijanja kroz gustu vodenu sredinu. Na ljusci su vidljive ljetne (iroke) i zimske
(uske) pruge. Brojanjem uskih, zimskih, pruga moe se odrediti broj zima u ivotu ribe. Ispod
koe nalaze se miii kolutiave grae. Na lenoj strani tijela miini sloj mnogo je deblji
nego li na bokovima i trbunoj strani.

Probavni organi poinju usnom upljinom koju otvaraju i zatvaraju eljusti. Ribe koje imaju
zube na eljustima i drugim kostima u usnoj upljini zubima pridravaju plijen. Zubi
grabeljivih riba su otri, istroeni ispadaju a zamjenjuju ih novi. aranke imaju bezube
eljusti pa hranu sitne krnim zubima koji se nalaze na petom, izmijenjenom krnom luku.
Na drijelo se nastavlja jednjak koji prelazi u eludac. Iz eluca usitnjena hrana ulazi u
srednje crijevo. Ribe bez eluca imaju proiren prvi dio prednjeg crijeva. Crijevo zavrava
izmetnim otvorom. Crijevo biljojednih riba je puno due nego kod mesojednih.

Uz crijevo se nalazi jetra sa unim mjehurom i uovodom kroz koji se u izlijeva u crijevo.
Kod riba kotunjaa u tijelu nalazimo plivai mjehur. Kod mnogih riba on je s jednjakom
spojen cjevicom, dok je kod drugih riba ta veza nestala pa je mjehur ostao zatvoren. Mjehur
ima ulogu hidrostatikog ureaja. U njega se izluuje plin iz krvi. Istiskivanjem plina, tijelo se
smanjuje, postaje tee i riba tone. Punjenjem mjehura plinom tijelo poveava obujam, postaje
specifino lake od vode i podie se.

Organi za disanje riba, krge, nalaze se ispod krnog poklopca, sa svake strane glave po
etiri, privrene na prva etiri krna luka. Svaka krga sastoji se od dvostrukog reda
krnih listia. Rastezanjem krvnih ilica u krgama u njih ulazi krv koju dovode krvne ile iz
srca. Vensko srce kotunjaa je dvodijelno, sastoji se od pretklijetke i klijetke. Krv je
promjenljive topline, crvene boje od jajastih crvenih krvnih zrnaca.

Kod riba kotunjaa razvijen je srednji i stranji mozak. Prednji mozak im je vrlo malen. Na
mozak se nastavlja lena modina koja se protee kroz kraljeanu cijev. Svojom masom
znatno je tea od mozga.

Oi nemaju kapaka, pa prednji dio oka titi prozirna koica. Akomodaciju oka, koje se
prilagoava za gledanje na blizinu, ribe postiu pomicanjem okrugle lee u onoj jabuici.
Ribe razlikuju boje. To najbolje pokazuju pastrve u izboru umjetnih muica prilikom ribolova.

7
Ribe uju pomou labirintnog organa koji predstavlja unutranje uho. U njegovim kesicama
nalaze se ravnoteni kamenii po kojima se moe odrediti i starost ribe.

Ribe osjeaju i mirise osjetilom smjetenim u glavi, u parnim nosnim jamicama. Zato se u
pripremi hrane za prikupljanje i lov arana danas dodaju razliiti mirisi koji privlae ribu i
navode ju da proguta ponuenu hranu.

Du bone strane tijela protee se bona pruga, cjevica koja prolazi ispod probuenih
ljusaka. U cjevici se nalaze osjetni pupoljii povezani ivcima koji dovode podraaje u
mozak. Bonom prugom ribe prepoznaju smjer kretanja, snagu struja, osjeaju predmete koji
im stoje na smjeru kretanja. Ona omoguuje i kretanje u mutnoj vodi.

Iznad plivaeg mjehura proteu se bubrezi u obliku tamnocrvenih traka. Kroz njih protjee
krv ostavljajui izluene tvari iz tijela. Mokrau izvode mokraovodi koji se otvaraju na
mokranoj kvrici iza izmetnog otvora.

U vrijeme mrijesta posebno se istiu spolni organi. Njihove izvodne parne cjevice zdruuju
se u neparnu cjevicu koja izmeu crijevnog i mokranog otvora izvodi spolne produkte u
vodu. Muke spolne lijezde imaju oblik bjelkastih parnih traka. U vrijeme mrijesta pune su
mlijei. U enskim spolnim organima, jajnicima, razvijaju se jaja koja nazivamo ikrom.
Muke i enske spolne lijezde privrene su na tjelesni zid i vise u tjelesnoj upljini. Riblja
jaja su velike stanice vidljive prostim okom. aranova jaja imaju promjer milimetar,
deverikina milimetar i pol, jaja soma su oko tri milimetra, a pastrve i do pet milimetara. ivi
dio jajne stanice nalazi se na vrhu jajeta i okruen je veom koliinom hranjivih tvari,
bjelanevinama i mastima od kojih se dio nakon izlaska liinke iz jajne lupine zadrava u
umananoj kesici. enke odlau veliku koliinu ikre. enka arana od 0,5 kg ima do
150.000, enka soma polae i do 30.000 po kilogramu teine, tuka do 40.000 na kilogram
teine, mladica samo oko 1.000 komada, a pastrva i do 1.500 po kilogramu teine.

Naa najvea slatkovodna riba, som, moe postii duinu od tri metra. Ima riba koje ive
veoma dugo: tuka od 35 kg stara je najmanje 80 godina, som od 100 kg star je oko 30
godina, dok male ribe ive kratko.

RAZMNOAVANJE (MRIJETENJE) RIBA

Ribe se razmnoavaju spolno. U procesu mrijetenja enske spolne stanice, koje se razvijaju u
jajnicima, stapaju se s mukim spolnim stanicama koje u ogromnom broju izluuju muki
spolni organi u mlijei. Kako se stapanje spolnih produkata odvija izvan tijela, taj proces
nazivamo vanjskom oplodnjom.

Na dozrijevanje spolnih produkata kod riba odluujuu utjecaj ima temperatura vode, zatim
vrsta i koliina hrane, duljina dana, svjetlost, barometarski pritisak i gustoa matine ribe po
jedinici vodene povrine. Ovom posljednjem initelju posebnu pozornost moraju dati
uzgajivai ribe u ribnjacima.

Vrijeme dozrijevanja ikre i mlijei - prvog mrijetenja - razliito je kod raznih vrsta riba.
Veina naih ribljih vrsta ima prvi mrijest u treoj, etvrtoj ili petoj godini ivota. Mujaci
obino sazrijevaju jednu godinu prije enki. Veliina i brojnost spolnih produkata je takoer
razliita kod raznih vrsta riba i ovisi o starosti enke.

8
Svojstva podruja koja privlae odreene vrste riba radi mrijesta su: bogatstvo vodenom
florom vieg bilja, slanost, brzina strujanja vode, temperatura i drugo. Ova svojstva djeluju na
brzo sazrijevanje spolnih produkata kod matinih riba, a i na kasniji razvoj ikre i mladunaca.

Ribe pri polaganju ikre biraju odreenu podlogu. Salmonidi polau ikru na dno u koritu rijeka
iskopavi prethodno mrijesnu jamu u ljunku. Nepokrivena ikra koja je izloena svjetlu za
kratko vrijeme ugiba. aranke i tuke mrijeste se na vegetacijsku podlogu vodenog i
poplavljenog bilja. Somovi i smuevi pripremaju gnijezda udubljena u dnu i pokrivena
dijelovima biljaka u koja polau jaja, a mujaci ih uvaju dok se ne izvale. Samo mrijetenje
se obavlja tako da se mujak i enka meusobno taru ili pak taru svoje bone dijelove tijela o
podlogu na koju ele odlagati spolne produkte, s tim da to prvo ine enke, a odmah zatim na
isti nain i mujaci.

Riblja ikra je obino ljepljiva, a ljepljivost ima zadau da privrsti ikru na podlogu gdje se
odlae. Ljepljivost moe biti i meu samom ikrom, tako da je ikra poloena na podlogu u
neprekinutim nizovima (kod grgea) - ovo je primjer dvostruke ljepljivosti ikre, na podlogu i
meusobno.

Velika veina naih riba ima ikru s jednostrukim svojstvom ljepljivosti i to samo na podlogu,
tako da je svaka ikra samostalno prilijepljena na odreenu podlogu. Ovo svojstvo ljepljivosti
ikre titi ikru u razvoju da ne padne na muljevito dno, gdje bi propala.

Vrijeme koje ikra provodi od polaganja i oplodnje do formiranja ribe tj. liinke, zovemo
inkubacijom ikre. Ovo je najvanija faza o kojoj u najveoj mjeri zavisi stvaranje ribljeg
mlaa nove generacije ribe. U ovoj fazi u naim prirodnim uvjetima otvorenih voda propada
najvie ve izmrijetene i oploene ikre. Najee je uzrok neuspjeha u oscilacijama vodostaja
kojima su otvorene vode neprestano podvrgnute. Budui da inkubacija ikre kod ribljih vrsta
traje razliito, od najmanje nekoliko dana do nekoliko mjeseci, a razine vode se mijenjaju, ta
je ikra najee izvrgnuta raznim tetnim utjecajima, ak ostaje i na suhom i tada odmah
propada. Zbog toga je na naim otvorenim vodama vrlo rijedak uspjean razvoj ikre kroz sve
njene faze, do mlaa sposobnog za samostalan ivot. Prema iskustvu, moe se oekivati da u
prosjeku svake pete godine imamo jedan uspjean mrijest.

Kako se veina naih nizinskih riba mrijesti na vegetacijsku podlogu u poplavnim zonama
izvan rijenih korita, to je uspjeh valjenja ribljeg mlaa ovisan o veliini poplavnog podruja i
trajanju poplave, pa ukoliko je poplavno podruje vee a zadravanje vode na njemu dulje,
sve faze razvoja ikre do mlaa su sigurnije.

U Hrvatskoj ima tek pokoje uzgajalite i mrjestilite za poribljavanje naih nizinskih voda, pa
je poribljavanje naih rijeka ovisno o uspjehu mrijesta u prirodnim mrjestilitima koja se
nalaze na velikim poplavnim poljima. Kod nas je najvee i najznaajnije Lonjsko polje, te
moemo tvrditi da se danas veina voda savskog slijeva poribljava preteno mlaem riba
izvaljenim i prihranjenim u ovom polju. No radi utjecaja i drugih negativnih initelja, koji u
naim rijekama smanjuju riblji fond bre nego to se on prirodnim putem obnavlja, bit e
potrebno poduzimati opsene mjere radi poribljavanja naih rijeka ribljim mlaem.

Govorei o mrijestu i inkubaciji ikre, moramo u razvoju nove generacije ribljeg mlaa istai i
treu vanu razvojnu fazu, a to je razvoj od trenutka valjenja liinki do mladunaca sposobnih
za samostalni ivot.

9
Vana je i etvrta faza, brzi razvoj, koji zahtijeva to due zadravanje mlaa u poplavnom
podruju gdje je obilje prirodne hrane koju mla nalazi svuda oko sebe, a da ne mora initi
napore i izlagati se raznim neprijateljima u potrazi za hranom. Na poplavnim podrujima
stvara se prirodna hrana u znatno veim koliinama (dvadeset i vie puta) nego u rijenim
tokovima. Prema tome, budui da se mla u prvoj godini svoga ivota vrlo intenzivno hrani,
poeljan je njen to dulji boravak u poplavnim zonama.

Kod svih riba ikra ne dozrijeva odjednom i u isto vrijeme, ve postupno u nekoliko navrata,
to moe trajati i do 2-3 mjeseca. Ako kod svakog mrijesta, inkubacije te razvoja liinki
mlaa vladaju povoljni uvjeti, imat emo u jednoj godini vie uzrasnih klasa mlaa. No, ovo
se u stihijnim prilikama koje vladaju u prirodi na otvorenim vodama, rijetko dogaa.

Kao primjer ovom prirodnom fenomenu mrijesta navest emo ponaanje matine ribe, nae
najvanije vrste i njenog glavnog predstavnika iz porodice arana: rijenog arana, stanovnika
najveeg broja naih voda nizinskog tipa. Ikra rijenog arana dozrijeva postupno, u naim
geografskim irinama i klimatskim uvjetima obino u razmaku od 3 do 9 dana, ako za to
vrijeme ne izostane ni jedan od osnovnih initelja koji uvjetuju mrijest. Kad do toga doe,
sazrijevanje ikre je prekinuto, pa prema tome i daljnje mrijetenje. Tada matica eka
moebitno ponovno stvaranje uvjeta koji djeluju na sazrijevanje ikre u njenom tijelu.

U sluaju da je matinoj ribi sa zrelom ikrom iz bilo kojih razloga sprijeen in mrijetenja,
sazrela jaja za 5 sati prezriju i postaju nesposobna za oplodnju, a nakon 8 sati poinju
degenerirati. Za odravanje normalne sposobnosti mrijesta arana potrebno je da se svake
godine potpuno izmrijeste. Izostanak potpunog mrijesta moe utjecati na slabije mrijetenje u
iduim godinama. Takvi sluajevi neizmrijetenih arana vrlo su esti i utjeu na cjelokupnu
reprodukciju (stvaranje novih generacija) arana u naim vodama.

To dokazuje primjena suvremene tehnologije u ribnjakom uzgoju mlaa, koja je eliminirala

mnoge prirodne utjecaje to negativno djeluju na razmnoavanje riba u otvorenim vodama, a
gdje se uz mali broj matinih riba dobiva velik broj ribljeg mlaa. Svakako da u ovom
procesu razmnoavanja naih riba ima jo mnogo i drugih, ak i nedovoljno poznatih initelja
koji takoer utjeu na razmnoavanje, da su oni kod raznih vrsta riba razliiti, a da ih ne
susreemo svake godine u istim meusobnim odnosima u prirodnim uvjetima koji vladaju na
otvorenim vodama. Zbog toga i imamo vrlo razliite rezultate mrijesta od godine do godine.

Radi razumijevanja i praktinog snalaenja, navest emo najpovoljnije temperature unutar

kojih se odvija samo mrijetenje nekih naih vanijih vrsta riba. Najpovoljnija temperatura za
mrijest raznih vrsta pastrva iznosi od 6 do 9C, za mladicu i lipljana od 9 do 12C, za tuku
od 10 do 13C, za smua od 11 do 15C, a za arana od 18 do 20C.

Embrionalni razvoj ikre (valjenje) traje krae ili due vrijeme, zavisno od prosjene dnevne
temperature i mjeri se tzv. stupnjevima-danima (DC). Tako kod pastrva treba oko 390-420
DC, kod mladice 280-320 DC, lipljana 160-200 DC, tuke 130-140 DC, a kod arana
samo oko 100 DC. To znai da e se iz aranske ikre izvaliti liinka za 5 dana ako je
prosjena dnevna temperatura vode bila 20C.

Riblja liinka se po inkubaciji iz ikre najprije hrani iz umanjane kesice i taj stupanj razvoja
takoer traje razliito kod raznih vrsta riba.

10
 MIGRACIJE RIBA

Nae slatkovodne ribe tijekom godine mijenjaju stanita u rijeci zbog razmnoavanja,
povoljnije prehrane i zimovanja.

Voena potrebom za hranom, riba naseljava vode bogatije prirodnom hranom ili dijelove
takvih voda, te zbog toga veina riba u vrijeme poplava naseljava zaobalna poplavna podruja
gdje se u velikoj mjeri stvara prirodna hrana, da bi se povlaenjem poplavne vode u rijene
tokove i sama povukla u te tokove, a zatim rasprostrla po svim tokovima zadovoljavajui
svoje potrebe za hranom. Ove migracije takoer mogu biti na vee udaljenosti, ak i na stotine
kilometara.

Salmonidne vrste riba pred mrijetenje putuju uzvodno ili nizvodno, skupljajui se na
pogodnim ljunanim podrujima korita jednolinijeg protoka s dubinom dna koja odgovara
polaganju ikre u iskopane jamice u ljunku. Ciprinidne vrste riba u proljee iz rijeka putuju u
poplavna podruja gdje u toploj plitkoj vodi odlau jaja na bilje ispod vode.

Izvaljene liinke u razlivenim poplavnim vodama ekaju velike koliine planktona koji im
omoguuje obilnu ishranu i brzi razvoj i rast do povratka u rijeke nakon povlaenja poplavnih
voda.

Na toj spoznaji je postavljena i ona znanstvena istina da o veliini poplavnih zona i vremenu
trajanja poplava ovisi produkcija ribljeg fonda nekog ribolovnog podruja.

Trea vrsta migracije riba dogaa se radi pronalaenja dijelova voda pogodnijih za bolje
zimovanja.

To ine i nae nizinske riblje vrste - ljetne hranilice - zimujui na dubokim dijelovima voda
zbog potrebe za to veim mirovanjem, latentnim ivotom kroz zimsko razdoblje, gdje mogu
sve ivotne funkcije svesti na minimum. To razdoblje ivota ovih riba zovemo "zimskim
snom".

Suprotno od ljetnih hranilica, neke pastrvske riblje vrste (mladica, glavatica) iz gornjih se
tokova voda u zimskom razdoblju sputaju u donje, mirnije tokove, ali ne zbog "zimskog sna"
kao ljetne hranilice, ve zbog potrebe za hranom tj. za ribljim vrstama iz porodice arana
kojih zimi u donjim tokovima nalaze u dovoljnim koliinama.

Ribe zadovoljavaju migracijama svoje osnovne ivotne potrebe: razmnoavanje, prehranu i

zimovanje. Migracije riba predmet su irokih znanstvenih istraivanja u svijetu, a njihovo
poznavanje neophodan je preduvjet pravilnog gospodarenja u ribarstvu. Bez poznavanja
migracijskih kretanja i njihovih uzroka, ne moe se oekivati da e pojedine mjere
unapreenja ribarstva imati punog uspjeha. Naroito su vane mjere zatite prilikom seobe
riba na mrijetenje, jer je to razdoblje kad su ribe najmanje oprezne pa lako postanu plijen
krivolovaca. Inae su migracije riba zbog mrijesta najvanije za odravanje riblje populacije.

11
 PREGLED SLATKOVODNIH RIBA

TITONOE

U skupinu titonoa svrstani su preivjeli oblici nekad vrlo rairenih kraljenjaka. U grai
tijela sauvale su jo hrskavini kostur, a u koi kotane titove i ploice. Peraje su im
zrakaste grae kao i kod riba s kotanim kosturom, pa se zajedno s njima nalaze u skupini
zrakoperki koja okuplja preteni dio vrsta svih dananjih riba. U vodama dunavskog slijeva
do polovice dvadesetog stoljea bilo je poznato pet vrsta titonoa iz porodice jesetri. Nakon
podizanja brane u najdonjem dijelu toka Dunava, u tok iznad brana i pritoke prestale su iz
Crnog mora ulaziti morune, ikave jesetre, jesetre pastruge i glatke jesetre. Danas u toku
iznad brana i pritokama Dravi, Savi, Kupi te Uni ivi samo keiga prilagoena ivotu u
slatkoj vodi.

Porodica jesetri (Acipenseridae)

Keiga (Acipenser ruthenus L.) riba je izduenog tijela s glavom iji prednji dio prelazi u
rilo. Okrugla usta s etiri para pipaka nalaze se s donje strane glave. Rep zavrava
nesimetrinom perajom, s gornjim veim i donjim manjim krakom. Du tijela nie se pet
redova kotanih titova. Keige se zadravaju u manjim jatima na pjeskovitom ili muljevitom
dnu po kome skupljaju ili iskapaju rilom liinke vodenih kukaca, crve i puie. Mogu narasti
do jednog metra, a najee se love u duini od 30 do 40 centimetara.

SLEEVKE

Sleevke su najjednostavnije dananje ribe kotanog kostura. Istiu se plivakim mjehurom

koji je spojen s jednjakom i mekim, okruglim ljuskama koje su utaknute u kou poput crijepa
na krovu. Ribe svrstane u porodicu sleeva najveim dijelom ive u moru, a ribe iz porodice
lososa stalno u slatkoj vodi ili iz mora putuju na mrijest u rijeke.

Porodica pastrva (Salmonidae)

U naim vodama dunavskog i jadranskog slijeva ive ribe iz rodova: Salmo, Salmothymus,
Salvelinus, Oncorhynchus, Hucho i Coregonus.

Zajednika znaajka riba iz ove porodice jest da im se izmeu lene i repne peraje nalazi
masna peraja, koju u nas ima jo jedino patuljasti somi. Ribe ove porodice ive u hladnim i
bistrim vodama koje sadre znatne koliine slobodnog kisika (minimum 7 mg u litri vode), a
temperatura ne prelazi 20C.

U mladosti se hrane sitnim ivotinjicama, a kasnije ih veina postaju grabeljivci. Meso im je

odline kvalitete, a zbog svoje borbenosti od posebnog su znaaja za portski ribolov.

Rod Salmo:

POTONA PASTRVA (Salmo trutta L.) ivi u gotovo svim naim visinskim vodama. Da
bi narasla 24 do 26 cm treba oko 3 godine, kad veinom postaje spolno zrela. Mrijesti se u
studenome i prosincu, a enka polae ikru - oko 2.000 kom na 1 kg teine - u plitkoj plosnatoj

12
jami - koju, zajedno s mujakom, izdubi repom. Obino naraste do 40 cm duine, ali u nekim
naim krakim rijekama koje imaju vrlo dobre prehrambene i druge uvjete, nalazi se primjerci
i od desetak kilograma teine. Rekordni primjerak uhvaen je u jezeru Lokvarka, a bio je 124
cm dug, 25,5 kg teak i star oko 16 godina.

Kod potone pastrve prvi puta je uspjeno primijenjena umjetna oplodnja izvan vode, ve
1725. godine.

Potona pastrva se smatra prvorazrednom portskom ribom, lovi se na sve vrste umjetnih
mamaca, muice i varalice, u nas na veini voda od oujka do konca rujna.

JEZERSKA PASTRVA (Salmo trutta L.), kao i morska pastrva (marinus), nisu posebna
vrsta, nego samo jedan od oblika potone pastrve. Duim boravkom prilagoena je ivotu u
jezerima. U nas ivi u Plitvikim jezerima, Visovakom jezeru i u visinskim akumulacijama
hidroelektrana.

ZUBATAK (Salmo dentex Heck.) ivi u rijekama jadranskog slijeva, na podruju Republike
Hrvatske u Cetini i Neretvi u kojoj dopire do donjeg toka koji jo nije zaslanjen. To je krupna
pastrva s izrazito snanim zubalom.

GLAVATICA (Salmo marmoratus Cuv.) najvea je naa vrsta pastrve. Naraste do 30

kilograma teine. Tijelo joj je iarano arama kakve susreemo na mramoru. U Neretvi se
sputa do zaslanjenog dijela toka.

Rod Salmothymus

U ovaj rod svrstane su nae mekousne pastrve prepoznatljive po sitnim zubima u malim
ustima. ive samo u pojedinim rijekama jadranskog slijeva, te se smatraju endeminim
vrstama.

ZLOUSTA (Salmothymus obtusirostris krkensis Kar.) ivi samo u izvorinom dijelu

rijeke Krke kod Knina.

SOLINSKA MEKOUSNA (Salmothymus obtusirostris salonitana Kar.) ivi samo u

Jadru kod Solina i Vrlici kod Imotskog.

Poznata je jo i NERETVANSKA MEKOUSNA PASTRVA (Salmothymus obtusirostris

oxyrhynchus Steind) iz Neretve i njenih pritoka.

Rod Salvelinus

JEZERSKA ZLATOVICA (Salvelinus salvelinus L.) unesena je iz alpskih jezera u

plitviko jezero Kozjak gdje se odrala do danas. Pogodna je za nasaivanje dubokih
akumulacijskih jezera u kru.

POTONA ZLATOVICA (Salvelinus fontinalis L.) uvezena je iz Kanade u Europu

1879. godine. U svojoj domovini ivi u najhladnijim planinskim potocima i rijekama, pa je i
kod nas vrlo pogodna za nasaivanje slinih voda koje inae potona pastrva izbjegava.

13
Rod Oncorhynchus

KALIFORNIJSKA PASTRVA (Oncorhynchus mykiss Walbaum) je tek nedavno

utvrena kao riba iz roda pacifikih lososa (rod Oncorchynchus), uvezena je iz Sjeverne
Amerike prvi puta 1880. godine. Danas se u velikim koliinama uzgaja u ribnjacima, ali nije
pogodna za nasaivanje otvorenih voda jer iz veine njih nepovratno migrira nakon dosizanja
spolne zrelosti. Kalifornijska pastrva se danas nasauje u otvorene vode u lovnoj veliini i
odmah lovi. Mrijesti se kasnije nego potona pastrva - od sijenja do oujka, a izrasta
otprilike do iste veliine kao i potona pastrva. Najvei primjerci lovljeni su u rijeci Gackoj,
teki do 5-6 kg. Meso joj je vrlo cijenjeno, a takoer je vrlo zanimljiva kao portska riba.

Rod HUCHO

MLADICA (Hucho hucho L.) ivi u gornjim tokovima veih rijeka dunavskog slijeva,
odakle se zimi, zbog prehrane, sputa u nizinske tokove. Tijelo joj je jako izduenog oblika,
zbog ega je njeno slovensko ime sulec (sulica). Mrijesti se koncem oujka i poetkom
travnja, prvi puta u starosti oko 5 godina, kad dosegne duinu oko 70 cm. To je na najvei
salmonid, koji moe narasti i do 50 kg teine i 150 cm duine. No, danas se vrlo rijetko love
primjerci preko 20 kg. Zbog izvanredne borbenosti i kakvoe mesa, prvorazredna je portska
riba. Danas je ve vrlo prorijeena, pa je njen lov vrlo ogranien, a lovna sezona kratka - u
Hrvatskoj od 1. listopada do 15. veljae.

Porodica Ozimice (Coregonidae)

Velika ozimica (Coregonus lavaretus L.) unesena je u veliko akumulacijsko jezero Perua
nastalo podizanjem brane na Cetini. U tom jezeru nala je sline ivotne uvjete kao u svom
stanitu iz kojeg je donesena, alpskim jezerima. Ozimice ive u jatima, plivaju jezerskom
puinom i hrane se planktonskim raiima, a na dnu skupljaju liinke vodenih kukaca i crva.
Love se mreama, a portski umjetnim muicama, larvama koje se sputaju na dno.

Porodica lipljana (Thymallidae)

Lipljan (Thymallus thymallus) salmonid je krupnih ljusaka i sitnih zubi u malim ustima.
Naseljava visinske vode, zadravajui se u gornjim i sredinjim dijelovima rijenog korita u
kojima se rjee zadrava pastrva. Hrani se sitnijim liinkama vodenih kukaca koje skuplja po
dnu, a ee se podie i na povrinu po kojoj skuplja letee vodene kukce koji se sputaju na
povrinu vode.

Lipljane emo prepoznati po karakteristinoj velikoj lenoj peraji koja je posebno obojena za
vrijeme spolne zrelosti. Lipljan ivi u veini visinskih voda dunavskog slijeva, a posljednjih
godina je uspjeno prenesen u neke krake vode gdje ga nije bilo, kao i u vode jadranskog
slijeva.

Mrijesti se od oujka do poetka svibnja na ljunkovitim mjestima, a hrani se vodenim

kukcima i muicama. Lovi se na male umjetne muice, pa ga mnogi portski ribolovci love

14
radije nego pastrve. Rijetki su primjerci tei od kilograma. Spolno sazrijeva u treoj godini,
kod duine od 30 cm.

TUKE

U vodama Republike Hrvatske iz ove skupine riba imamo dvije porodice:

Porodica tuka (Esocidae)

tuka (Esox lucuis L.) ivi danas u gotovo cijeloj Europi. Iz voda dunavskog slijeva
uspjeno je nasaena u neke vode jadranskog slijeva. ivotni prostor tuke se stalno iri
zahvaljujui njenoj privlanosti kao portske ribe te neobinoj vitalnosti, jer uspjeno ivi u
toplim nizinskim vodama kao i u zoni pastrva, gdje nije poeljna.

Tijelo tuke je produeno, ima dugaku glavu koja podsjea na paji kljun. Velika usta
naikana su mnogobrojnim i jakim zubima kojima vrlo uspjeno hvata druge ribe, a ne preza
ni od vlastitog roda. tuka vrlo brzo raste, naroito ako ivi u povoljnim uvjetima (topla voda
i mnogo sitne ribe). Prilikom nasaivanja tukom slijeva rijeke Like utvren je prirast tuke
od 52 cm u 16 mjeseci, dok u susjednoj (ali hladnoj) Gackoj za isto vrijeme naraste jedva
dvadesetak cm. Ako se nekontrolirano uvue u aranske ribnjake, zna nainiti velike tete jer
podere vei dio prirasta. Inae, ako je nasaena u pravilnoj veliini i koliini, dere samo
sitnu, bezvrijednu ribu koja konkurira aranu i poveava trokove uzgoja. Krivo je miljenje
da tuka u ribnjacima tjera arane da se ne bi ulijenili i bili previe masni.

tuka je izraziti grabeljivac od najranijih dana svog ivota. Da bi narasla jedan kilogram
potrebno je da podere preko 8 kg ribe. Zbog toga treba biti oprezan prilikom nasaivanja
voda tukama, naroito voda zatvorenog tipa. Prema literaturi, naraste do 30 kg teine, ali
nam nisu poznati ulovi preko 20 kg, a svake godine se ulovi vie primjeraka od 10-20 kg.

Mrijesti se vrlo rano na plitkim, biljem obraslim mjestima, esto puta ve i u veljai ako se
voda zagrije na 9C. Obino jednu enku prate 2 do 4 mujaka, koji narastu znatno manje.
Inae ivi pojedinano. Zbog velikih potreba danas se esto i uspjeno umjetno mrijesti, ali je
uzgoj vrlo teak, jer se tuka hrani iskljuivo ivom ribom i drugim veim vodenim
ivotinjama. Prema najnovijim istraivanjima, tuku se uspjelo uzgojiti i na umjetnoj hrani.

Druga vrsta ribe iz skupine tuka svrstana je u porodicu crnki (Umbridae).

Crnka (Umbra krameri Walbaum) malena je i rijetka riba u naim vodama.

ARANKE

Obuhvaaju ezdesetak vrsta riba koje ive u vodama Hrvatske. Prepoznatljive su po mekim
ipicama u perajama, dvodijelnom mjehuru koji je spojen s jednjakom, drijelnim zubima
koji se nalaze na zadnjem promijenjenom krnom luku i proirenom prednjem dijelu
srednjeg crijeva koji zamjenjuje eludac.

15
Porodica arana (Cyprinidae)

aran, krap (Cyprinus carpio) je najvanija naa slatkovodna riba, jer se masovno uzgaja u
ribnjacima. Zbog dugogodinjeg uzgoja ribnjaarski aran se danas znatno izgledom, a i
fizioloki, razlikuje od rijenog. Rijeni aran ima dugo tijelo a male je visine (omjer 1:4),
dok je ribnjaarski kratak (1,2:2,5) i razmjerno male glave. Iskoritavanje hrane kao i rast
ribnjaarskog arana je znatno povoljniji nego u rijenog. Danas na ribnjacima uzgajamo
etiri rase arana: ljuskavi, veleljuskavi, maloljuskavi i goli, dok je rijeni aran sav pokriven
ljuskama.

Tijelo arana je krupno, a lena peraja je, kao i u karasa, s prve tri tvrde, nastale stapanjem
mekih od kojih je zadnja nazubljena. Tom nazubljenom perajom aran obino kida najlon kad
se uhvati na udicu. Na gornjoj usni aran ima dva para malih bria.

aran je rairen po cijeloj Europi i Aziji. Mrijesti se u svibnju i poetkom lipnja na mirnim
plitkim mjestima pri temperaturi od 18C. enka izbacuje velik broj ljepljive ikre koja se
lijepi po vodenom bilju. Nakon 3 do 8 dana izvale se mladunci.

aran se teko lovi na udicu, potrebno ga je prije ribolova nekoliko dana hraniti da bi se
navabio, no jednom uhvaen pokazuje veliku borbenost. Naraste do 30 kg teine.

Karas (Carassius carassius L.) je vrlo slian aranu i prepoznaje se po tome to nema 2 para
bria kao aran. Znatno je manji od arana. Primjerci od 1 kg su vrlo rijetki.

Bliski srodnik karasa je babuka (Carassius auratus gibelio Bloch) koja se u nas
razmnoava bez vlastitog mujaka, samo uz pomo mujaka drugih ciprinidnih vrsta riba.
Nepoeljna je, posebno u ribnjacima gdje se smatra ribljim korovom. Uvezena je iz SSSR-a.

Linjak (Tinca tinca L.) se uzgaja kao sporedna riba uz arana u ribnjacima, odakle se izvozi
uglavnom u Italiju. ivi u oba slijeva, a naraste do teine od 3-4 kg. Mrijesti se u svibnju i
lipnju.

Podust, skobalj (Chondrostoma nasus L.) ivi u jatima, uglavnom u regiji mladice, a nalazi
se i u prijelaznim vodama. Podust je glavna hrana mladici, pa o njegovom brojnom stanju
znatno ovisi i brojno stanje mladice. Ima indikacija da je smanjeno brojno stanje mladice
vezano za masovan izlov podusta posljednjih godina. Karakteristina su njegova usta, koja su
s donje strane poprena. Mrijesti se na istim mjestima gdje i mladica, tako da mla mladice
odmah nalazi odgovarajuu hranu. Moe dosei teinu i do 2 kg. Meso mu je puno sitnih
kostiju i nije naroitog okusa.

Klen (Leuciscus cephalus L.) je prisutan u gotovo svim naim vodama dunavskog slijeva, a
njegovi vrlo bliski srodnici u ostalim sljevovima. Nalazimo ga od gornjih dijelova pastrvskih
voda pa sve do regija u kojima ive arani. Hrani se vrlo razliitom hranom, od sitnih vodenih
ivotinjica do krupnih kukaca, a ne zazire ni od sitnih ribica. Budui da nema zubi, a nije ni
naroiti pliva, nije posebno opasan za riblju mla jer uspije uhvatiti samo ribe koje nemaju
dobru kondiciju. Dosta je dobra portska riba koja se lovi raznim varalicama, muicama, pa
sve do svih vrsta prirodnih mamaca (ak trenja, vinja i dud). Najvei primjerci klena ne
narastu preko 4 kg teine, no ve je klen preko 1,5 kg rijedak. Mrijesti se u travnju i svibnju.

16
Jez (Leuciscus idus L.) je riba vrlo slina klenu, pa ga ribolovci esto zamjenjuju. ivi u
nizinskim, toplim vodama, pa emo ga vrlo rijetko uhvatiti u hladnoj vodi. Naraste do 2-3 kg
teine i dobro se lovi na manje varalice i muice.

Platnica, plotica (Rutilus pigus Heck.) ivi u visinskim i srednjim tokovima rijeka
dunavskog slijeva. Ima relativno veliku ljusku te krupni primjerci nalikuju aranima. ivi u
velikim, danas ve prorijeenim jatima, a osim faune dna hrana su joj i razni kukci koji
padaju na vodu. Mrijesti se u travnju i svibnju, a primjerci tei od 2 kg su rijetki.

Deverika (Abramis brama L.) i ostale ribe iz roda Abramis odlikuju se visokim i jako
spljotenim tijelom. Rasprostranjena je u nizinskim tokovima dunavskog slijeva. Nain
ishrane je slian aranu, a izraste i do 5-6 kg teine. Mrijesti se u jatima u svibnju i lipnju.

Mrena (Barbus barbus L.) ivi u gotovo itavoj Europi preteno u nizinskim vodama, ali je
esto nalazimo ak u zoni pastrva. Hrani se faunom dna, ali i ikrom, a naraste do 5-6 kg
teine. Na udici je vrlo borbena, pa se esto lovi. Inae, meso joj je loe, a ikra ak otrovna.
Mrijesti se u svibnju i lipnju.

Bolen, bucov (Aspius aspius L.) je jedna od rijetkih ciprinidnih vrsta koja se hrani ribama.
Tijelo mu je izdueno a velika usta, ali bez zubi, odaju grabeljivca. Naseljava uglavnom
nizinske vode dunavskog slijeva. Mrijesti se u proljee, a naraste do 8 kg teine. Meso mu je
puno kostiju, no privlaan je za portske ribolovce.

Osim navedenih i opisanih riba iz porodice ciprinida u naim vodama ivi jo oko ezdesetak
vrsta iz iste porodice, no zbog male vanosti u ekonomskom ili portskom smislu nismo ih
naveli.

Uz domae se ciprinide u posljednje vrijeme u naim ribnjacima uzgajaju i ribe uvezene iz

istone Azije, a to su: bijeli amur (Ctenopharyngodon idella Val.), te bijeli
(Hypophthalmichthys nobilis Richard.) i areni tolstolobik (Hypophthalmichthys
molitrix Val.). Obje ribe se hrane biljnom hranom, amur jede krupno vodeno bilje, a
tolstolobik biljni plankton. Mrijeste se u tekuoj vodi, a ikra im je pelagina (lebdea). Budui
da im je za mrijest potrebna temperatura vode od 25C i vie, a i neki drugi uvjeti kojih u nas
nema, mrijestimo ih samo u umjetnim mrjestilitima. Za sada se uzgaja samo u ribnjacima, a
amura se nasauje esto u nizinske vode zatvorenog tipa koje obiluju vodenom florom. Amur
naraste i do 50 kg, dok je tolstolobik neto manji. Odlinog su mesa i brzog rasta, pa e im -
po svemu sudei - ubudue pripadati znaajno mjesto u gospodarskom i portskom smislu.

SOMOVI

Porodica somovi (Siluridae) naim vodama zastupljena je jednom vrstom i to velikog

ekonomskog znaaja.

SOM (Silurus glanis L.) ima tijelo okruglo od glave do trbunih peraja, a dalje bono
spljoteno sve do repa. Ima veliku, iroku, spljotenu glavu. Na glavi su na gornjoj eljusti
dva velika pokretljiva brka, a na donjoj etiri mala. Oi su mu malene, gubica mu je velika s
mnogo sitnih zubia. Lena peraja je mala i kratka, a analna vrlo dugaka. Tijelo pokriva
koa bez ljusaka. Lea su mu tamnomaslinaste boje sa svjetlijim arama po bokovima, a trbuh
je bijele boje.

17
Som je naa najvea riba iza jesetre - morune i naraste do 3 metra duine i 200 kg teine.
Domovina mu je srednja i istona Europa i zapadni dio Azije. Najraireniji je po naim
velikim, nizinskim rijekama - njihovim srednjim i donjim tokovima.

enka odlae ikru na korijenje bilja koje je isprala voda, a mujak ikru uva do valjenja mlaa
za 7 do 14 dana.

Som je ujedno na najvei grabeljivac meu ribama i hrani se uglavnom ribama, abama i
vodenim pticama, stoga ga nije preporuljivo nasaivati u manje zatvorene vode.

U aranskim ribnjacima se uzgaja u manjem postotku da bi unitavao nepoeljnu sitnu bijelu

ribu to je u ribnjake ula kroz reetke s vodom kojom se pune ribnjaci. Meso mu je vrlo
cijenjeno i ubraja se medu nae ekonomski vane ribe.

Ameriki somovi (Ameiuridae) u naim nizinskim rijekama, barama i ribnjacima zastupljeni

je vrstom patuljasti somi (Ameiurus nebusosus Le Suer), koji je unesen 1885. godine iz
Sjeverne Amerike. Najee ga nalazimo u stajaim vodama, a vrlo je rairen zbog vitalnosti i
plodnosti. Najvei primjerci narastu do 1 kg teine, a vei ne narastu ni u domovini podrijetla.
Mrijesti se u proljetnim mjesecima na korijenje vodenog bilja, hrani se malim vodenim
ivotinjama, sitnom ribom i ikrom, pa je tetan. Meso mu je vrlo ukusno, a budui da je
pohlepan za hranom lako se lovi.

JEGULJE

Porodica jegulja (Anguillidae) u tekuicama jadranskog slijeva i ponornicama koje su

s njim povezane zastupljena je jednom vrstom.

JEGULJA (Anguilla anguilla L.) zmijolikog je oblika, a naseljava sve vode koje su vezane s
Atlantskim oceanom i njegovim morima. U dunavski slijev ne zalazi preko Crnog mora, ali se
i u njemu znade uloviti, jer ju nai sjeverni susjedi vrlo esto naseljavaju u ribnjake i druge
zatvorene vode odakle lako migrira. Po nainu ishrane ubraja se meu none grabeljivce.

BAKALARI (TOVARKE)

Mnogobrojni predstavnici ove porodice ive u morima, a u slatkoj vodi ivi jedino MANJI
(Lota lota L.). Po obliku nalikuje somu, samo na donjoj eljusti ima jedan brk a tijelo mu je,
za razliku od soma, pokriveno vrlo sitnim ljuskama. Rasprostranjen je po gotovo itavoj
Europi. Mrijesti se zimi kad enka odlae ikru na pjeanom tlu. ivi preteno u nizinskim
vodama, ali ga se nae skoro do zone pastrva. Opasan je noni grabeljivac koji prodire ikru
i mla. Meso mu je vrlo teno.

18
 GRGEKE

Najvei dio riba kotanog kostura svrstan je u ovu skupinu. Preteni dio vrsta ivi u moru, a
manji u slatkoj vodi. Tijelo im je pokriveno hrapavim, eljastim ljuskama. Dio ipica u
perajama je tvrd, u obliku bodlji, a trbune peraje su pomaknute naprijed i iznad prsnih peraja.
Riblji mjehur grgeki nije povezan s jednjakom.

Porodica grgea (Percidae) obuhvaa slatkovodne grgeke.

Grge (Perca fluviatilis L) veoma je rairena europska i azijska riba. U Hrvatskoj naseljava
vode dunavskog slijeva. U Savi, Kupi, Uni, Dravi i njihovim pritokama i za njih vezanim
stajaim vodama vrlo je ist i zastupljen brojnim populacijama.

Grabeljiva je riba, hrani se sitnijim ribama i ribljom mlai koju moe uloviti i progutati. U
osmoj godini dostie do 25 cm duine i teinu od 0,25 kg. Mrijesti se u rano proljee. enka
ove veliine odlae i do 300.000 jaja skupljenih u ljepljive vrpce koje odlae na podvodnim
granama, korijenju i kamenju. Grgei su vrlo zahvalne portske ribe kvalitetnog mesa. Love
se kinim glistama i sitnim ribama.

Smu (Stizostedion lucioperca L.) je za ribolov poeljniji nego grge. Naraste do 120 cm i
moe biti teak do 15 kg. ivi u nizinskim, toplim vodama u podrujima dubljeg,
ljunkovitog dna koje sadre najmanje 3,5 ml kisika u litri vode. Zadrava se u struji vode uz
obale. Mrijesti se u travnju kad se voda zagrije iznad 15C. enka odlae jaja u gnijezdu
meu korijenjem na koje se lijepe jaja. Poloena jaja u gnijezdu uva mujak. Hrani se
sitnijom ribom, a lovi se ivim uklijama, njihovim repovima ili varalicama koje ih oponaaju.

Porodica amerikog grgea (Centrarchidae) obuhvaa amerike vrste srodne naim

grgeima od kojih je najpoznatiji:

Pastrvski grge (Micropterus salmoides Lacepede) unesen u nae vode izmeu dva
svjetska rata. U Sjevernoj Americi ivi u jezerima i veim toplim tekuicama, odakle je
prenesen u Europu. Najbolje se razvija u vodama slinih osobina. Jaja polae u iskopane
jamice koje oblae djeliima bilja i uva ih dok se ne izvale liinke. U amerikim vodama
naraste do 90 cm i tei do 10 kg. U naim vodama ne postie te veliine.

Istoj porodici pripada i Sunanica (Lepomis gibossus L.) koja je jo 1887. prenesena u
Europu kao akvarijska ribica odakle je ula u otvorene vode i masovno se razvila tako da
predstavlja riblji korov. U ribnjacima je prava napast za riblju ikru i mla. U slijev rijeke Like
nepanjom je prenesena 1937. godine, a 1948. na isti nain i u Vransko jezero kod Biograda
n/m. Naraste svega do 20 cm.

Iz porodice grgea u naim vodama ivi jo nekoliko za ribolov rijetkih i znaajnih riba:
smu kamenjar (Lucioperca volgensis Gmel.)

Balavac mali i prugasti (Gymnocephalus cernuus i G. schraetzer L.), zatim vretenac

veliki i mali (Zingel zingel L. i Zingel streber Sieb.).

Osim navedenih riba u hrvatskim vodama u kojima najee lovimo ivi jo stotinjak drugih
vrsta i podvrsta ukljuujui i one koje iz mora ulaze u rijeke jadranskog slijeva.

19
Prof. dr. sc. KREIMIR PAUR

NAELA RIBARSKOG GOSPODARENJA

UVOD

Ribarstvo je u svijetu vrlo vana gospodarska grana koja s priblino 120 milijuna tona
godinjeg ulova i proizvodnje predstavlja najvei izvor ivotinjskih bjelanevina i znaajan je
doprinos svjetskoj prehrani. Na svakog stanovnika zemlje otpada oko 16 kg ribe godinje, a
ostatak se prerauje uglavnom u riblje brano, to je vana prehrambena komponenta u
intenzivnom stoarstvu. Ribarstvo kao grana zapoljava oko 20 milijuna ljudi, iako se smatra
tekim i nesigurnim poslom. U nas se ribarstvo, i morsko i slatkovodno, tretira kao
poljoprivredna grana bliska stoarskoj proizvodnji.

U naem slatkovodnom ribarstvu gospodarska djelatnost se obavlja na pastrvskim

(salmonidnim) ribnjacima koji se smatraju jednim od najintenzivnijih proizvodnih oblika, jer
se na m3 protone vode u ribnjaku moe godinje proizvesti i do 400 kg pastrva, dok se na
aranskim (ciprinidnim) ili poluintenzivnim ribnjacima godinje proizvede i do 1000 kg ribe
po hektaru. Na rijekama i jezerima danas se uglavnom odvija portski ribolov koji se razvija u
sve masovniji pokret zasebnog oblika turistike djelatnosti s rekreacijom i aktivnim odmorom
kao osnovnim ciljem. Masovnost portskog ribolova je ve u takvoj fazi da prirodno stvorena
riba vie nije dovoljna za zadovoljenje tolike potrebe, pa se imperativno postavlja nunost
strunog rukovoenja ribolovnim povrinama sa svim mjerama za unapreenje ribolovnih
voda.

Budui da je broj portskih ribolovaca toliki da oni mogu i negativno djelovati na populaciju
riba, potrebno je da se u kratkim crtama upoznaju s osnovnim naelima ribarskog
gospodarenja na vodama gdje obavljaju ribolov. No, recimo i to da unato ogromnom broju
portskih ribolovaca u svijetu, oni ulove svega neto vie od 1% ukupnog svjetskog ulova.

VODA KAO INITELJ PROIZVODNJE

Kao to je za svaku povrinu obradive zemlje vano koliko ona moe godinje donijeti
odgovarajuih poljoprivrednih proizvoda, tako je i za svaku rijeku, potok, jezero i sl. u
gospodarskom smislu vano koliko se na toj vodenoj povrini godinje uzgoji ribe za izlov.
Naravno da se ne smije izloviti sva riba, nego samo godinji prirast riba sposobnih za izlov, tj.
takvih ija veliina odgovara zakonskim normativima. U nas se za veinu riba smatra da ih se
moe loviti tek nakon tree godine ivota, jer se veina vrsta tek tada prvi puta mrijesti, a
usvojeno je osnovno naelo da se riba moe loviti tek nakon to, barem jednom, obavi svoju
bioloku reproduktivnu funkciju. Neke se ribe mrijeste i ranije (npr. tuka), a neke i znatno
kasnije (som, mladica), to je za nae najvanije ribe i znanstveno potvreno, pa su zakonske
najmanje mjere da se ribe moraju vraati natrag u vodu usklaene s tim saznanjima.

U vodama se nalaze ribe raznih vrsta i razne starosne strukture. U nizinskim vodama nalazi se
mnogo ribljih vrsta (i preko stotinjak) dok je broj ribljih vrsta u vodama gdje ive pastrve

20
manji, ak imamo i tzv. vode monokulturnog tipa sa svega 2-3 vrste. Ukupnu masu riba u
vodi nazivamo ribljim fondom.

Za portske ribolovce, kao i za one koji se bave poduzimanjem mjera za unapreenje

ribarstva, vano je znati koliki se dio tog ribljeg fonda moe godinje izloviti a da se pritom
ne narui osnovna matina baza koja u vodi mora ostati netaknuta. Treba rei da je koliina
riba koje se godinje moe izloviti iz vode znatno manja nego to se obino misli. Pojedinani
rekordi ili vrlo bogati ulovi mogu stvoriti kod ribolovaca potpuno pogrenu sliku o stvarnoj
produktivnosti odreene vode. Prema ispitivanjima, u naim vodama se prirodna
produktivnost riba, koje se po zakonskim propisima mogu izloviti, kree najvie do 60 kg ribe
po hektaru vodene povrine kod nizinskih voda, odnosno do 35 kg riba kod visinskih voda.
Vode s veom produktivnou su vrlo rijetke (npr. Vransko jezero, Gacka), dok se
produktivnost velike veine ostalih voda esto kree znatno ispod navedenih koliina. Na
nekim vodama produktivnost se moe mjeriti sa svega nekoliko kilograma ribe godinje. Kad
govorimo o tipovima voda, dokazano je da su plie i toplije vode znatno produktivnije od
dubokih i hladnih. Isto je tako i s vodama koje su u pravilu bistre. Bistrina je znak siromatva
vode planktonima i drugim organskim tvarima koje slue ribama za hranu. Obrnuto je s
mutnijim vodama, ukoliko je mutnost prirodna, a ne posljedica oneienja vode otpadnim
tvarima.

MELIORACIJE I ONEIENJE VODA -

INITELJI KOJI DJELUJU NA SMANJENJE RIBLJEG FONDA

Poznato je da danas u naim otvorenim vodama ne ivi tolika koliina riba kao nekada. Dva
su glavna uzroka toj pojavi. Prvi su melioracije poplavnih povrina, odnosno njihovo
pretvaranje u plodno poljoprivredno zemljite, a drugi oneienje otpadnim vodama
industrije i velikih gradova.

Zbog relativno ogranienih poljoprivrednih povrina u Hrvatskoj (oko 2 milijuna hektara

obradive povrine) stalno se nastoji intenzivnoj poljoprivrednoj kulturi privesti to vie
poplavnih povrina. To je u prvom redu poplavno podruje Gornje Posavine (Lonjsko,
Mokro, Odransko i Ribarsko polje), zatim poplavna podruja u Baranji i druga. Te su
povrine u vrijeme poplava idealna prirodna mrjestilita na kojima se u proljee ribe
izmrijeste i do poetka ili sredine ljeta (kad voda nestaje s tih poplavnih povrina) uzgojeni
riblji mla osposobi za samostalan ivot u gravitirajuim vodenim tokovima. Na tim velikim
poplavnim povrinama stvarala se osnovna masa nekada ogromne koliine ribe kojima su
obilovali Dunav, Sava, Drava i druge rijeke, a ljudi koji su ivjeli uz te rijeke mogli su tada
stvarno ivjeti od ribolova. Meutim, nakon izvedenih hidromelioracija te su poplavne
povrine nestale ili svedene na minimum koji se nije isplatilo meliorirati, privedene su
intenzivnoj poljoprivrednoj kulturi, a s njima su nepovratno nestale i nekadanje velike
koliine riba. Prema poznatom maarskom strunjaku Repassyu, nakon melioracije rijeke
Tise ulov ribe u njoj pao je na svega 1-2% koliine prije melioracije. Iste zakonitosti vrijede i
za nae vode.

Drugi osnovni uzrok nestanka riba je i stalno pogoranje kakvoe vode oneienjem
otpadnim vodama industrije i velikih gradova. Nakon Drugog svjetskog rata u nas su
izgraena brojna industrijska postrojenja od kojih mnoga imaju ogromne koliine otpadne
vode, oneiene i za ivot organizama u vodi otrovne, koju nekontrolirano isputaju u
vodene tokove. Masovna ugibanja riba vrlo su esta svake godine i to, naroito, u ljetno doba
kad su mali vodostaji i visoka temperatura vode, tj. kad ionako vladaju loi uvjeti za ivot

21
riba. Otpadne vode stanovnika velikih gradova danas su, takoer, promijenile svoj kemijski
sastav, prije svega zbog prisutnosti velikih koliina deterdenata i sl., te su znatno tetnije za
ivot riba nego ranije.

Ipak, danas je usporen, a negdje i potpuno zaustavljen proces daljnjeg smanjivanja poplavnih
povrina melioracijama, jer se prehrambene potrebe stanovnitva nastoji zadovoljiti
intenzivnijom obradom postojeih povrina i uvoenjem novih, produktivnijih sorti.

U razvijenim zemljama je takoer zaustavljena daljnja devastacija voda od nekontrolirane

izgradnje industrije bez ureaja za proiavanje, uvoenjem novih, istijih tehnologija ili se
takvi ureaji izgrauju na mjestima gdje ih nema odnosno ve pri gradnji postrojenja.

Treba, dakle, uvaiti injenicu da su danas uvjeti za ivot riba znatno pogorani, da su
nepovratno nestale nekadanje ogromne koliine riba, a s njima i profesionalni ribari koji su
od ribolova ivjeli, te da se sada, u tim pogoranim uvjetima, pojavljuje portski ribolovac
koji si putem portskog ribolova eli osigurati to bolju rekreaciji i aktivni odmor. Uloga
portskog ribolovca, koji je danas na naim slatkim vodama gotovo jedini gospodar ribljeg
fonda, nije nimalo zahvalna. Stoga se postavlja pitanje moe li on toliko napadnute vode kroz
svoju portsko-ribolovno udrugu donekle unaprijediti ili ih barem odrati na odreenoj razini
koja mu omoguava danas tako potrebnu rekreaciju? Odgovor strunjaka je da je to na veini
voda mogue, ali uz znatna financijska ulaganja i maksimalno uvaavanje znanstvenih
dostignua na podruju ribarstva.

GOSPODARSKA OSNOVA KAO UVJET ZA

ODRANJE RIBLJEG FONDA NA OPTIMALOJ RAZINI

Da bi se odreena vodena povrina u pogledu stanja ribljeg fonda mogla odravati na

optimalnoj razini, tj. da bi u njoj mogao ivjeti najbrojniji i najkvalitetniji sastav tog fonda
koji odgovara potrebama tamonjih ribolovaca, potrebno je njome struno gospodariti. U
naoj praksi takvo se gospodarenje obavlja na temelju tzv. gospodarske osnove. Gospodarska
osnova je elaborat kojega su izradili strunjaci i u kojem je, izmeu ostalog, procijenjeno
zateeno stanje (u vrijeme izrade osnove) na vodi za koju se osnova izrauje u pogledu uvjeta
za ivot riba (stanje produkcije prirodne riblje hrane, zagaenosti vode, znaajke vode
visinska, prelazna, nizinska uvjeti za prirodni mrijest riba i sl.), kakvo je kvalitativno i
kvantitativno stanje ribljeg fonda u odnosu na zateene prirodne uvjete (ima li riba mnogo ili
malo i kojih vrsta, stanje matinog fonda, stanje mlaa), je li takvo stanje ribljeg fonda
rezultat dobrih ili loih prirodnih uvjeta ili odreene gospodarske politike ili pak prejake ili
preslabe eksploatacije, te kakve je sve gospodarske mjere i u koje vrijeme potrebno
primijeniti da bi se brojno stanje ribljeg fonda pribliilo onom idealnom koji je mogu za
odreene prirodne uvjete.

to se tie primjene nekih ribarskih mjera, treba napomenuti da su objektivne mogunosti

intervencije na nekim vodama relativno ograniene. To se naroito odnosi na velike otvorene
vode poput Dunava, Save i sl., gdje su prirodni initelji (poplave u vrijeme mrijesta glavnih
vrsta riba) dominantni za kvantitativno i kvalitativno stanje riblje populacije. Intervencija
portskih i drugih ribolovaca na takvim vodama moe imati samo ogranieno djelovanje. To,
naravno, ne znai da zbog toga treba odustati od primjene gospodarskih mjera. Naprotiv, i na
takvim vodama strune intervencije mogu puno pomoi i to prvenstveno u djelovanju na
kvalitativni (strukturni) sastav ribljeg fonda. Na primjer, u Maarskoj se stalnim

22
nasaivanjem smuevih gnijezda znatno popravila kvalitativna struktura ulova, jer je u
ukupnom ulovu (npr. na Blatnom jezeru) smu, kao jedna od najkvalitetnijih riba, daleko
zastupljeniji nego to bi bio bez nasaivanja. Sline zahvate mogue bi bilo postii i na
podruju naih glavnih prirodnih mrjestilita, npr. u Kopakom ritu i poplavnom podruju
Gornje Posavine. Meutim, efikasnost smiljenih intervencija naroito dolazi do izraaja na
manjim vodama, posebno salmonidnim, o emu i u naoj praksi postoje ve znatna pozitivna,
ali i negativna, iskustva.

Gospodarska osnova donosi se trajno, a svakih 6 godina treba se izraditi njena revizija, jer se
smatra da za to vrijeme promjena hidrobiolokih uvjeta nije znatnije izmijenila bitne postavke
te osnove. Moe se, dodue, dogoditi da se hidrobioloki uvjeti promijene trenutno, npr. zbog
izgradnje kakve tvornice s velikom koliinom otpadnih voda, no takve sluajeve ne moemo
uvijek predvidjeti. Podaci iz gospodarske osnove slue u tom sluaju kao temelj za podizanje
tube za naknadu tete za izgubljeni prirast ili unitenu ribu.

U gospodarskoj osnovi dana je procjena koliko se godinje moe iz odreene vode izloviti
pojedinih vrsta riba i koliki je riblji fond te vode. Podijelimo li to s brojem ribolovaca, dobit
emo koliinu riba koju ribolovac moe godinje izloviti a da ne teti osnovnom ribljem
fondu. Ta koliina je vana za odreivanje broja ribolovnih dana koje ribolovac moe
ostvariti u toku godine, a primjenjuje se ve danas na vodama s ogranienim koliinama riba,
npr. salmonidnim vodama. Ova se mjera primjenjuje i radi toga da se pod jednakim
financijskim uvjetima omogui ribolovcima otprilike i jednak ulov, to znai da ribolovci koji
stanuju u neposrednoj blizini voda tu svoju sretnu okolnost ne mogu koristiti na taj nain da
love svakog dana. Sve je vie ribolovnih udruga u kojima je broj godinjih izlazaka na vodu
ogranien.

Nadalje se iz gospodarske osnove vidi kolikim je koliinama i vrstama riba godinje potrebno
nasaditi pojedine vode kako bi se postigla najpovoljnija koliina riba za izlov. Radi se o tome
da samo prirodni mrijest riba na velikoj veini voda danas vie nije ni izdaleka dovoljan da
pokrije rastue potrebe, pa je potrebno tzv. dopunsko nasaivanje. Na nekim vrlo frekventnim
vodama danas se ve nasauju ribe u lovnoj veliini tako da ih se odmah moe i loviti.
Naravno da bi kod takvih voda trebao biti strogo zastupljeno ekonomsko naelo. Ima naravno
i voda gdje ne bi imalo smisla nikakvo poribljavanje, no to su uglavnom vode koje su toliko
oneiene da je ivot riba u njima ve posve ili gotovo nemogu. U nekim jako oneienim
vodama ribe dodue ive, ali im meso zaudara po kemikalijama, pa je jasno da takve vode ne
dolaze u obzir za nasaivanje. Smatramo da, osim spomenutih, u nas nema voda koje ne bi
trebalo nasaivati bilo stalno, bilo povremeno, makar samo radi popravljanja strukture riblje
populacije (npr. da se dobije vie kvalitetnijih riba, a manje tzv. ribljeg korova).

U gospodarskoj osnovi dana je takoer i procjena o moguim godinjim oscilacijama u

prirodnoj produkciji riba. Poznato je da i u poljoprivredi prinosi raznih kultura variraju iz
godine u godinu. Slina je situacija i s ribarstvom. Postoje godine u kojima vladaju povoljni
hidro-klimatski uvjeti za razvoj riba i godine kada su ti uvjeti nepovoljni, pa nam tako
izostane uspjean mrijest nekih vrsta riba. U nizinskim vodama, u pravilu, na razvoj riba
negativno djeluju ovi prirodni uvjeti:

- nizak vodostaj uope, a naroito u proljee za vrijeme mrijesta kad nema poplavnih
voda gdje bi se ribe izmrijestile;

23
 - nagle promjene temperature vode u proljee za vrijeme prvih razvojnih faza mladih
riba. Na taj nain moe izostati cijelo godite jedne ili vie vrsta riba. Poznato je, na
primjer, da se smu poinje mrijestiti tek kad je temperatura vode oko 12C, a nastanu
li poslije mrijesta jake i hladne oborine koje temperaturu vode snize za nekoliko
stupnjeva kroz dulje vrijeme, mla smua se nee razviti ili tek pokoji primjerak, pa u
kasnijoj strukturi populacije riba nee biti tog godita smua. Slino je i s drugim
vrstama riba;

- prerane velike i dugotrajne vruine koje obino prati nizak vodostaj i manjak kisika,
kada se riba koncentrira na dubljim mjestima, pa puno jae dolazi do izraaja
djelovanje grabeljivih riba.

Kod visinskih voda na riblju populaciju negativno djeluju dugotrajne ljetne sue i nizak
vodostaj kao i initelji koji negativno djeluju kod nizinskih voda. Meutim, niski vodostaji u
vrijeme mrijesta (zima-proljee) nisu kod salmonida ni izdaleka tako opasni kao kod riba
ciprinidnih voda zbog toga to se salmonidi mrijeste unutar rijenih korita dok ribe nizinskih
voda mrijest obavljaju uglavnom na poplavnom podruju na kojem tijekom dobrog dijela
godine nema vode.

Sve te initelje treba uvaavati, a pravodobnom nabavkom veih koliina riba za nasaivanje
moe se donekle ublaiti djelovanje negativnih prirodnih initelja u loim godinama. Prema
rezultatima istraivanja, oscilacije u ulovu ribe iz godine u godinu mogu biti ak i 1:5 kod
nizinskih voda, dok su kod visinskih voda oscilacije manje.

U gospodarskoj osnovi navedeni su i podaci o potrebnim koliinama mlaa za nasaivanje,

najboljoj veliini mlaa kao i optimalnim rokovima za nasaivanje. Nije svejedno kada se
mla nasauje, na koja mjesta i u kojoj gustoi odnosno veliini. Iskustvo je pokazalo da su i
nasaivanja znatnih koliina sitnog mlaa u vode s mjeovitom populacijom (npr. gdje je bilo
dosta tuka) bila potpuno neuspjena, jer su grabeljivci poderali sav mla. Poseban je
problem u tome to pojedine vode treba nasaivati mlaem onih vrsta riba koje u toj vodi
najbolje uspijevaju. Mnoga dosadanja nasaivanja zavrila su neuspjeno ba zato to su ribe
baene u vode koje nisu odgovarale njihovim ivotnim uvjetima. Naravno, nije isti uspjeh kod
nasaivanja neke vrste ribe u vodi u kojoj e samo preivjeti ili u vodi koja nasaenoj ribljoj
vrsti upravo najbolje odgovara. U prvom sluaju e ribolovci tek povremeno uhvatiti pokoji
primjerak nasaene ribe, a u drugom sluaju e se populacija riba dobro razvijati i ulovi e
biti bogati.

Naroito je osjetljiv problem nasaivanja novih ribljih vrsta u vode gdje ih prije nije bilo. U
pravilu se takve ribe nasauju zbog toga da bi se povoljnije iskoristila postojea hrana kojom
se one hrane. Ispitivanjima je dokazano da razliite vrste riba koje ive u istoj vodi koriste
razliitu hranu. Nasauje se, dakle, ona vrsta ribe koja koristi onu hranu koju ne konzumiraju
ve postojee ribe. Tako je npr. utvreno da pastrva i lipljan tek u manjem postotku koriste
istu vrstu hrane, dakle da su tek djelomino meusobni konkurenti u prehrani. Iz toga slijedi
zakljuak da se u veini pastrvskih voda moe bez veeg rizika nasaivati lipljan, ukoliko ga
tamo nema i ukoliko mu odgovaraju ostali ivotni uvjeti.

Ne bismo, naravno, postigli uinak ni zajednikim nasaivanjem ribljih vrsta koje se hrane
istom vrstom hrane, npr. paralelnim nasaivanjem mladice i tuke ili tuke i smua. Te bi se
ribe meusobno prodirale, prevladavala bi vitalnija vrsta, a ukupni ulovi riba bili bi u
konanici slabiji nego prije nasaivanja.

24
Nasaivanje novih vrsta riba - ukoliko se obavlja nestruno - moe dovesti do grubog
poremeaja tzv. bioloke ravnotee, to rezultira nesagledivim posljedicama. Poznati su u
svijetu takvi sluajevi, npr. nasaivanje amerikanskog somia u slijev Dunava, zatim
sunanice, a u Hrvatskoj nasaivanje arana i ostale divlje ribe u slijev rijeke Like, tuke u
Gacku i sl. Veina takvih zahvata se ne moe kasnije popraviti, pa je radi toga u sluajevima
unoenja u vode novih vrsta riba neophodna konzultacija sa strunjacima. Ribarsko-
gospodarskom osnovom daje se miljenje i o tom problemu, pa se tako unaprijed eliminiraju
razne nestrune elje pojedinih ribolovaca koje su esto u potpunom raskoraku sa stvarnim
mogunostima voda kao i stanjem ribarske znanosti.

Konano je u gospodarskoj osnovi dan i pregled financijskih sredstava potrebnih za

uzdravanje odreene vode, pa je prema tome to i polazite za odreivanje visine lanskog
doprinosa ribolovaca, barem onog funkcionalnog dijela koji se odnosi na sredstva potrebna za
unapreenje ribarstva. Gospodarska osnova nam zapravo daje pregled koliko jedna ribolovna
voda (podruje ili zona) moe godinje u prosjeku dati i otprilike kakvih vrsta riba sposobnih
za izlov, koliko treba u tu vodu uloiti u ribljem mlau i uvanju, te koliki su predvidivi
trokovi tog uzdravanja, uz niz ostalih detalja potrebnih onima koji rade izravno na
ostvarenju te osnove.

Iz ovoga se vidi da je gospodarska osnova polazite za gotovo svaki struni zahvat na vodama
odreenog ribolovnog podruja ili zone, pa je zato poeljno da se najiri krug ribolovaca toga
podruju upozna s njenim vanijim postavkama kako bi prilikom ribolova mogli pozitivno, ali
i negativno, djelovati na riblji fond (zbog njegove brojnosti).

25
KREIMIR PAUR, prof. dr. sc.

PORTSKI RIBOLOV

OPI POJMOVI

portski ribolov je vrlo stari port. Ve je 1798. godine u Engleskoj, u mjestu Testu, osnovan
prvi portsko-ribolovni klub Longstock Angling Club.

Zaetak organiziranosti portskog ribolova u Hrvatskoj nalazimo 1891. godine, kada je

dotadanje Drutvo za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji proirilo svoju
djelatnost na ribolov i postalo "Prvo ope hrvatsko drutvo za gajenje lova i ribarstva".
Ve 1894. osniva se prvo iskljuivo ribolovno drutvo, "Zagrebako ribolovno drutvo"
koje postoji i danas.

portsko ribolovna drutva i drugi osnovni oblici udruivanja graana, na razini upanije
udruena su u upanijski savez portsko ribolovnih udruga, a svi oni zajedno udrueni su u
Hrvatski portsko ribolovni savez.

Hrvatski portsko ribolovni savez lan je meunarodne portsko ribolovne asocijacije - CIPS
(Confederation Internationale de la Peche Sportive) koja u sebi objedinjava federacije: za
ribolov na slatkim vodama (FIPS), za ribolov na moru, za ribolov muhom i za CASTING.

Razvoj industrijalizacije i ivot u urbanim (gradskim) sredinama stvorio je kod velikog broja
ljudi jaku potrebu za aktivnim odmorom ili rekreacijom, povezanom s boravkom u prirodi.
Jedan od najidealnijih oblika rekreacije je bavljenje portskim ribolovom. U pravilu, im je
neka sredina jae industrijski ili urbano razvijena, time je i broj portskih ribolovaca u njoj
vei. Nije sluajno da je broj portskih ribolovaca najvei u industrijski najrazvijenijoj zemlji
svijeta SAD-u, gdje prelazi brojku od 60 milijuna. I u naoj zemlji vlada slina tendencija,
pa najvei broj ribolovaca nalazimo u gradovima i industrijskim sreditima.

Poseban oblik portskog ribolova povezan je s turizmom, kad se ribolovci - zbog razvoja i
masovnosti prometnih sredstava - portskim ribolovom bave esto daleko od svog mjesta
stanovanja. Trokovi takvog ribolova mogu biti ozbiljna stavka u prihodima opina koje
imaju zanimljive i bogate ribolovne terene.

Prednosti portskog ribolova pred veinom drugih portova su u tome to se ribolovom

moemo baviti od rane mladosti pa do duboke starosti, dok se veinom ostalih portova
moemo baviti samo u ivotnoj dobi najbolje fizike kondicije. Gledajui na portski ribolov
s tog stajalita, razlikujemo dva naina bavljenja portskim ribolovom: statini i dinamini.
Kod statinog ribolova ribolovci se minimalno kreu, imaju u vodi postavljene mamce koje
riba trai. Kod dinaminog naina ribolovac je stalno u pokretu i udicom s mamcima trai
ribu. Nain ribolova strogo je individualiziran i ovisi o ribolovcu i njegovim psihikim i
fizikim sklonostima.

Sa stajalita ribolovnog pribora razlikujemo etiri naina portskog ribolova:

1. ribolov umjetnom muicom;
2. ribolov varalicom;
3. ribolov udicom na plovak;
4. ribolov na dnu.

26
Prva dva naina smatraju se dinaminim, a druga dva statinim portskim ribolovom.
ETIKA NAELA PORTSKOG RIBOLOVA

Dok je kod gospodarskog ribolova osnovno uloviti to vie ribe, odnosno ostvariti to vei
dohodak, dakle, kao primarno se javlja ekonomski naelo, za portskog ribolovca je osnovna
rekreacija i aktivan odmor. Nespojiva je primjena ekonomskih naela u portskom ribolovu.
portskom ribolovcu se ribolov nikad ne "isplati" u strogo ekonomskom smislu, jer su stvarni
trokovi ribolova neusporedivo vei od vrijednosti eventualno ulovljene ribe. portskom
ribolovcu koji od ribolova oekuje ekonomske koristi i koji s tom namjerom polazi u ribolov,
nema mjesta u portskim ribolovnim udrugama. Naroito je osuujua pojava prodaje ribe,
to ine neki portski ribolovci.

Prave koristi od ribolova portski ribolovci nalaze u rekreaciji i aktivnom odmoru, a

medicinski je dokazano da su takvi ljudi zdraviji i da je njihova radna sposobnost, poslije
dobro provedenog aktivnog odmora, vea.

Ovom prilikom neemo govoriti o tome kako portski ribolovac mora striktno potivati
zakonske propise o ribolovu, jer se u protivnom on sam odmah svrstava u kategoriju
krivolovaca, nego o onim etikim naelima kojih se pravi portski ribolovac mora pridravati,
a nisu propisani zakonima, to znai da ih se pridrava svjesno, iz vlastitog uvjerenja.

Prije svega, portskom ribolovcu mora danas biti jasno da je on u prvom redu gospodar i
uvar prirode na vodi, a tek onda ribolovac. Da bi se danas neto moglo uloviti, u prvom redu
to treba uzgojiti, jer su prola vremena kada je riba bilo u izobilju pa ih se moglo samo loviti,
a za uzgoj se brinula priroda. Ako portski ribolovac prihvati takav stav, onda e i teiti da se
upozna s osnovnim naelima ribarske biologije i ribarskog gospodarenja, kako svojim
djelovanjem (ribolovom) ne bi na vodi nanio tete. portski ribolovac mora znati kakve tete
za riblji fond ima lov ribe za vrijeme mrijesta, ispod mjere, u prevelikim koliinama, s
nedozvoljenim alatom i sl., a ne da se tih propisa dri iskljuivo zbog straha pred zakonskim
sankcijama. Ukratko, portski ribolovac mora svojim djelovanjem pomagati u odravanju
bioloke ravnotee u vodi, a ne ju naruavati. Naroito je vano da portski ribolovac svojim
djelovanjem ne unitava danas ionako ve dovoljno unitenu prirodu, da ne oneiuje vodu i
okoli raznim otpacima i sl.

Nadalje, portski ribolovac mora imati kolegijalni odnos prema drugim ribolovcima,
pouavati mlae ribolovce u ribolovnoj tehnici, o nainu ivota riba i sl., i da lovei ribu ne
smeta drugim ribolovcima jer oni, takoer, imaju pravo na miran i nesmetan odmor.

Prema ribama treba njegovati human i portski odnos. Nedorasle ulovljene ribe treba oprezno
skinuti s udice da ih se to manje oteti, te ih mokrom rukom i lagano vratiti (ne baciti!) u
vodu. Mnogi ribolovci ulovljene ribe ispod mjere bacaju u vodu s visine, ne znajui da ih
pritom tako ozlijede da poslije uginu (pukne im mjehur ili dobiju druge unutarnje ozljede).
Humanost ribolovaca oituje se i u izbjegavanju ulova ribe pod svaku cijenu. Unato tome to
su ribolovni alat i tehnika danas na vrlo visokom stupnju, a inteligencija riba od
prethistorijskog doba nije mnogo napredovala, ipak se esto dogodi da se riba ne moe
uhvatiti standardnim priborom. Neki ribolovci tada pribjegavaju oblicima ribolova koji e im
pod svaku cijenu omoguiti da uhvate ribu. Iako u takvim sluajevima ribolovci veinom kre
i propise, takav ribolovac bi prvenstveno trebao shvatiti da u ivotu riba postoje i razdoblja
prehrambene neaktivnosti, te da je to takoer jedna od zatitnih mjera za ouvanje danas ve
prorijeenog ribljeg fonda.

27
portski ribolovac mora se usavravati u tehnici ribolova i stalno pratiti literaturu u kojoj se u
popularnom obliku iznose najnovija dostignua na podruju ribarske znanosti i prakse.

28
VLADIMIR ZOBUNDIJA, dipl. pravnik

ZAKONSKA REGULATIVA PRAVA NA RIBOLOV

UVOD

Ribarsko pravo bilo je od najranijih vremena doseljenja naih predaka u dananju postojbinu
vezano uz vlasnitvo zemljita na kojem su se nalazile ribolovne vode. Pravo na ribolov
ovisilo je kroz povijest o dogovoru ribara s vlasnikom ribarskog prava. Najei oblik tog
dogovora bio je zakup ribolovne vode.

Po doseljenju naih predaka na ove prostore pravo na ribolov imao je svaki lan hrvatskog
plemena na vodama podruja koje je zaposjelo pleme. Kasnije u ranom srednjem vijeku,
uvoenjem feudalnog drutvenog poretka i stvaranjem plemstva, samo je plemi kao vlasnik
zemljita imao pravo na ribolov na vodama koje su se nalazile na njegovom zemljitu, ili
osoba kojoj je pod odreenim uvjetima prepustio to pravo. Pravo ribolova imali su i slobodni
kraljevski gradovi kao i crkva, a stjecali su ga donacijama kralja kao vlasnika svega zemljita
u feudalno doba.

Ukidanjem kmetstva 1848. godine poinje se mijenjati vlasnika struktura nositelja prava
vlasnitva, prema podrutvljavanju prirodnih bogatstva, uma, ruda i voda. Taj je proces tekao
sporo. Provedena agrarna reforma ukinula je feude, ali je stvorila veleposjede. Bivi feudalci
postaju veleposjednici, a veleposjed je mogao pod odreenim uvjetima imati vie od 300
hektara obradivog zemljita. Veleposjedu pripada i pravo na ribolov na vodama veleposjeda,
no sada uz laganu tendenciju prelaska tog prava u drutveno vlasnitvo.

Polovicom 19. stoljea ogromno bogatstvo ribljeg fonda poinje se naglo smanjivati, to je
posljedica regulacije rijenih tokova i zatite priobalja izgradnjom nasipa, ime je znatno
smanjeno podruje gdje se riba mrijestila i odrastala, a samim time smanjivao se i riblji fond.
U tim vremenima poela je u Hrvatskoj izgradnja eljeznikih pruga i uvoenje u promet
parobroda, to je omoguilo prijevoz ulovljene ribe na udaljena trita, ak i izvan granica
zemlje. Riba se ranije troila u pravilu tamo gdje je i ulovljena, a sada se izvozi, pa se
poveava i potranja za ribom te se ona znatno vie izlovljava. Dolaze i nova sredstva za lov
ribe, znatno uinkovitija od dotadanjih, to sve uzrokuje smanjenje ribljeg fonda, posebno
zato to ne postoje propisi o zatiti ribe niti su organizirane slube koje bi nadzirale i
kontrolirale izlov.

Od polovice 19. stoljea zna se kod nas za zaljubljenike u portski ribolov, za one to love
ribu iskljuivo iz osobnog zadovoljstva i gledaju u ribi ivo bie, dio prirode, a ne kao ribari
komad mesa pretvoren u novac. Ti nai prethodnici vidjeli su kako se riba nemilice izlovljava,
a kako je meu njima bilo i uglednika tadanjeg drutvenog, javnog, pa i politikog ivota,
poinju dizati svoj glas za zatitu ribe i alju poruke da se sve ribolovne vode kao i ribolovna
prava prenesu u vlasnitvo drave, te da ih drava posebno titi.

No utjecaj veleposjednika, vlasnika ribolovnih prava, velik je i oni se odupiru podravljenju

ribolovnih voda. Koliko je bio snaan utjecaj veleposjednika vidi se i iz podataka da je 1891.
u Hrvatskom saboru bio izraen nacrt zakona o slatkovodnom ribarstvu za podruje
Kraljevine Hrvatske i Slavonije, meutim nije izglasan zbog otpora vrlo utjecajnih
veleposjednika.

29
Takav je zakon za podruje Dalmacije donesen jo 1885., poznat pod nazivom Zakon od 25.
travnja 1885., kojim se ureuje ribarstvo unutarnjih voda. Njime je uveden sustav zakupa na
ribolovnim slatkim vodama u Dalmaciji, to je bio znaajan napredak u odnosu na ranije
stanje.

U Zagrebu se 1893. osniva naa prva udruga portskih ribolovaca, a na poticaj njenih lanova
Kraljevska hrvatsko-slavonska-dalmatinska vlada, Odjel za unutarnje poslove ve 3. travnja
1894. pod brojem 1888 donosi Naredbu u svrhu zatite riba i rakova kojom su odreene
najmanje mjere za doslovno sve riblje vrste, ak i za balavce (Acerina Cernua i dr.), a lovostaj
za sve ekonomski vanije riblje vrste. Donoenju naredbe uvelike je pomoglo izdavanje
kapitalnog djela iz ovog podruja, "Ribe" autora dr. Mie Kipatia, u izdaju Matice hrvatske
1893. godine.

To je bio prvi uspjeh udiara u borbi za zatitu ribe, a poeli su (iako malo stidljivo, to u to
postfeudalno vrijeme drugaije nije ni moglo) i borbu za zabranu gospodarskog ribolova na
naim vodama. Zahtijevaju uporno i donoenje zakona o slatkovodnom ribarstvu.

Prilike na naim vodama, izlov ribe bez mjere i broja, postale su takve da se donoenje zakona
vie nije moglo izbjegavati. Car Franjo Josip I. potvrdio je 6. travnja 1906. Zakon o ribarstvu
na slatkim vodama u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, to mu je bio predloio na potvrdu
Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor.

Zakon je donesen s namjerom zakonodavca da se prvenstveno utvrde ovlatenici prava

ribolova na vodama i upiu u katastar, a ako se za odreenu vodu nitko ne javi kao ovlatenik,
u katastar e se kao ovlatenik unijeti ona upravna opina na ijem se podruju voda nalazi.
Zakon pritom ne spominje portske ribolovce. Taj je zakon preivio Prvi svjetski rat, kao i
onaj iz 1885. to je vrijedio za podruje Dalmacije, a ukinuti su tek Zakonom o slatkovodnom
ribarstvu Kraljevine Jugoslavije od 20. rujna 1937.

U meuvremenu se znatno poveao broj osoba koje su se ribolovom bavile rekreativno, pa je

22. kolovoza 1926. u Zagrebu odrana osnivaka skuptina Saveza portskih ribarskih drutva
drave SHS, a 1935. osnivaka skuptina Saveza portskih ribarskih drutava Savske
banovine, pretee dananjeg Hrvatskog portsko ribolovnog saveza.

Zakon iz 1937. je istaknuo da na otvorenim vodama ribarskim pravima raspolae drava, ali
ukoliko na tim vodama ne postoje ribarska prava drugih pravnih ili fizikih osoba. Vlasnici
ribarskih prava bili su duni u roku od est mjeseci prijaviti svoja vlasnika prava banskoj
upravi, a ako taj rok propuste, smatrat e se da to pravo pripada dravi. Zakonom su ukinuta
sva ribarska prava koja su potjecala iz feudalnih odnosa. Nova ribarska prava na otvorenim
vodama mogla su se ubudue utvrivati samo u korist drave. Na velikom broju ribolovnih
voda ribarska prava zadrali su raniji vlasnici.

To je prvi zakon to je vrijedio za podruje Hrvatske, a koji pravno priznanje kao posebnu
kategoriju "lica koja love ribu samo za svoju domau upotrebu ili iz porta". Propisano je i da
te osobe moraju biti "upisane kod prvostepene opinske vlasti u spisak ribolovaca", a zatim
im se izdaje ribolovnica i ribolovna dozvola za ribolov na odreenom djelu ribolovne vode.

Zakonodavac nije mogao izbjei a da ne spomene te osobe. Oni djeluju u svojim drutvima, a
vode ih ugledni graani javnog, drutvenog, kulturnog pa i politikog ivota. Zakonodavac je

30
propisao i djelokrug rada ovih drutava, u to se ubraja i poribljavanje i uzgajanje ribe u te
svrhe, te potie takve aktivnosti nuenjem besplatne strune pomoi.

Nakon zavretka Drugog svjetskog rata, 1945. godine kod nas sruena je ranija monarho-
kapitalistika vlast i ustrojen komunizam koji donosi novu pravnu regulativu ribolova.

PRAVNA REGULATIVA SLATKOVODNOG RIBARSTVA HRVATSKE

Godine 1945. formiranjem nove drave sve ribolovne vode i ribe u njima prele su u
vlasnitvo drave. Kasnijim zakonom tadanje su vlasti odredile uvjete pod kojima se
dozvoljava ribolov, kako portski tako i gospodarski.

Po Zakonu o slatkovodnom ribarstvu od 27. travnja 1951. (N.N. 29/51) ribe u tekuim i
stajaim vodama su openarodna imovina (l. 1.). U svrhu pravilnog iskoritavanja i
upravljanja ribarstvom utvreni su ribolovni reviri za privredno i portsko iskoritavanje,
kojima upravljaju kotarski, odnosno gradski narodni odbori (l. 3.). Ribolovom se mogu
baviti ribarska poduzea, zadruge, dravna poljoprivredna dobra, pojedini ribari i ribari
portai koji su ulanjeni u ribarska drutva.

Sljedei Zakon o slatkovodnom ribarstvu od 13. lipnja 1958. ( N.N. 26/58 ) potvrdio je da su
ribe i ostale vodene ivotinje u otvorenim vodama drutveno vlasnitvo (l. 3.). Uvedena je
podjela ribolovnih voda na ribolovna podruja i ribolovne revire (l. 5.), a ribolovnim vodama
upravljaju narodni odbori opina na svom podruju (l. 10.). Ribolov se moe obavljati u
privredne ili portske svrhe, s tim da privredni ribolov obavljaju u pravilu poduzea i zadruge,
a mogu ga obavljati i privatni ribari (l. 16. i 17.). portski ribolov obavljaju lanovi portskih
ribolovnih drutava (i turisti) u cilju osobne razonode, uz dozvolu. Pravo iskoritavanja
ribolovnog podruja i revira daje ribolovcima savjet narodnog odbora nadlean za poslove
ribarstva opine koja upravlja odnosnim ribolovnim podrujem odnosno revirom, a uz
sklopljeni ugovor i uz plaanje naknade.

Zakon o slatkovodnom ribarstvu od 29. oujka 1973. (N.N. 14/73) donio je vrlo realnu
definiciju slatkovodnog ribarstva, te pod slatkovodnim ribarstvom razumijeva uzgoj, zatitu,
lov i koritenje riba, rakova, koljki, pijavica i drugih ivotinja u slatkim vodama, kao i
poribljavanje tih voda (l. 1.). Otvorene vode dijele se na ribolovna podruja (l. 4/1).
Ribolovnim podrujem upravlja opina na ijem se prostoru ono nalazi i daje ga na
gospodarenje organizacijama udruenog rada, osobama koje imaju odobrenje za privredni
ribolov i portsko ribolovnim organizacijama, putem javnog natjeaja, na neodreeno vrijeme
bez naknade (l. 9. i 10.). Organizacija koja podruje dobije na gospodarenje ima obvezu da u
roku od godine dana donese ribolovnu gospodarsku osnovu za unapreenje ribarstva na tom
podruju. Ribolov se, kao i po ranijim propisima, moe obavljati u privredne i portske svrhe.
Zakonom o slatkovodnom ribarstvu od 18. travnja 1986. potvrene su odredbe ranijih zakona,
s tim to sada skuptina opine moe dati na gospodarenje ribolovno podruje ili njegov dio i
drugim drutveno-pravnim osobama i graanima. Ostale odredbe novi je zakon uglavnom
zadrao.

Ustavom iz 1946. i citiranim zakonima konano je rijeeno tko je nositelj ribolovnog prava i
pod kojim se uvjetima moe postati korisnikom prava na ribolov.

31
Relativno kasno nakon stjecanja samostalnosti, Republika Hrvatska je tek 2001. godine
donijela Zakon o slatkovodnom ribarstvu, a 2004. godine i Zakon o izmjeni i dopuni Zakona
o slatkovodnom ribarstvu (u daljnjem tekstu: Zakon). Donesen je u skladu s Ustavom
Republike Hrvatske gdje izriito stoji da su ribe u slatkim vodama dijelovi prirode od interesa
za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zatitu koja se provodi sukladno odredbama
Zakona. Znaajka je ovoga Zakona, za razliku od svih ranijih zakona, da sve poslove oko
slatkovodnog ribarstva u svojoj nadlenosti ima Ministarstvo poljoprivrede, umarstva i
vodnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u iji djelokrug spada slatkovodno
ribarstvo, a znatno manje ministarstva u ije djelokruge ulaze pojedine odredbe Zakona o
slatkovodnom ribarstvu, primjerice Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja te
Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetnitvo. Za dio poslova Zakonom je ovlaten
Hrvatski portsko ribolovni Savez (HRS, u daljnjem tekstu: Savez). Savez izdaje uvjerenja o
poloenom ribikom ispitu i ispitu za ribouvare, dostavlja dozvole ovlateniku ribolovnog
prava to ih izdaje Ministarstvo, ovlaten je za organizaciju i provoenje polaganja ribikih i
ribouvarskih ispita, te daje odobrenja za natjecanja u rekreacijsko-portskom ribolovu na
temelju svog godinjeg kalendara natjecanja. Zakonom su odreena sredstva za rad Saveza i
to u visini od 10% iz naknade za dozvole.

OPENITO O SLATKOVODNOM RIBARSTVU

Slatkovodno ribarstvo, sukladno Zakonu, jest gospodarenje ribama slatkih kopnenih voda, a
obuhvaa ribolov, poribljavanje, akvakulturu (uzgoj riba i drugih vodenih organizama u
smislu reprodukcije i hranidbe u ribnjacima, kavezima, ogradama ili lagunama), zatitu riba i
ekologiju kopnenih voda.

Ribolovne vode dijele se na ribolovna podruja, a ribolovna podruja dijele se na ribolovne

zone. Granice ribolovnih podruja i zona odreuje ministar poljoprivrede, umarstva i
vodnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: ministar).

Pojedine ribolovne vode ili njihovi dijelovi mogu se proglasiti posebnim stanitima ako je to
potrebno zbog biolokih razloga, ili ako je mrijest riba u tim vodama od osobite gospodarske
vanosti. Posebna stanita utvruje ministar.

O povrini ribolovnih podruja i ribolovnih zona, o granicama ribolovnih podruja i zona, o

koliini i vrstama riba, te o ovlatenicima ribolovnog prava na ribolovnim podrujima i u
ribolovnim zonama vodi se u Ministarstvu Upisnik ribolovnih podruja i zona.

U podruju slatkovodnog ribarstva strune poslove obavljaju ustanove koje su registrirane za

struna i znanstvena istraivanja iz podruja slatkovodnog ribarstva i ekologije kopnenih
voda. Ustanove obavljaju osobito sljedee poslove:
- izrauju gospodarske osnove,
- izrauju revizije gospodarskih osnova,
- izrauju strune studije i procjene stanja ribljeg fonda te predlau mjere za zatitu riba
i unapreivanje ribolova (monitoring),
- ralanjuju podatke o akvakulturi te predlau mjere za unapreivanje akvakulture,
- obavljaju kemijska istraivanja vode u ribnjacima i ribolovnim vodama,
- obavljaju istraivanja uzgoja autohtonih i alohtonih vrsta riba.

Ustanove su dune o obavljanju poslova iz svoje djelatnosti najmanje jednom godinje

izvjeivati Ministarstvo.

32
Ribolov se po svojoj svrsi dijeli na gospodarski i portski ribolov.

GOSPODARSKI RIBOLOV

Gospodarski ribolov smije se obavljati na toku rijeke Dunav od dravne granice s

Republikom Maarskom do kraja dravne granice sa Srbijom i Crnom Gorom, i na toku
rijeke Save od dravne granice s Republikom Bosnom i Hercegovinom do dravne granice sa
Srbijom i Crnom Gorom.

Broj povlastica za gospodarski ribolov, koliinu ribolovnih alata i opreme po povlastici, te

koliinu i vrstu ulova po povlastici utvruje ministar na temelju miljenja ustanova
registriranih za struna i znanstvena istraivanja iz podruja slatkovodnog ribarstva.

Gospodarski ribolov mogu obavljati fizike i pravne osobe registrirane za gospodarski

ribolov, ako imaju povlasticu za gospodarski ribolov, ako je fizika osoba ili fizika osoba u
pravnoj osobi struno osposobljena za gospodarski ribolov i ako ribolovni alati i oprema
upisani u povlastici imaju propisana konstrukcijsko-tehnika obiljeja.

PORTSKI RIBOLOV

Ribu na ribolovnim vodama smiju loviti ribii koji imaju poloeni ribiki ispit i koji imaju
dozvolu za lov riba.

Program i nain polaganja ribikog ispita propisuje ministar, kao i nain izdavanja uvjerenja i
sam obrazac uvjerenja. Provjeru znanja obavlja Povjerenstvo za ribike ispite koje na
prijedlog Saveza imenuje ministar.

Dozvole za lov riba u rekreacijsko-portskom ribolovu izdaje Ministarstvo ovlateniku

ribolovnog prava posredstvom Saveza, a ribii kupuju dozvole od ovlatenika ribolovnog
prava za odreeno ribolovno podruje ili zonu.

Invalidi Domovinskog rata imaju pravo obavljanja portskog ribolova i na svim tekuicama
na podruju Republike Hrvatske.

U ribolovu ribii moraju kod sebe imati dozvolu za ribolovno podruje ili zonu na kojoj
obavljaju ribolov.

RIBOLOVNO PRAVO

Ribolovnim podrujem ili ribolovnom zonom u kojoj se obavlja portski ribolov, gospodari
ovlatenik ribolovnog prava.

Ribolovno pravo stjee fizika ili pravna osoba na temelju javnog natjeaja kojeg provodi
Ministarstvo. Odluku o raspisivanju natjeaja kao i uvjete natjeaja donosi ministar. Sudionici
u natjeaju duni su priloiti i program gospodarenja ribolovnim podrujem ili zonom.
Ribolovno pravo regulira gospodarenje sukladno gospodarskoj osnovi za unapreenje
ribarstva za ribolovno podruje ili zonu za koju je dobiveno ribolovno pravo i sukladno

33
godinjem planu gospodarenja za ribolovno podruje, odnosno ribolovnu zonu za koju je
dobiveno ribolovno pravo.

Ovlatenik ribolovnog prava ne smije to pravo prenositi na drugu fiziku ili pravnu osobu.
Ministar moe ovlateniku ribolovnog prava rjeenjem oduzeti ribolovno pravo ako
ovlatenik gospodari suprotno gospodarskoj osnovi ili godinjem planu.

U sluaju promjene namjene ribolovnog podruja ili ribolovne zone ministar e rjeenjem
oduzeti ribolovno pravo na tom ribolovnom podruju ili ribolovnoj zoni.

Na poplavljenom podruju vodotoka koji se izlio iz korita zabranjeno je obavljanje ribolova

dok se voda ne povue u korito.

Ovlatenik ribolovnog prava duan je prijaviti svaki pomor riba.

Ovlatenik ribolovnog prava moe uzgajati ribe na dijelu ribolovnog podruja ili ribolovne
zone za koju je dobio ribolovno pravo ako je to predvieno gospodarskom osnovom, ako ima
koncesiju za koritenje voda za uzgoj ribe u gospodarske svrhe izdano sukladno posebnom
zakonu, ako je registriran za obavljanje akvakulture i ako ima povlasticu za akvakulturu.

GOSPODARSKA OSNOVA

Ovlatenik ribolovnog prava obvezan je u roku od godine dana nakon sklapanja ugovora o
dodjeli ribolovnog prava izraditi gospodarsku osnovu.

Gospodarska osnova vrijedi trajno uz trajni monitoring, a najkasnije do isteka roka od est
godina od dana potvrivanja gospodarske osnove mora se obaviti revizija gospodarske
osnove.

U sluaju pomora riba veeg od jedne treine ihtiomase, mora se obaviti revizija gospodarske
osnove.

Gospodarsku osnovu, kao i njenu reviziju, na prijedlog Povjerenstva za gospodarske osnove

potvruje Ministarstvo.

Sukladno gospodarskoj osnovi ovlatenik ribolovnog prava izrauje godinji plan, a potvruje
ga Ministarstvo.

Bez potvrenog godinjeg plana ribolov nije doputen.

RIBOUVARSKA SLUBA

Radi zatite ribolovnog podruja ili ribolovne zone ovlatenici ribolovnog prava obvezni su
organizirati ribouvarsku slubu. Ribouvarsku slubu obavljaju ribouvari, a imenuje ih
ovlatenik ribolovnog prava. Nain obavljanja ribouvarske slube propisuje ministar.
Ribouvari imaju iskaznicu i znaku kojima se dokazuje njihovo slubeno svojstvo, ovlasti i
identitet.

34
Ribouvari moraju imati poloen ribouvarski ispit. Program za polaganje ribouvarskog
ispita donosi ministar. Provjeru znanja prema programu za polaganje ribouvarskog ispita
provodi ispitno povjerenstvo koje na prijedlog Saveza imenuje ministar.

NATJECANJA U PORTSKOM RIBOLOVU

Za natjecanja ovlatenik ribolovnog prava duan je pribaviti odobrenje koje daje Savez na
temelju godinjeg kalendara natjecanja Saveza, a za odravanje meunarodnih natjecanja
odobrenje daje Ministarstvo na temelju kalendara natjecanja Saveza.

AKVAKULTURA

Akvakulturom se mogu baviti fizike ili pravne osobe registrirane za obavljanje akvakulture,
ako imaju povlasticu za akvakulturu i ako je fizika osoba ili fizika osoba u pravnoj osobi
struno osposobljena za akvakulturu ili ima djelatnike struno osposobljene za akvakulturu.
Povlasticu za akvakulturu rjeenjem daje Ministarstvo, a obrazac povlastice potpisuje
ministar.

Povlastica za akvakulturu prestaje vrijediti prestankom postojanja pravne osobe odnosno

obrta i prestankom ugovora o koncesiji.

Povlastica za akvakulturu oduzima se rjeenjem Ministarstva ako se utvrdi da fizika ili

pravna osoba uzgaja vrste riba ili drugih vodenih organizama koji nisu upisani u povlastici za
akvakulturu ili da se ne pridrava propisanih uvjeta zatite prirode.

Struna osposobljenost za obavljanje akvakulture dokazuje se uvjerenjem o poloenom ispitu

za akvakulturu. Ispite provodi povjerenstvo koje imenuje ministar, a uvjerenje o poloenom
ispitu izdaje Ministarstvo.

ZATITA RIBA

Na odreenom ribolovnom podruju ili zoni, ovlateniku ribolovnog prava Ministarstvo moe
privremeno odobriti selektivni ribolov onih vrsta riba koje ugroavaju druge vrste.

Poribljavanje ribolovnih voda vrstama riba koje su nestale iz tih voda smije se obavljati samo
uz odobrenje ministra.

Uvoz i promet ivih primjerka stranih vrsta riba i oploene ikre za akvaristiku ili uzgoj
doputen je samo uz odobrenje ministra. Radi zatite, uzgoja ili razmnoavanja riba, ministar
moe zabraniti ili ograniiti uporabu odreenih ribolovnih alata i opreme te pojedine vrste
ribolova.

Zabranjeno je:
- loviti ili preraivati ili stavljati u promet ribe za vrijeme njihova lovostaja,
- loviti ili preraivati ili stavljati u promet nedorasle ribe,
- loviti ribe eksplozivnim ili kemijskim sredstvima i tako ulovljene ribe stavljati u
promet,

35
 - loviti ribe uz uporabu ive strane vrste ribe kao mamca,
- loviti ribu podvodnom pukom ili ostima ili harpunima ili elektrinom strujom ili
drugim nedoputenim sredstvima i tako ulovljenu ribu stavljati u promet,
- loviti ribu s vie ribolovnih alata nego to je propisano,
- sprjeavati na bilo koji nain povratak riba s poplavljenog podruja u vodotoke, loviti
ribe sredstvima koja sprjeavaju povrat s poplavljenog podruja te sprjeavati bilo
koja druga migracijska kretanja riba,
- loviti ribe izravno rukom, povlaenjem i kvaenjem udicom s vanjske strane tijela ribe,
- poribljavati ribolovne vode bez svjedodbe o zdravstvenoj ispravnosti ribe,
- ometati postavljanje znakova ili skidati znakove kojima se oznaava ribolovno
podruje ili ribolovna zona, mrjestite ili uzgajalite,
- loviti ribe unutar ograenog prostora hidroenergetskog objekta,
- loviti ribe 100 metara uzvodno i nizvodno od ograde hidroenergetskog objekta.

Pri izgradnji hidroenergetskih objekata investitor je obavezan izraditi sustav kojim se

osigurava nesmetan prolaz riba.

Radi zatite riba ministar propisuje: lovostaj za pojedine vrste riba, najmanje veliine
pojedinih vrsta riba ispod kojih se ne smiju loviti, zabranu ribolova na odreenom podruju ili
zoni, broj povlastica za gospodarski ribolov na odreenom podruju ili zoni, konstrukcijsko-
tehnika obiljeja, nain uporabe i namjenu pojedinih vrsta alata, opreme i mamaca za
ribolov.

Iznimno, radi znanstvenog ili strunog istraivanja, ministar moe rjeenjem dopustiti ribolov
protivno uvjetima propisanim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.
Ministar moe dopustiti lov matica iz ribolovnog podruja ili ribolovnih zona radi osiguranja
mrijesta i uzgoja mlai.

NAKNADA ZA RIBOLOV

Sredstva uplaena na ime naknade za gospodarski ribolov prihod su ovlatenika ribolovnog

prava.

Sredstva uplaena na ime naknade za portski ribolov prihod su ovlatenika ribolovnog prava,
Saveza i Dravnog prorauna Republike Hrvatske.

Ovlateniku ribolovnog prava rasporeuje se 80% sredstava, od kojih se dio koristi za

poribljavanja u skladu s odredbama gospodarske osnove i godinjeg plana gospodarenja.
Savezu i Dravnom proraunu Republike Hrvatske rasporeuje se po 10% sredstava.

PODACI O RIBOLOVU I AKVAKULTURI

Ribari moraju voditi popis ulova u gospodarskom ribolovu.

Fizike ili pravne osobe koje se bave akvakulturom moraju voditi popis o akvakulturi.
Ribii moraju voditi popis o ulovu ribe. Oblik, sadraj i nain voenja popisa propisuje
ministar.

36
Inspekcijski nadzor na provedbom Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja
ribarska inspekcija Ministarstva.

Ako inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeen Zakon ili propis
donesen na temelju njega, naredit e rjeenjem da se utvrene nepravilnosti, odnosno
nedostaci uklone u odreenom roku. Zbog odreenih propusta inspektor moe rjeenjem
privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti gospodarskog ribolova.
Zbog odreenih propusta inspektor moe rjeenjem zabraniti promet ili preradu ribe.
Inspektor moe rjeenjem ovlateniku privremeno zabraniti obavljanje portskog ribolova ako
nema potvrenu gospodarsku osnovu ili godinji plan i ako vode poribljava stranim vrstama
riba.

Strane fizike i pravne osobe smiju obavljati djelatnost akvakulture na slatkim vodama
Republike Hrvatske.

Strani dravljani-ribii smiju loviti ribe na slatkim vodama Republike Hrvatske uz propisanu
dozvolu.

KAZNENE ODREDBE

Kazne za brojne prekraje navedene u Zakonu kreu se za dravljane Republike Hrvatske od

500,00 pa do 120.000,00 kuna.

Za neke je prekraje predvieno uz novanu kaznu oduzimanje povlastice u rasponu od 4

mjeseca do jedne godine.

Za lov ribe bez dozvole predviena je novana kazna od 2.000,00 do 10.000,00 kuna, a za
ribia koji u ribolovu kod sebe nema dozvolu od 1.000,00 do 6.000,00 kuna.

Za strane dravljane kazne su posebno stroge, a kreu se za pojedine prekraje od 25.000,00

do 200.000,00 kuna.

NAPOMENA - Vaee ZAKONE I PODZAKONSKE AKTE za pripremu

ribikog ispita moete nai na Internet STRANICI HRS

37
NIKOLA KEZI, prof. dr. sc.

ZDRAVSTVENA ZATITA RIBA

UVOD

Veina voda u kojima lovimo ribu povjerene su na gospodarenje portskim ribolovnim

drutvima, a s vodama se mora gospodariti kao s bilo kojim drugim poljoprivrednim
gospodarstvom. Naime, ako ribu elimo loviti moramo je i uzgajati i zatiivati, jer samo tako
emo imati to loviti. Pogotovo je to sluaj danas kad je sve vie zagaenih voda, a sve vie
portskih ribolovaca.

Kao i sve ostale ivotinje, tako i ribe mogu zbog brojnih uzroka oboljeti od najrazliitijih
bolesti. Naalost, kad ribe obole, ako se brzo ne uklone uzroci, riba e redovito masovno
ugibati i vode za dugo vremena ostaju potpuno prazne. Da se to sprijei svaki portski
ribolovac treba neto znati o zatiti zdravlja riba, koja se temelji na istoj osnovi kao i
zdravstvena zatita ljudi i kopnenih ivotinja, na naelu "bolje sprijeiti nego lijeiti" ili, kako
se to suvremeno kae, temelji se na profilaksi (preventivi). To znai da unaprijed treba sve
uiniti kako bolesti i uginua uope ne bi dolo, a kad ve doe treba uiniti sve da se uzroci
bolesti uklone. Tek tada, ako se moe provesti, dolazi u obzir lijeenje riba.

Upoznavanje s osnovnim znanjem o nastajanju, sprjeavanju i suzbijanju bolesti riba

omoguuje portskim ribolovcima da na vrijeme prepoznaju, a time i sprijee, tee posljedice
na ribljem fondu.

Postoje zarazne, nametnike i nezarazne bolesti riba. Bilo koji uzrok obolijevanja riba
je ozbiljan problem i moe nanijeti znatne tete. Za veliki broj bolesti potreban je osim
prisutnosti uzronika bolesti i pogodovni initelj bez kojeg se bolest ne bi mogla razviti.

OSNOVNE MJERE ZA ZATITU RIBA

Osnovna je mjera preventivno uvanje zdravlja riba, dakle nastojanje da se uope ne dopusti
pojava bolesti i uginue riba, jer ih je teko, a esto i nemogue lijeiti i tada redovito dolazi
do masovnog uginua. Treba nastojati da se nasadna riba nabavlja iskljuivo iz mrjestilita i
ribogojilita koja stoje pod zdravstvenim nadzorom i koja mogu jamiti da im je nasadna riba
zdrava.

Nasaivanje riba u otvorene vode sloen je i odgovoran posao jer, pored spomenutog, nasadni
materijal zbog neprikladnog transporta (zagrijavanje vode, premalo kisika u vodi, mehaniko
ozljeivanje riba itd.) moe ve putem stradati, a kad se takva riba nasadi, pa sve i da ribice
ostanu ive, teko e se oporaviti i bit e podlone raznim bolestima. Zato je najbolje da se
nasaivanje, ve i zbog zatite zdravlja riba, povjeri strunim odgovornim osobama.

Osnovne mjere za zatitu zdravlja riba podrazumijevaju:

a) brigu da se u vode ne unose uzronici bolesti nasaivanjem i zaraenim priborom,

b) svako nasaivanje predstavlja potencijalnu opasnost zbog oteivanja ili iznurivanja
riba zbog loih uvjeta u transportu, emu treba obratiti posebnu pozornost,
c) ukoliko se pojavi bolest ili ugibanje, pojavu treba pravovremeno prijaviti svome
drutvu,

38
 d) brinuti da se ne stvore uvjeti za razvoj bolesti. Uvjeti koji pomau pojavi i razvoju
bolesti su oneiene vode (s poljoprivrednih povrina, naselja i industrije). U
kritinom vremenu, kao to je naglo zamuivanje, zagrijavanje vode, preobilno
zaratavanje vode vodenim biljem, smrzavanje i stvaranje ledene kore na barama i
ribnjacima, pogotovo ako je led pokriven snijegom, zatim zaostajanjem ribljeg
mlaa nakon naglog povlaenja vode u barama i lokvama, nastojati da se to bre
uklone uzroci i pomogne ribi,
e) bolesti riba mogu nastati i u vodama u kojima, zbog nestrunog gospodarenja,
prevladava jedna vrsta riba tako da potiskuje druge, a same zbog prenaseljenosti
nemaju dovoljno hrane, izgladnjuju i podlone su pojavama raznih bolesti,
f) bolesne ribe prije nego to e uginuti nemono plivaju i prilaze kraju. Zato ih treba
pokupiti, uzorke poslati na analizu, a ostatak nekodljivo ukloniti. Nekodljivo
ukloniti znai skuhati ili spaliti, a ako to nije mogue tada duboko zakopati, po
mogunosti to dalje od vode i nastojati da se voda dalje ne oneiuje eventualnim
uzronicima bolesti.

OSNOVNI UZROCI NASTAJANJA BOLESTI RIBA

Osnovni uzroci ugibanja riba mogu biti zarazne, nametnike i nezarazne bolesti.

U zarazne bolesti ubrajaju se bolesti koje su uzrokovane virusima, bakterijama i gljivicama, a

nametnike bolesti izazivaju razne praivotinje (jednostanini paraziti), crvi ili raii.

U nezarazne bolesti ubrajaju se ugibanja ili bolesti uzrokovane naglim promjenama ivotnih
uvjeta ili oneienjem vode te bolesti uzrokovane pogrekama u prehrani.

Bolesti su obino specifine za vrstu ribe, ali neke bolesti napadaju i vie vrsta riba. Tonu
dijagnozu mogu postaviti samo specijalisti za bolesti riba.

Namjera ovog dijela je upoznati ribolovce s osnovama bolesti riba kako bi mogli na vrijeme
potraiti pomo strunjaka. U nekim sluajevima se mora brzo pomoi ribi i ne smije se
ekati strunjake. Nestaica kisika u vodi zadaje velike glavobolje i iskusnim ribarima, zato se
mora znati kako u tim sluajevima postupiti, jer samo brza pomo moe odrati ribu.
Nestaica kisika se obino javlja u vodama zatvorenog tipa, bogatima ribom, obino rano
ujutro neto prije svitanja ili za oblanih dana. Riba ispliva na povrinu i uzima vodu s
povrine s mjehuriem zraka (riba pui). Ova pojava se javlja u ljeto kod visokih temperatura
vode i bujnog razvoja algi koje po noi troe kisik iz vode ili kod jake optereenosti
(oneienja) vode organskom tvari. Kad se ovo primijeti nakon uzimanja uzorka vode za
analizu (posebno za odreivanje kisika) mogue je sprijeiti masovno ugibanje riba ako se po
vodi razbaca 30 do 100 kg vapnenog praha (unaprijed pripremljenoga za ove potrebe) na 1 ha
vodene povrine. U sluaju nestaice vapna moe se pomoi ribi i prskanjem po vodi
(umjetna kia) jakim mlazovima. Ako je mogue, ribi pomae i uputanje svjee vode bogate
kisikom.

Neke od bolesti se rijetko javljaju u otvorenim vodama ili ne nanose velike tete. Ovdje emo
navesti one bolesti koje se mogu pojaviti u otvorenim vodama i nanijeti tete.

39
 TRAUMATIZACIJA RIBA

Mehaniko oteenje riba je esta pojava, prvenstveno kao posljedica nestrunog rukovanja
ribom ili nesavjesnog ribolova. Oteenja riba se prvenstveno javljaju nakon transporta
ukoliko pribor nije bio gladak, zbog premalih posuda u kojima se riba nagnjeila, premalo
vode ili kisika u vodi. Oteenje se moe izazvati i ribolovnim alatom - haklanjem,
eksplozivom ili mreama. Ptice ili vidre mogu ponekad izazvati mehanika oteenja koe.
Ozljede mogu biti unutarnje i vanjske. Na koi se najee javljaju rane koje se naknadno
mogu inficirati bakterijama ili gljivicama. Rane su crvenih rubova ili su prekrivene
bjeliastim naslagama (gljivicama - saprolegnije) koje se u vodi vide kao grudice vate.

BOLESTI KRGA

krge riba su jako osjetljive. Ve vee oneiavanje vode muljem, piljevinom, otpacima
papira itd. mogu ozlijediti krge ili se na krge samo prilijepiti i time onemoguiti disanje pa
ribe ugibaju. Bolesne promjene na krgama mogu prouzrokovati razne klice, plijesni, gljivice
i razni paraziti. To se naroito dogaa kod arana i tuka. Na krgama i na krnim
poklopcima mogu zasjesti razni paraziti, neke vrste metilja, a i sitniji raii. Razni raii ive
na krgama gotovo svih vrsta riba, a opasni su po njihovo zdravlje. Ako se pojave u veoj
mjeri, nametnici mogu uzrokovati guenje, a inae time to piju krv i oteavaju disanje
uzrokuju kod ribe slab rast i napredak.

I kod drugih bolesti nalazimo promjene na krgama, pa tako esto na jo ivim ali bolesnim
ribama nalazimo blijede krge ili krge prevuene sa sluzi. To je znak da neto nije uredu s
krvotokom ribe.

BOLESTI PROBAVNIH ORGANA

Ribe kao i druge ivotinje mogu oboljeti zbog toga to su jele pokvarenu hranu, npr. pljesnivo
i ueglo ito, pokvareno meso itd. Naroito je na pokvarenu hranu osjetljiv riblji mla.

BOLESTI HLADNOVODNIH RIBA I NJIHOVO SUZBIJANJE

Visinske vode se esto nasauju mlaem izmrijetenim u ribogojilitima i mrjestilitima, jer

je izlov redovito daleko vei od prirodnog prirasta. S nasadnom ribom mogu se vrlo lako
prenijeti razliite bolesti, a kada se bolesti jednom uvuku u neku otvorenu vodu, vrlo ih je
teko iskorijeniti. Osim toga, ribe iz pastrvskog roda su vrlo osjetljive i trebaju za ivot
hladnu, istu i bistru vodu s puno kisika, a takve su vode obino male pa se mogu lako
oneistiti, to uvjetuje mogunost oboljenja i uginua. Takve su ribe podlone pojavi drugih
bolesti jer im je organizam radi zagaenja oslabljen i oteen.

Zato je svaki portski ribolovac istodobno uzgajiva, uvar i zatitnik riba koje e loviti, te
mora uiniti sve da do bolesti i uginua riba ne doe. To moe uiniti samo onda ako zna
zbog ega ribe mogu oboljeti i uginuti.

Mnoga drutva imaju svoja mrjestilita ili ga ele imati, pa je potrebno znati kako sprijeiti
pojavu bolesti i uginua u mrjestilitima. Pritom istiemo sljedee mjere:

40
 1. svako mrjestilite mora uvijek imati dovoljne koliine, sa stalnim dotokom, potpuno
ispravne vode (bistrina, istoa, temperatura, optimalne koliine kisika, optimalni
sastav vode - pH). Samo u potpuno ispravnoj vodi moe se izvaliti ikra i uzgajati
mladunad do veliine sposobne za nasad otvorenih voda,

2. higijenski uvjeti u mrjestilitu i uzgajalitu - istoa korita, bazena i pribora moraju

biti na zavidnoj visini,

3. tehnoloki postupak uzgoja mora biti struan i savjestan,

4. hrana je od velikog znaaja. Uvijek mora biti besprijekorna i u optimalnom sastavu,

5. u mrjestilite i uzgajalite smije se unositi ikra i nasadni materijal za koji je sa

sigurnou utvreno da su zdravi i da potiu od zdravih riba, iz pogona u kojima nije
bilo bolesti riba,

6. mrjestilita moraju biti pod stalnim zdravstvenim nadzorom.

Osnovne mjere za sprjeavanje pojava i unoenje bolesti u otvorene vode u koje se nasauju
pastrve, lipljani i mladice:

1. vode kojima se nasauju ovim ribama moraju imati uvjete za ivot salmonida koje se
nasauju. To su dovoljne koliine vode, istoa, temperatura vode, koliina kisika u
vodi, sastav vode, dovoljno hrane, uklanjanje prirodnih neprijatelja itd.,

2. nasadni materijal treba nabavljati iz zajameno zdravih uzgajalita, slobodnih od svih

zaraznih, parazitskih i uzgojnih bolesti,

3. ribe kojima se voda nasauje treba transportirati, dopremiti i nasaivati u vrijeme i na

nain koji e jamiti da nasadna riba nee na bilo koji nain biti oslabljena i
ozlijeena,

4. nad nasaenom ribom voditi stalni nadzor, naroito nakon zavrenog nasaivanja, a
svaku sumnju na neko oboljenje pravovremeno prijaviti kako bi se to prije poduzele
potrebne zatitne mjere.

Najei uzroci ugibanja salmonida, naroito pastrva, jesu:

1. premalo kisika u vodi,
2. previe kisika u vodi (male pastrvice),
3. bolesti plinskih mjehura,
4. neprikladni sastav vode tj. voda je suvie kisela ili obrnuto suvie alkalna (lunata),
5. previe amonijaka u vodi,
6. pretopla voda,
7. oneienost vode otrovnim kemijskim tvarima,
8. oneienost vode muljem, piljevinom, fino rasprenom glinom.

41
 FURUNKULOZA

Ovu bolest uzrokuju bakterije. U konanom obliku bolesti koje moe zapaziti portski
ribolovac znaajno je da se pod koom i u miiju pojavljuju apscesi (kvrge pune gnoja), a
kad puknu nastaju otvoreni irevi. Nadalje, nai e se i krvava upala crijeva. Najee obole
dvogodinje i odrasle pastrve i lipljani. Mla rijetko obolijeva. Bolest se pojavljuje jednako u
mrjestilitima i u otvorenim portskim vodama. Moe uginuti i oboljeti i do 100% riba.
"Amerikanke" su neto otpornije. Uzronike ove bolesti moe se nai i u zdravoj ribi, a i u
mulju voda u kojoj ribe ive i zato, da bi se bolest razvila, riba treba pretrpjeti neki inzult. Tek
e se onda bolest rasplamsati u obliku teke zarazne bolesti od koje e oboljeti sve ostale
pastrve koje su u toj vodi inae bile ive i zdrave. Bolest se naroito razvija nakon
nepovoljnog i tekog transporta u kojem se riba nepotrebno maltretira, a pogotovo ako se
nasauje u nepovoljno vrijeme. Ako je temperatura vode izmeu 16 i 20C i ako je jo k tome
zamuljena i oneiena, s malo kisika, ova bolest moe unititi sve ribe. Zato za suzbijanje
furunkuloze, u prvom redu, treba uporno provoditi sve zatitne mjere da do bolesti uope ne
doe, a to su ista i hladna voda, dobra hrana, dovoljno kisika, optimalni sastav vode,
ispravan transport i nasaivanje u najpogodnije vrijeme itd.

Ako je ve nastao pomor ribe, najbolje je vodu potpuno isprazniti i ispustiti, ako je mogue
obaviti temeljito ienje i dezinfekciju i ponovo vodu nasaditi sitnijim mlaem koji je na ovu
bolest otporniji od starije ribe.

LENTOSPORIJAZA (VRTIAVOST PASTRVA)

Ovu bolest uzrokuju praivotinje (protozoi). Nastaje obino u mrjestilitima, a s nasadnim

mlaem moe se prenijeti u otvorene vode. Ova bolest nanosi ljeti velike gubitke na
pastrvskoj mlai. Lentospore, uzronici ove bolesti, mogu godinama slobodno ivjeti u vodi,
a kad im se prui povoljna prilika preko krga se uvuku u hrskavine dijelove kosti,
kraljenice i glave. Tu dalje ive, razvijaju se i uzrokuju promjene u hrskavici, a te promjene
pritiu na ivce i mozak, pa oboljele pastrvice plivaju stalno se vrtei u krug, okreu se na
lea, skvre se prema gore, rep im pocrni, plivaju dok ne iznemognu, zatim padaju na dno i
ugibaju. Ukoliko ostanu ive, slabo napreduju, zakrljaju i ostaju kliconoe. Lijeka za ovu
bolest nema. Zato za njezino suzbijanje dolaze u obzir samo preventivne mjere. Bolest je
naroito opasna i zbog toga se suzbija silom zakona. Sve bolesne ribe treba likvidirati
-unititi, a riblju mla za nasaivanje treba nabaviti iz mrjestilita za koje se sa sigurnou zna
da na njima nema lentosporijaze.

BOLESTI PASTRVA PROUZROENE PRAIVOTINJAMA

To su odreda bolesti pastrvskog mlaa, te se pojavljuju na ribogojilitima. Na koi pastrva

bjelkasto zamuenje izaziva parazit (ihtiobodoza, hilodoneloza), vidljiv pod mikroskopom. U
crijevu i unom mjehuru parazitiraju (heksamitijaza). Mla slabo jede, slabi i na kraju ugiba.

Za sprjeavanje ovih bolesti u prvom redu dolazi u obzir istoa, dobra ishrana i ostale
profilaktine mjere.

Pastrve u otvorenim vodama mogu se sauvati od ovih bolesti ako se nasadna riba nabavlja iz
nezaraenih ribogojilita.

42
 BOLESTI TOPLOVODNIH RIBA I NJIHOVO I SUZBIJANJE

Kod toplovodnih riba najopasnije ili najee su proljetna viremija arana, boginje arana,
eritrodermatitis arana, ihtioftiriaza, trakavice i ui.

Proljetna viremija arana, kako joj i samo ime govori, je bolest uzrokovana virusom koja se
javlja u proljee, kad je temperatura vode due vrijeme izmeu 10 i 20C. Najopasnija je
bolest arana. Od proljetne viremije mogu masovno oboljeti ribe u ribnjacima te prenijeti
bolest u otvorene vode. Mogu oboljeti arani svakog uzrasta. Trbusi bolesnih riba puni su
vode, pa izgledaju kao da su napunjene vodom. Na unutarnjim organima i miiu vide se
tokasta krvarenja. Pomor moe poprimiti goleme razmjere.

Boginje arana takoer uzrokuje virus, a razvit e se na aranima koji ive u prenapuenim,
zaputenim i zamuljenim ribnjacima i barama sa zakiseljenom vodom. Najee e oboljeti
arani od 2-3 godine starosti, a bolest moe prijei i na ostale vrste riba. Koa bolesnih arana
posuta je bjeliastim uzdignutim naslagama (kao nakapani parafin) i zato se bolest i naziva
boginjama. ienjem vode od bilja i mulja, dovodom iste, zdrave i nezakiseljene vode,
bolest e sama po sebi proi, dok inae moe prouzroiti velike gubitke.

Eritrodermatitis je bolest uzrokovana bakterijama. Razvoju bolesti pogoduje mehaniko

oteenje koe. Promjene se oituju u pojavi rana crvenih rubova po koi. U zatvorenim
vodama moe izazvati masovne gubitke. Bolest se moe lijeiti ljekovitom hranom u kojoj je
antibiotik.

Parazitarne invazije su vrlo neugodne i obino se kasno primijete. Znakovi na koi su

zamuenje sluzi ili riba izgleda kao da je posuta bijelim tokicama poput griza (ihtioftirijaza).
Na krgama se zamuenje sluzi tee primijeti pa se bolest uoi tek kad ponu nedostajati
dijelovi krga. U oima paraziti izazivaju bijele zjenice.

U trbunoj upljini parazitira i jedna trakavica (ligula intestinalis) koju prenose ptice. Nakon
otvaranja trbune upljine primijeti se bijela traka duga do 10 i iroka do 1 cm koja se jo
dugo pokree.

U probavnom traktu tj. u crijevima parazitiraju brojni paraziti. U naim otvorenim vodama
najbrojniji su paraziti iz roda akantocefala koji se zabodu u stjenku crijeva. ive u crijevima
mrene, klena i ostalih bijelih riba. tetni su tek ako se pojave u veem broju.

Protiv ribljih parazita praktino se ne moe uiniti nita naroito. Mnoge parazite prenose
sitni raii i crvii kojima se riba hrani, a vode se njima oneiuju iz ptijih izmetina. Naime,
mnogi paraziti zajedniki su i raiima i crviima, ribama i vodenim pticama. Takav parazit
ivi jedno vrijeme i razvija se u raiu, pijavici ili puu, zatim u ribi koja ga je pojela, a kad tu
ribu pojede neka ptica nastavit e ivjeti u ptici, s ijim izmetom jaja ovih parazita
dospijevaju u vodu, pojedu ih raii, puevi, pijavice itd. i tako se sve dalje vrti u zaaranom
krugu hranidbenoga lanca.

43
 BOLESTI TUKA I NJIHOVO SUZBIJANJE

Najopasnija zarazna bolest tuka je kuga. Zbog kuge nestao je velik broj tuka. Nestanak
tuka ne treba, dakle, traiti iskljuivo u bezobzirnom izlovu i nemogunosti prirodnog
mrijetenja. Danas se zna da kugu tuke uzrokuje virus. Bolest se najee pojavljuje krajem
zime i poetkom proljea i pada nekako u vrijeme kad se tuka mrijesti. Obole i mujaci i
enke, a kako se pri mrijestu okupljaju bolest se lake prenosi. Na bolesnim tukama najprije
nastaje crvenilo koe po itavom tijelu, a naroito na repu i glavi. Na tim mjestima ispadaju
ljuske, a ubrzo zatim se razvijaju vorii i otvaraju irevi na koje se poslije mogu naseliti
plijesni. Ova bolest moe prouzroiti pravi pomor meu tukama. Za sada je jedina zatitna
mjera da se leine uginulih tuka, kao i bolesne ribe koje nemono plivaju, izlovljavaju i
unitavaju te da se vode nasauju mlaem iz ribnjaka i otvorenih voda koje nisu zaraene.

BOLESTI RAKOVA I NJIHOVO SUZBIJANJE

Najvanija je kuga rakova (raja kuga). Zbog ove bolesti danas u naim vodama gotovo i
nema rakova. Danas se zna da je uzrok ove bolesti jedna gljivica (Aphanomyces astaci) koja
napada kou i ivce te ih razara. Bolesni rakovi izlaze i danju iz svojih sklonita, a pri
kretanju visoko diu noge. Na mekim dijelovima koe, oko zglobova, poinju probijati
uzronici bolesti. Ova mjesta omekavaju i raspadaju se, pokrivena su gustim nitastim
naslagama gljivica. Koa je oko oboljelih mjesta blijedouta, a sline se promjene vide i oko
oiju. Kad oboljele rakove izvadimo iz vode, vise oputeno i bespomono. Spore gljivica
raje kuge ispadaju iz oboljelih rakova u masama i plivaju, tako da se bolest polako ali
postupno i nezadrivo iri dalje, pa moe unititi sve rakove u nekoj vodi. Tok bolesti je vrlo
brz i uvijek zavrava smru oboljelih rakova. Dokazalo se da se bolest moe prenijeti i
zaraenim priborom za lov rakova, railima, mreama i vrkama. Bolesne i mrtve rakove
treba sakupljati, spaliti ih ili skuhati, ili duboko zakopati, a kako uzronik teko ivi izvan
tijela raka, opustoena voda se nakon nekog vremena moe opet napuiti rakovima.

Druga bolest je pjegavost rakova. Nju takoer uzrokuje jedna gljivica. Pjegavost rakova je
manje opasna, ne napada sve rakove i ne ugibaju svi. Na ivim rakovima bolest se moe jedva
primijetiti, dok se na kuhanim rakovima bolesne promjene bolje vide, a oituju se na oklopu
koji je obrubljen crvenim tamnim pjegama.

BOLESNE RIBE I RAKOVI NISU PRIKLADNI ZA LJUDSKU ISHRANU

Meso bolesnih riba mekano je i ljigavo, gorka okusa i neugodna mirisa i nije prikladno za
ljudsku ishranu, a esto izaziva i osjeaj gaenja.

Dobro je poznato da se pokvarenim ribama, a pogotovo racima, moe otrovati. Upravo zbog
toga jedu se samo oni rakovi koji su prije pripremanja bili jo ivi i oito zdravi.

44
 SLANJE BOLESNIH I UGINULIH RIBA I RAKOVA NA PRETRAGU

Najbolje da se u sluaju ugibanja riba to prije pozove strunjak iz nekog instituta koji e na
licu mjesta pregledati i vodu i ribe. Ako za to nema mogunosti, treba ive ribe metnuti u
plastine vree i napuniti 1/3 vodom a ostali dio vree kisikom. Mrtve ribe treba zamotati u
bijeli papir i zajedno s ledom to prije prebaciti u laboratorij. Prilikom uzimanja uzorka treba
paziti da se uzmu ribe u svim stadijima, od sasvim svjeih do potpuno raspadnutih (kako bi se
mogla utvrditi starost procesa), obuhvatiti sve vrste riba i sve starosne dobi pojedinih vrsta
riba koje su ugibale.

Uz ribu koja se alje na pretragu treba obvezatno poslati i dopis u kojem treba opisati sve to
se na bolesnoj ribi zapazilo i sve promjene na vodi i oko vode - izgled vode, temperatura
zraka i vode, zaratenost vode vodenim biljem, moebitna oneienja vode, ponaanja riba,
kako plivaju, gdje se sakupljaju, da li se gre, prevru, uvijaju, diu na povrinu ili lee na
dnu, plivaju li krajem, kakav im je vanjski izgled, kakva im je boja, imaju li izbuljene oi,
jesu li im krni poklopci otvoreni, zijevaju li, je li bolest nastupila naglo, je li najednom
uginulo mnogo riba, jesu li uginua nastupila naglo ili postupno, je li bolesna i ugiba samo
jedna vrsta riba, kada je nastupilo ugibanje, nou ili danju, je li voda naglo otoplila, zahladila
ili se zamutila i sve ostalo to ribolovac smatra da bi bilo korisno za utvrivanje uzroka
bolesti i uginua riba.

PRETRAGA VODE

Pretraga vode moe biti od velike koristi u pronalaenju uzroka bolesti i uginua riba.

Pretragom vode moe se utvrditi pretopla ili prehladna voda, pomanjkanje kisika u vodi,
kisela ili lunata voda, posljedice truljenja organskih tvari u vodi, amonijaka otopljenog u
vodi, sumporovodika, kemijski otrovi koji su na bilo koji nain dospjeli u vodu, zagaivanje
vode tvarima koje mehaniki tete ribama.

Vodu za pretragu uzimaju sami ribolovci portai u prirune iste posude (npr. boce za
mineralnu vodu) koje deset puta dobro isperu i napune do vrha. Uzorak vode se spremi na
hladno, zatiti od izravnog sunca i svjetla i dostavlja u laboratorij u to kraem roku.

PRIJAVLJIVANJE BOLESTI I UGINUA RIBA

Potrebno je to prije obavijestiti ribouvara, a ako ga ne moemo pronai obavjetavamo

slubena tijela vodoprivrede, policijsku postaju i/ili komunalnu inspekciju. Predsjednitvo
udruge (ovlatenika ribolovnog prava) duno je osigurati telefonske brojeve navedenih slubi
za svoje podruje.

45
NIKOLA KEZI, prof. dr. sc.

ZATITA KVALITETE VODA

Jedan od temeljnih interesa portskih ribolovaca su iste vode. Da bi ouvali vode od sve
eih oneienja, portski ribolovci moraju biti upoznati s osnovama ove problematike i
postupcima koji se moraju provesti. Presudan dio u otkrivanju uzroka oneienja je njegovo
rano otkrivanje i pravodobno uzimanje kvalitetnih uzoraka. im primijete promjene na vodi
portski ribolovci najprije trebaju obavijestiti ribouvara. On je upoznat s nainom pravilnog
uzimanja uzoraka. Vrlo esto je sudski spor izgubljen zbog nekvalitetnog uzorka ili
nestrunog postupka. Ovaj prirunik osposobljava ribolovce za obavljanje ovog odgovornog
zadatka.

Kada se otkrije oneienje potreban je sljedei postupak:

1. procjena situacije i razmjera pojave,

2. uzimanje i uskladitenje prvih uzoraka vode i ribe,
3. obavjetavanje slubenih tijela,
4. obilazak cijelog terena koje bi oneienje moglo zahvatiti,
5. prikupljanje ostalih dokaznih materijala (izjave oevidaca i osiguravanje svjedoka) i
kratki zapisnik s neophodnim podacima (prema priloenom formularu),
6. pomo u radu inspekcijskih slubi.

1. PROCJENA SITUACIJE I RAZMJERA POJAVE

esti boravak na vodi i poznavanje terena omoguuju portskom ribolovcu da istodobno uva
vode od oneienja.

Promjene koje je mogue primijetiti su promjene na vodi i promjene na ribi. Na vodi se moe
primijetiti: promjena boje, pojava pjene, pojava masnih mrlja, promjena mirisa, sitnog smea i
glomaznih otpadaka. Promjene na ribi se mogu pojaviti u obliku promjene u ponaanju,
promjene na ribama i ugibanja.

2. UZIMANJE I USKLADITENJE PRVIH UZORAKAVODE I RIBE

portski ribolovci trebaju uzeti uzorak vode i ribe u prirune posude, spremiti ih na sjenovito
mjesto (po mogunosti u hladnjak) i o tome obavijeste ribouvare. Ribouvari su osposobljeni
da kvalitetno uzmu dodatne uzorke vode i ribe onog trena kada su o oneienju obavijeteni.
Uputno je da za ove potrebe ribouvar ima pripremljene komplete na njemu dostupnom
mjestu (u drutvenim prostorijama ili kod kue). Komplet treba sadravati:
- iste dvolitrene boce (koje se mogu dobro zatvoriti),
- iste posude sa irokim grlom za kruti otpad (boce koje mogu dobro zatvoriti),
- istog bijelog papira u koji e zamotati uzorke ribe,
- vinkler-boice s pripadajuim ampulama za fiksiranje kisika,
- sterilne boce za uzimanje uzoraka za bakterioloku analizu,
- termometar,
- pribor za odreivanje pH vrijednosti vode (pH papirie, tj. lakmus-papir),

46
 - izolirajuu kutiju ("frigoterm") s pripadajuim kutijama za led ("pingvini"),
- tiskane upute za rad s priborom i postupak prilikom akcidentalnih situacija.

U sluaju potrebe moe se koristiti priruni materijal. Puno je vanije uzeti uzorak na vrijeme
nego pola dana traiti iste posude. Za ovu svrhu mogu vrlo dobro posluiti prirune boce,
kao to su na primjer boce za mineralnu vodu koje treba dobro isprati u vodi koju uzimamo za
uzorak. Daleko manja je pogreka uzeti previe uzorka nego premalo. Osnovno pravilo je da
se uzimaju najmanje dvije boce (ako su od dvije litre) s najjae oneienog mjesta, tako da
jedna boca moe ostati zapeaena u inspekciji za potrebe eventualne superanalize. Za iole
ozbiljniju analizu neophodno je dvije litre uzorka. Neophodno je uzeti uzorke tamo gdje se
primjeuju najjae promjene, a isti takav set uzoraka i na mjestu gdje promjena nema (ili su
znatno manje uoljive).

a) POSTUPAK UZIMANJA UZORKA VODE:

- prethodno dobro opranu bocu i ep deset puta isprati vodom koju se uzorkuje,

- nakon ispiranja bocu zaroniti u vodu tako da je grljak boce okrenut uzvodno (s ruku ne
ispire nita u bocu) i bocu napuniti do kraja, tako da ispod epa ne ostane zraka,

- boce to prije dobro zaepiti i spremiti na hladno, po mogunosti u hladnjak na +4C.

Uzorak nikako ne smije ostati na suncu ili na visokoj temperaturi kroz due vrijeme. Uputno
ga je zatititi od svjetla. Inae, ako ima algi moe doi do promjene koncentracije kisika u
vodi ili se dio oneienja metabolizira ili raspadne pod uticanjem svjetla. Ovo je naroito
izraeno pri trovanju pesticidima, a oni predstavljaju sve ei uzrok pomora riba,

- u sluaju pjene, masnih mrlja ili sitnog smea na vodi, uzima se dodatni uzorak s povrine u
posude sa irokim grlom ili se voda grabilicom natoi u boce. Postupak s ovim uzorcima je
identian kao i s uzorcima vode (to prije spremiti na hladno),

- dobro oznaiti posude (boce) kako kasnije ne bi dolo do zamjene uzorka. Na svakoj posudi
objesiti ili prilijepiti cedulju s upisanim sljedeim podacima: vrijeme uzorkovanja, mjesto
gdje je uzorak uzet, tko je uzorak uzimao i postupak s uzorkom (vrijeme do spremanja na
hladno) te, ako je ikako mogue, temperaturu vode i zraka.

b) UZIMANJE UZORAKA RIBE:

Uzorak se uzima u isti papir i to prije spremi na hladno. Ako je mogue za jedan dan
dopremiti u laboratorij dovoljno je ribu spremiti na +4C, a ako se uzorak mora dulje uvati
neophodno ga je smrznuti (u zamrziva na -20C). Za uzorak se uzima od svake vrste ribe po
nekoliko komada, od svake uzrasne veliine (odrasle i mla), ribe u razliitim stadijima
raspadanja (svjee, malo raspadnute i jako raspadnute) i oamuena riba.

Svjee uginula riba je najvaniji uzorak, jer se na njoj najbolje vide promjene nastale
oneienjem. Stajanjem, tj. raspadanjem, promjene se gube ili postaju tee dostupne analizi.
Raspadnute ribe su vane kako bi se mogla procijeniti starost procesa tj. kada je nastupilo
ugibanje.

47
Razliite vrste riba je vano uzeti jer je svaka vrsta razliito osjetljiva na oneienja tj. vano
je utvrditi koje su sve vrste riba uginule od oneienja. Svaka vrsta riba i razliito reagira,
tako da isto oneienje moe izazvati razliite promjene na ribama. Radi istih razloga je
vano uzeti i razliite uzrasne kategorije (odrasle i mla).

Najea pogreka prilikom uzimanja uzoraka riba je uzorak od samo jedne vrste ribe za
analizu iako se u zapisniku spominju i ostale vrste riba. Drugi problem je predugo vrijeme od
uzorkovanja do pothlaivanja i dopreme u laboratorij na analizu.

Obiljeavanje uzoraka je vrlo vano. Na svaki uzorak se objesi cedulja i obinom olovkom
napie: mjesto uzorkovanja, vrijeme i datum, vrste riba i broj komada, temperatura vode i
zraka i postupak s uzorkom (vrijeme do pothlaivanja).

3. OBAVJETAVANJE SLUBENIH TIJELA I ORGANIZACIJA

O uoenom oneienju hitno obavjetavamo ribouvara i ovlatenika ribolovnog prava na

vodi gdje je dolo do oneienja, kao i nadlenu ribarsku inspekciju. Ovlatenik ribolovnog
prava duan je osigurati telefonske brojeve za svoje ribolovno podruje ili zonu.

Prilikom podnoenja prijave neophodno je obavijestiti o: lokaciji (ime vode), najblie mjesto,
kratko opisati promjene, ime i adresu osobe koja je podnijela prijavu, vrijeme i datum kada je
promjena primijeena i mjesto gdje su uzorci pohranjeni.

4. OBILAZAK CIJELOG TERENA KOJE BI ONEIENJE MOGLO ZAHVATITI

Obilazak cijelog terena je vaan, jer se time ponekad moe otkriti i izvor odakle oneienje
dolazi.

5. PRIKUPLJANJE OSTALIH DOKAZNIH MATERIJALA (IZJAVE OEVIDACA I

OSIGURAVANJE SVJEDOKA) I KRATKI ZAPISNIK S NEOPHODNIM
PODACIMA

Od velike je pomoi zapisnik u koji treba upisati primijeene promjene na vodi, ribi i u
ponaanju riba, vremenske prilike, imena svjedoka i postupak s uzorcima. Kako se ne bi
preskoio neki vaan detalj, ribouvari imaju pripremljene formulare koji se u ovakvim
prilikama popunjavaju da podsjete uvare na pojedine dijelove jer se u urbi vrlo lako mogu
neto zaboraviti.

6. POMO U RADU INSPEKCIJSKIH SLUBI

Tek zajednikim naporom s inspekcijskom slubom se moe postii uspjeh.

48
RUKOVANJE OSTALIM PRIBOROM U KOMPLETU ZA RIBOUVARE

Mjerenje temperature zraka i vode: suhi termometar zaklonjen od sunca se proita nakon
jedne minute, nakon toga se termometar zaroni u vodu i nakon jedne minute proita a da se ne
vadi potpuno iz vode.

Mjerenje pH vrijednosti: komadi papiria (lakmus-papir) iz kutije se umoi u vodu i nakon

30 sekundi usporedi s bojama na kutiji. Najslinija boja se proita kao pH vrijednost.

Uzimanje i fiksiranje uzoraka za odreivanje kisika: uzorak se uzima u specijalne staklene

boice od 100 ml s koso odrezanim staklenim epom. Uz boicu se nalaze i dvije ampule s
kemikalijama oznaenim brojevima 1 i 2. U boicu se nalije voda do vrha i zaepi. Zatim se u
boicu ulije sadraj prve ampule i promijea (okretanjem boice), a zatim sadraj druge
ampule, zaepi i promijea (ispod epa ne smije ostati mjehuri zraka).

Uzimanje uzoraka za bakterioloku analizu: pripremljene boce (sterilne) se odepe tako da se

rukama ne dodiruje grlo boce i donji dio epa, zatim se natoi voda tako da je grlo boce
okrenuto uzvodno (da s ruku ne dospije nita u bocu), te se boce stave na hladno mjesto
zatieno od sunca ("frigoterm" s "pingvinima").

49
Branko Oberiter, prim. dr. sc.

PRVA POMO KOD NESREE

Ogrebotine

Ogrebotine treba odmah oistiti sterilnom gazom od neistoa (obino ostaci zemlje ili
praine). Kod toga nije doputeno trljanje niti bilo kakav drugi postupak, kako se ne bi jo
vie otetila koa i ogrebotina jae inficirala. Nakon ienja ogrebotinu treba posuti
sulfamidnim ili penicilinskim prakom, ili premazati penicilinskom mau. Nakon takvog
postupka treba na ogrebotinu staviti sterilnu gazu i preko nje zavoj. U svakom sluaju
potrebno je naknadno savjetovanje s lijenikom radi moebitnog primanja antitetanusnog
seruma. Najbolje je sa sobom nositi sterilne gotove zavoje s leukoplastom, tj. sterilne flastere.

Rane

Ranu nije preporuljivo ispirati ili na bilo koji nain dirati, naroito ne prljavim rukama ili
instrumentima. Ukoliko je u rani zaostalo neko strano tijelo ne treba neistim predmetima
ulaziti u ranu. U pravilu, ranu treba pokriti istom gazom ili komadom platna i to privrstiti
zavojem. U svakom sluaju treba se to prije javiti lijeniku, a najkasnije u roku od 12 sati od
trenutka ozljede.

Povrede udicama

U ribolovu su dosta este povrede udicama na dijelovima tijela samog ribolovca ili druge
osobe koja se nalazi u blizini ribolovca. Povrede oka udicom zahtijevaju hitnu lijeniku
pomo, a do dolaska lijenika treba oko zatvoriti i prekriti sterilnom gazom. Udice koje su
zahvatile kou bilo kojeg dijela tijela potrebno je to hitnije izvaditi, ranu dezinficirati,
odnosno postupiti kako je to opisano u postupku s ranama. Udice se vade tako da se vrh udice
probije van kroz kou i onda klijetima odsijee vrak s protukukom. Nakon toga lako je
izvaditi udicu. Ako je udica preduboko zabodena, treba potraiti pomo lijenika. Isto tako,
ako se udica zabode u oni kapak ili u blizinu oka bolje je potraiti strunu lijeniku pomo.

Zaustavljanje krvarenja

Krvarenje na rani zaustavlja se stavljanjem sterilne gaze na ranu i vrstog povoja preko nje.
Ukoliko je krvarenje jako, odnosno kada se radi o ozljedi veih krvnih ila, unesreenome je
potrebna hitna struna pomo jer prijeti iskrvarenje. Svako odugovlaenje s prijenosom
unesreenoga u zdravstvenu ustanovu moe izazvati teke posljedice. U ovakvim sluajevima
prva pomo se prua stavljanjem podveze iznad mjesta ozljede. Za podvezu moe posluiti
komadi odjee, muki remen i slino. Podveza se stee dok krvarenje ne prestane. Kod toga
moramo biti oprezni da ne stegnemo prejako. U svakom sluaju treba paziti da podveza nije
preuska kako se ne bi urezala u meso. Nakon toga potrebna je hitna lijenika pomo.
Podvezu nad ranom smijemo drati najvie etiri sata, a dobro ju je povremeno poputati
(svakih pola sata na par sekundi) i onda ponovo stegnuti.

50
Krvarenje iz nosa

Kod krvarenja iz nosa treba oboljeloga postaviti u sjedei stav s glavom zabaenom unatrag.
Treba mu savjetovati da zrak udie na nos, a izdie na usta. Laka krvarenja iz nosa
zaustavljaju se pritiskom nozdrva ispod kotanog dijela nosa, stavljanjem hladnih obloga na
nos uz glavu zabaenu natrag te lagano i duboko disanje. Po potrebi moe se u nozdrvu staviti
sterilna gaza i oboljeloga postaviti u leei poloaj. Ukoliko se s ovako pruenom pomoi nije
postigao nikakav uinak, potrebno je potraiti pomo lijenika.

Kontuzije

Pod kontuzijom se podrazumijevaju povrede unutarnjih dijelova tijela, dok na vanjskoj koi
ne moraju biti vidljive nikakve povrede. Na kontuzirano mjesto treba u prvih 24 sata staviti
hladne obloge ili vreicu s ledom. Kasnije se stavljaju mlaki oblozi. Ukoliko bolovi ili sline
tegobe kontuziranog mjesta ne prestaju, treba se obratiti lijeniku.

Prijelom kostiju

Kao prvo pravilo treba zapamtiti da je prijenos unesreenoga zabranjen sve dok nismo
prirunim sredstvima osigurali uvrenje (imobilizaciju) prelomljene ruke ili noge. U tu
svrhu treba postaviti nekoliko daica po itavoj duljini prelomljenog uda i uvrstiti ih
zavojem ili remenom. Dobro je upotrijebiti i nekoliko komada deblje ice, omotane vatom ili
platnom, i to tako da se onemogui kretanje oba susjedna zgloba izmeu prijeloma. U sluaju
da nemamo pri ruci nita od spomenutoga, u tu svrhu moe nam posluiti obini kolac, drak
od lopate ili motike i slino. Dakle, kao daica moe nam posluiti svaki ravni i dovoljno
dugi predmet, a kao sredstvo za uvrivanje daica moe posluiti dio odjee, naramenice,
remen i slino. Nakon toga obvezatna je lijenika intervencija - najbolje u bolnici radi
kontrole i pruanja specijalistike pomoi.

Uganue i iaenje

Pod uganuem podrazumijevamo kratkotrajno razmicanje i promjenu poloaja zglobnih

okrajaka, nakon ega se oni vrate u svoj normalni poloaj, a kod iaenja to isto, samo to se
zglobni okrajci ne vraaju odmah u svoj normalni poloaj. Uzroci uganua i iaenja su
nepravilno optereenje zgloba koje nastaje kod skoka ili pogrenog koraka, upadanje noge u
smrznuti kolosijek, jamu na neravnom tlu i slino.

Znakovi bolesti oituju se u nagloj i jakoj hromosti. Uganuti ili iaeni zglob naglo otekne, a
oteklina je vrlo bolna i topla.

Kod pruanja prve pomoi treba prvenstveno onemoguiti svako daljnje pokretanje zgloba,
to se postie stavljanjem zavoja na zglob. Odmah treba staviti hladan oblog, a kasnije, kada
se bolovi stiaju, toplo-vlane obloge. Kod teih sluajeva, a u svakom sluaju kod iaenja,
kada hromost ne iezava, treba lijeenje prepustiti strunjaku jer svako iaenje zahtijeva
struno lijeenje da bi se izbjegle moebitne tee posljedice, a i samo izljeenje je daleko
bre.

51
Strana tijela

U oku - Ako je upao trun u oko, zabranjeno je trljanje rukom ili rupcem. Treba otvoriti one
kapke, pogledati oko i pokuati utvrditi gdje se nalazi strani predmet. Dobro je prije toga
nekoliko minuta drati zatvoreno oko kako bi suze same izbacile strano tijelo. Ukoliko to nije
pomoglo, oko treba isprati mlakom, istom ili, po mogunosti, prokuhanom vodom. Ako ni to
ne pomogne, treba dobro oprati ruke i polako vrhovima prstiju uhvatiti trepavice donjeg
kapka te ga povui ga nadolje. Ako se tu nalazi strani predmet (trun) treba ga lagano odstraniti
vrkom istog rupca. Ako je trun ispod gornjeg kapka lagano se prihvate trepavice gornjeg
kapka, kapak se izvrne i trun se izvadi krajem istog rupca. Vaenje stranih tijela sa zjenice
oka treba prepustiti onom lijeniku.

U uhu - Najee se dogaa da u uho ue neki kukac. U tom sluaju najbolje je u uni kanal
sipati malo istog ulja, po mogunosti maslinovog. Unesreenoga treba postaviti tako da mu
glava lei vodoravno, a uho u koje se uvukao kukac prema gore. Kukac e isplivati na
povrinu, nakon ega ga je lako izvaditi pomou istog rupca ili gaze.

Ako je u uho upao neki drugi predmet, treba zatraiti pomo lijenika. Nije preporuljivo
ulaziti u uho pincetom ili drugim tvrdim predmetima.

U nosu - Ako je neki strani predmet upao u nos treba u nozdrvu ukapati nekoliko kapi iste
vode, ali ne ulja. Nije preporuljivo prejako disati kroz nos, ve umjereno ispuhivati, kod ega
treba zatvoriti drugu nozdrvu. Ako je predmet otar, treba pozvati lijenika, jer bi se prejakim
ispuhivanjem ili nestrunim pokuajem vaenja mogla ozlijediti sluznica nosa.

Opekotine

Kod nekih opekotina treba staviti hladne obloge ili ih polijevati hladnom vodom. Ako je koa
pocrvenila, a nema mjehura, opekotinu treba namazati mau, vazelinom ili uljem te prekriti
istom gazom. Ako izbiju mjehuri, ne smiju se otvarati kako se ne bi inficirali. U tom sluaju
dobro je na opekotinu staviti blagu otopinu sode bikarbone (dvije male liice na jednu litru
vode).

Kod opekotina nastalih od nekih kemijskih sredstava, treba kou paljivo oprati vodom da bi
se odstranile kemijske supstance.

U sluajevima vrlo tekih opekotina, a da bi se izbjegao mogui ok, unesreenoga treba

drati u zranoj prostoriji i u to veem miru. Hitno treba pozvati lijenika. Unesreenome
treba dati da pije to vie vode kako bi se nadoknadila izgubljena tekuina u tijelu.

Smrznua

Smrznutog ovjeka se ne smije odmah unijeti u toplu prostoriju. Toplinu sobe treba postupno
podizati. Tijelo treba trljati i, ako je potrebno, primijeniti umjetno disanje. Ako su smrznuti
pojedini dijelovi tijela, postupa se na isti nain. Nije preporuljivo smrzotine trljati snijegom,
ve mekanim alom ili krpom, da se dodatno ne ozlijedi ve oteena koa.

52
Pomo utopljeniku

Holger-Nilsonova metoda

(slike)

Utopljenika treba poloiti na trbuh, zatim oko trbuha u podruju eluca provui rubac ili
komad odjee, te vrsto pritiskivati na lea da se odstrani voda iz eluca i plua. Nakon toga
treba unesreenoga okrenuti na lea, oistiti mu usta, izvui jezik te mu ga svezati za
podbradak rupcem ili remenom i nakon toga izvoditi umjetno disanje.

Umjetno disanje izvodi se ovako: svue se sva gornja odjea unesreenoga, unesreeni se
poloi na lea, ispod ramena se provue i svee komad odjee, klekne se iznad glave, uhvate
se ruke povie ake, dignu prema sebi, dre jedan as u tom poloaju, te vrate natrag istom
snagom i zadre opet jedan asak na prsnom kou. To se ini ritmiki i polagano, s
odreenom snagom, otprilike 15 puta u jednoj minuti. Najbolje umjetno disanje je usta na
usta, tako da se netom udahnuti zrak iz svojih plua utisne u plua unesreenoga. Umjetno
disanje treba izvoditi sve dok utopljenik ne pone sam disati, a za to je nekada potrebno jedan
sat, pa i vie vremena.

Tegobe u automobilu ili vlaku

Tegobe koje se javljaju pri vonji automobilom ili vlakom treba sprjeavati tako da se prije
polaska na put uzme jedno od sredstava za tu svrhu. Najbolje je takvo sredstvo uzeti pola sata
prije polaska na put (navisan ili neko drugo sredstvo koje preporui lijenik). Osobe koje ne
podnose vonju u automobilu ili vlaku trebaju sjediti pokraj prozora kako bi mogle udisati to
vie svjeeg zraka. Takve osobe za vrijeme vonje ne smiju gledati van. Pogled im mora biti
usmjeren na predmete koji se nalaze unutar prijevoznog sredstva.

Sunanica i omarica

Sunanica se javlja ljeti kada je ovjek (naroito glavom) due vremena izloen neposrednom
djelovanju sunanih zraka. Omaricu uzrokuje sparno, vrue i vlano vrijeme, posebno
prilikom vonje u zatvorenim vozilima, ili boravka u zaguljivim, neprovjetrenim i vlanim
prostorijama. Bolest se prepoznaje po tome to oboljela osoba pokazuje znakove umora,
poinje teturati i drhtati, jako se znoji te teko i ubrzano die. Dogaa se da se oboljeli naglo
srui uz popratne jake greve, to koji put moe dovesti i do smrti.

Kod pruanja prve pomoi najvanije je oboljeloga ukloniti sa sunca, a ukoliko se radi o
omarici smjestiti ga u hladnu i provjetrenu prostoriju. I u jednom i drugom sluaju treba na
glavu stavljati hladne obloge i polijevati cijelo tijelo hladnom vodom. Glavu oboljeloga treba
drati to vie. U teim sluajevima treba potraiti hitnu lijeniku pomo.

Nesvjestica

Nesvjestica se javlja kao posljedica umora, gladi ili nekog iznenadnog uzbuenja. ovjek se
moe onesvijestiti i zbog sunanice ili omarice. Kod nesvjestice je disanje oteano, puls
usporen, javlja se bljedilo i jako znojenje. Onesvijetenog treba polei, bez jastuka, treba ga

53
osloboditi odjee, a na elo stavljati hladne obloge. Kada onesvijeteni doe k sebi treba mu
dati da pije hladnu tekuinu, hladni aj ili crnu kavu. Ako nesvjestica traje vie od jedne ili
dvije minute, treba hitno pozvati lijenika.

Otrovanje

Otrov je svaka tvar koja oteuje stanice organizma i ometa njegovu funkciju. Radi poblieg
shvaanja, otrovima treba smatrati tvari koje ve u relativno malim koliinama oteuju
organizam i ometaju ivotne procese.

Djelovanje otrova zavisno je o koliini otrova, o vremenskom razmaku od trenutka uzimanja

otrova do pruanja prve pomoi, o obliku u kojem je otrov uzet, o osjetljivosti ovjeka prema
pojedinim vrstama otrova.

Danas u upotrebi postoji velik broj sredstava kojima se ovjek moe otrovati, kao to su
razliita kemijska sredstva za zatitu bilja, sredstva za konzerviranje hrane, razliiti
deterdenti, lakovi i boje, kiseline, luine, sredstva protiv kukaca i, najee, pokvarena hrana.

Znaci trovanja pojavljuju se nekoliko minuta do nekoliko sati nakon prodiranja otrova u
organizam, to ovisi o tome kojim putem i u kojoj koliini je otrov doao u organizam.

Znaci trovanja oituju se u opem loem osjeanju, glavobolji, vrtoglavici, potrebi za

povraanjem, obilnom luenju pljuvake, grevima u trbuhu, proljevu, tegobama u disanju,
drhtanju miia, nesvjestici koja moe zavriti i smru. Potrebna je to bra lijenika pomo,
koja se u prvom redu sastoji u ispiranju eluca, davanju kisika i primjeni za to odgovarajuih
lijekova, to ovisi o vrsti otrovanja.

Ribolovci, koji za vrijeme ribolova preteno jedu suhu hranu, moraju naroito paziti na
konzerve. Ako je konzerva napuhnuta ili nakon otvaranja nema prirodan miris ili smrdi, ne
smije se jesti njen sadraj, ve ga treba baciti. Jedenje pokvarenog jela, a posebno pokvarene
konzerve, uzrokuje ve nakon kratkog vremena jake bolove i greve u elucu i crijevima, a
moe prouzrokovati i smrt. U sluajevima trovanja konzervama treba najhitnije pozvati
lijenika i bolesnika otpremiti u bolnicu.

Ujed zmija

U naim krajevima ive, uglavnom, dvije vrste otrovnica - riovka i poskok - obje po ivot
opasne. Vodene zmije nisu otrovne. Kod ujeda otrovnice najbolje je, ukoliko se sa sobom ne
nosi serum (protuotrov), podvezati vrsto iznad mjesta ujeda i hitno zatraiti lijeniku
pomo. Ako imamo serum, treba ga odmah utrcati na mjesto iznad ujeda. Ujedi vodenih
zmija nisu opasni, a s ranom se postupa kao i kod obinih ozljeda.

Ubodi kukaca

Pojedinani ubodi kukaca veinom nisu opasni. Ako doe do uboda vie osa, pela ili
strljena najednom, oni su opasni po ivot. U takvim sluajevima potrebna je hitna lijenika
pomo. Ostale ubode kukaca treba namazati antihistaminskim mastima (fenergan, cortizon i
druge) i ne grepsti da se ne inficiraju. Najbolja profilaksa protiv uboda kukaca je upotreba
razliitih sprejeva ili masti (difterin, nuvan, itd.), a dobro je odgovarajuim sprejem poprskati
unutranjost atora prije odlaska na spavanje.

54
Crna udovica je otrovni pauk koji nastanjuje i europski kontinent, a kod nas je povremeno i u
veem broju zastupljen u mediteranskom dijelu zemlje, poglavito u Istri. Tako smo imali
gotovo epidemiju ujeda crnih udovica izmeu 1948. i 1951. te ponovno 1986. godine. Pauk je
dobio naziv "crna udovica" jer nakon oplodnje enka pojede svog mujaka.

Pauk ivi najvie u itu, ali i u grmlju te ispod kamenja, a po prirodi nije agresivan i napada
samo kada se osjea ugroenim. Otrovna je samo enka koja je velika 1,5 cm, a mujak do 1,2
cm. Tijelo joj je kuglastog trbuha, crno-barunaste boje s oko 13 jako crvenih pjega (broj
varira od 0 do 17). Otrov je 14 puta jai od otrova zvearke, a sve se upija u organizam za 5
minuta. Ujed je povran i lokalno nastaje crvenilo. Stanje postaje sve tee, a otrov djeluje na
ivani sustav, a kasnije i na jetru i bubrege. Jaki su bolovi i u krstima, a kasnije i u tabanima.
Hitna primjena kalcijdimidrila u obliku injekcije, ili kalcija zajedno sa serumom (kojega sada
ima dosta) daje fantastian rezultat potpunog izljeenja nakon par minuta od trenutka
djelovanja. Nelijeeni bolesnici mogu i smrtno zavriti, zato nije zgorega da ovaj kratki opis
otrovnoga pauka crna udovica proita svaki ribolovac.

Nekoliko opih savjeta ribolovcima za ouvanje zdravlja:

- obavezno perite ruke prije jela,

- ne pijte vodu iz neprovjerenih bunara i potoka,
- ne pijte vodu niti iz pastrvskih potoka poslije jaih kia,
- ne pijte vodu poslije uivanja voa,
- prilikom ribolova muicom obvezno nosite naoale, makar i bez dioptrije, zbog moguih
povreda oka,
- uz ribiki pribor nosite u ribolov i paketi prve pomoi,
- ukoliko idete u ribolov na podruje za koje se zna da ima zmija otrovnica obvezno nosite
sa sobom serum (protuotrov) i sterilnu injekcijsku pricu.

55
MATO WINTERHALTER, prof. dr. sc.

POSTUPAK S ULOVLJENIM RIBAMA

Sve ulovljene ribe ispod dozvoljene mjere i iznad dozvoljenog broja treba obzirno osloboditi s
udice da se ne bi ozlijedile i pustiti natrag u vodu. Ispod mjere ulovljene a teko ozlijeene
ribe ne smije se zadrati, treba ih ubiti, raskomadati u sitne komadie i baciti u vodu da bi ih
bar druge ribe iskoristile za hranu. Ukoliko se eli da ulovljene ribe ostanu kroz neko vrijeme
ive treba ih staviti u mree ili koare i potopiti u vodu, ali najbolje i najhumanije je da se
odmah ubiju. Nipoto ih se ne smije ive ostaviti na suhom da se (budui da ne mogu disati)
polako ugue. To je s jedne strane nehuman postupak i muenje ivotinja, a s druge strane
tako uginula riba - jer je ostala krv u miiima - mnogo e se bre kvariti i meso joj je manje
ukusno. Zato je najbolje ulovljenu ribu odmah ubiti tako da se prereu krge, te e riba brzo
potpuno iskrvariti i uginuti. Riba se moe ubiti i ubodom noa u bazu glave. Iskvarenu ribu
treba paljivo otvoriti i izvaditi joj utrobu, a po mogunosti ju ne prati i nikako ne skidati
ljusku. Naime, u vodi redovito ima mnotvo bakterija koje emo unijeti prilikom pranja u
otvorenu ribu pa e se bre kvariti, a ako ne skidamo ljusku koa ribe e se brzo prekriti sa
sluzi koja e se ugruati i sasuiti, te kroz neko vrijeme zatititi meso ribe od kvarenja.
Najbolje je otvorenu ribu malo osuiti na zraku, ostaviti ljuske, zamotati ju u papir (moe i
novinski) ili u lie (kopriva, lie jasena, vrbe, topole itd.) i staviti na sjenovito, po
mogunosti prohladno mjesto. Na taj e se nain zatititi da i ju muhe ne upljuju. Treba znati
da se na ribljem mesu razvijaju i bakterije koje inae redovito ive u otvorenim vodama.
Njihovo je svojstvo da rastu i mnoe se ak i na niskim temperaturama (i u hladnjaku), to je
glavni razlog da se riblje meso vrlo brzo kvari. Budui da su ove bakterije tetne za ljude,
pokvarena riba je vrlo opasna po ljudsko zdravlje. Zato je jako lo i nepravilan postupak
mnogih ribolovaca da mrtvu ribu satima namau u vodi mislei da e ju tako sauvati od
kvarenja. Naprotiv, time ine sasvim suprotno onome to su eljeli postii. Takvo namakanje
riba je tetno, riba e se puno lake pokvariti, omekati i postati nepogodna za uitak te
opasna po ljudsko zdravlje. Ulovljena riba nipoto se ne smije stavljati u najlonske vreice ili
odmah trpati u naprtnjae. To je, naroito ljeti, najbolji nain da se riba brzo pokvari i postane
neupotrebljiva i opasne za one koji ju budu jeli. Naime, osobito u najlonskim vreicama, kao i
u naprtnjaama, vrlo brzo nestane zraka, to pogoduje razvitku bakterija koje rastu i
razmnaaju se u okolini bez pristupa zraka, pa su tako spremljene ribe podlone brzom
kvarenju.

56
MATO WINTERHALTER, prof. dr. sc.

TO TREBA ZNATI O ZMIJAMA

portski ribolovci vrlo esto dolaze u priliku da naiu na zmije, a mnogi ih se i jako boje.
Ponekad s pravom. Zato je dobro da neto o zmijama i znaju. Prvo treba znati da sve zmije
nisu otrovne, ima ih i otrovnih i neotrovnih. Neotrovne zmije preteno ive u vodi i oko vode,
pa se s njima i najee susreemo. Neotrovne zmije su neopasne ivotinje i ne treba ih
ubijati. Otrovne se dre prisojnih suhih mjesta koja su dalje od vode, to jo ne znai da
neemo naii na otrovnice pri samoj vodi, naroito na naim visinskim vodama koje teku kroz
grmljem rijetko obrasle, suncem oprene kamenjare. U nizinskim vodama praktino ive
samo neotrovnice.

Zmije su danje ivotinje, vole sunce i toplinu, naroito otrovnice, zato ih nalazimo na
prisojnim, suhim i sunanim mjestima. Vodene neotrovne zmije takoer vole sunce pa ih
esto nalazimo kako se kraj vode sunaju. Ipak, veina zmija - a naroito otrovnice - polaze u
lov u predveerje.

Ne postoji neka naroita razlika po kojoj bi se prema vanjskom izgledu moglo sa sigurnou
razlikovati otrovne od neotrovnih zmija. Treba naglasiti da se to nipoto ne moe odrediti,
kako to laici misle, prema boji i arama. Boja zmija prvenstveno ovisi o okolici u kojoj ive,
pa i otrovnih i neotrovnih ima od gotovo crne boje do izrazito svjetloutih, u svim moguim
nijansama.

Ipak, upueniji mogu prema nekim vanjskim znacima prilino pouzdano razlikovati otrovnice
od neotrovnica. U naoj zemlji nema otrovnice koja bi bila dua od jednog metra; otrovnice
su kratke, debele, zdepaste i trome. Rep u otrovnica znatno je krai nego tijelo, a glava
izrazito odvojena od vrata; glava je iroka i trouglasta.

Neotrovne zmije tanke su i dugake, neke od njih znatno due od jednog metra. Rep im je
dugaak i tanak, a glava postupno i neprimjetno izlazi iz vrata. Hitre su, brze i okretne,
odlino plivaju, jo bolje rone; pri najmanjoj opasnosti bjee i sklanjaju se, ali ako su
napadnute i one ujedaju - naroito to ine guevi.

Od neotrovnih zmija koje ive u vodi i oko vode najee su bjelouke i gu - rijena zmija, te
smukovi. Bjelouka i gu prvenstveno se hrane ribama.

Od otrovnih zmija u naim krajevima ive samo poskok, riovka i planinski argan. Ugrizi
poskoka i riovke opasni su po ivot i zdravlje ovjeka, te su portski ribolovci (naroito kad
love na visinskim vodama) neposredno ugroeni, prvenstveno na prilazima takvih voda.
Otrovnica e dodue vrlo rijetko neposredno napasti ovjeka, ali ako se osjeti ugroena u
samoobrani e napasti i ugristi. Najei su ugrizi u ruku kada se, penjui se po strminama,
golom rukom hvatamo o kamenje i grmlje.

57
SADRAJ:

Predgovor .............................................................................................................................

Miroslav Horvat, prof. biologije: Ribe i njihov ivot ..........................................................

Kreimir Paur, prof. dr. sc.: Naela ribarskog gospodarenja ..................................................

Kreimir Paur, prof. dr. sc.: portski ribolov ..........................................................................

Vladimir Zobundija, dipl. pravnik: Zakonski propisi o ribolovu ......................................

Nikola Kezi, prof. dr. sc.: Zdravstvena zatita riba ............................

Nikola Kezi, prof. dr. sc.: Zatita kvalitete voda ..............................................................

Branko Oberiter, prim. dr. sc: Prva pomo kod nesree ....................................................

Mato Winterhalter, prof. dr. sc.: Postupak s ulovljenim ribama ..............................................

Mato Winterhalter, prof. dr. sc: to treba znati o zmijama ......................................................

58