Algebarske Strukture Boris Sirola

Algebarske strukture
Boris Širola
UVOD
Cilj ovog kratkog uvoda je prvo, “neformalno”, upoznavanje sa pojmovima i objek-

tima koji su predmet proučavanja ovog kolegija, od kojih je centralan pojam algebarske
strukture. Tu dajemo i sažeti pregled glavnih primjera algebarskih struktura, pri čemu
zapravo pretpostavljamo da su isti već prije barem spomenuti na nekom od prethodnih
matematičkih kolegija. Naglasimo ipak kako je vrlo moguće da će pri prvom čitanju mnoge
rečenice koje slijede biti nejasne, ili u najbolju ruku “polujasne”. No neka ta činjenica
ne djeluje na Vas kao obeshrabrujući faktor, nego kao motivirajući faktor. Ponavljamo,
namjera ovog uvoda je dati prvu “grubu ideju” i plan onoga s čim bi se kolegij Algebarske
strukture trebao baviti. Ili drugim riječima, namjera je dati prvi, makar ne sasvim precizan,
odgovor na sljedeće pitanje:
Što je to algebarska struktura?
(? ? ?)
Algebra je jedna od fundamentalnih grana matematike. Jedna od mogućih “definicija”

bila bi da je to nauka o algebarskim operacijama; tojest, proučavanje algebarskih struk-
tura. Pritom priroda samih elemenata skupa na kojemu se izvode spomenute algebarske
operacije nije od primarne važnosti; primarni je cilj proučavanje tih algebarskih operacija.
• Algebarske operacije i algebarske strukture.
Imamo dvije vrste algebarskih operacija, tzv. unutarnja množenja i vanjska množenja.
Definirajmo precizno te pojmove.
Definicija. Neka je S neki neprazan skup. Svaka funkcija u : S × S → S,
ozn.
S × S 3 (x, y) 7→ u(x, y) = x · y (ili samo = xy),
zove se unutarnje množenje na S.
Neka je ponovo S neprazan skup i Ω neki drugi skup. Svaka funkcija v : Ω × S → S,
ozn.
Ω × S 3 (α, x) 7→ v(α, x) = α.x (ili samo = αx),
zove se vanjsko množenje na S, elementima iz Ω; pritom je uobičajeno svaki element od
Ω zvati operator na S, ili kraće samo operator.
Napomena. Neka je V realan ili kompleksan vektorski prostor i L(V ) pripadna linearna
algebra, tojest, prostor linearnih operatora na V . Ako stavimo Ω := L(V ), onda je sa
Ω × V 3 (A, v) 7→ Av = A(v) ∈ V
definirano vanjsko množenje vektora v ∈ V sa linearnim operatorima A ∈ L(V ). To je
jedan od prvih i glavnih primjera za vanjsko množenje; otuda i dolazi naziv “operatori”,
za elemente iz Ω, u gore promatranoj općenitoj situaciji.
Sad ćemo definirati centralni pojam ovog kolegija, pojam algebarske strukture.
2
Definicija. Neka je S neki neprazan skup. Algebarska struktura na S je taj skup

zajedno sa:
– Bar jednim unutarnjim množenjem i/ili bar jednim vanjskim množenjem, zajedno
sa tzv. aksiomima množenja.
Napomena. Aksiomi množenja su u pravilu neka od sljedećih dobro poznatih svojs-

tava: komutativnost, asocijativnost, postojanje neutrala, postojanje inverza, asocijativnost
vanjskog množenja, distributivnost,...
• Glavni reprezentanti algebarskih struktura.
(0) Skupovi. Skupove možemo gledati kao “degenerirane slučajeve” algebarskih

struktura; naime, tu imamo 0 unutarnjih množenja, 0 vanjskih množenja i 0
aksioma množenja.
(1) Strukture s unutarnjim množenjem/množenjima

(1.1) Grupe. (1 unutarnje množenje)
– Konačne/beskonačne grupe.
– Komutativne/nekomutativne grupe.
– Kompaktne/nekompaktne, Liejeve, algebarske,... grupe.
(1.2) Prsteni. (2 unutarnja množenja)
– Komutativni/nekomutativni prsteni.
– Apstraktni prsteni, topološki prsteni,...
– Prsteni s jedinicom/bez jedinice.
Jedna od specijalnih vrsta prstena su tijela; to su prsteni u kojima su svi
nenul elementi invertibilni. Komutativna tijela zovu se polja. Polja imaju
fundamentalnu ulogu npr. u algebarskoj teoriji brojeva i u algebarskoj ge-
ometriji. Kao glavne reprezentante (nekomutativnih) tijela spomenimo tzv.
kvaternione.
Napomena. Naglasimo da, ukoliko posebno nije rečeno suprotno, pod
prstenom uvijek podrazumijevamo asocijativan prsten; u ovom kolegiju mi
ćemo se baviti isključivo takvim prstenima. No u matematici su od temeljne
važnosti i neki neasocijativni prsteni. Tek spomenimo ovdje da su npr.
tzv. Liejevi i Jordanovi prsteni jedni od glavnih reprezentanata iz te klase
prstena.
(2) Strukture s barem jednim unutarnjim množenjem i barem jednim vanjskim množe-
njem.
(2.1) Moduli. (1 unutarnje množenje i 1 vanjsko množenje)
Definicija. Ako su dani neprazni skupovi M i Ω, pri čemu je M komutativna

grupa i Ω prsten, te ako je zadano preslikavanje
Ω × M 3 (α, x) 7→ α.x ∈ M,
3
zajedno sa tzv. aksiomima modula, onda govorimo da je M lijevi modul nad

Ω, ili da je M lijevi Ω-modul; analogno se definira i pojam desnog modula.
Napomena. (I) Primjetimo da ako je Ω štoviše polje, onda je Ω-modul

zapravo vektorski prostor nad poljem Ω. Tako možemo u biti govoriti da
su moduli “vektorski prostori nad (ne nužno komutativnim) prstenima”.
Usput rečeno, da posljednja fraza nije nešto što je “daleko od istine” govori i
činjenica da je Teorija modula naime i imala svoje prve početeke u vektorskim
prostorima i linearnim operatorima na njima; tojest, u linearnoj algebri.
(II) Ako je R nekomutativan prsten, onda općenito nije moguće na neki
prirodan način neki konkretan lijevi R-modul shvatiti kao desni R-modul.
Ta činjenica u stvari govori da ima smisla gledati i lijeve i desne module.
Ali u isto vrijeme treba primjetiti da u Teoriji modula proučavanje lijevih
modula ide sasvim analogno kao i za desne module; mogli bismo to reći i tako
da sve što radimo s lijevim modulima radimo “u zrcalnoj slici” i s desnim
modulima. Tako se pri proučavanju modula uvijek izabere samo jednu vrstu,
ili lijeve ili desne, jer će svi dobiveni rezultati za jednu vrstu po potpunoj
analogiji vrijediti i za drugu vrstu.
(2.2) Algebre. (2 unutarnja množenja i 1 vanjsko množenje)
Definicija. Neka je A komutativan prsten s jedinicom, a R = (R, +, ·) neki

(ne nužno komutativan) prsten, koji je ujedno i A-modul. Tada kažemo da
je R algebra nad A, ili A-algebra.
Napomena. Jedna od glavnih podjela algebri je na komutativne i neko-

mutativne algebre, gdje je algebra R = (R, +, ·) komutativna ukoliko je
operacija “·” na R komutativna, a inače je R nekomutativna.
Druga podjela algebri, u važnom slučaju kada je A štoviše polje, je na
konačnodimenzionalne i beskonačnodimenzionalne algebre. Jasno, u rečenom
slučaju je svaka A-algebra R posebno i vektorski prostor nad A, pa je onda
dimenzija algebre dobro definirana; naime, dim R = dimA R je standardna
dimenzija A-vektorskog prostora R.
Treća važna podjela algebri, analogno kao i kod prstena, je na asocijativne
i neasocijativne algebre. Jasno, algebra R je asocijativna, ukoliko je R =
(R, +, ·) asocijativan prsten; u suprotnom govorimo da je R neasocijativna
algebra. Sada su jedni od glavnih reprezentanata tzv. Liejeve i Jordanove
algebre.
• Prvi primjeri algebarskih struktura.
(1.1) GRUPE.
Komutativne: Grupa cijelih brojeva (Z, +); Grupa Zn = (Z/nZ, +), ostataka
modulo n; Multiplikativna grupa realnih brojeva (R× , ·); (Jednodimenzion-
alni) torus T := {z ∈ C | |z| = 1}, uz standardno množenje u C.
4
Nekomutativne: Simetrična grupa Sn ; Alternirajuća grupa An ; Opće linearne

grupe GL(n, R) i GL(n, C); Specijalne linearne grupe SL(n, R) i SL(n, C);
Unitarna grupa U(n).
(1.2) PRSTENI.
Komutativni: Prsten cijelih brojeva (Z, +, ·); Prsten Zn = (Z/nZ, +, ·) os-
tataka modulo √ n; Prsten Gaussovih cijelih brojeva Z[ı] := {a + bı | a, b ∈ Z},
gdje je ı = −1; Prsten kompleksnih polinoma u n varijabli C[X1 , . . . , Xn ];
Z[X1 , . . . , Xn ], prsten polinoma nad Z u n varijabli.
Nekomutativni: Prsteni n-puta-n realnih, kompleksnih i cjelobrojnih matrica
Mn (R) = (Mn (R), +, ·), Mn (C) i Mn (Z).
(1.3) POLJA.
Polja racionalnih, realnih i kompleksnih brojeva Q, R i C; Polja koja su tzv.
kvadratna proširenja od Q, a mogu se opisati kao
√ √
Q( d) := {a + b d | a, b ∈ Q},
gdje je d ∈ Z \ {0, 1} kvadratno slobodan; Prosta konačna polja Zp = Z/pZ,
tojest, polja ostataka modulo p za p ∈ N prim broj.
(2.1) MODULI.
Neka je A proizvoljan komutativan prsten s jedinicom, a Mn (A) prsten n-
puta-n matrica sa koeficijentima iz A. Definirajmo X := An , aditivnu grupu
n-torki (a1 , . . . , an ), ai ∈ A; tojest, zbrajanje takovih n-torki je “po kompo-
nentama”. Promatrajmo vanjska množenja
¡ ¢ ¡ ¢
A × X 3 α, (a1 , . . . , an ) 7−→ αa1 , . . . , αan ∈ X ,
i
Mn (A) × X 3 (M, a) 7−→ M a ∈ X ,
gdje je M a standardno množenje kvadratne matrice M i jednostupčane ma-
trice a = (a1 , . . . , an )t (t označava “transponiranje”). Tada ta dva vanjska
množenja definiraju na komutativnoj grupi X dvije (bitno različite) struk-
ture modula; tako govorimo da je X i A-modul, ali i Mn (A)-modul.
Kad god imamo neki prsten R, onda se unutarnje množenje od R može
shvatiti i kao vanjsko množenje. Sasvim precizno, na komutativnoj grupi
R = (R, +) definiramo
R × R 3 (r, x) 7→ rx ∈ R.
Tako se R može shvatiti zapravo i kao lijevi i kao desni modul nad samim
sobom; ti se moduli, da bismo razlikovali prsten R od R-a kao R-modula,
obično označavaju sa R R i RR .
(2.2) ALGEBRE.
Neka je K proizvoljno polje i V neki K-vektorski prostor. Neka je L(V )
skup svih linearnih operatora na V , na kojem gledamo standardne operacije,
5
zbrajanja operatora i množenja operatora; tada je L(V ) (nekomutativan)

prsten s jedinicom. Jasno, L(V ) je u isto vrijeme i K-vektorski prostor, za
standardno množenje operatora skalarima. Drugim riječima, ovo što smo
rekli zapravo govori da je L(V ) jedna K-algebra. Slobodno možemo reći
da je ta algebra na neki način “kanonski model” ili “prototip” za algebru
kao algebarsku strukturu. I upravo rečena činjenica opravdava to što je
ta struktura dobila i posebno ime: linearna algebra. (Primjetite da se
upravo “u čast” toj algebarskoj strukturi istim imenom zovu i dva kolegija
na 1. godini studija!)
6
POGLAVLJE 1
Grupe
7
1. Osnovni pojmovi, primjeri i rezultati
Grupa, kao algebarska struktura, je osnovni pojam u matematici. Grupe se pojavljuju

u analizi, u algebri, u teoriji brojeva, u algebarskoj geometriji i u mnogim drugim granama
matematike. Podsjetimo se nekih prvih i dobro poznatih primjera.
Primjer 1.1. Skup cijelih brojeva Z, uz operaciju zbrajanja, je grupa. Ako želimo
posebno naglasiti o kojoj se ovdje binarnoj operaciji radi, pisat ćemo (Z, +). Dobro su
poznata sljedeća svojstva zbrajanja:
(x + y) + z = x + (y + z) ∀x, y, z ∈ Z,
x+0=0+x=x ∀x ∈ Z,
(∀x ∈ Z)(∃ ! − x ∈ Z) : x + (−x) = (−x) + x = 0,
x+y =y+x ∀x, y ∈ Z.
Analogno, gornja svojstva vrijede i ako promatramo skupove realnih brojeva R, kom-
pleksnih brojeva C, ili racionalnih brojeva Q, s obzirom na zbrajanje. Tako govorimo
o grupama (R, +), (C, +) i (Q, +). Ako sa R× , C× i Q× označimo skupove realnih,
kompleksnih i racionalnih brojeva različitih od nule, redom, operacija množenja na tim
skupovima definira strukturu grupe; te grupe označavamo (R× , ·), (C× , ·) i (Q× , ·), redom.
Ako označimo R+ := {x ∈ R | x > 0}, onda je taj skup, ponovo uz operaciju množenja,
takodjer grupa; tu ćemo grupu označavati (R+ , ·).
Kao početnu motivaciju za uvod̄enje pojma homomorfizma grupa, podsjetimo se ovdje

jednog važnog preslikavanja. Eksponencijalno preslikavanje exp : R → R, x 7→ ex ,
neprekidno je, zadovoljava osnovnu relaciju ex+y = ex · ey i preslikava R na R+ = (0, +∞).
Drugim riječima,
exp : (R, +) → (R+ , ·)
je izomorfizam grupa. Primjetimo isto tako da je sa ln : (R+ , ·) → (R, +) definirano
pripadno inverzno preslikavanje; podsjetimo se da vrijedi ln(x · y) = ln x + ln y.
1.1. Definicije grupe, podgrupe i homomorfizma.
Nakon ovih početnih razmatranja, spremni smo za uvod̄enje precizne definicije grupe.
Definicija 1.2. Neprazan skup G = (G, ·) , gdje je · : G × G → G binarna operacija,

zove se grupa ako vrijede sljedeća svojstva (ovdje govorimo i o aksiomima grupe):
(x · y) · z = x · (y · z) ∀x, y, z ∈ G (asocijativnost),
(∃ e ∈ G) : e · x = x · e = x ∀x ∈ G (neutralni element),
(∀x ∈ G)(∃ ! x−1 ∈ G) : x · x−1 = x−1 · x = e (inverzni element).
Element e, ili eG ako želimo posebno naglasiti da je riječ o grupi G, zove se neutralni
element grupe, ili kraće neutral grupe. Za zadani x ∈ G, element x−1 ∈ G koji zado-
voljava gore navedeno treće po redu svojstvo, zove se inverzni element od x, ili kraće
inverz od x.
8
Ako još vrijedi i svojstvo

x·y =y·x ∀x, y ∈ G (komutativnost),
onda kažemo da je G komutativna grupa, a u suprotnom govorimo o nekomutativnoj
grupi; jednako su u upotrebi i termini abelova grupa za komutativnu grupu, te ne-
abelova grupa za nekomutativnu grupu.
NAPOMENA. Od sada nadalje, kada je riječ o nekoj grupi G = (G, ·), mi pri
množenju elemenata u toj grupi nećemo pisati simbol “·”; tojest, ako su x, y ∈ G, onda
pišemo xy namjesto x · y.
Napomena 1.3. (1) Dobro je ovdje podsjetiti i na sljedeću standardnu terminologiju.

Ako imamo neki skup G na kojemu je definirana operacija · : G × G → G, tj. za bilo koje
x, y ∈ G je uvijek i x · y ∈ G, kažemo da je (G, ·) grupoid. Grupoid u kojemu vrijedi i
asocijativnost zove se polugrupa. Polugrupa koja ima (jedinstven; v. (2) dolje) neutralni
element zove se monoid. Jasno, monoid u kojemu postoji inverz svakog elementa je grupa.
Naravno, kao i za grupe, možemo promatrati i (ne)komutativnost gornjih struktura.
Tako govorimo o (ne)komutativnoj polugrupi, odnosno o (ne)komutativnom monoidu.
(2) Primjetimo sljedeće važne činjenice: I neutralni element e i inverz x−1 od bilo kojeg
elementa x ∈ G su jedinstveni. Da bismo to dokazali, pretpostavimo da u nekoj grupi G
postoje dva neutralna elementa e1 i e2 . No tada je e1 = e1 e2 (jer je e2 neutral u G), ali
isto tako imamo e2 = e1 e2 (jer je i e1 neutral u G). Slijedi da je onda e1 = e2 , tojest,
neutral u grupi je doista jedinstven. Da bismo dokazali drugu tvrdnju, pretpostavimo da
za neki element x ∈ G postoje dva inverza, recimo da su to neki elementi x1 i x2 . No onda
je x1 = x1 e = x1 (x x2 ); ovdje koristimo da je e neutral u grupi, ali i činjenicu da je x2
inverz od x. Sada iskoristimo svojstvo asocijativnosti i činjenicu da je i x1 jednako tako
inverz od x, pa imamo x1 (x x2 ) = (x1 x)x2 = ex2 = x2 . Slijedi da je x1 = x2 , što smo i
morali pokazati.
(3) Prva moguća podjela grupa je na komutativne i nekomutativne grupe. Tek kažimo
ovdje kako su obje klase vrlo intenzivno proučavane, ali je bitno napomenuti kako su u
pravilu nekomutativne grupe puno kompliciraniji objekti.
U vezi s gore dokazanom jedinstvenosti inverza, u proizvoljnoj grupi, instruktivan je
sljedeći jednostavan zadatak.
Zadatak 1. Neka je S neprazan skup i neka je δ neki “ekstra-element”; tj., δ 6∈ S.

Definirajmo skup
X := S ∪ {δ}.
Na podskupu S × X, od X × X, definirajmo operaciju ◦ ovako:
a◦b=δ i a ◦ δ = a, ∀a, b ∈ S.
Dokažite: Ako je card S = 2, onda se gornja operacija ◦ može proširiti na cijeli Kartezijev
produkt X × X, tako da onda X = (X, ◦) bude grupa. Vrijedi li nužno i obratno?
(Uputa: Pokažite da je δ neutral u X. Za obrat; pokažite da za card S ≥ 3 neće biti
ispunjen aksiom o inverznom elementu.)
9
Definicija 1.4. Proizvoljan podskup A ⊆ G, gdje je G grupa, zvati ćemo kompleks.

Za proizvoljne A, B ⊆ G, definiramo produkt tih kompleksa kao
A B := {a b | a ∈ A & b ∈ B};
posebno u slučaju da je B = {x}, tojest jednočlan skup, pisat ćemo kraće A x namjesto
A{x}.
Kompleks H ⊆ G je podgrupa od G ako je to ujedno i grupa za operaciju koja je
definirana na G. Drugim riječima, H je podgrupa od G ako vrijede sljedeća dva uvjeta:
(1) (∀x, y ∈ H) : x y ∈ H;
(2) (∀x ∈ H) : x−1 ∈ H.
Činjenicu da je H podgrupa od G označavamo sa
H ≤ G.
Sljedeći jednostavan rezultat je takozvani “kriterij podgrupe”.
Propozicija 1.5. Kompleks H je podgrupa grupe G akko vrijedi sljedeći uvjet:

(∀x, y ∈ H) : x y −1 ∈ H.
Dokaz. Pretpostavimo najprije da u H vrijede gore navedeni uvjeti (1) i (2). Sada,
ako su x i y dva elementa iz H, onda po (2) je posebno i y −1 u H, a onda po (1) je i
produkt x y −1 takod̄er u H. Tako smo dokazali da vrijedi uvjet dan u iskazu propozicije.
Da bismo dokazali obratnu implikaciju, moramo vidjeti da iz danog uvjeta slijede i (1)
i (2). Ali ako su x, y ∈ H, onda je posebno i e = x x−1 ∈ H. Nadalje, za e i x iz H
imamo onda da je i x−1 = e x−1 ∈ H; to je (2). Isto tako, iz y ∈ H, po dokazanom (2)
slijedi i da je y −1 ∈ H. No onda, konačno, ponovo po uvjetu iz propozicije slijedi i da je
x(y −1 )−1 = x y ∈ H; to je (1). ¤
Napomena 1.6. Svaka grupa G ima barem dvije podgrupe; to su sama G i {e}.
Budući da je ta činjenica sasvim očita, i nije od nikakve koristi za razumijevanje strukture
dotične grupe G, te dvije podgrupe zovemo trivijalnim podgrupama. Pravi je prob-
lem u teoriji grupa razumijeti netrivijalne podgrupe od dane grupe G, tojest, one pod-
grupe H ≤ G koje nisu trivijalne; takve se podgrupe još zovu i prave podgrupe. Tek
napomenimo ovdje i to da je u općenitoj situaciji problem razumijevanja svih netrivijalnih
podgrupa neke grupe G vrlo kompliciran, tako da se često gledaju samo neke specijalnije
klase podgrupa; npr. normalne podgrupe (vidi Definiciju 1.26).
Sljedeća moguća podjela grupa je na konačne grupe i na beskonačne grupe. Tako

da bi daljnja specijalizacija bila npr. proučavanje konačnih nekomutativnih grupa, ili
beskonačnih komutativnih grupa, itd.
Definicija 1.7. Ako je G grupa, definirajmo njezin red kao

|G| := card(G);
tojest, red grupe je kardinalni broj skupa G. Kažemo da je grupa G konačna grupa ako
je |G| < ∞; inače je G beskonačna grupa.
10
Sada, kada imamo definiran pojam grupe, sasvim je prirodno pitanje kako med̄usobno
“povezati” dva takva objekta od interesa. Preciznije, kakova preslikavanja med̄u tim
objektima treba gledati.
Definicija 1.8. Neka su G i H dvije grupe. Preslikavanje f : G → H je homomor-

fizam grupa, ako “čuva strukturu”, tojest, ako vrijedi
f (x y) = f (x) f (y) ∀x, y ∈ G.
Uvodimo oznaku
Hom(G, H) := skup svih homomorfizama iz G u H.
Nadalje, homomorfizam f koji je još i injekcija naziva se monomorfizam, f koji je i
surjekcija zovemo epimorfizam, a homomorfizam koji je i mono- i epi-, tojest bijektivan
homomorfizam, zovemo izomorfizam. Za dvije grupe G i H reći ćemo da su izomorfne,
ako postoji neki izomorfizam f med̄u njima; tu činjenicu označavamo sa
G=∼ H.
Posebno, ako je G = H, tojest, ako imamo homomorfizam f : G → G, onda kažemo
da je f endomorfizam od G. Uvodimo oznaku
End G := skup svih endomorfizama od G.
Endomorfizam koji je još i bijekcija zove se automorfizam od G. Uvodimo oznaku
Aut G := skup svih automorfizama od G
(vidi Korolar 1.10).
Za proizvoljni homomorfizam f : G → H definirajmo njegovu jezgru
Ker f := {x ∈ G | f (x) = eH },
i njegovu sliku
Im f := {f (x) | x ∈ G}.
Sada ćemo dokazati ovu jednostavnu lemu.
Lema 1.9. Ako su f : G → H i g : H → K homomorfizmi grupa, onda je i nji-

hova kompozicija g ◦ f : G → K takod̄er homomorfizam grupa. Štoviše, ako su f i g oba
monomorfizmi (tj. epimorfizmi, izomorfizmi), onda je i g ◦ f monomorfizam (tj. epimor-
fizam, izomorfizam).
Dokaz. Za x, y ∈ G imamo
(g ◦ f )(x y) = g(f (x y)) = g(f (x)f (y)) = g(f (x))g(f (y)) = (g ◦ f )(x)(g ◦ f )(y);
ovdje koristimo definiciju kompozicije dviju funkcija i činjenicu da su i f i g homomorfizmi
grupa. Za drugu tvrdnju leme trebamo se samo sjetiti da je kompozicija dvije injekcije
(tj. surjekcije, bijekcije) ponovo injekcija (tj. surjekcija, bijekcija). ¤
Sljedeći je korolar sasvim jasan.
Korolar 1.10. Za proizvoljnu grupu G, Aut G je takod̄er grupa, uz operaciju komponi-

ranja “◦”; tako govorimo o grupi automorfizama od G.
11
U prethodnoj definiciji smo za grupe uveli pojam “biti izomorfan”. Precizno, dvije
grupe G i H su izomorfne ako postoji neki izomorfizam f : G → H; tada pišemo G ∼
= H.
Tako je zapravo definirana relacija ∼
=, “izomorfizam grupa”.
Propozicija 1.11. Izomorfizam grupa je relacija ekvivalencije.
Zadatak 2. Neka su G i H bilo koje grupe i neka je f : G → H proizvoljan homo-

morfizam.
(i) Dokažite: f (eG ) = eH i f (x−1 ) = f (x)−1 , za sve x ∈ G.
(ii) Dokažite: f je monomorfizam akko je Ker f = {eG }.
(iii) Dokažite: ako je G1 neka podgrupa od G, onda je njena homomorfna slika f (G1 )
podgrupa od H; posebno, Im f ≤ H. Ako je H1 ≤ H, mora li praslika f −1 (H1 )
biti nužno podgrupa od G?
(iv) Dokažite: ako je f štoviše bijektivan homomorfizam, tojest izomorfizam, onda je
f −1 takod̄er homomorfizam.
(v) Dokažite detaljno Propoziciju 1.11, i zatim da je broj klasa po relaciji ∼
= na skupu
svih grupa beskonačan.
1.2. Primjeri nekih važnih grupa.
U ovom pododjeljku navodimo neke važne primjere grupa.
Primjer 1.12. Neka je S 6= ∅ neki skup. Definirajmo

Perm(S) := {f : S → S | f je bijekcija}.
Ako je f : S → S bijekcija, onda postoji inverzna funkcija f −1 : S → S i ona je naravno
isto bijekcija. Nadalje, za bilo koje funkcije f, g : S → S, definirana je njihova kompozicija
g ◦ f : S → S. Za tri funkcije f, g, h : S → S, vrijedi asocijativnost kompozicije, tojest,
h ◦ (g ◦ f ) = (h ◦ g) ◦ f . Konačno, funkcija identiteta id = idS : S → S, id(x) = x za svaki
x ∈ S, zadovoljava svojstvo f ◦ id = id ◦f = f , za bilo koji f . Sve ovo navedeno zapravo
govori da je (Perm(S), ◦) grupa. Ta se grupa zove grupa permutacija, ili simetrična
grupa, skupa S.
Posebno, ako je skup S konačan, možemo bez smanjenja općenitosti pretpostaviti da
je zapravo S = {1, 2, . . . , n}. U tom slučaju standardno se permutacije f od S zapisuju u
obliku µ ¶
1 2 ··· n
f= .
f (1) f (2) · · · f (n)
Nadalje, grupu permutacija ćemo sada označavati sa Sn . Spomenimo ovdje još jedan važan
pojam. Permutacija τ ∈ Sn zove se transpozicija ako postoje 1 ≤ i, j ≤ n, i 6= j, takvi
da je τ (i) = j, τ (j) = i i τ (k) = k za sve k 6= i, j.
Zadatak 3. Dokažite sljedeće tvrdnje:

(i) | Sn |= n!
12
(ii) Grupa Sn je generirana transpozicijama; tojest, svaku se permutaciju σ ∈ Sn

može napisati kao kompoziciju σ = τp ◦ · · · ◦ τ1 , za neke transpozicije τ1 , . . . , τp .
(Uputa: Bez smanjenja općenitosti možemo pretpostaviti da je σ(n) = m 6= n;
onda za transpoziciju τ koja preslikava m 7→ n i n 7→ m imamo τ ◦ σ(n) = n.
Tako možemo shvatiti da je zapravo τ ◦ σ ∈ Perm({1, . . . , n − 1}); sada koristimo
induktivni argument.)
(iii) Općenito, grupa (Perm(S), ◦) nije komutativna.
Primjer 1.13. Promatrajmo euklidsku ravninu M ≡ R2 , sa euklidskom metrikom

p
d(T1 , T2 ) := (x2 − x1 )2 + (y2 − y1 )2 ,
gdje su T1 = (x1 , y1 ) i T2 = (x2 , y2 ) bilo koje dvije točke iz M. Podsjetimo se da se
preslikavanje f : M → M zove izometrija ako “čuva udaljenost”, tojest, ako je d(T1 , T2 ) =
d(f (T1 ), f (T2 )) za bilo koje točke T1 i T2 . Definirajmo
Isom(M) := {f : M → M | f je izometrija}.
Tada je Isom(M) grupa; ta se grupa zove grupa izometrija ravnine M.
Općenitije, ako je u euklidskoj ravnini M zadan neki skup X, onda se svaka izometrija
f ∈ Isom(M) takva da je f (X) = X zove simetrija skupa X. Jasno je da ako su f1 i
f2 neke dvije simetrije od X, da je onda i njihova kompozicija f2 ◦ f1 takod̄er simetrija od
X. Isto tako i inverz f −1 , neke simetrije f od X, je ponovo simetrija od X. Definirajmo
Sim(X) := {f ∈ Isom(M) | f (X) = X}.
Po gore rečenom, jasno je da je Sim(X) doista grupa, tojest, podgrupa od Isom(M); ta
se grupa zove grupa simetrija skupa X.
Zadatak 4. Da li je Isom(M) abelova grupa?
Primjer 1.14. Neka je K proizvoljno polje, npr. K = R, C, Q, i neka je V neki

konačnodimenzionalan vektorski prostor nad K. Sa L(V ) označimo pripadnu linearnu
algebru, tojest, algebru linearnih operatora na V . Posebno, (L(V ), +) je komutativna
grupa. Pored te grupe, postoji i jedna puno zanimljivija nekomutativna grupa, čija je
unutarnja operacija množenje operatora; preciznije, komponiranje operatora. (Ovdje,
kako je to uobičajeno, za dva operatora A i B mi ćemo pisati A B namjesto A ◦ B.) Ali
prije same definicije te grupe podsjetimo se nekih dobro poznatih činjenica o linearnoj
algebri. Prvo, ako je dimK (V ) = n, onda je L(V ) ∼
= Mn (K); tojest, linearna algebra L(V )
je izomorfna (kao algebarska struktura) algebri Mn (K) n-puta-n matrica sa koeficijentima
iz K. (Uzmimo bilo koju bazu (e) = (e1 , . . . , en ) od V i onda se proizvoljan linearan
operator A ∈ L(V ) može zapisati u toj bazi kao matrica A(e); sada je traženi izomorfizam
rečenih dviju algebri dan kao A 7→ A(e).) Drugo, za operatore iz L(V ), odnosno za matrice
iz Mn (K), vrijedi sljedeći poznati rezultat.
Teorem. (Binet-Cauchy) Za proizvoljne A, B ∈ L(V ), odnosno A, B ∈ Mn (K), imamo
det(A B) = det A det B.
13
Sada definirajmo
GL(V ) := {A ∈ L(V ) | A je invertibilan operator}.
Drugim riječima, linearni operatori A iz GL(V ) su oni koji su još i bijekcije. Dobro je
poznato da se isti karakteriziraju svojstvom det A 6= 0; takvi se operatori zovu i regularni,
dok su oni A za koje je det A = 0 singularni. Tako je jasno da smo gornji skup mogli
definirati i ovako:
GL(V ) := {A ∈ L(V ) | det A 6= 0}.
Primjenom Binet-Cauchyjevog teorema, vidimo da je skup GL(V ) zatvoren za operaciju
množenja. Isto tako, ako je A ∈ GL(V ), onda postoji njegov inverz A−1 i on je takod̄er u
GL(V ); naime, 1/ det A = det A−1 6= 0. To pokazuje da je taj skup doista grupa; GL(V ) se
zove opća linearna grupa. Jednako tako, i njenu “matričnu realizaciju” GLn (K) zovemo
opća linearna grupa. Jasno, prije spomenuto preslikavanje A 7→ A(e), posredstvom neke
baze u V , realizira sada izomorfizam grupa
GL(V ) ∼
= GLn (K).
Primjetimo ovdje još dvije jednostavne posljedice Binet-Cauchyjevog teorema. Pres-
likavanje
det : GL(V ) → (K × , ·)
je homomorfizam grupa; štoviše, očito je to epimorfizam, ali nije monomorfizam. Nadalje,
skup
SL(V ) := {A ∈ GL(V ) | det A = 1}
je takod̄er grupa; nju zovemo specijalna linearna grupa. I ova grupa ima svoju matričnu
realizaciju, koja se isto zove specijalna linearna grupa,
SLn (K) := {A ∈ GLn (K) | det A = 1};
jasno, SLn (K) je prava podgrupa od GLn (K).
Grupe GL(V ), odnosno njihove “matrične realizacije” GLn (K), zasigurno su med̄u
glavnim reprezentantima iz klase nekomutativnih grupa. Nadalje, kao što ćemo vidjeti
kasnije, te grupe pored specijalnih linearnih grupa sadrže i mnoge druge vrlo zanimljive
podgrupe (vidi Pododjeljak 4.2).
Zadatak 5. (i) Što je Ker(det), za det : GLn (K) → K× ?

(ii) Neka je K ≤ (K× , ·) proizvoljna podgrupa. Definirajmo
G(K) := {A ∈ GLn (K) | det A ∈ K}.
(Za K = {1} je G(K) = SLn (K).) Da li je G(K) grupa? Ako su K1 ⊆ K2 dvije
podgrupe od K× , koja je inkluzija izmed̄u G(K1 ) i G(K2 )?
Primjer 1.15. Pogledajmo jediničnu kružnicu u kompleksnoj ravnini, sa središtem u

0; tojest, definirajmo
S 1 := {z ∈ C : |z| = 1}.
Budući za modul kompleksnih brojeva vrijedi |z1 z2 | = |z1 | |z2 |, jasno je da je S 1 (ko-
mutativna) grupa s obzirom na množenje u C; tojest, S 1 ≤ (C× , ·). (Grupa S 1 zove se
1-dimenzionalni torus. Općenitije, direktan produkt S 1 × · · · × S 1 , od n primjeraka S 1 ,
14
zove se n-dimenzionalni torus; o direktnom produktu grupa govorit ćemo u Pododjeljku

3.1.)
Nadalje, za fiksirani n ∈ N, definirajmo
µn := {z ∈ C : z n = 1};
to je skup svih n-tih korijena iz 1. Taj je skup, očito, podgrupa od S 1 ; nju zovemo grupa
n-tih korijena jedinice. (Podsjetimo se da su elementi iz µn , za n ≥ 3, oni kompleksni
brojevi koji su vrhovi pravilnog n-terokuta upisanog u S 1 čiji je jedan vrh u broju 1; jasno,
µ1 = {1} i µ2 = {−1, 1}.)
Definirajmo isto tako i [
Ω := µn .
n
Lako se vidi da je i Ω podgrupa od S1; nju zovemo grupa korijena jedinice. Jasno, ova
je grupa beskonačna.
Zadatak 6. Za m ∈ N definirajmo skup

Gm,n := {x ∈ C | xm ∈ µn }.
Dokažite da je Gm,n grupa. Koliki je red te grupe? Postoje li neki m, n, k ∈ N takvi da je
Gm,n ∼
= µk , i ako da, koliki je taj k u ovisnosti o m i n?
Sada ćemo navesti jednu jednostavnu lemu; ona će nam, izmed̄u ostalog, trebati u
definiciji koja slijedi.
Lema 1.16. Neka je G grupa, i neka su {Hi | i ∈ I} neke njezine podgrupe. Tada je i
njihov (skupovni) presjek
\
Hi
i∈I
takod̄er podgrupa od G.
T
Dokaz. Označimo H := i∈I Hi . Sada, za proizvoljne x, y ∈ H je x, y ∈ Hi , za svaki
i ∈ I. No kako je svaka Hi i sama grupa, to je onda po “kriteriju podgrupe” xy −1 ∈ Hi , za
svaki i. No onda je, po definiciji presjeka skupova, takod̄er i xy −1 ∈ H. Ponovno koristimo
“kriterij podgrupe”, te zaključimo da je doista H i sama grupa; tojest, H ≤ G. ¤
Zadatak 7. Dokažite da su sa
nZ := {nz | z ∈ Z}, n ∈ N0 ,
dane sve podgrupe od (Z, +), a zatim odredite koje su od njih med̄usobno izomorfne.
Odredite posebno podgrupu 10Z ∩ 12Z. Što je općenito mZ ∩ nZ?
Definicija 1.17. Za proizvoljan podskup S neke grupe G, definirajmo

\
hSi := H.
H≤G
S⊆H
15
To je podgrupa od G (po prethodnoj lemi) koju zovemo grupa generirana sa S; sam

skup S zovemo skup generatora. Kažemo da je G konačnogenerirana grupa ako
postoji konačan podskup S = {x1 , . . . , xn } takav da je G = hSi; u tom slučaju pišemo i
G = hx1 , . . . , xn i. Grupa G je ciklička ako se može generirati jednim elementom, tojest,
ako postoji neki g ∈ G takav da je G = hgi; svaki takav g zove se generator cikličke
grupe G. (Po Zadatku 8, jasno je da je svaka ciklička grupa nužno komutativna.)
Zadatak 8. Za podskup S ⊆ G označimo S −1 := {x−1 | x ∈ S}. Dokažite da je

hSi = {e} ∪ {x1 · · · xr | r ∈ N, xi ∈ S ∪ S −1 }.
Cikličke grupe su najjednostavnije (netrivijalne) grupe, i pomoću njih se raznim kon-

strukcijama mogu opisati neke druge, ponekad vrlo komplicirane, grupe. Kako ćemo kas-
nije pokazati, sljedećim primjerom dane su sve cikličke grupe; jasno, do na izomorfizam.
Primjer 1.18. (1) Grupa Z = (Z, +) je (beskonačna) ciklička grupa; primjetimo da

su 1 i −1 jedini generatori.
(2) Grupa (Z/nZ, +), tzv. grupa ostataka modulo n, je (konačna) ciklička grupa;
obično pišemo Z/nZ = {0, 1, . . . , n − 1}. Ako sa ϕ : N → C označimo aritmetičku funkciju
ϕ(n) := card({1 ≤ k ≤ n | (k, n) = 1}
(ovdje, za a, b ∈ N, sa (a, b) označavamo njihovu najveću zajedničku mjeru), tzv. Eulerovu
funkciju, onda je ϕ(n) broj generatora grupe Z/nZ. Naprimjer, grupa Z/12Z ima ϕ(12) =
4 generatora; to su 1, 5, 7 i 11.
Napomena 1.19. (Ekvivalentna definicija konačnogenerirane grupe)

Imajući Zadatak 8 u vidu, očito je da smo pojam konačnogenerirane grupe mogli
definirati i ovako: Grupa G je konačnogenerirana ako postoji konačan podskup S ⊆ G
takav da
εn(x)
(∀x ∈ G)(∃xi ∈ S & ∃εi ∈ {±1}) : x = xε11 · · · xn(x) .
Naravno, u gornjem rastavu od x, n(x) ∈ N ovisi o x. Nadalje, rastav na xi -ove nije
općenito jedinstven.
Napomena 1.20. Primjetimo ovdje ovu skupovno-teorijsku činjenicu: Ako je grupa

G konačnogenerirana, onda je G, kao skup, prebrojiv. Med̄utim, nije svaka prebrojiva
grupa konačno generirana. Pokažimo da je to istina čak i ako je G komutativna.
Tvrdnja. Grupa (Q× , ·) nije konačnogenerirana.
[[Dokaz. Pretpostavimo da je Q× = ha1 /b1 , . . . , an /bn i, za neke 0 6= ai ∈ Z i bi ∈ N.
Neka je p neki prim broj takav da vrijedi sljedeći uvjet: (•) p ne dijeli niti jedan ai ni
bi . No po pretpostavci da je Q× konačnogeneriran, slijedi da onda postoje neki αi ∈ Z
takvi da je p = (a1 /b1 )α1 · · · (an /bn )αn . Ali to je onda u proturječju sa (•); time je tvrdnja
dokazana.]]
Sljedeći primjer sugerira da struktura konačnogenerirane nekomutativne grupe može

biti dosta komplicirana.
16
Primjer 1.21. Lako je provjeriti da je skup

n µ ¶ o
a b
G = SL2 (Z) := A = | a, b, c, d ∈ Z & det A = 1
c d
grupa; to je tzv. modularna grupa. (Zapravo, ponekad pod modularnom grupom
podrazumijevamo kvocijentnu grupu G/{±I}.) Sljedeći teorem daje jednu vrlo korisnu
informaciju o toj (beskonačnoj nekomutativnoj) grupi. Njegov je dokaz, koji mi ovdje
nećemo dati, sasvim elementaran ali ima “malo posla”.
Teorem. Grupa G ima dva generatora; preciznije, G = hS, T i, gdje su
µ ¶ µ ¶
0 −1 1 1
S := , T := .
1 0 0 1
Općenitije, za N ∈ N, definirajmo tzv. kongruencijske podgrupe nivoa N :
nµ ¶ o
a b
Γ0 (N ) := ∈ G | c ≡ 0 (mod N )
c d
nµ ¶ o
a b
Γ1 (N ) := ∈ G | a ≡ d ≡ 1 (mod N ) & c ≡ 0 (mod N )
c d
nµ ¶ o
a b
Γ(N ) := ∈ G | a ≡ d ≡ 1 (mod N ) & b ≡ c ≡ 0 (mod N )
c d
Zadatak 9. (i) Provjerite da su Γ0 (N ), Γ1 (N ) i Γ(N ) doista podgrupe od G.

(ii) Što su te grupe za N = 1?
NAPOMENA. U gornjem primjeru definirane kongruencijske podgrupe, i posebno

sama modularna grupa, su fundamentalni objekti u matematici, posebno u Teoriji brojeva.
Tek za informaciju spomenimo da su s njima u uskoj vezi tzv. modularne funkcije i
modularne forme. Modularne forme, i njihove razne generalizacije i analogoni, kao što su
npr. tzv. automorfne forme i L-funkcije, su objekti od centralnog interesa u današnjoj
matematici.
1.3. Normalne podgrupe i kvocijentne grupe.
U ovom pododjeljku najprije uvodimo pojam klase grupe, po nekoj njezinoj podgrupi.
Nakon toga dokazujemo i prvi zanimljiv rezultat u teoriji konačnih grupa; tzv. Lagrangeov
teorem. Nakon toga definiramo normalne podgrupe, kao jedne od centralnih objekata u
teoriji grupa. Zatim dajemo fundamentalnu konstrukciju tzv. kvocijentne grupe. Podod-
jeljak završavamo propozicijom koja govori o tzv. komutatorskoj podgrupi.
Najprije, neka je G neka grupa i H ≤ G neka podgrupa. Definirajmo jednu relaciju
na G × G ovako:
def
∀x, y ∈ G, x ∼ y ⇐⇒ xH = yH ⇔ x−1 y ∈ H
(Hx = Hy ⇔ yx−1 ∈ H).
17
Zadatak 10. Dokažite da je ∼ relacija ekvivalencije.

Podsjetimo se da kad god na nekom skupu X imamo neku relaciju ekvivalencije ρ,
onda se X “raspada” na klase po toj relaciji; sa X /ρ označava se skup svih klasa. Sada je
sljedeća definicija jasna.
Definicija 1.22. Klase na koje se raspada grupa G po gornjoj relaciji ekvivalencije ∼

označavamo sa xH (tj. Hx) i zovemo lijeve klase (tj. desne klase) od G po ∼. Skup
svih klasa G/∼ označavamo sa G/H (tj. H\G).
Ako je card(G/H) < ∞, taj broj označavamo sa (G : H) i zovemo indeks od G po
H. (Naravno, možemo i u slučaju card(G/H) = ∞ definirati indeks (G : H) = ∞, ali to
nije od neke koristi.)
Primjer 1.23. (1) Za G = Z i H = nZ je G/H = Z/nZ, skup ostataka modulo n, i

onda (Z : nZ) = n.
(2) Za vektorski prostor V nad poljem K, i potprostor W ≤ V , skup klasa V /W

pripadnih aditivnih grupa, kao skup, ’standardni’ je kvocijentni prostor od V po W .
Napomena 1.24. Ako su zadane dvije podgrupe H1 , H2 ≤ G, onda možemo definirati

još jednu relaciju na G. Stavimo
def
∀x, y ∈ G, x ∼ y ⇐⇒ H1 xH2 = H1 yH2 ⇔ y ∈ H1 xH2 .
Lako je provjeriti da smo ponovo dobili relaciju ekvivalencije. Sada se klase označavaju
sa H1 xH2 , dok se skup svih klasa G/∼ označava sa H1 \G/H2 .
Jednostavna posljedica gornjih definicija je ovaj temeljni rezultat Teorije konačnih

grupa.
Teorem 1.25. (Lagrange)

Ako je G konačna grupa i H neka njezina podgrupa, onda red podgrupe H dijeli red od G;
tojest, |H| | |G|. Preciznije, imamo
|G| = |H| (G : H).
Dokaz. Budući je ∼ relacija ekvivalencije, znamo da su dvije klase xH i yH ili jednake

ili disjunktne. To znači da postoje neki reprezentanti x1 , . . . , xt ∈ G tako da je
G = x1 H ∪ · · · ∪ xt H & xi H ∩ xj H = ∅ za i 6= j;
tojest, gornja je unija disjunktna. Nadalje, broj klasa u G/H je, po definiciji indeksa,
točno (G : H); tojest, (G : H) = t. Još samo preostaje vidjeti da je u svakoj klasi xi H
jednak broj elemenata; preciznije,
card(xi H) = |H|.
No to slijedi iz činjenice da je, za proizvoljan x ∈ G, funkcija ϕ : H → xH, dana sa
ϕ(h) := xh, bijekcija. (Zašto!?) ¤
18
Sada definiramo važan pojam “normalne podgrupe”. Napomenimo ovdje, što je evi-
dentno iz same definicije, da je u komutativnoj grupi svaka podgrupa normalna; zato pojam
normalne podgrupe ima smisla samo u nekomutativnim situacijama. Nadalje, primjetimo
da su trivijalne podgrupe {e} i G, od proizvoljne grupe G, uvijek normalne.
Definicija 1.26. Podgrupa N ≤ G grupe G je normalna podgrupa ako vrijedi uvjet

xN x−1 = N ∀x ∈ G.
Činjenicu da je podgrupa N normalna u G označavamo sa
N E G.
Zadatak 11. Dokažite sljedeće ekvivalencije: Podgrupa N je normalna u G akko

xN = N x, ∀x ∈ G, akko xN x−1 ⊆ N, ∀x ∈ G.
Kad god se bavimo nekim algebarskim strukturama, od velikog je interesa vidjeti kako
se od već danih struktura mogu dobiti neke nove. Prva osnovna tehnika je dobivanje
kvocijentnih struktura. Sljedeći rezultat koji uvodi kvocijentnu strukturu u Teoriji grupa
je, u tom smislu, fundamentalan.
Teorem 1.27. Neka je G proizvoljna grupa i N neka njezina normalna podgrupa. Tada
kvocijentni skup G/N sa operacijim
G/N × G/N → G/N, (xN, yN ) 7→ xyN,
ima strukturu grupe; sada se G/N zove kvocijentna grupa od G po N . Nadalje, pres-
likavanje
π = πN : G → G/N, x 7→ xN,
je epimorfizam grupa sa jezgrom Ker π = N ; π zovemo kanonski epimorfizam, ili
kanonska surjekcija.
Dokaz. Prvo ćemo pokazati da je gore dana operacija množenja dobro definirana. U
tu svrhu, pretpostavimo da su dani x, x0 , y, y 0 ∈ G takvi da je xN = x0 N i yN = y 0 N ; te
su dvije jednakosti ekvivalentne sa
(1) x−1 x0 ∈ N i y −1 y 0 ∈ N.
Ali sada imamo
¡ −1 −1 0 ¢ ¡ −1 0 ¢
xyN = x0 y 0 N ⇔ y −1 x−1 x0 y 0 ∈ N ⇔ y (x x )y y y ∈ N.
Koristeći (1) i činjenicu N E G slijedi tvrdnja.
Sada je jasno da smo na G/N doista dobili strukturu grupe. Isto tako, jasno je da je
π homomorfizam grupa, te da je surjektivan; naime, za klasu xN ∈ G/N je π(x) = xN .
Nadalje,
Ker π = {x ∈ G | xN = eG/N = eG N = N } = {x ∈ G | x ∈ N } = N.
Tako je teorem dokazan. ¤
Primjer 1.28. SLn (K) E GLn (K), za bilo koje polje K.

19
Sljedeći jednostavan rezultat, o “faktorizaciji homomorfizma”, zapravo je posljedica

gornjeg teorema i njegovog dokaza. Ovdje ćemo preskočiti detalje, budući će potrebni
argumenti biti dani u dokazu tzv. “Prvog teorema o izomorfizmu” (Teorem 2.2).
Korolar 1.29. Neka je f : G → H homomorfizam i N E G takva da je N ⊆ Ker f .

Tada postoji, i jedinstven je, homomorfizam
f : G/N → H, f (xN ) = f (x) ∀x ∈ G.
Nadalje, Im f = Im f i Ker f = (Ker f )/N . f je izomorfizam akko je f epimorfizam i
N = Ker f .
Napomena 1.30. Kažemo da je f dobiven faktorizacijom f kroz N . Tu činjenicu

možemo prikazati i pomoću komutativnog dijagrama:
Komutativni dijagram!!
Napomena 1.31. U vezi sa konstrukcijom kvocijentne grupe, primjetimo kako ćemo

tom metodom iz dane grupe G dobiti neke nove grupe samo ukoliko G ima netrivijalne
normalne podgrupe. Time se prirodno postavlja pitanje razumijevanja onih grupa koje
nemaju netrivijalnih normalnih podgrupa; takve se zovu proste grupe. Pokazuje se
da su proste grupe “osnovni blokovi” pomoću kojih je moguće bolje razumijeti mnoge
“kompliciranije” grupe. (No to nipošto ne znači da su i sve proste grupe jednostavni
objekti!) Spomenimo kako je dugi niz godina glavni problem Teorije konačnih grupa bio
Problem klasifikacije konačnih prostih grupa. (Danas se smatra da je taj težak problem
riješen, iako svi tehnički detalji i dokazi nisu dovedeni do kraja...) Za ilustraciju, navedimo
ovdje dvije serije prostih grupa. Najjednostavnija je serija komutativnih grupa Z/pZ, za
p ∈ N prim broj. Jedna druga serija je tzv. serija alternirajućih grupa. Da bismo
iste precizno definirali, podsjetimo se da svaku permutaciju σ ∈ Sn možemo napisati
kao produkt transpozicija. Kažemo da je σ parna permutacija, ako je broj transpozicija
paran, a da je neparna ako je taj broj neparan; može se vidjeti da, iako dani produkt od
σ po transpozicijama nije jedinstven, parnost broja transpozicija ne ovisi o rastavu. Sada
stavimo
An := skup svih parnih permutacija u Sn .
Pokazuje se da su An (normalne) podgrupe, indeksa 2, u simetričnoj grupi Sn ; one se zovu
alternirajuće grupe. Nadalje, za 5 ≤ n ∈ N, An je prosta grupa.
Sljedeća propozicija govori kako od familija normalnih podgrupa dobivati nove nor-
malne podgrupe.
Propozicija 1.32. Neka su Ni E G, i ∈ I, normalne podgrupe. Tada su

\ [
Ni i h Ni i
I I
takod̄er normalne podgrupe od G.
20
S
Dokaz. Dokažimo da je N := h I Ni i E G; tvrdnja za presjek je jasna. U tu svrhu
najprije primjetimo (vidi Zadatak 8) da svaki x ∈ N možemo napisati kao
x = ni1 · · · nir , nij ∈ Nij .
Sada za proizvoljan g ∈ G, koristeći činjenicu da su sve podgrupe Nij sadržane u N i
normalne u G, imamo
Yr
gxg −1 = (gnij g −1 ) ∈ N.
j=1
Znači da je gN g −1 ⊆ N ; tojest, N E G. ¤
Pojmovi komutatora i komutatorske podgrupe, koje ćemo sada definirati, takod̄er su

vrlo važni u Teoriji grupa.
Definicija 1.33. Neka je G proizvoljna grupa. Za bilo koje elemente x, y ∈ G defini-

ramo njihov komutator
[x, y] := xyx−1 y −1 ∈ G.
Podgrupa
G0 := h[x, y] | x, y ∈ Gi
od G, tojest, podgrupa generirana svim komutatorima elemenata iz G, zove se komuta-
torska podgrupa.
Sljedeći rezultat navodi glavne informacije o komutatorskoj podgrupi; osim toga, daje
i razlog za uvedenu terminologiju.
Propozicija 1.34. Neka je G proizvoljna grupa. Tada vrijedi sljedeće:

(i) Komutatorska podgrupa G0 je normalna podgrupa od G; tojest, G0 E G.
(ii) Kvocijentna grupa G/G0 je komutativna.
(iii) G0 je najmanja normalna podgrupa od G za koju je odgovarajuća kvocijentna
grupa komutativna. Preciznije, ako je H E G podgrupa takva da je G/H komuta-
tivna grupa, onda H sadrži G0 .
Dokaz. (i) Trebamo vidjeti da je g ω g −1 ∈ G0 , za svaki g ∈ G i ω ∈ G0 . Ali, jasno, to

je dovoljno pokazati na generatorima; tojest, za slučaj ω = [x, y], za neke x, y ∈ G. Sada,
koristeći po tko zna koji put činjenicu da je g g −1 = e i “trik” da je u v = u e v = u g g −1 v
za bilo koje u, v, g ∈ G, imamo
g [x, y] g −1 = g x y x−1 y −1 g −1 = (g x g −1 )(g y g −1 )(g x g −1 )−1 (g y g −1 )−1
= [g x g −1 , g y g −1 ] ∈ G0 .
Time je (i) pokazano.
(ii) Za x, y ∈ G, u kvocijentnoj grupi G/G0 , je
xG0 yG0 = yG0 xG0 ⇔ [xG0 , yG0 ] = eG/G0 = G0 ⇔ [x, y] G0 = G0
⇔ [x, y] ∈ G0 .
Time je (ii) pokazano.
21
(iii) Pretpostavimo da je H normalna podgrupa od G takva da je kvocijentna grupa

G/H komutativna. Onda za bilo koje x, y ∈ G, u G/H, imamo
xH yH = yH xH ⇔ [x, y] ∈ H;
to pokazuje da se svi generatori komutatorske podgrupe G0 nalaze u H, tojest, G0 ⊆ H. ¤
1.4. Centralizator, normalizator i centar grupe.
U ovom pododjeljku definiramo pojmove centralizatora i normalizatora kompleksa, te

centra grupe. Primjetimo ovdje kako su ti pojmovi interesantni samo ako je grupa G
nekomutativna.
Definicija 1.35. Neka je G proizvoljna grupa, A ⊆ G neki kompleks i x ∈ G bilo koji

element. Definiramo centralizator elementa x kao
CG (x) := {g ∈ G | gx = xg},
i općenitije centralizator kompleksa A kao
³ \ ´
CG (A) := {g ∈ G | gx = xg, ∀x ∈ A} = CG (x) .
x∈A
Nadalje, definiramo normalizator od A kao
NG (A) := {g ∈ G | g −1 Ag = A}.
Centar grupe definiran je kao centralizator od G, tojest,
Z(G) := {g ∈ G | gx = xg, ∀x ∈ G}.
Dokaz sljedeće jednostavne leme ćemo izostaviti. (Dokažite to sami!)
Lema 1.36. (i) Ako je A ⊆ G, onda su CG (A) i NG (A) podgrupe od G; nadalje,

imamo CG (A) ≤ NG (A).
(ii) Z(G) E G.
Zadatak 12. Neka je G grupa i A ⊆ G proizvoljan kompleks. Dokažite da je CG (A) E

NG (A).
Primjer i zadatak koji slijede daju centre nekih vrlo zanimljivih grupa.
Primjer 1.37. Za n ≥ 2 promatrajmo grupu permutacija Sn . Sa 1 označavamo neutral

te grupe, tj. permutaciju identitete. Najprije, jasno je da je grupa S2 komutativna, pa
je jednaka svom centru; tj., imamo Z(S2 ) = S2 . Med̄utim, za n ≥ 3 situacija je bitno
drukčija. Sasvim precizno, centar je sada trivijalan; tj., može se pokazati da vrijedi
Z(Sn ) = {1}, za n ≥ 3.
(Dokažite gornju tvrdnju barem u slučajevima n = 3, 4.)
22
Zadatak 13. (i) Odredite centre sljedećih grupa: SL2 (R), SL2 (C), SL3 (R) i
SL3 (C). (Probajte izračunati i centre grupa SLn (R) i SLn (C), za proizvoljne
n-ove.)
(ii) Odredite centre sljedećih grupa: GL2 (R), GL2 (C), GL3 (R) i GL3 (C). (Probajte
izračunati i centre grupa GLn (R) i GLn (C), za proizvoljne n-ove.)
Sada ćemo dati još jedan zanimljiv primjer grupe, te ćemo joj odrediti centar.
Primjer 1.38. U R3 definirajmo operaciju ∗ ovako: Za proizvoljne trojke realnih

brojeva (x, y, z) i (x0 , y 0 , z 0 ) stavimo
(x, y, z) ∗ (x0 , y 0 , z 0 ) := (x + x0 cos z − y 0 sin z, y + x0 sin z + y 0 cos z, z + z 0 ).
Sa G označimo skup R3 , uz gornju operaciju; tj.
G = (R3 , ∗).
Tada vrijedi sljedeće:
Tvrdnja.
(i) G je grupa. (Preciznije rečeno, G je primjer tzv. rješive Liejeve grupe.)
(ii) Centar grupe G dan je kao
Z(G) = {(0, 0, 2kπ) | k ∈ Z}.
Uz malo posla, može se vidjeti da (i) doista vrijedi. Prvo, pokazuje se direktnim
računom asocijativnost množenja; to je u stvari glavni dio računa. Onda se provjeri da
je neutral od G jednak eG = (0, 0, 0). Konačno, lako se izračuna da je inverz elementa
(x, y, z) ∈ G jednak
(−x cos z − y sin z, x sin z − y cos z, −z).
Za (ii) radimo ovako: Lako se provjeri da ako je (x0 , y0 , z0 ) trojka takva da je
(x, y, z) ∗ (x0 , y0 , z0 ) = (x0 , y0 , z0 ) ∗ (x, y, z), ∀(x, y, z) ∈ G,
onda je nužno (x0 , y0 , z0 ) = (0, 0, 2kπ), za neki k ∈ Z. Odavde odmah slijedi (ii).
Navedimo još dva instruktivna zadatka.
Zadatak 14. Neka je G = GL2 (K), za polje K = R, C ili Q. Označimo

nµ ¶ o
a b
B := ∈G gornje trokutaste matrice iz G,
0 d
nµ ¶ o
a 0
H := ∈G dijagonalne matrice iz G.
0 d
(i) Dokažite da su B i H podgrupe od G. Da li su normalne podgrupe?
(ii) Izračunajte NG (B) i NG (H).
(iii) Izračunajte centar
µ grupe
¶ G.
2 α
(iv) Neka je x = ∈ B ⊆ G. Izračunajte CG (x), posebno za α = 0 i kada
0 1
α 6= 0. Kada je podgrupa CG (x) komutativna, a kada nije?
23
Zadatak 15. Neka je G grupa i A ⊆ G kompleks takav da je Aa = aA, ∀a ∈ A.

Dokažite da je onda hAi E NG (A).
Napomena 1.39. Primjetimo da ako je G grupa i H ≤ G bilo koja podgrupa, onda je

H E NG (H); tojest, svaka podgrupa od G je normalna podgrupa u svom normalizatoru.
Posebno primjetimo da ako je H štoviše normalna podgrupa od G, onda je NG (H) = G.
Zapravo, za H ≤ G, normalizator NG (H) je najveća podgrupa od G u kojoj je H normalna
podgrupa.
Zadatak 16. Dokažite sveDStvrdnje Eiz prethodne napomene. (Zadnja tvrdnja, precizno
rečeno, kaže da je NG (H) = A≤G A ; tojest, A ≤ NG (H), za svaku podgrupu A od G
HEA
takvu da je H u njoj normalna podgrupa.)
24
2. Homomorfizmi grupa
Ovaj odjeljak sadrži tri osnovna rezultata o homomorfizmima med̄u grupama; to su

tzv. Teoremi o izomorfizmima. Naglasimo kako se važnost tih teorema, u Teoriju grupa,
ne može precijeniti!
Od sada nadalje koristimo sljedeću skraćenu notaciju za grupe:
R ≡ (R, +); analogno Z, Q, C

× ×
R ≡ (R , ·); analogno Q× , C×
³ ¡ ¢´
R+ ≡ (R+ , ·) ≡ (0, +∞), · .
Već smo se sreli sa nekim homomorfizmima grupa. Naprimjer:
• exp : R → R× (Im exp = R+ ).
• det : GLn (K) → K× je epimorfizam; nije mono-, jer Ker det = SLn (K).
• Ako su V i W vektorski prostori nad poljem K, onda su posebno (V, +) i (W, +)
aditivne abelove grupe. Preslikavanje f : V → W je linearan operator ako je f
aditivan i homogen. Ali aditivnost znači točno to da je f homomorfizam aditivnih
grupa.
Zadatak 17. (i) Dokažite da je za proizvoljan n ∈ Z preslikavanje f = fn : Z →

Z, f (x) := nx, monomorfizam; nije epi- za n 6= ±1.
(ii) Preslikavanje ε : R → S 1 := {z ∈ C | |z| = 1}, ε(x) := e2πıx , je epimorfizam, ali
nije mono-. Što je Ker ε?
Primjer 2.1. (1) Za bilo koju grupu G i proizvoljan g ∈ G definirajmo konjugiranje

sa elementom g sa
Ig : G → G, Ig (x) := gxg −1 .
Jasno je da Ig ∈ Aut G; svaki takav Ig zove se unutarnji automorfizam od G. Označimo
Int G := {Ig | g ∈ G}.
Budući je Ig1 ◦ Ig2 = Ig1 g2 i (Ig )−1 = Ig−1 , za g, g1 , g2 ∈ G, Int G je podgrupa od Aut G;
zovemo ju grupa unutarnjih automorfizama od G. Kažimo ovdje i da se svaki auto-
morfizam α ∈ Aut G \ Int G, tojest svaki automorfizam koji nije unutarnji, zove vanjski
automorfizam od G.
(2) Za proizvoljnu komutativnu grupu G, invertiranje I : G → G, I(x) := x−1 , je

automorfizam od G.
Zadatak 18. Dokažite da je Int G E Aut G.

Zadatak 19. Ako je G = SL2 (K), da li je preslikavanje f (X) := I(X)t iz Int G?
(Ovdje je I : G → G invertiranje, a “t” označava transponiranje na matricama.)
Zadatak 20. Neka je f : G → H epimorfizam grupa i neka je G1 ≤ G neka podgrupa
takva da je Ker f ≤ G1 . Dokažite da je f −1 (f (G1 )) = G1 .
25
Sada ćemo dokazati prvi od tri važna teorema o izomorfizmima.
Teorem 2.2. (Prvi teorem o izomorfizmu)

Neka je f : G → Hproizvoljan homomorfizam grupa. Tada je Ker f E G, Im f ≤ H i
preslikavanje
f : G/ Ker f → Im f, f (g Ker f ) := f (g),
je (dobro definiran) izomorfizam grupa; tojest,
G/ Ker f ∼
= Im f.
Dokaz. (Usp. Korolar 1.29) Dokažimo prvu tvrdnju, da je N := Ker f normalna

podgrupa od G. U tu svrhu primjetimo najprije da je, po definiciji jezgre, n ∈ N ⇔
f (n) = eH . Onda za bilo koji x ∈ G imamo:
f (xnx−1 ) = f (x)f (n)f (x−1 ) = f (x)eH f (x−1 ) = f (x)f (x−1 ) = f (xx−1 ) = f (eG ) = eH ;
tojest, imamo
xnx−1 ∈ N, ∀n ∈ N, ∀x ∈ G.
Drugim riječima, za svaki x ∈ G je xN x−1 ⊆ N , što po definiciji normalne podgrupe znači
N E G.
Sada ćemo pokazati da je Im f podgrupa od H. (Općenito, to ne mora biti normalna
podgrupa!). U tu svrhu uzmimo proizvoljne α, β ∈ Im f i pokažimo da je αβ −1 ∈ Im f ;
po “kriteriju podgrupe”, imat ćemo Im f ≤ H. Za to vidjeti, neka su a, b ∈ G bilo koji
elementi takvi da je f (a) = α i f (b) = β (takvi a i b postoje, općenito nejedinstveni, po
definiciji slike Im f ). No onda imamo
αβ −1 = f (ab−1 ) ∈ f (G) = Im f,
što smo i tvrdili.
Dalje, pokažimo da je preslikavanje f dobro definirano, drugim riječima, da vrijednost
f (gN ) ne ovisi o izboru reprezentanta g koji definira klasu gN ∈ G/N . Pa neka su g i g 0
neka dva reprezentanta neke klase iz G/N . Onda imamo
gN = g 0 N ⇔ g −1 g 0 ∈ N ⇔ f (g −1 g 0 ) = eH
⇔ f (g)−1 f (g 0 ) = eH ⇔ f (g 0 ) = f (g) ⇔ f (gN ) = f (g 0 N );
dakle doista definicija f ne ovisi o izboru reprezentanta klase, kako smo i tvrdili.
Još preostaje vidjeti da je f izomorfizam. Da je homomorfizam, slijedi odmah iz
definicije množenja u kvocijentnoj grupi G/N . Isto tako, jasno je da je f surjekcija;
naime, za h ∈ Im f proizvoljan postoji bar jedan g ∈ G takav da je f (g) = h, i onda je
f (gN ) = h. Za injektivnost od f dovoljno je vidjeti da je Ker f = {eG/N } = {N }. Ali za
g ∈ G takav da je f (gN ) = f (g) = eH je, po definiciji jezgre, g ∈ Ker f = N ⇔ gN = N ;
što smo i tvrdili. Time je teorem u potpunosti dokazan. ¤
Zadatak 21. Dokažite da za proizvoljnu grupu G imamo

G/Z(G) ∼
= Int G.
26
Primjer 2.3. (1) Koristeći činjenice da je determinanta det : GLn (K) → K× epimor-
fizam, te da je Ker det = SLn (K), po Prvom teoremu o izomorfizmu slijedi
GLn (K)/ SLn (K) ∼= K× .
(2) Za grupu S 1 = {z ∈ C | |z| = 1} imamo

S1 ∼
= R/Z.
[[Dokaz. Definirajmo preslikavanje ε : R → S 1 , ε(x) := e2πıx ; očito je to dobro
definirano, tojest, ε(x) ∈ S 1 za svaki x ∈ R. Nadalje, to je preslikavanje epimorfizam
grupa. Ali nije monomorfizam; preciznije, imamo
Ker ε = {x ∈ R | e2πıx = cos(2πx) + ı sin(2πx) = 1} = Z.
Slijedi, po Prvom teoremu o izomorfizmu, da je R/ Ker ε = R/Z ∼ = S 1 , kako smo i tvrdili.]]
(3) Prije smo definirali grupu korijena iz 1,

Ω := {z ∈ C | ∃n ∈ N, z n = 1}.
Ako sada restringiramo gornje preslikavanje ε na Q, tojest, gledamo ε : Q → S 1 , onda
imamo Im ε = Ω. Slijedi, jer je ponovo Ker ε = Z,
Ω∼= Q/Z.
Idući nam je korak dokazati druga dva teorema o izomorfizmima. Kao pripremu za to
dokažimo najprije ovu lemu.
Lema 2.4. Neka je G grupa, A ≤ G neka podgrupa i N E G neka normalna podgrupa.

Tada je
hA ∪ N i = AN ;
posebno, AN je podgrupa od G.
Dokaz. Prvo primjetimo sljedeće: Za sve α ∈ A i ν ∈ N imamo

(2) να = αν 0 , gdje je ν 0 := α−1 να ∈ N.
Sada, za dokaz leme, trebamo pokazati ovu tvrdnju: Svaki x ∈ hA ∪ N i može se
napisati u obliku
x = a n, za neke a ∈ A i n ∈ N.
No da bismo to vidjeli, za početak napišimo x u obliku x = x1 · · · xk , za neke xi ∈
A ∪ N (vidi Zadatak 8 i Napomenu 1.19). Tu, jasno, smijemo pretpostaviti da su ti xi -ovi
naizmjence iz A, odnosno N . Preciznije, da su x1 , x3 , . . . ∈ A i x2 , x4 , . . . ∈ N , ili pak
obratno, tojest, x1 , x3 , . . . ∈ N i x2 , x4 , . . . ∈ A. Pretpostavimo da imamo npr. drugu
mogućnost i onda, da bismo lakše vidjeli o čemu se radi, označimo
x1 = n1 , x3 = n2 , x5 = n3 , . . . i x2 = a1 , x4 = a2 , x6 = a3 , . . . ;
dakle, x = n1 a1 n2 a2 . . . za neke ni ∈ N i ai ∈ A. Sada, po (2), imamo x = a1 n01 n2 a2 . . .,
gdje je n01 := a−1 0
1 n1 a1 . Sada označimo ν2 := n1 n2 , pa je onda x = a1 ν2 a2 . . .. Primjenimo
isti “trik” i napišimo, ponovo po (2), ν2 a2 = a2 ν20 , gdje je ν20 ∈ N ; sada je x = a1 a2 ν20 n3 . . ..
Očito, nakon konačno koraka, x ćemo napisati kao x = an, gdje je a = a1 a2 . . . i n je
produkt nekih elemenata iz N ; svakako, a ∈ A i n ∈ N , kako smo i tvrdili. ¤
27
Primjetimo da gornja lema ne mora vrijediti ukoliko obje podgrupe, A i N , nisu

normalne u G. Sasvim precizno, pogledajmo sljedeći jednostavan primjer.
Primjer 2.5. Neka je grupa G = S3 , simetrična grupa na skupu {1, 2, 3}. Promatra-
jmo permutacije, reda 2,
µ ¶ µ ¶
1 2 3 1 2 3
x := , y := .
1 3 2 3 2 1
Ako sa 1 označimo identitetu, onda su sa
X := {1, x}, Y := {1, y},
definirane dvije podgrupe, reda 2, od G. Sada,
XY = {1, x, y, xy}
očito nije podgrupa odµG (jer npr.,
¶ imajući na umu Lagrangeov teorem, 4 ne dijeli 6, red
1 2 3
od G); ovdje je xy := . (Jasno, podgrupe X, Y ≤ G obje nisu normalne, što se
2 3 1
lako može vidjeti i direktnom provjerom.)
Sada ćemo dokazati tzv. Drugi teorem o izomorfizmu.
Teorem 2.6. (Drugi teorem o izomorfizmu)

Neka je G grupa, A ≤ G neka podgrupa i N E G neka normalna podgrupa. Tada je
A/A ∩ N ∼= AN/N.
Dokaz. Prvo primjetimo da je, po prethodnoj lemi, AN grupa; i, jasno, N E AN .

Dalje, definirajmo preslikavanje φ : A → AN/N kao φ(a) := aN , za a ∈ A. Očito je φ
homomorfizam grupa, i surjektivan je; tojest, to je epimorfizam. Njegova je jezgra jednaka
Ker φ = A ∩ N.
[[Naime, za x ∈ A imamo x ∈ Ker φ akko φ(x) = xN = N akko x ∈ N ; drugim riječima,
x je u jezgri od φ akko je x ∈ A i x ∈ N , tojest, x ∈ A ∩ N .]]
Sada, konačno, po Prvom teoremu o izomorfizmu slijedi da je
A/ Ker φ ∼= AN/N ;
time je teorem dokazan. ¤
Sljedeća je propozicija potrebna za dokaz tzv. Trećeg teorema o izomorfizmu, ali je

i sama za sebe interesantna. Ona daje preciznu vezu izmed̄u (normalnih) podgrupa u
kvocijentu G/N i onih (normalnih) podgrupa u G koje sadrže N ; ovdje je, jasno, N E G.
Propozicija 2.7. Neka je G proizvoljna grupa i neka je N E G neka normalna pod-

grupa. Uz oznaku G := G/N , preslikavanje
Φ : {H | H ≤ G & N ≤ H} −→ {H | H ≤ G},
H 7−→ H/N,
je monotona bijekcija; ovdje monotonost znači da za dvije podgrupe H1 i H2 od G, koje
obje sadrže N , imamo H1 ≤ H2 akko Φ(H1 ) ≤ Φ(H2 ).
Nadalje, H E G akko je H E G.
28
Dokaz. Neka je π : G → G kanonski epimorfizam. Za H ≤ G, definirajmo H kao

prasliku od H po π, tojest,
H := π −1 (H) = {g ∈ G | gN ∈ H}.
Tada je jasno da vrijedi sljedeće:
(1) H ≤ G, tojest, H je podgrupa od G;
(2) N ≤ H, tojest, H sadrži N ;
(3) π(H) = H (jer je π surjekcija).
To znači da je doista Φ bijektivno preslikavanje; njegov je inverz Φ−1 : H 7→ H := π −1 (H).
Nadalje, ako je N ≤ H E G, onda za svaki g ∈ G imamo:
gN H(gN )−1 = {ghg −1 N | h ∈ H} = {h0 N | h0 ∈ H} = H/N = H;
tojest, doista je H E G. Slično se vidi i obratna implikacija; tojest, ako je H E G, onda je
π −1 (H) = H E G. Time je propozicija dokazana. ¤
Konačno, dokažimo i tzv. Treći teorem o izomorfizmu. Grubo govoreći, taj teorem
kaže da se kvocijentne strukture grupa smiju “kratiti”, kao što to radimo sa dvostrukim
razlomcima u Q.
Teorem 2.8. (Treći teorem o izomorfizmu)

Neka je G grupa i neka su M, N E G dvije normalne podgrupe takve da je N ≤ M . Tada
je ±
(G/N ) (M/N ) ∼= G/M.
Dokaz. Najprije primjetimo da je, po prethodnoj propoziciji, M/N E G/N ; posebno,

lijeva strana u gore napisanom izomorfizmu ima smisla. Sada, za kanonski epimorfizam
π = πM : G → G/M imamo N ≤ Ker π = M . Faktorizacijom π kroz N (vidi Korolar
1.29), dobijemo homomorfizam
π : G/N → G/M,
π(xN ) := xM ;
jasno, π je, štoviše, epimorfizam. Po Prvom teoremu o izomorfizmu, imamo
±
(G/N ) Ker π ∼
= G/M = Im π.
Preostaje još samo pokazati sljedeću tvrdnju:
Ker π = M/N.
[[Doista, ponovo koristeći prethodnu propoziciju, znamo da je Ker π = H/N , za neku
podgrupu H takvu da je N ≤ H E G. Ali, za svaki x ∈ H imamo:
eM = M = π(xN ) = xM ⇒ x ∈ M.
Znači, imamo H ⊆ M . Ali, s druge strane, očito imamo i obratnu inkluziju, tojest,
M ⊆ H; dakle, imamo i jednakost M = H. Slijedi Ker π = M/N , kako smo i tvrdili.]]
Time je teorem dokazan. ¤
Sljedeći je rezultat, takod̄er, sam za sebe interesantan; to je generalizacija Korolara

1.29, koji smo koristili u gornjem dokazu. (Za N2 = {eG } dobijemo Korolar 1.29.)
29
Propozicija 2.9. Neka su G1 , G2 grupe i neka su Ni E Gi normalne podgrupe, za

i = 1, 2. Pretpostavimo da je f : G1 → G2 neki homomorfizam takav da je f (N1 ) ⊆ N2 .
Tada je preslikavanje
F : G1 /N1 → G2 /N2 ,
F (xN1 ) := f (x)N2 x ∈ G1 ,
homomorfizam grupa. Drugim riječima, imamo komutativan dijagram
f
G1 −−−−→ G2
 

π1 y
π
y 2
F
G1 /N1 −−−−→ G2 /N2 ;
tojest, π2 ◦ f = F ◦ π1 .
Dokaz. Dati ćemo dva dokaza. (Iako, zapravo, prvi (direktan) dokaz daje argument
koji kao specijalan slučaj dokazuje Korolar 1.29, koji pak onda koristimo u drugom dokazu
propozicije.)
1. Dokaz.
(F dobro definiran)
Ako je xN1 = x0 N1 ⇔ x0 = xn1 , za n1 ∈ N1 , onda imamo
f (x0 ) = f (x) f (n1 ) ∈ f (x)N2 (jer je n2 := f (n1 ) ∈ N2 ),
a to je dalje ekvivalentno
f (x0 )N2 = f (x)N2 ⇐⇒ F (x0 N1 ) = F (xN1 )
(kod zadnje ekvivalencije koristili smo samo definiciju od F ).
Jasno je da je F i homomorfizam grupa.
2. Dokaz.
Za kanonski epimorfizam π2 : G2 → G2 /N2 je i preslikavanje
ϕ := π2 ◦ f : G1 → G2 /N2 ,
kao kompozicija dva homomorfizma, takod̄er homomorfizam grupa. Budući je
ϕ(N1 ) = (π2 ◦ f )(N1 ) ⊆ π2 (N2 ) = eG2 /N2 =⇒ N1 ⊆ Ker ϕ,
prema Korolaru 1.29 slijedi da postoji jedinstven homomorfizam ϕ : G1 /N1 → G2 /N2 ,
koji se dobije faktorizacijom ϕ kroz N1 . Jasno, ϕ = F . ¤
(∗ ∗ ∗)
Na kraju ovog odjeljka dajemo još neke zadatke o grupama i homomorfizmima.
Zadatak 22. Neka je G grupa i pretpostavimo da su A, B ≤ G dvije podgrupe takve

da niti A sadrži B, niti B sadrži A. Dokažite da onda skup A ∪ B nije podgrupa od G.
Zadatak 23. Neka je G grupa i neka su A, B ≤ G dvije podgrupe. Dokažite da vrijedi
ekvivalencija: Kompleks AB je podgrupa od G akko imamo AB = BA.
30
Zadatak 24. Neka je G grupa i neka su M, N E G neke dvije normalne podgrupe.

Dokažite da je M N E G.
Primjetimo sljedeće: Podgrupa N ≤ G je normalna ako imamo

α(N ) ⊆ N ∀α ∈ Int G,
tojest, ako je Ig (N ) =gN g −1
⊆ N za sve g ∈ G. U vezi s tim uvodimo ovu definiciju:
Podgrupa K ≤ G je karakteristična podgrupa od G ako je
α(K) ⊆ K ∀α ∈ Aut G.
Primjetimo isto tako da je svaka karakteristična podgrupa od G ujedno i normalna pod-
grupa od G. Med̄utim, obratno općenito ne vrijedi; tojest, postoje grupe G i neke njihove
normalne podgrupe N koje nisu u isto vrijeme i karakteristične podgrupe. (Jasno, za
takove grupe G je inkluzija Int G ⊆ Aut G prava!)
Zadatak 25. Dokažite: Ako je G grupa, H E G neka normalna podgrupa i K ≤ H

karakteristična, u H, podgrupa, onda je K E G.
U vezi s prethodnim zadatkom primjetimo sljedeće: Relacija “biti normalna podgrupa”

nije tranzitivna. Precizno rečeno, postoje grupe M ≤ N ≤ G takve da je M E N i N E G,
ali M nije normalna podgrupa od G.
Sljedeći zadatak pokazuje da grupa automorfizama neke dosta jednostavne komuta-

tivne grupe može biti “dosta velika” nekomutativna grupa. Isto tako primjetimo, uz
oznake kao u zadatku, da je grupa Int(Z ⊕ Z) trivijalna, tojest, jednaka {1Z⊕Z }; drugim
riječima, tu su svi netrivijalni automorfizmi vanjski. (Zapravo, općenito, ako je A abelova
grupa, onda je grupa unutarnjih automorfizama od A trivijalna.)
Zadatak 26.∗ Definirajmo

nµ ¶ o
a b
G := | a, b, c, d ∈ Z & ad − bc ∈ {±1} ;
c d
jasno, G je grupa. Dokažite:
Aut(Z ⊕ Z) ∼
= G.
Ovdje je Z ⊕ Z := {(z, w) | z, w ∈ Z}, uz operaciju zbrajanja parova “po komponentama”;
to je, u terminologiji sljedećeg odjeljka, direktna suma Z sa Z.
Zadatak 27. Neka je G grupa, H ≤ G neka podgrupa i G1 E G neka normalna
podgrupa. Pretpostavimo da su obje grupe G1 i G/G1 abelove. Dokažite: Postoji grupa
H1 takva da je H1 E H, te da su grupe H1 i H/H1 obje abelove. (Uputa: H1 := G1 ∩ H.)
Zadatak 28. Dokažite: Ako je G konačna grupa i ako je H ≤ G podgrupa indeksa
(G : H) = 2, onda je H E G. Vrijedi li nužno ista tvrdnja ukoliko je grupa G beskonačna?
U svezi sa prethodnim zadatkom primjetimo da se rečeni rezultat ne može poopćiti na

neki “dobar” način. Naime, rezultat ne vrijedi ako se gore namjesto indeksa 2 uzme npr.
indeks 3. (Recimo, u simetričnoj grupi S3 , koja je reda 6, postoje 3 podgrupe reda 2 koje
nisu normalne u S3 (vidi Primjer 2.5); jasno, te su podgrupe indeksa 3.)
31
Zadatak 29. Neka je G grupa i ϕ : G → G preslikavanje definirano sa ϕ(x) := x2 .

Dokažite da je ϕ endomorfizam akko je grupa G abelova. Nadalje, odredite indeks (G :
ϕ(G)) u sljedećim slučajevima: G = R+ , R× , Q× .
(Uputa: Za G = Q× pretpostavite da postoje q1 , . . . qn ∈ G takvi da je G = q1 ϕ(G) ∪
· · · ∪ qn ϕ(G), disjunktna unija. Zatim uzmite p ∈ N prim broj takav da p ne dijeli niti
brojnik niti nazivnik od qi , za i = 1, . . . , n.)
32
3. Direktan i semidirektan produkt grupa
Kao što smo već rekli, kad imamo neke algebarske strukture, osnovno je pitanje kako iz
njih dobiti neke nove strukture iste vrste. Jednu od konstrukcija za grupe smo upoznali;
to je dobivanje kvocijentne grupe G/N neke grupe G po nekoj njezinoj (netrivijalnoj)
normalnoj podgrupi N . Sada ćemo pokazati kako od familije grupa dobiti tzv. produkt
tih grupa, odnosno sumu grupa. Posebno, za slučaj kada imamo samo dvije grupe, pojam
njihovog produkta će se dalje generalizirati; to će biti tzv. semidirektan produkt tih grupa.
3.1. Direktan produkt.
Najprije ćemo uvesti pojam direktnog produkta. Zapravo, sa konstrukcijom produkta

grupa smo se već sreli. Naprimjer, R2 = R × R, Rn = Rn−1 × R, Cn , . . . Da bismo lakše
razumijeli ono što slijedi, započnimo sa slučajem kada imamo samo dva faktora. Neka su
G, H grupe i definirajmo Kartezijev produkt (skupova) G × H i operaciju “množenja po
komponentama” na G × H ovako:
(g1 , h1 ) · (g2 , h2 ) := (g1 g2 , h1 h2 ).
Tako je dobivena na G × H struktura grupe; zovemo ju direktan produkt grupa G i H.
Napomena 3.1. Primjetimo da za G × H vrijedi sljedeće:

(1) eG×H = (eG , eH ), neutralni element u G × H;
(2) (g −1 , h−1 ) = (g, h)−1 , inverzni element od (g, h) ∈ G × H;
(3) G × H je abelova grupa akko su i G i H abelove grupe;
(4) |G × H| = |G| |H|;
(5) Imamo izomorfizme
G∼ = G × {eH } = {(g, eH ) | g ∈ G} ≤ G × H,
H∼
= {eG } × H = {(eG , h) | h ∈ H} ≤ G × H;
tako podrazumijevamo, uz identifikaciju G ≡ G × {eH } i H ≡ {eG } × H,
G, H ≤ G × H.
Štoviše, to su i normalne podgrupe; tj.,
G, H E G × H.
Nadalje, jasno je i da vrijedi
G ∩ H = {eG×H } i hG ∪ Hi = G × H.
Neka je sada {Gi | i ∈ I} proizvoljna familija grupa; sa ei ∈ Gi ćemo označavati

pripadne neutralne elemente u tim grupama.
Definicija 3.2. Kartezijev produkt

Y [
Gi := {f : I → Gi | f (i) ∈ Gi },
i∈I i∈I
33
uz operaciju “množenja po komponentama”

(f · g)(i) := f (i) · g(i),
zove se direktan produkt grupa {Gi }I .
Podgrupa
M Y
Gi := {f ∈ Gi | f (i) 6= ei za konačno mnogo i ∈ I},
i∈I i∈I
Q
od direktnog produkta I Gi , zove se direktna suma grupa {Gi }I .
Primjetimo da smo u gore Q definiranim objektima doista dobili strukturu grupe. Naime,
ako je f neka funkcija iz I Gi , onda je sa I 3 i 7→ f (i)−1 ∈ Gi definiran inverz Qf
−1
od f . Nadalje, sa e(i) := ei za svaki i ∈ I, definiran je neutralni element od I Gi .

Asocijativnost je posljedica definicije
L množenja i činjenice da isto svojstvo vrijedi u svakoj
Gi . Da bismo se uvjerili da je i I Gi takod̄er grupa, jedino što moramo vidjeti je Lda je
taj skup zatvoren za definirano množenje po komponentama. Ali, ako su f, g ∈ I Gi ,
onda postoje konačni podskupovi Jf , Jg ⊆ I takvi da je f (i) = ei za svaki i ∈ I \ Jf i
g(i) = ei za svaki i ∈ I \ Jg . No onda je, očito, i (f · g)(i) = ei za svaki i ∈ I \ (Jf ∪ Jg );
tj., (f · g)(i) 6= ei za najviše konačno i-ova.
Napomena 3.3. (1) Ako je skup indeksa I konačan, bez smanjenja općenitosti možemo
uzeti I = {1, 2, . . . , n}. I onda je
n
Y n
M
G1 × · · · × Gn = Gi = Gi = G1 ⊕ · · · ⊕ Gn .
i=1 i=1
Sada elemente produkta, tj. sume grupa Gi , zapisujemo kao n-torke (g1 , . . . , gn ), gi ∈ Gi ,
i onda je množenje doista “uobičajeno” množenje po komponentama,
(g1 , . . . , gn ) · (g10 , . . . , gn0 ) = (g1 g10 , . . . , gn gn0 ).
Naravno, neutral je (e1 , . . . , en ), a inverz od nekog (g1 , . . . , gn ) je (g1−1 , . . . , gn−1 ).
(2) Podskup M
e j := {f ∈
G Gi | f (i) = ei ∀i 6= j}
I
L e ∼
je podgrupa od direktne sume I Gi , i očito
L je Gj = Gj ; tako te grupe identificiramo i
podrazumijevamo da je Gj podgrupa od I Gi . Preciznije, preslikavanje
M
ıj : Gj ,→ Gi ∀j,
I
definirano na evidentan način, je ulaganje; tj., injektivan homomorfizam grupa. Kažemo
da je ıj j-ta kanonska injekcija.
Slijedi važan rezultat o “karakterizaciji direktne sume grupa”.
Teorem 3.4. Neka je G grupa i neka su Gi ≤ G, i ∈ I, neke njezine podgrupe za koje

vrijede sljedeća tri uvjeta:
(1) Gi E G,
S ∀i ∈ I;
(2) Gj ∩ h i6=j Gi i = {e}, ∀j ∈ I;
34
S
(3) G = h I Gi i.
Tada je
M
G∼
= Gi .
I
Dokaz. Bez smanjenja općenitosti L možemo pretpostaviti da je skup indeksa I konačan,

tj. da je I = {1, 2, . . . , n} i onda I Gi = G1 ⊕ · · · ⊕ Gn ; sa ei označimo neutralni element
od Gi . (Za proizvoljan I je dokaz sasvim isti onom koji L slijedi, samo što namjesto sa
n-torkama (g1 , . . . , gn ) moramo raditi sa funkcijama f ∈ I GL i .)
∼
Neka vrijede uvjeti (1) − (3), pa dokažimo da je onda G = I Gi . Precizno, pokažimo
da vrijedi
Tvrdnja. Preslikavanje
φ : G1 ⊕ · · · ⊕ Gn → G, φ(g1 , . . . , gn ) := g1 · · · gn ,
L
je izomorfizam grupa; tj., traženi se izomorfizam G ∼ = I Gi realizira posredstvom φ.
[[Najprije primjetimo da vrijedi

(?) gi gj = gj gi , ∀ i 6= j.
Da to vidimo, definirajmo komutator ω := gi gj gi−1 gj−1 . Ako napišemo ω = (gi gj gi−1 )gj−1 ,
budući po (1) imamo gi gj gi−1 ∈ Gj , to je ω ∈ Gj . Ali isto tako, ako pak napišemo ω u
obliku ω = gi (gj gi−1 gj−1 ), isti argument daje ω ∈ Gi . Znači, imajući u vidu uvjet (2),
[
ω ∈ Gj ∩ Gi ⊆ Gj ∩ h Gk i = {e} =⇒ ω = e;
k6=j
tako je (?) dokazano.]]

(φ homomorfizam)
Za dvije n-torke (x1 , . . . , xn ) i (y1 , . . . , yn ), imamo
¡ ¢
φ (x1 , . . . , xn )(y1 , . . . , yn ) = φ(x1 y1 , . . . , xn yn ) = x1 y1 · · · xn yn .
Sada, koristeći višestruko (?), imamo
x1 y1 x2 y2 x3 y3 · · · xn yn = x1 (y1 x2 )y2 x3 y3 · · · xn yn = x1 x2 y1 y2 x3 y3 · · · xn yn =
= ··· · · · = (x1 x2 · · · xn )(y1 y2 · · · yn )
= φ(x1 , . . . , xn )φ(y1 , . . . , yn ).
(Ovdje, zapravo, koristimo induktivni argument po n.) Slijedi da je φ doista homomor-
fizam grupa.
(φ monomorfizam)
Sada kada znamo da je φ homomorfizam, njegova injektivnost je ekvivalentna tomu
da je jezgra Ker φ trivijalna. Pa pretpostavimo onda
φ(g1 , . . . , gn ) = e g1 · · · gn = e ⇔ gn−1 = g1 · · · gn−1 := ω.
⇔
S
Ali, kako po (2) imamo ω ∈ Gn ∩ h j6=n Gj i = {e}, slijedi ω = e. Posebno je onda gn = e i
g1 · · · gn−1 = e. Sada primjenimo sasvim isti argument, kao gore, na posljednju jednakost,
35
−1
tj. na gn−1 = g1 · · · gn−2 . Onda ćemo dobiti gn−1 = e i g1 · · · gn−2 = e. Induktivno
nastavljajući, zaključujemo da je
g1 = g2 = · · · = gn = e;
što smo i trebali pokazati.
(φ epimorfizam)
Po (?) i (3) slijedi, očito, da se svaki x ∈ G može napisati u obliku
x = g1 · · · gn , gi ∈ Gi .
Sada primjetimo da je onda φ(g1 , . . . , gn ) = x; to je surjektivnost od φ.
Tako je teorem u potpunosti dokazan. ¤
Primjer 3.5. (1) Imamo ovaj izomorfizam aditivnih grupa:

R⊕R∼
= C.
(2) Imamo izomorfizam aditivnih grupa

Z/mZ ⊕ Z/nZ ∼
= Z/mnZ,
ukoliko je najveća zajednička mjera (m, n) = 1; tj., m i n su relativno prosti.
[[Dokaz: Označimo A = Z/mnZ; to je abelova grupa čiji je jedan od generatora
element 1 + mnZ. Definirajmo preslikavanja α1 : Z/mZ → A i α2 : Z/nZ → A, dana sa
α1 (k + mZ) := kn + mnZ i α2 (l + nZ) := lm + mnZ. Ta preslikavanja su monomorfizmi
grupa. Definirajmo podgrupe A1 := α1 (Z/mZ) ,→ A i A2 := α2 (Z/nZ) ,→ A. Sada, mi
tvrdimo da je
A1 ⊕ A2 ∼= A;
∼
tj., Z/mZ ⊕ Z/nZ = A. Za to, najprije pokažimo da je
A1 ∩ A2 = {mnZ} (neutral u grupi A).
Da to vidimo, pretpostavimo da je A1 3 kn + mnZ = lm + mnZ ∈ A2 , za neke k i l; tj.,
kn − lm ∈ mnZ. Slijedi, koristeći (m, n) = 1, da imamo
mn | kn − lm ⇒ m | kn & n | lm ⇒ m|k & n | l.
Dakle je kn + mnZ = lm + mnZ = mnZ, što je i trebalo pokazati. Nadalje, pokažimo da
je (vidi Lemu 2.4)
hA1 ∪ A2 i = A1 + A2 = A.
Da to vidimo treba se sjetiti da za relativno proste m i n postoje neki k, l ∈ Z takvi
da je kn + ml = 1. (Dokažite to!) Kao očitu posljedicu imamo da onda postoje i neki
k0 ∈ {1, . . . , m − 1} i l0 ∈ {1, . . . , n − 1} takvi da je
k0 n + ml0 ≡ 1 (mod mn) ⇐⇒ k0 n + ml0 + mnZ = 1 + mnZ.
To znači da A1 + A2 sadrži generator 1 + mnZ grupe A, tj. imamo A1 + A2 = A, što je i
trebalo pokazati. Po prethodnom teoremu, imamo sada A1 ⊕ A2 ∼ = A.]]
36
Primjer 3.6. Podsjetimo se da je za proizvoljno polje K i proizvoljan n ∈ N, SLn (K)E

GLn (K). Nadalje, ako je I jedinična n-puta-n matrica, onda je sa x 7→ xI definiran
izomorfizam grupa
K× ∼= K× I = {xI | x ∈ K× } ≤ GLn (K);
posredstvom toga izomorfizma, smatramo da je K× podgrupa od GLn (K). Štoviše, očito
je K× E GLn (K).
Neka je sada K = R i n neparan broj. Primjetimo da se onda svaka matrica A ∈
GLn (R) može napisati u obliku
¡√n ¢¡ √
n ¢
A= det A I (1/ det A) A ;
√
ovdje je n det A realni n-ti korijen iz det A. Prvi faktor u gornjem rastavu je iz R× , dok
je drugi iz SLn (R). Drugim riječima, imamo da je
GLn (R) = R× SLn (R) = hR× ∪ SLn (R)i.
Nadalje, uz istu pretpostavku da je n neparan, imamo ispunjen i uvjet
R× ∩ SLn (R) = {I};
naime, x = 1 je jedino rješenje u R od jednadžbe det(xI) = xn = 1. Sada, po prethodnom
teoremu, slijedi da je
GLn (R) ∼
= R× × SLn (R) = R× ⊕ SLn (R).
3.2. Semidirektan produkt.
Neka su sada N i H neke grupe i pretpostavimo da je zadan neki homomorfizam

ozn.
ϕ : H → Aut N, H 3 h 7→ ϕ(h) = ϕh ∈ Aut N.
Definirajmo na Kartezijevom produktu
© ª
N × H = (n, h) | n ∈ N, h ∈ H
ovo množenje:
(♦) (n1 , h1 ) ∗ (n2 , h2 ) := (n1 ϕh1 (n2 ), h1 h2 ).
Sljedeći rezultat govori da smo tako dobili strukturu grupe na N × H; tj., imamo ovaj
Teorem 3.7. (N × H, ∗) je grupa.
Dokaz. (grupoidnost)
Iz gornje definicije množenja je jasno da je N × H zatvoren za ∗ . Naime, jer je
ϕh1 ∈ Aut N i n2 ∈ N , to je isto i ϕh1 (n2 ) ∈ N , a onda je i n1 ϕh1 (n2 ) ∈ N . S druge
strane, jasno je da je h1 h2 ∈ H.
(asocijativnost)
37
Za tri para (ni , hi ), i = 1, 2, 3, računamo:

¡ ¢ (♦) ¡ ¢
(n1 , h1 ) ∗ (n2 , h2 ) ∗ (n3 , h3 ) = n1 ϕh1 (n2 ), h1 h2 ∗ (n3 , h3 ) =
(♦) ¡ ¢
= n1 ϕh1 (n2 ) ϕh1 h2 (n3 ), (h1 h2 )h3 =
(jer je ϕ homomorfizam i H grupa)
¡ ¢
= n1 ϕh1 (n2 ) ϕh1 (ϕh2 (n3 )), h1 (h2 h3 ) =
(jer je ϕh1 automorfizam)
¡ ¢
= n1 ϕh1 (n2 ϕh2 (n3 )), h1 (h2 h3 )
(♦) ¡ ¢
= (n1 , h1 ) ∗ n2 ϕh2 (n3 ), h2 h3 =
(♦) ¡ ¢
= (n1 , h1 ) ∗ (n2 , h2 ) ∗ (n3 , h3 ) ;
tako je asocijativnost dokazana.
(neutral)
Neutralni je element (eN , eH ). Naime, za proizvoljan par (n, h) ∈ N × H, po definiciji
množenja (♦), imamo:
¡ ¢
(eN , eH ) ∗ (n, h) = eN ϕeH (n), eH h = (eN n, h) = (n, h).
Ovdje smo koristili činjenicu da svaki homomorfizam grupa šalje neutral u neutral, pa je
posebno za slučaj homomorfizma ϕ ispunjeno ϕeH = 1N , identiteta na N .
S druge strane, imamo:
¡ ¢
(n, h) ∗ (eN , eH ) = n ϕh (eN ), heH = (n eN , h) = (n, h).
Ovdje smo ponovo koristili činjenicu da homomorfizam šalje neutral u neutral, samo što
je to sada primjenjeno na homomorfizme ϕh ∈ Aut N , h ∈ H.
(inverz)
Ako je (n, h) neki element koji ima inverz, označimo ga sa (n0 , h0 ), onda mora biti
(♦) ¡ ¢
(n, h) ∗ (n0 , h0 ) = nϕh (n0 ), h h0 = (eN , eH )
⇔ h h0 = eH & n ϕh (n0 ) = eN
⇔ h0 = h−1 & n0 = ϕh−1 (n−1 );
ovdje smo koristili činjenicu da je ϕ homomorfizam grupa, pa onda posebno imamo
ϕh−1 (n−1 ) = ϕh−1 (ϕh (n0 )) = (ϕh−1 ◦ ϕh )(n0 ) =
ϕ(h−1 h)(n0 ) = ϕ(eH )(n0 ) = 1N (n0 ) = n0 .
Sada se odmah provjeri da za dobivene n0 i h0 imamo ispunjenu i jednakost
(n0 , h0 ) ∗ (n, h) = (eN , eH )
Dakle, inverz od (n, h) u N × H je dan kao
¡ ¢
(n, h)−1 = ϕh−1 (n−1 ), h−1 .
Tako smo dokazali teorem. ¤
38
Definicija 3.8. Grupu (N × H, ∗) označavamo sa

N >Cϕ H,
ili samo N >C H ako znamo o kojem se homomorfizmu ϕ radi, i zovemo semidirektan
produkt grupe N sa H odred̄en sa ϕ; u upotrebi je još i naziv normalan produkt
grupa.
Napomena 3.9. Ako za bilo koje grupe N i H gledamo trivijalan homomorfizam

ϕ : H → Aut N , tj. H 3 h 7→ ϕh := 1N ∈ Aut N , onda je
N >C H ∼
= N × H;
doista, sada definicija množenja (♦) postaje
(n1 , h1 ) ∗ (n2 , h2 ) = (n1 ϕh1 (n2 ), h1 h2 ) = (n1 n2 , h1 h2 ),
što je “obično” množenje po komponentama, kako smo ga definirali u direktnom produktu.
Znači, semidirektan produkt je doista generalizacija “običnog”, direktnog, produkta dvije
grupe.
Sljedeći nam je cilj dokazati analogon Teorema karakterizacije direktne sume grupa u
slučaju semidirektnog produkta; jasno, sada ćemo imati samo dvije grupe, neke H i N ,
kao faktore. Kao pripremu dokažimo ovu propoziciju; zapravo, ta propozicija će biti jedan
smjer u dokazu ekvivalencije iz teorema.
Propozicija 3.10. Neka su H, N i ϕ kao gore, i označimo onda G := N >C H. Tada

imamo sljedeće:
© ª
(i) Skup (n, eH ) | n ∈ N je normalna podgrupa od G, izomorfna sa N ; tako
identificiramo
© te dvije grupe
ª i onda podrazumijevamo da je N E G.
Skup (eN , h) | h ∈ H je podgrupa od G, izomorfna sa H; tako identificiramo
te dvije grupe i onda podrazumijevamo da je H ≤ G.
(ii) Vrijedi, uz oznaku e = eH = eN ,
¡ ¢ ³ ´
I(e,h) (n, e) := (e, h) ∗ (n, e) ∗ (e, h)−1 = (ϕh (n), e);
slijedi, posebno, da je svaki automorfizam ϕh od N , za h ∈ H ≤ G, potpuno

odred̄en sa unutarnjim automorfizmom Ih ∈ Int G E Aut G.
(iii) Vrijedi
G = hN ∪ Hi & N ∩ H = {e}.
Dokaz. Najprije računamo, za ν, n ∈ N i h ∈ H:

¡ ¢
I(ν,h) (n, e) = (ν, h) ∗ (n, e) ∗ (ν, h)−1 =
¡ ¢ ¡ ¢
= ν ϕh (n), h ∗ ϕh−1 (ν −1 ), h−1 =
¡ ¢
= ν ϕh (n) ϕh (ϕh−1 (ν −1 )), h h−1 =
¡ ¢
= ν ϕh (n) ν −1 , e .
Sada, ako stavimo ν = eN , dobijemo tvrdnju (ii).
39
©
ª (i) Očito je preslikavanje N 3 n →
7 (n, e) ∈ N × H izomorfizam iz N na (n, e) | n ∈
N . Sada,
© po već dokazanoj
ª tvrdnji (ii), jasno je da N E G. Analogno imamo izomorfnost
H∼= (e, h) | h ∈ H ; primjetimo da H ne mora biti normalna podgrupa od G.
(iii) Po Lemi 2.4 (vidi i Zadatak 23), imamo
hH ∪ N i = HN = N H.
Još primjetimo da je
(n, e) ∗ (e, h) = (n, h),
pa onda slijedi jednakost N H = G. Očito vrijedi i jednakost H ∩ N = {e}. Tako je
propozicija dokazana. ¤
Zadatak 30. Dokažite da je sa

θ : G/N → H, (n, h)N 7→ h,
definiran izomorfizam grupa.
NAPOMENA. Od sada nadalje, kod množenja elemenata u semidirektnom pro-

duktu, izostavljamo simbol ∗ .
Sad ćemo dokazati najavljeni analogon Teorema 3.4.
Teorem 3.11. Grupa G je izomorfna semidirektnom produktu grupe N sa H (za neki

homomorfizam ϕ) akko vrijede sljedeća tri uvjeta:
(1) N E G i H ≤ G;
(2) N ∩ H = {e};
(3) G = hN ∪ Hi.
Dokaz. (⇒) To je Propozicija 3.10.

(⇐) Neka sada vrijede uvjeti (1) − (3). Posebno, ponovo po Lemi 2.4, iz (1) i (3),
slijedi da je G = N H; tj., svaki element g ∈ G možemo napisati kao
g = n h, n ∈ N, h ∈ H.
Primjetimo da je gornji rastav jedinstven. [[Doista, pretpostavimo da imamo i neki drugi
rastav g = n0 h0 . Tada je n−1 n0 = h h0 −1 ∈ N ∩ H = {e}; ovdje koristimo (2). Slijedi
n = n0 i h = h0 .]]
Nadalje, po (1) je N E G, i onda je posebno
h n h−1 = Ih (n) ∈ N, h ∈ H, n ∈ N ;
jasno, restrikcija (Ih )|N ∈ Aut N . Štoviše, preslikavanje
ϕ : H → Aut N, ϕ(h) = ϕh := (Ih )|N ,
je homomorfizam grupa.
Konačno, uzmimo proizvoljne elemente g1 , g2 ∈ G i napišimo ih kao prije, g1 = n1 h1 i
g2 = n2 h2 . Tada imamo
¡ ¢
g1 g2 = n1 h1 n2 h2 = n1 h1 n2 (h−1
1 h1 )h2 = n1 Ih1 (n2 ) h1 h2 = n1 ϕh1 (n2 ) h1 h2 .
40
Dakle, vidimo da je pravilo za množenje,

¡ ¢
(n1 h1 )(n2 h2 ) = n1 ϕh1 (n2 ) h1 h2 ,
sasvim isto kao u prije danoj definiciji semidirektnog produkta; sasvim precizno, sa
G 3 g = nh 7→ (n, h) ∈ N >Cϕ H
je realiziran izomorfizam G ∼
= N >Cϕ H. Tako je teorem dokazan. ¤
Sada ćemo dati dva interesantna primjera koji daju rastav grupe kao semidirektan
produkt dviju svojih pravih podgrupa; jedan je primjer za konačne grupe, a drugi za
beskonačne (matrične) grupe.
Primjer 3.12. (Diedralna grupa)

Promatrajmo pravilni n-terokut P = P n u euklidskoj ravnini M (vidi Primjer 1.13),
i njegovu grupu simetrija; tj., podgrupu
Dn := Sim(P ) ≤ Isom(M).
Ta se grupa zove n-ta diedralna grupa, ili diedralna grupa pravilnog n-terokuta. Lako
se može pokazati da je grupa Dn generirana rotacijama i osnim simetrijama. Preciznije,
ta je grupa generirana sa dvije simetrije; to su rotacija a, oko središta n-terokuta, za kut
2π/n (u negativnom smjeru, tj., smjeru kazaljki na satu), i osna simetrija b s obzirom na
pravac koji prolazi jednim vrhom n-terokuta i njegovim središtem. Ako vrhove n-terokuta
označimo brojevima 1, 2, . . . , n (idući u negativnom smjeru), onda se oni pri djelovanju
simetrija a i b pridružuju jedni drugima kako slijedi:
a: 1 7→ 2, k→
7 k + 1 za k = 2, 3, . . . , n − 1, n 7→ 1;
b: 1 7→ 1, k→7 n + 2 − k za k = 2, 3, . . . , n − 1;
ovdje smo, bez smanjenja općenitosti, pretpostavili da je os osne simetrije b pravac kroz
vrh 1 i središte.
Zapravo, iz gornjih razmatranja je sasvim jasno da se Dn može promatrati i kao
podgrupa grupe permutacija Sn , na skupu {1, 2, . . . , n}. Preciznije rečeno, imamo da je
Dn ≡ ha, bi ≤ Sn ,
gdje se sada a i b mogu shvatiti kao permutacije (vrhova poligona)
µ ¶ µ ¶
1 2 3 ··· n − 1 n 1 2 3 ··· n − 1 n
a= , b= .
2 3 4 ··· n 1 1 n n − 1 ··· 3 2
µ ¶
1 2 ··· n
Lako se može vidjeti da vrijedi sljedeća tvrdnja; ovdje je 1 := iden-
1 2 ··· n
titeta, tj. neutral u grupi permutacija Sn .
Tvrdnja. (i) Za n ≥ 3, Dn je nekomutativna grupa reda 2n generirana elemen-
tima a i b; ti elementi zadovoljavaju:
an = 1 = b2 , ak 6= 1 za 0 < k < n, a−1 b = b a.
(ii) Svaka grupa D, generirana nekim elementima a i b, koji zadovoljavaju iste relacije
kao i a i b u (i), izomorfna je n-toj diedralnoj grupi; tj., D ∼
= Dn .
41
[[Za dokaz gornje tvrdnje, treba samo provjeriti da permutacije a i b doista zadovol-
javaju relacije navedene u (i), i zatim da je
Dn = {1, a, a2 , . . . , an−1 , b, a b, a2 b, . . . , an−1 b}.
Da je grupa Dn nekomutativna slijedi iz gore navedene relacije a−1 b = b a; naime, kad bi
to bila komutativna grupa, bilo bi posebno
a−1 b = b a = a b ⇒ a−1 b = a b ⇒ a−1 = a ⇒ a2 = 1,
što je u suprotnosti sa pretpostavkom n ≥ 3.]]
Sada primjetimo sljedeće:
Z/nZ ∼= N := hai = {1, a, . . . , an−1 } E Dn ,
Z/2Z ∼
= H := hbi = {1, b} ≤ Dn .
[[Za dokaz da je N E Dn treba samo primjetiti da je a−1 b = b a ekvivalentno jednakosti
b a b = a−1 , i da onda imamo
(ak b)al (ak b)−1 = ak b al b a−k = ak (b a b)l a−k = ak (a−1 )l a−k = ak a−l a−k = a−l ∈ N ;
ovdje smo koristili gore rečenu činjenicu da je svaki x ∈ Dn oblika x = ak b ili x = ak , za
neki k. (Drugi način dokaza da je N E Dn je primjetiti kako je indeks (Dn : N ) = 2 i onda
primjeniti Zadatak 28.)]]
Nadalje, očito vrijedi i
N ∩ H = {1} & hN ∪ Hi = N H = Dn .
Zaključak je, po prethodnom teoremu, da je
Z/nZ >C Z/2Z ∼
= Dn .
Napomena 3.13. Primjetimo da je semidirektan produkt Dn ∼ = Z/nZ >C Z/2Z neko-

mutativna grupa, ali da su oba faktora, Z/2Z i Z/nZ, komutativne grupe.
Zadatak 31. Što je ϕ koji definira semidirektan produkt Z/nZ >C Z/2Z ∼
= Dn ?
Napišite eksplicite taj homomorfizam ϕ : Z/2Z → Aut(Z/nZ).
Primjer 3.14. Definirajmo sljedeće skupove kompleksnih 2-puta-2 matrica:

nµ ¶ o
a b
P := | a, c ∈ C× , b ∈ C (gornje trokutaste regularne matrice),
0 c
nµ ¶ o
1 x
N := | x∈C (tzv. unipotentne matrice),
0 1
nµ ¶ o
u 0
H := | u, v ∈ C× (dijagonalne regularne matrice).
0 v
Lako se provjeri da su P , N i H podgrupe od GL2 (C); N i H su abelove, ali P nije
abelova. Nadalje, H ≤ P i N E P . Budući je
µ ¶ µ ¶µ ¶
a b a 0 1 b/a
= ,
0 c 0 c 0 1
slijedi da imamo P = HN . Po prethodnom teoremu, zaključujemo da je
N >C H ∼
= P.
42
Zadatak 32. Dokažite detaljno da su doista P , N i H podgrupe od GL2 (C), da je

N E P normalna podgrupa, ali H nije normalna podgrupa od P . Nadalje, pokažite da
P nije abelova grupa. Napišite pripadni homomorfizam ϕ : H → Aut N , koji realizira
semidirektan produkt N >C H ∼ = P , eksplicite.
Gornji se primjer može i poopćiti. Naime, neka je K proizvoljno polje i onda G =

GLn (K). Definirajmo H kao grupu dijagonalnih matrica (regularnih), tj. kao skup
svih n-puta-n matrica oblika
 
d1 0 . . . 0
 0 d2 . . . 0 
  di ∈ K× ;
. . . . . . . . . . . . ,
0 0 . . . dn
H je abelova podgrupa od G. Dalje, definirajmo P ≤ G kao grupu gornjih trokutastih
matrica (regularnih), tj. kao skup svih n-puta-n matrica oblika
 
a11 a12 . . . a1n
 0 a22 . . . a2n 
  aii ∈ K× , aij ∈ K za i < j;
 . . . . . . . . . . . . . . ,
0 0 . . . ann
jasno, P nije abelova grupa. Isto tako definirajmo podgrupu N ≤ G, kao tzv. grupu
unipotentnih matrica, koja se sastoji od svih onih matrica iz P koje svuda na glavnoj
dijagonali imaju 1; tj., N se sastoji od svih matrica oblika
 
1 a12 a13 . . . a1n
0 1 a23 . . . a2n 
 
 . . . . . . . . . . . . . . . . , aij ∈ K za i < j;
0 0 0 ... 1
N je abelova grupa akko je n ≤ 2. Sada, nije teško pokazati da su N i H podgrupe od
P , te da je štoviše N E P ; H nije normalna podgrupa od P , za n ≥ 2. Nadalje, imamo
N ∩ H = {I}; I, naravno, označava jediničnu matricu, neutral u grupi G. Slično kao za
n = 2 pokaže se i da je P = HN . Zaključak je, ponovo po teoremu karakterizacije za
semidirektan produkt, da je
N >C H ∼
= P.
Zadatak 33. Dokažite detaljno sve navedene korake za dokaz da je N >C H = ∼ P.
43
4. Primjeri grupa
Podsjetimo se: Ako je G neka grupa i S ⊆ G neki podskup, kažemo da je S skup

generatora od G ako je G = hSi. Ako je S = {g}, tj. G = hgi, G se zove ciklička grupa.
Ako postoji konačan podskup S ⊆ G takav da je G = hSi, kažemo da je G konačno
generirana grupa. (Kao što smo vidjeli, konačno generirane grupe¡ sa n¢ ≥ 2 generatora
¡1 1¢
ne moraju biti komutativne; npr., SL2 (Z) = hS, T i, gdje su S := 01 −1 0 i T := 01 , i
Dn = ha, bi, gdje su a i b kao u Primjeru 3.12.)
Osnovni cilj ovog odjeljka je dati još neke zanimljive primjere grupa, kao i neke važne
rezultate koji opisuju strukture nekih grupa.
4.1. Komutativne grupe.
U ovom pododjeljku u kratkim se crtama bavimo nekim komutativnim grupama. Na-

jprije govorimo o cikličkim grupama, za koje dajemo tzv. strukturni teorem. Sljedeći
nam je korak iskazati, te ilustrirati na primjerima, još jedan osnovni teorem. To je tzv.
Strukturni teorem za konačno generirane komutativne grupe.
Najjednostavnije komutativne grupe su cikličke grupe. Postoje dva tipa cikličkih

grupa:
→ G ciklička i red |G| < ∞; onda je G ∼
= Z/nZ, za neki n ∈ N.
→ G ciklička i red |G| = ∞; onda je G ∼
= Z.
Zapravo, imamo ovaj teorem “o strukturi cikličkih grupa”.
Teorem 4.1. Neka je G ciklička grupa . Tada imamo:

(i) Svaka podgrupa H ≤ G je takod̄er ciklička.
(ii) G ∼
= Z ili G ∼
= Z/nZ, za neki n ∈ N.
(iii) Svaka homomorfna slika od G je ciklička; tj., ako je f : G → H homomorfizam,
onda je Im f ciklička grupa.
Dokaz. Neka je G ciklička, tj. G = hgi = {g m | m ∈ Z}.

(i) Pretpostavimo da je H 6= {e} neka podgrupa i neka je m ∈ N minimalan takav da
je g m ∈ H; m sa navedenim svojstvom očito postoji.
Tvrdnja. H = hg m i.
[[ Inkluzija (⊇) je jasna. Da bismo dokazali obratnu inkluziju, uzmimo bilo koji h ∈ H
i napišimo taj element kao h = g n = g qm+r , gdje je n = qm + r i 0 ≤ r < m; tu koristimo
teorem o dijeljenju s ostatkom za cijele brojeve. Slijedi
g r = (g m )−q h ∈ H (jer su i (g m )−q i h iz H.)
Znači, g r ∈ H i r < m. Zbog minimalnosti od m, zaključujemo da je r = 0, tj. h = g qm =
(g m )q ∈ hg m i.]]
(ii) Očito je
f : Z → G = hgi, m 7→ g m ,
44
epimorfizam grupa. Sada, ako je Ker f = {0}, onda je f izomorfizam; tj., Z ∼

= G. A ako je
{0} 6= Ker f ≤ Z, onda je, po (i), Ker f = hmi = mZ, za neki m ∈ N. Po Prvom teoremu
o izomorfizmu, slijedi da je Z/mZ ∼= G.
(iii) Ako je f : G → H homomorfizam, onda je Im f = hf (g)i; tj., Im f je ciklička
grupa. ¤
Sljedeće, po složenosti njihove strukture, su (konačne) direktne sume cikličkih grupa.

Drugim riječima, radi se o konačno generiranim komutativnim grupama. Ta je činjenica
predmet sljedećeg fundamentalnog rezultata. Iako njegov dokaz ne zahtjeva nikakve nove
tehnike ni rezultate (pored onih koje smo mi do sada uveli), dokaz ćemo izostaviti budući
da ipak nije “sasvim kratak”...
Teorem 4.2. (Strukturni teorem za konačno generirane komutativne grupe)

Neka je G konačno generirana komutativna grupa. Tada postoji k ∈ N0 i postoje
m1 | m2 | · · · | mt , mi ∈ N \ {1},
takvi da je
¡ ¢
G∼
= Z/m1 Z ⊕ · · · ⊕ Z/mt Z ⊕ Zk ;
ovdje je, naravno, Zk = Z ⊕ · · · ⊕ Z, k primjeraka od Z.
Definicija 4.3. Broj k, kao u teoremu, zove se rang od G. Brojevi mi zovu se

invarijante od G.
Gornji se teorem može dati i u alternativnom obliku.
Teorem. 4.2.0
Neka je G konačno generirana komutativna grupa. Tada postoji konačan skup prim brojeva
P(G) = {p1 , . . . , ps }, postoji k ∈ N0 , i za svaki pi postoji niz brojeva
1 ≤ α1 (pi ) ≤ α2 (pi ) ≤ · · · ≤ αni (pi )
takvih da je
³ M ´
G∼
= S(pi ) ⊕ Zk ,
pi ∈P(G)
gdje je
α (pi ) αni (pi )
S(pi ) := Z/pi 1 Z ⊕ · · · ⊕ Z/pi Z
tzv. Sylowska pi -podgrupa od G.
Jedan se prikaz od G (kao u Teoremu 4.2) prevodi u drugi prikaz (kao u Teoremu 4.2 0 )
pomoću ove jednostavne leme. (Zapravo, mi smo tu lemu već dokazali u Primjeru 3.5(2)).
Lema 4.4. Ako su m, n ∈ N relativno prosti brojevi, onda je

Z/mZ ⊕ Z/nZ ∼
= Z/mnZ.
45
Dokaz. Identificirajmo Z/mZ ≡ A1 ,→ Z/mnZ i Z/nZ ≡ A2 ,→ Z/mnZ, pomoću

izomorfizama
Z/mZ 3 k + mZ 7−→ kn + mnZ ∈ A1 := {kn + mnZ | k ∈ Z},
Z/nZ 3 l + nZ 7−→ lm + mnZ ∈ A2 := {lm + mnZ | l ∈ Z}.
Sada¡¡je A1 ⊕ A2 ∼
= Z/mnZ; za detalje vidi Primjer 3.5(2).
“Drugi način” dokaza leme je da se direktno pokaže kako je sa
φ : Z/mZ ⊕ Z/nZ −→ Z/mnZ,
φ(k + mZ, l + nZ) := kn + lm + mnZ,
dan¢¢izomorfizam grupa; primjetimo da je konstrukcija od φ ista kao u dokazu Teorema
3.4. ¤
Primjer 4.5. Promatrajmo grupu

G = Z/3Z ⊕ Z/9Z ⊕ Z/27Z ⊕ Z/5Z ⊕ Z/25Z ⊕ Z/121Z
| {z } | {z } | {z }
= S(3) ⊕ S(5) ⊕ S(11);
ovdje je P(G) = {3, 5, 11}. Po prethodnoj lemi je
Z/9Z ⊕ Z/5Z ∼= Z/45Z & Z/27Z ⊕ Z/25Z ⊕ Z/121Z ∼
= Z/(27 · 25 · 121)Z.
Dakle
G∼= Z/3Z ⊕ Z/45Z ⊕ Z/(27 · 25 · 121)Z;
invarijante od G su m1 = 3, m2 = 45 i m3 = 27 · 25 · 121, dok je rang, jasno, jednak k = 0.
Napomena 4.6. (1) Beskonačno generirana komutativna grupa može imati dosta
kompliciranu strukturu. (Npr., netrivijalan je opis svih podgrupa grupe (Q, +)!)
(2) Postoje i “dosta jednostavne” beskonačno generirane komutativne grupe (tu fraza
“dosta jednostavne” zapravo ovisi o tome što mi o dotičnoj grupi želimo doznati). Jedne
od takvih grupa su n-dimenzionalni torusi
T := S 1 × · · · × S 1 ,
∼ R/Z.
n primjeraka S 1 = {z ∈ C | |z| = 1} =
4.2. Nekomutativne grupe.
Glavni je cilj ovog pododjeljka dati cijelo mnoštvo primjera beskonačnih nekomuta-
tivnih grupa. Sve su te grupe tzv. matrične grupe.
Konačne nekomutativne grupe

Važni primjeri ovdje su simetrične grupe Sn , grupe permutacija skupova {1, 2, . . . , n}.
Vidjeli smo da su tzv. alternirajuće grupe An i diedralne grupe Dn podgrupe od simetričnih
grupa; tj.,
An E Sn & Dn ≤ Sn .
46
Beskonačne nekomutativne grupe

Kako smo već najavili, kada smo definirali opću linearnu grupu GLn (K), sada ćemo
navesti još neke vrlo zanimljive matrične grupe i/ili neke kvocijentne grupe matričnih
grupa. U ovome što slijedi, za n ∈ N, pisat ćemo
I n = n-puta-n jedinična matrica.
(0) Ako je V n-dimenzionalan vektorski prostor nad poljem K (npr., K = R, Q, C),

definirali smo opću linearnu grupu
GL(V ) ∼= GLn (K) := {A | det A 6= 0}.
(1) Specijalna linearna grupa definirana je kao podgrupa od GLn (K) onih matrica
čija je determinanta jednaka 1, tj.
SLn (K) := {A ∈ GLn (K) | det A = 1}.
(2) Projektivna grupa definirana je kao
PGLn (K) := GLn (K)/K× ;
ovdje je K× ≡ K× I n E GLn (K), kao i u Primjeru 3.6.
(3) Modularna grupa je grupa SL2 (Z) (ili grupa SL2 (Z)/{±I 2 }). Općenitije, možemo
gledati grupu
SLn (Z),
svih n-puta-n matrica, sa koeficijentima iz Z, determinante 1.
(4) Definirajmo ortogonalnu grupu
O(n) := {A ∈ GLn (R) | At A = A At = I n };
jasno,
O(n) ≤ GLn (R).
Isto tako, definirajmo unitarnu grupu
U(n) := {A ∈ GLn (C) | A∗ A = A A∗ = I n };
po definiciji gornjih dviju grupa jasno je da imamo
O(n) ≤ U(n) ≤ GLn (C).
(Ovdje je sa A 7→ A∗ := A t označeno hermitsko adjungiranje na kompleksnim
matricama; jasno, A 7→ A je konjugiranje, a A 7→ At je transponiranje.)
Specijalna ortogonalna grupa i specijalna unitarna grupa su definirane kao
SO(n) := O(n) ∩ SLn (R),
SU(n) := U(n) ∩ SLn (C).
(5) Simplektička grupa definirana je sa
nµ ¶ o
A −B
Sp(n) := ∈ U(2n) | A, B ∈ Mn (C) .
B A
(To je primjer tzv. realne Liejeve grupe.)
Isto tako, za 2n-puta-2n matricu
µ ¶
0 −I n
J := ,
In 0
47
gdje 0 označava n-puta-n nul-matricu, definirajmo kompleksnu simplektičku grupu

Sp(n, C) := {A ∈ GL2n (C) | At JA = J}.
(To je primjer tzv. kompleksne Liejeve grupe.)
Zadatak 34. (i) Dokažite da su gore definirani skupovi matrica O(n), U(n),
Sp(n) i Sp(n, C) doista grupe. Nadalje, dokažite da su sve te grupe, osim za
“jako male n-ove”, nekomutativne.
(ii) Dokažite da smo ortogonalnu i unitarnu grupu mogli ekvivalentno definirati i kao
O(n) := {A ∈ GLn (R) | At A = I n },
U(n) := {A ∈ GLn (C) | A∗ A = I n }.
Drugim riječima, dokažite da za A ∈ GLn (R) imamo At A = I n akko je A At = I n ,
te da za A ∈ GLn (C) imamo A∗ A = I n akko je A A∗ = I n .
¡ ¢
Zadatak 35. Dokažite da je indeks O(n) : SO(n) = 2. (Uputa: Za dijagonalnu
matricu Ω ∈ O(n) koja na glavnoj dijagonali ima svuda 1, osim na mjestu (1, 1) gdje je
−1, imamo disjunktnu uniju O(n) = SO(n) ∪ Ω SO(n).)
Napomena 4.7. Ako definiramo grupu

GL+
m (R) := {A | det A > 0},
onda imamo ovaj “dijagram grupa i podgrupa”; ovdje strelica “−→” izmed̄u dvije grupe
H i G, H −→ G, znači da je H ≤ G podgrupa. (Ovo što slijedi su sve primjeri tzv.
Liejevih grupa, realnih i/ili kompleksnih.)
GL+
2n (R)
x


GL+ −−−→ GLn (R) −−−−→ GLn (C) −−−−→ − − − −−−−→ GL2n (C)
n (R) −
x x x x
   
   
SO(n) −−−−→ O(n) −−−−→ U(n) −−−−→ Sp(n) −−−−→ Sp(n, C)
 
 
y y
SO(2n) U(2n)
Primjetimo ovdje kako zapravo gornji dijagram ima smisla tek kada kažemo kako
to zapravo neka grupa H “sjedi”, kao podgrupa, u nekoj “većoj” grupi G. Tako npr.
GLn (R) −→ GLn (C), tj. GLn (R) ≤ GLn (C), na “prirodan način”; preciznije, ovdje se
radi o ulaganju grupe GLn (R) u grupu GLn (C) tako da svaku realnu n-puta-n matricu A
drugi put shvatimo kao kompleksnu n-puta-n matricu (kao što su i sami realni brojevi u
stvari i “posebna vrsta” kompleksnih brojeva). Na iste “prirodne načine”, koristeći gore
dane definicije za odgovarajuće grupe, realiziraju se i ova ulaganja: SO(n) −→ GL+ n (R),
+
SO(n) −→ O(n), GLn (R) −→ GLn (R), O(n) −→ GLn (R), O(n) −→ U(n), U(n) −→
GLn (C), Sp(n) −→ U(2n) i Sp(n, C) −→ GL2n (C); preciznije, u svim navedenim situaci-
jama H −→ G je zapravo H ⊆ G.
48
Da bismo opravdali ulaganje GLn (C) −→ GL2n (C), treba samo primjetiti da je npr.
sa µ ¶
A 0
ψ : GLn (C) → GL2n (C), A 7−→ ,
0 A
definiran monomorfizam izmed̄u danih grupa. (Na taj način, identifikacijom GLn (C) sa
svojom slikom po promatranom monomorfizmu ψ, smatramo da je GLn (C) podgrupa od
GL2n (C).) Primjetimo kako gornje ulaganje nije jedino koje je “sasvim evidentno”; npr.,
i preslikavanje µ ¶
A 0
GLn (C) 3 A 7−→ ∈ GL2n (C)
0 In
realizira monomorfizam grupa koje gledamo.
Preostala 4 ulaganja su “nešto delikatnija”; mi ćemo tu detalje preskočiti.
4.3. Pojam reprezentacije grupe.
U ovom kratkom pododjeljku dajemo definiciju (konačno-dimenzionalne) reprezentacije

grupe. Tek kažimo kako su reprezentacije grupa od neprocijenjive vrijednosti za mnoge
grane matematike; kako konačno- tako i beskonačno-dimenzionalne reprezentacije.
Neka je G grupa i V konačno dimenzionalan vektorski prostor nad K.
Definicija 4.8. Svaki homomorfizam grupa

π : G → GL(V )
zove se reprezentacija grupe G na vektorskom prostoru V ; kažemo da je dim V dimen-
zija reprezentacije.
Ako je W ≤ V vektorski potprostor, kažemo da je W π-invarijantan ako je
π(g)W ≤ W ∀g ∈ G.
Reprezentacija π je (algebarski) reducibilna ako postoji π-invarijantan potprostor 0 6=
W ≤ V ; inače je π ireducibilna reprezentacija.
Napomena 4.9. Jer je GL(V ) ' GLn (K), onda možemo gledati
π : G → GLn (K);
sada govorimo da je π matrična reprezentacija.
Primjer 4.10. (1) Neka je G = R i V = Rn , te gledajmo matričnu reprezentaciju

π = πA : R → GLn (R), π(t) := etA ,
gdje je A ∈ Mn (R) proizvoljno izabrana matrica. (Jasno je da se radi o reprezentaciji, tj.
da vrijedi
π(s) π(t) = π(s + t), ∀s, t ∈ R.)
Posebno, neka je n = 2:
49
µ ¶
1 0
Za A = 0, π(t) = I = , ∀t ∈ R; to je tzv. trivijalna reprezentacija.
0 1
Za A = I, µ t ¶
tI 2 t e 0
π(t) = e = I + tI + (tI) /2! + · · · = e I = .
0 et
µ ¶ µ ¶
1 α n 1 nα
Za A = je A = , i onda
0 1 0 1
µ ¶
2 t 0 b
π(t) = I + tA + (tA) /2! + · · · = e I + ,
0 0
gdje je
b = tα + (t2 /2!)2α + (t3 /3!)3α + · · · = tαet .
Tojest, µ t ¶
e t α et
π(t) = .
0 et
(2) Preslikavanje
µ ¶
cos t − sin t
ρ : R → GL2 (R), ρ(t) := ,
sin t cos t
je 2-dimenzionalna reprezentacija grupe R.
(3) Neka je grupa G = Sn , simetrična grupa. Definirajmo

π : Sn → GLn (K), π(σ) := Eσ(1),1 + · · · + Eσ(n),n ;
ovdje je sa Eij označena standardna “kanonska” n-puta-n matrica koja na mjestu (i, j)
ima 1, a na ostalim mjestima 0. Računajmo, za σ, τ ∈ Sn :
¡ ¢¡ ¢
π(σ)π(τ ) = Eσ(1),1 + · · · + Eσ(n),n Eτ (1),1 + · · · + Eτ (n),n =
¡ ¢
= jer je Eσ(1),1 + · · · + Eσ(n),n = Eσ(τ (1)),τ (1) + · · · + Eσ(τ (n)),τ (n)
= Eσ(τ (1)),1 + · · · + Eσ(τ (n)),n = π(σ τ ).
(Popišite ovdje sve elemente grupe S3 i zatim elemente reprezentacije π(σ), ∀σ ∈ S3 .)
Osnovni problemi Teorije Reprezentacija:

(A) Za neku grupu G, na kojoj je još redovito zadana i topologija (diskretna grupa,
algebarska grupa, Liejeva grupa, . . .), opisati skup svih ireducibilnih reprezentacija π; sa
eventualno još nekim dodatnim svojstvima (npr., π unitarna reprezentacija).
(B) Opisati neke “dobre” reducibilne reprezentacije pomoću ireducibilnih reprezentacija.
50
POGLAVLJE 2
Prsteni, polja i algebre

51
5. Osnovni pojmovi i primjeri
Pored grupa, prsteni su druge osnovne algebarska strukture u matematici. Kao i grupe,
i prsteni se pojavljuju u analizi, u algebri, u teoriji brojeva, u algebarskoj geometriji i u
mnogim drugim granama matematike.
5.1. Definicije prstena i polja; osnovna terminologija.
Za razliku od grupa gdje imamo samo jednu “unutarnju operaciju”, kod prstena imamo
dvije operacije; imajući na umu prsten (Z, +, ·), kao prvi “pravi” i osnovni primjer, te se
operacije zovu i sada “zbrajanje” i “množenje”. Preciznije, imamo ovu definiciju.
Definicija 5.1. Neprazan skup R = (R, +, ·) zovemo prsten ukoliko je za operacije

zbrajanja + : R × R → R i množenja · : R × R → R ispunjeno sljedeće:
(1) (R, +) je komutativna grupa, sa neutralom 0 = 0R ;
(2) (R, ·) je polugrupa, tj. množenje je asocijativno;
(3) Vrijedi distributivnost “množenja prema zbrajanju”, tj.
x · (y + z) = x · y + x · z, ∀x, y, z ∈ R,
(x + y) · z = x · z + y · z, ∀x, y, z ∈ R.
Element 0 = 0R , neutral u grupi (R, +), zvat ćemo nula prstena R.
Ako postoji jedinični element, ili kraće jedinica, 1 = 1R ∈ R takav da je
1 · x = x · 1 = x, ∀x ∈ R,
onda kažemo da je R prsten s jedinicom.
Prsten R je komutativan prsten ako je
x · y = y · x, ∀x, y ∈ R;
inače govorimo o nekomutativnom prstenu.
Napomena 5.2. Primjetimo da u svakom prstenu R, s jedinicom ili bez, njegova nula
0 zadovoljava
0 · x = x · 0 = 0, ∀x ∈ R;
naime, po distributivnosti je x · 0 = x · (0 + 0) = x · 0 + x · 0, iz čega slijedi x · 0 = 0.
Osnovna podjela prstena je na komutativne i nekomutativne. Napomenimo, isto kao

i kod grupa, da je u pravilu proučavanje strukture nekomutativnih prstena puno kom-
pliciranije nego kod onih koji su komutativni. (No to nipošto ne znači da su svi komu-
tativni prsteni jednostavni objekti za proučavanje. Naprotiv, često baš komutativnost u
odred̄enom smislu daje “bogatstvo strukture”, tj. u mnogim komutativnim prstenima će
biti cijelo mnoštvo potprstena i ideala; o tomu ćemo kasnije puno više govoriti.)
Sada uvodimo pojam “potstrukture” za prstene, tj. pojam potprstena.
Definicija 5.3. Skup S ⊆ R, gdje je R neki prsten, je potprsten od R ako je S =

(S, +, ·) i sam prsten. Drugim riječima, S je potprsten od R ako vrijede sljedeća dva
uvjeta:
52
(1) (∀x, y ∈ S) : x − y ∈ S (tj., (S, +) je grupa);

(2) (∀x, y ∈ S) : x · y ∈ S (tj., (S, ·) je grupoid).
Činjenicu da je S potprsten od R označavamo, analogno kao i kod grupa, sa
S ≤ R.
NAPOMENA. (1) Od sada nadalje, kada je riječ o nekom prstenu R = (R, +, ·),
mi pri množenju elemenata u tom prstenu uglavnom nećemo pisati simbol “·”; tj., ako su
x, y ∈ R, onda najčešće
pišemo x y namjesto x · y.
(2) U daljnjem, za neke n ∈ Z i x ∈ R, koristit ćemo oznaku
(
x + · · · + x (n puta po x) ako je n > 0,
nx =
(−x) + · · · + (−x) (n puta po −x) ako je n < 0;
jasno, 0 x = 0.
Sljedeći je pojam direktni analogon odgovarajućeg pojma u teoriji grupa.
Definicija 5.4. Ako je dan prsten R, onda njegov centar definiramo kao
Z(R) := {x ∈ R | xr = rx, ∀r ∈ R}.
Zadatak 36. Dokažite da je centar Z(R) potprsten od R.
Prije nego što počnemo ozbiljnije proučavati prstene, uvest ćemo najprije neke pojmove
koje ćemo u daljnjem često trebati.
Definicija 5.5. Element 0 6= λ ∈ R (tj., 0 6= ρ ∈ R) takav da je

λx = 0 (tj. x ρ = 0), za neki 0 6= x ∈ R
zove se lijevi (tj. desni) djelitelj nule.
R je integralna domena, ili kraće domena, ako nema ni lijevih ni desnih djelitelja
nule.
Element ω ∈ R, gdje je R prsten s jedinicom 1, je invertibilan, ako ∃ω 0 ∈ R takav da
je
ω ω 0 = ω 0 ω = 1;
koristit ćemo oznaku
R× := grupa invertibilnih elemenata u R.
Napomena 5.6. Primjetimo da je R× doista grupa; jasno, s obzirom na operaciju

množenja u prstenu. Naime, ako su u, v ∈ R× , onda postoje neki u0 , v 0 ∈ R takvi da je
u u0 = u0 u = 1 i v v 0 = v 0 v = 1. Ali onda je
(u v)(v 0 u0 ) = 1 = (v 0 u0 )(uv);
slijedi, u v ∈ R× . Isto tako, ako je u ∈ R× , onda je i njegov inverz u0 takod̄er u R× ; to je
po definiciji od R× . Dakle, doista je riječ o grupi, kako smo i tvrdili.
53
Podsjetimo se ovdje i na dobro poznatu definiciju polja; poljima, koja čine važnu klasu
prstena, bavit ćemo se na kraju ovog poglavlja.
Definicija 5.7. Prsten R je tijelo, ili prsten s dijeljenjem, ako je svaki ne-nul
element u R invertibilan; tj., ukoliko je
R× = R \ {0}.
Komutativno tijelo zove se polje.
Sljedeći pojam, karakteristika prstena, posebno je važan u teoriji polja.
Definicija 5.8. Neka je R prsten i pretpostavimo da postoji m ∈ N takav da je

m x = 0, ∀x ∈ R.
Definirajmo karakteristiku prstena R sa
char R := minimalan takav m;
jasno, ako m uopće postoji. U suprotnom govorimo da je R karakteristike nula, i pišemo
char R = 0.
5.2. Primjeri prstena i polja.
Pogledajmo sada neke prve primjere prstena; kako komutativnih, tako i nekih neko-
mutativnih. Posebno, dati ćemo i neke osnovne primjere polja.
Primjer 5.9. (I) PRSTENI.

(1) Prsten Z; Z je integralna domena, char Z = 0 i Z× = {±1}.
(2) Prsten Z/nZ = {0, 1, . . . , n − 1}, tzv. prsten ostataka modulo n. (To je specijalan
slučaj kvocijentnog prstena R/I, gdje je R neki prsten, a I je neki ideal u R; o toj
konstrukciji, koja je direktni analogon pojma kvocijentne grupe, u Teoriji grupa, govorit
ćemo kasnije.) Primjetimo,
Z/nZ je integralna domena ⇐⇒ n je prim broj;
npr., u Z/6Z je 2 3 = 0. Nadalje,
char(Z/nZ) = n;
posebno ovdje primjetimo da za svaki n ∈ N0 , postoji neki prsten čija je karakteristika baš
n. (Kasnije ćemo pokazati da karakteristika polja može biti ili 0 ili neki prim broj p ∈ N.)
Za invertibilne elemente imamo
(Z/nZ)× = {k | k ∈ {1, . . . , n − 1} takav da (n, k) = 1}.
(3) Prsteni polinoma

K[X], K[X1 , . . . , Xn ], za K = R, C, Q, . . .
54
Općenitije, mogu se gledati A[X] i A[X1 , . . . , Xn ], prsteni polinoma u jednoj i više varijabli
sa koeficijentima iz nekog komutativnog prstena A; tako je npr. za teoriju brojeva, ali isto
tako i za komutativnu algebru, vrlo interesantan primjer prstena Z[X1 , . . . , Xn ], prstena
polinoma u n varijabli sa cijelim koeficijentima. (Mi ćemo u daljnjem još proučavati
prstene polinoma, posebno u Odjeljku 8.)
(4) Prsteni formalnih redova sa koeficijentima iz nekog polja; ili, općenitije, prsteni
formalnih redova
A[[X]], A[[X1 , . . . , Xn ]],
sa koeficijentima iz nekog komutativnog prstena A. Imamo općenito, za svaki n ∈ N,
A[X1 , . . . , Xn ] ≤ A[[X1 , . . . , Xn ]];
tj., prsten polinoma je potprsten prstena formalnih redova.
(5) Prsteni neprekidnih funkcija

C(∆) := {f : ∆ → R | f je neprekidna funkcija}, ∆ ⊆ Rn .
Da bismo vidjeli kako se doista radi o prstenu moramo se samo podsjetiti, dobro poznatih
činjenica iz Analize, da su i zbroj i produkt dvije neprekidne funkcije takod̄er neprekidne
funkcije. Jasno, ovdje su zbrajanje i množenje funkcija definirani “po točkama”, tj. za
dvije funkcije f, g : ∆ → R definiramo njihov zbroj f + g, odnosno produkt f g, kao
(f + g)(x) := f (x) + g(x),
(f g)(x) := f (x) g(x), x ∈ ∆.
(6) Prsteni cijelih funkcija

H(C) := {f : C → C | f je cijela funkcija};
podsjetimo se da je f : C → C cijela funkcija ukoliko je ona derivabilna u svakom z ∈ C.
Sada, jasno, i ovdje se radi o prstenu budući su dobro poznate činjenice da je i zbroj
i produkt od dvije derivabilne funkcije ponovo derivabilna funkcija; jedinica u H(C) je
funkcija f : C → C, f (z) := 1 za svaki z ∈ C, tj. konstanta 1.
U sljedećim važnim primjerima promatramo nekomutativne prstene.

(7) Prsten matrica
Mn (K) := {(xij ) | xij ∈ K},
reda n-puta-n sa koeficijentima iz nekog polja K = R, C, Q, . . .; to je prsten uz standardno
zbrajanje i množenje matrica. Jedinica u tom prstenu je I = I n , dok je neutral za
zbrajanje nul-matrica 0, matrica koja svuda ima 0. Nadalje,
Mn (K) je integralna domena ⇐⇒ n = 1.
Primjetimo ovdje još da je karakteristika
char Mn (K) = char K,
te da je skup invertibilnih elemenata u prstenu Mn (K) jednak
Mn (K)× = GLn (K),
tj. jednak dobro nam poznatoj općoj lineranoj grupi.
55
Napomenimo ovdje kako se ponekad promatraju i prsteni Mn (R), n-puta-n matrica

sa koeficijentima iz nekog, ne nužno komutativnog, prstena s jedinicom R.
(8) Promatrajmo sada neku abelovu grupu A = (A, +), i onda skup End A, svih
endomorfizama od A. Ako na tom skupu definiramo zbrajanje “po točkama”
(f + g)(a) := f (a) + g(a), ∀f, g ∈ End A,
te “množenje” kao kompoziciju funkcija
End A × End A 3 (f, g) 7−→ f g := f ◦ g ∈ End A,
onda je End A (nekomutativan) prsten. Neutral za zbrajanje u tom prstenu je nul-
endomorfizam A 3 a 7→ 0 = 0A , dok je jedinica toga prstena identiteta
ı : A → A, ı(a) := a ∀a ∈ A.
(9) Neka je G proizvoljna grupa i neka je R proizvoljan prsten s jedinicom 1. Defini-

rajmo skup
R[G] := {ϕ : G → R | ϕ(g) 6= 0 za konačno mnogo g ∈ G}
n
©X ª
= ri gi | ri ∈ R, gi ∈ G ,
i=1
te na njemu promatrajmo operaciju zbrajanja “po komponentama”
(ϕ + ψ)(g) := ϕ(g) + ψ(g), ∀g ∈ G.
Tako je zapravo (R[G], +) aditivna grupa izomorfna direktnoj sumi od card G primjeraka
aditivne grupe (R, +), tj.
M
(R[G], +) ∼
= (R, +).
g∈G
Sada na R[G] definirajmo i operaciju množenja ovako:
m n
¡X ¢ ¡X ¢ XX
ri gi ∗ sj hj := (ri sj ) gi hj .
i=1 j=1 i j
P P
Tojest, ako elemente koje množimo zapišemo kao funkcije ϕ = g∈G rg g i ψ = h∈G sh h,
gdje je samo konačno mnogo rg , sh ∈ R različito od nule, onda je
X X
(ϕ ∗ ψ)(x) := ϕ(g)ψ(h) = rg sh ;
(g,h)∈G×G (g,h)∈G×G
g h=x g h=x
množenje (ϕ, ψ) 7→ ϕ ∗ ψ, za ϕ, ψ : G → R, zove se konvolucijsko množenje. Sada je

lako provjeriti da je
R[G] = (R[G], +, ∗)
prsten; on se zove grupni prsten, za G i R. Jedinica u tom prstenu je ε := 1 e, tj.
funkcija (
1, x = e,
ε : G → R, ε(x) :=
0, inače;
jasno, e je neutral u grupi G.
56
Primjetimo da za grupu G, te prstene R i R[G], imamo:

R[G] komutativan ⇐⇒ G komutativna i R komutativan.
(II) POLJA.
(1) Prvi i osnovni primjeri polja, koji su fundamentalni objekti u svim granama matem-
atike, su polje racionalnih brojeva Q, polje realnih brojeva R i polje komplek-
snih brojeva C; operacije zbrajanja i množenja standardno su definirane. Jasno, imamo
Q ⊆ R ⊆ C.
(2) Kao prve primjere konačnih polja imamo prstene ostataka modulo p, kada je taj
p ∈ N prim broj; tj.,
Z/pZ je polje ⇐⇒ p je prim broj.
Primjetimo ovdje (vidi primjer (2) u (I)) da za prstene ostataka modulo n vrijedi ekviva-
lencija: Z/nZ je polje akko je Z/nZ integralna domena akko je n prim broj. (Ta je činjenica
zapravo samo specijalan slučaj općenitog fenomena koji govori da je svaka konačna inte-
gralna domena polje. Taj se rezultat dokazuje u dva koraka. Prvi je vrlo jednostavan i
govori da je svaka konačna integralna domena tijelo (vidi Propoziciju 10.5). Drugi korak,
koji je dosta kompliciraniji, predmet je tzv. Wedderburnovog teorema koji kaže da je svako
konačno tijelo štoviše i polje; tj., čim imamo konačnost imamo i komutativnost.)
(3) Pretpostavimo da je d ∈ Z \ {0, 1} kvadratno slobodan, tj. da je d = −1 ili

|d| = p1 p2 · · · pk , gdje su pi ∈ N u parovima med̄usobno različiti prim brojevi. Definirajmo
skup brojeva
√ √
Q( d) := {a + b d | a, b ∈ Q} ⊆ C,
na kojem promatramo standardne operacije zbrajanja i množenja, naslijed̄ene iz C. Lako
je provjeriti da je to onda polje, koje se zove kvadratno proširenje od Q odred̄eno sa d
(vidi Zadatak 41). Napomenimo ovdje kako su kvadratna proširenja od Q tek (važan) dio
klase tzv. polja algebarskih brojeva, gdje je polje Q ⊆ K ⊆ C tzv. polje algebarskih
brojeva ukoliko je K, gledan kao vektorski prostor nad Q, konačnodimenzionalan (vidi
Odjeljak 10).
Zadatak 37. Dokažite, kao što je rečeno u (I)-(9) u Primjeru 5.9, da je za proizvoljnu
grupu G i proizvoljan prsten R skup R[G] = (R[G], +, ∗) doista prsten s jedinicom.
Zadatak 38. Dokažite da je svaka konačna integralna domena tijelo.
U vezi sa prethodnim zadatkom, i u (II)-(2) u Primjeru 5.9 spomenutom Wedder-

burnovom teoremu, primjetimo kako ne postoji konačno tijelo koje nije polje. Sad je
prirodno pitanje: Postoje li uopće tijela koja nisu polja? Odgovor je potvrdan, i kao
najvažnije primjere takvih struktura imamo tzv. kvaternione. O njima će biti riječi u
Pododjeljku 10.2
57
5.3. Definicije homomorfizma i direktnog produkta prstena.
NAPOMENA. (1) Ako ne kažemo drukčije, od sada nadalje, u cijelom ovom poglavlju,
smatramo
P rsten ≡ Prsten s jedinicom 1.
(2) U cijelom poglavlju, ako ne naglasimo drugačije, kada kažemo da je “A prsten”
smatramo da je to komutativan prsten. (Jasno, “A” asocira da je prsten abelov.) S druge
strane, ako je riječ o prstenima R, S, . . ., oni će biti bilo komutativni ili ne.
Sada, kao i kod grupa, sljedeće osnovno pitanje je kakova preslikavanja med̄u prstenima
treba gledati. Sasvim analogno, kao i za grupe, i ovdje ćemo gledati ona preslikavanja koja
“čuvaju strukturu”; tj., preslikavanja med̄u prstenima koja respektiraju obje operacije, i
zbrajanje i množenje u prstenu.
Definicija 5.10. Neka su R i S dva prstena. Preslikavanje f : R → S je homomor-

fizam prstena ukoliko je i aditivno i multiplikativno, tj. ako vrijedi
f (x + y) = f (x) + f (y) & f (x y) = f (x) f (y), ∀x, y ∈ R,
te ako je
f (1R ) = 1S ,
tj. ako “f šalje jedinicu u jedinicu”. Sa Hom(R, S) označavamo skup svih homomorfizama
iz R u S. Homomorfizam f koji je još i injekcija naziva se monomorfizam, f koji je i
surjekcija zovemo epimorfizam, a homomorfizam koji je i mono- i epi-, tj. bijektivan
homomorfizam, zovemo izomorfizam. Za dva prstena R i S reći ćemo da su izomorfni,
ako postoji neki izomorfizam f med̄u njima; tu činjenicu označavamo sa
R∼ = S.
(Jasno, kao i kod grupa, i ovdje je relacija “biti izomorfan” relacija ekvivalencije na skupu
svih prstena.)
Posebno, ako je R = S, tj. ako imamo homomorfizam f : R → R, onda kažemo da
je f endomorfizam od R. Sa End R označavat ćemo skup svih endomorfizama od R.
Endomorfizam koji je još i bijekcija zove se automorfizam od R. Sa Aut R označavamo
skup svih automorfizama od R.
Za proizvoljan homomorfizam f : R → S definirajmo njegovu jezgru
Ker f := f −1 ({0S }) = {x ∈ R | f (x) = 0},
i njegovu sliku
Im f := f (R) = {f (x) | x ∈ R}.
Napomena 5.11. Primjetimo ovdje kako smo u gornjoj definiciji homomorfizma prstena
mogli ispustiti uvjet “f (1R ) = 1S ”; zapravo, ukoliko su R i S prsteni bez jedinice, onda je
taj uvjet i besmislen. No s druge strane, primjetimo da u slučaju kad su R i S prsteni s
jedinicom, a S je štoviše i integralna domena, onda za svako multiplikativno preslikavanje
f : R → S ǐmamo jednu i samo jednu od ove dvije mogućnosti: ili f šalje 1R u 1S , ili
je f trivijalan homomorfizam, tj. imamo f (r) = 0S za svaki r ∈ R. Naime, ako u uvjet
multiplikativnosti f (x y) = f (x)f (y) stavimo x = y = 1R , dobivamo
¡ ¢
f (1R ) = f (1R )f (1R ) ⇐⇒ f (1R ) 1S − f (1R ) = 0S .
58
No kako je S domena, to iz zadnje jednakosti slijedi da je: ili f (1R ) = 1S , ili f (1R ) = 0S .
Ali za drugu od te dvije mogućnosti imamo
f (r) = f (r 1R ) = f (r)f (1R ) = f (r)0S = 0S ∀r ∈ R.
Sljedeća je jednostavna lema direktan analogon odgovarajućeg rezultata za grupe; i

dokaz je potpuno isti kao tamo.
Lema 5.12. Ako su f : R → S i g : S → T homomorfizmi prstena, onda je i

njihova kompozicija g ◦ f : R → T takod̄er homomorfizam prstena. Štoviše, ako su f i
g oba monomorfizmi (tj. epimorfizmi, izomorfizmi), onda je i g ◦ f monomorfizam (tj.
epimorfizam, izomorfizam).
Neka su sada R i S dva prstena. Na Kartezijevom produktu R×S definirajmo zbrajanje

i množenje “po komponentama”; tj.
(r1 , s1 ) + (r2 , s2 ) := (r1 + r2 , s1 + s2 ),
(r1 , s1 ) (r2 , s2 ) := (r1 s1 , r2 s2 ), ∀(r1 , s1 ), (r2 , s2 ) ∈ R × S.
Tada R×S, sa tim operacijama, ima strukturu prstena; element (0, 0) = (0R , 0S ) je neutral
za zbrajanje, a element (1, 1) = (1R , 1S ) je jedinica. Prsten R × S zove se produkt prstena
R i S. (Kao jedan od prvih primjera možemo promatrati Z×Z, skup parova cijelih brojeva
u kojem zbrajamo i množimo “po komponentama”.) Zapravo, produkt prstena nije ništa
drugo nego direktan produkt aditivnih grupa (R, +) i (S, +), na kojem je još definirana i
operacija množenja. Sasvim općenito, imamo ovu definiciju.
Definicija 5.13. Ako su (Rλ , λ ∈ Λ) prsteni, definiramo

Y [
Rλ := {f : Λ → Rλ | f (λ) ∈ Rλ },
λ∈Λ Λ
sa zbrajanjem i množenjem “po komponentama”
(f + g)(λ) := f (λ) + g(λ) & (f · g)(λ) := f (λ) · g(λ);
Q
tako je dobiven prsten ( λ∈Λ Rλ , +, ·), koji se zove direktan produkt prstena (Rλ )Λ .
Potprsten
M Y
Rλ := {f ∈ Rλ | f (λ) 6= 0λ za konačno mnogo λ ∈ Λ},
λ∈Λ λ∈Λ
Q
od direktnog produkta λ∈Λ Rλ , zove se direktna suma prstena (Rλ )Λ ; jasno, ovdje je
sa 0λ označen neutral za zbrajanje u grupi (Rλ , +).
Napomena 5.14. (1) Za skup indeksa Λ konačan, tj. kada je Λ = {1, . . . , n}, onda je
n
Y Mn
R1 × · · · × Rn = Ri = Ri = R1 ⊕ · · · ⊕ Rn .
i=1 i=1
Sada elemente produkta, tj. sume prstena Ri , zapisujemo kao n-torke (r1 , . . . , rn ), ri ∈ Ri ,
i onda su zbrajanje i množenje doista “uobičajeno” zbrajanje i množenje po komponen-
tama.
(2) Primjetimo da je direktan produkt prstena s jedinicom ponovo prsten s jedinicom;
sasvim precizno, ako sa 1λ označimo jedinicu u prstenu Rλ , onda je sa 1, 1(λ) := 1λ za
59
svaki λ ∈ Λ, definirana jedinica u produktu. S druge pak strane, jasno je da će direktna
suma prstena s jedinicom imati jedinicu akko je skup indeksa Λ konačan.
(∗ ∗ ∗)
Na kraju ovog uvodnog odjeljka dajemo još nekoliko instruktivnih zadataka.

Zadatak 39. (i) Dokažite, kao što je navedeno u (I)-(8) Primjera 5.9, da je za
proizvoljnu abelovu grupu A = (A, +) skup End A doista prsten s jedinicom ı.
(ii) Dokažite da je u slučaju A = Qn = Q × · · · × Q, n primjeraka od Q = (Q, +),
prsten End A izomorfan prstenu Mn (Q), n-puta-n matrica sa koeficijentima iz Q.
(iii) Dokažite da se prsten Mn (R) može shvatiti kao potprsten od End Rn . Jesu li
prsteni Mn (R) i End Rn izomorfni?
Zadatak 40. Dokažite da su polja Q, R i C med̄usobno neizomorfna.
√
Zadatak 41. (i) Dokažite da je za d ∈ Z\{0, 1} kvadratno slobodan, skup Q( d)
doista potpolje od√C.
(ii) Dokažite√da se Q( d) može shvatiti kao Q-vektorski prostor, te da je dimenzija
dimQ Q( d) = 2. √
(iii) Za d√1 , d2 ∈ Z \ {0, 1} kvadratno slobodne vrijedi: d1 = d2 akko su polja Q( d1 )
i Q( d2 ) med̄usobno izomorfna.
Napomena 5.15. Podsjetimo se da za bilo koje brojeve a, b ∈ R i n ∈ N vrijedi
tzv. Binomni teorem o razvoju (a + b)n , n-te potencije binoma a + b. No taj se rezultat
direktno poopćava na slučaj kada se polje R zamijeni proizvoljnim komutativnim prstenom.
Preciznije, imamo ovaj teorem.
Teorem. (Binomni teorem)
Neka je A komutativan prsten. Tada za proizvoljne x, y ∈ A i n ∈ N imamo
Xn µ ¶ µ ¶ µ ¶
n n n−k k n n n−1 n
(x + y) = x y =x + x y + ··· + xy n−1 + y n .
k 1 n−1
k=0
¡ ¢
Naravno, ovdje su nk ∈ N binomni koeficijenti, definirani na uobičajen način.
Zadatak 42. (i) Dokažite gore navedeni Binomni teorem; preciznije rečeno, uvjerite
se da je njegov dokaz potpuno isti kao i dokaz “klasičnog” Binomnog teorema za
slučaj A = R.
(ii) Dokažite da za A = Z/pZ, gdje je p ∈ N prim broj, i proizvoljne x, y ∈ A vrijedi
(x + y)p = xp + y p .
¡p¢
(Uputa: Pokažite da je svaki binomni koeficijent k djeljiv prim brojem p, a
zatim iskoristite činjenicu da je char A = p.)
60
6. Ideali
Za bolje razumijevanje strukture grupa, te da bismo dobivali nove grupe iz već poz-
natih, promatrali smo njihove podgrupe i posebno normalne podgrupe. U Teoriji prstena
centralno mjesto pripada tzv. idealima. Malo ležernije govoreći, ideali su za prstene ono
što su normalne podgrupe za grupe.
6.1. Definicija ideala, operacije na idealima i kvocijentni prsten.
U ovom pododjeljku najprije uvodimo pojam (dvostranog) ideala u prstenu. Zatim na

skupu Id R, svih ideala nekog prstena R, uočavamo tri “prirodne” binarne operacije. To
su presjek I ∩ J, zbroj I + J i produkt IJ; gdje su I, J ∈ Id R proizvoljni.
Definicija 6.1. Neka je R prsten. Podskup I ⊆ R je lijevi (tj. desni) ideal u R ako
su ispunjena sljedeća dva uvjeta:
(1) I je potprsten od R;
(2) Za sve r ∈ R i x ∈ I je r x ∈ I (tj. x r ∈ I).
Gornji uvjet (2) često se simbolički piše kao
RI ⊆ I (tj. I R ⊆ I).
Podskup I ⊆ R je (dvostrani) ideal ako je on istovremeni i lijevi i desni ideal. Činjenicu
da je I ideal u prstenu R označavamo sa
I E R.
Isto tako, koristit ćemo oznaku
Id R := skup svih ideala u R.
Nadalje, reći ćemo da je ideal I od R pravi ideal ako je I 6= R i I 6= (0); ovdje je sa (0)
označen nul-ideal {0}.
Napomena 6.2. (1) Primjetimo da nul-ideal doista je ideal; to je trivijalna posljedica

činjenice da u svakom prstenu R njegova nula 0 zadovoljava 0 x = x 0 = 0, za sve x ∈ R;
vidi Napomenu 5.2.
(2) Lijevi, odnosno desni, ideali u prstenima zovu se i jednostranim idealima; za razliku
od (dvostranih) ideala. Iako je, u nekomutativnoj teoriji, često potreba gledati razne
jednostrane ideale, naglasimo da su ipak “pravi” objekti od interesa u algebri upravo
ideali. Primjetimo još da je u slučaju komutativnog prstena R,
ideal ≡ lijevi ideal ≡ desni ideal;
tj., u komutativnoj teoriji nema smisla govoriti o jednostranim idealima.
Primjer 6.3. (1) Svaki ideal I E Z je oblika I = nZ, n ∈ N0 .
(2) Svaki ideal I E C[X] je oblika I = C[X] f = {ϕ f | ϕ ∈ C[X]}, za neki polinom

f ∈ C[X].
61
Sljedeća je lema sasvim jasna; jedino što treba iskoristiti je činjenica, koju smo dokazali,
da je presjek neke familije podgrupa neke grupe ponovo podgrupa te grupe, te definiciju
ideala.
Lema 6.4. Neka je R proizvoljan prsten. Tada imamo:

(i) Ako je {Rγ ; γ ∈ Γ} neka familija potprstena od R, tada je i njihov skupovni
presjek \
Rγ
Γ
takod̄er potprsten od R.
(ii) Ako je {Iγ ; γ ∈ Γ} neka familija ideala od R, tada je i njihov skupovni presjek
\
Iγ
Γ
takod̄er ideal od R.
Zadatak 43. Ako je f : R → S homomorfizam prstena, onda je jezgra Ker f ER ideal,
a slika Im f ≤ S je potprsten.
Imajući na umu prethodnu lemu, uvodimo sljedeće pojmove.
Definicija 6.5. Neka je R prsten i I E R neki ideal. Skup S ⊆ R je skup generatora

od I ako je \
I = hSi = (S) := J;
JER
S⊆J
tj., I je najmanji ideal u R koji sadrži skup S. Ideal I je konačno generiran ako postoji
konačan podskup S ⊆ R takav da je I = hSi. Ideal I je glavni ideal ako postoji neki
element r ∈ R takav da je I = hri. Kažemo da je R prsten glavnih ideala, ili kraće
PGI, ako je svaki ideal u R glavni.
Napomena 6.6. (1) Pojmovi konačno generiranih ideala i glavnih ideala su funda-
mentalni u Algebri. Naime, grubo govoreći, ideali u prstenu koji su konačno generirani su
pogodni za razna “računanja”. Vezano uz to, u općenitoj je situaciji vrlo zanimljivo pi-
tanje da se za dani konkretni ideal I u nekom prstenu R, ako znamo da je taj ideal konačno
generiran, nad̄e neki skup generatora S. Štoviše, dobro je naći “minimalan” takav S; tj.,
takav S da je card S minimalan mogući. (Naravno, takav minimalan S “gotovo nikad”
neće biti jedinstveno odred̄en.)
(2) Klasa prstena R koji imaju svojstvo da je svaki ideal u R konačno generiran je
vrlo velika, i moglo bi se reći da su “gotovo svi zanimljivi prsteni” takvi; posebno su takvi
tzv. Noetherini prsteni (vidi Napomenu 9.17). S druge pak strane, PGI su “vrlo rijetki”;
kao glavne reprezentante u toj potklasi navedimo prstene Z i K[X], za K proizvoljno polje
(vidi Primjer 6.3). Kao primjere Noetherinih prstena, ali koji nisu PGI, navedimo prstene
polinoma K[X1 , . . . , Xn ] u n ≥ 2 varijabli, sa koeficijentima iz polja K, te prsten polinoma
Z[X]; kasnije u ovom poglavlju dat ćemo dokaze rečenih tvrdnji.
Sada ćemo, pored presjeka, uvesti još dvije “prirodne” operacije na idealima, koje će
nam, izmed̄u ostalog, omogućiti da od ideala koje imamo dobijemo neke nove ideale.
62
Definicija 6.7. Za ideale I, J E R definirajmo njihov zbroj I + J kao najmanji ideal

u R koji sadrži I ∪ J, te njihov produkt IJ kao najmanji ideal koji sadrži sve produkte
elemenata x y, gdje su x ∈ I i y ∈ J; tj.,
I + J := hI ∪ Ji,
I J := hx y | x ∈ I, y ∈ Ji.
Analogno, ako su I1 , . . . , In E R ideali, definiramo
I1 + · · · + In := hI1 ∪ · · · ∪ In i,
I1 · · · In := hx1 · · · xn | xj ∈ Ij i.
Sljedeća propozicija daje osnovna svojstva koja zadovoljavaju te dvije novouvedene

operacije; osim toga, ta svojstva opravdavaju i uvedene nazive zbroj ideala i produkt ideala.
Propozicija 6.8. Neka je R proizvoljan prsten, i neka su I, J, K E R ideali. Tada

imamo:
(i) I + J = {x + y | x ∈ I, y ∈ J}.
©Pn ª
(ii) IJ = i=1 xi yi | xi ∈ I, yi ∈ J & n ∈ N ∪ { 0}.
(iii) (I + J) + K = I + (J + K) = I + J + K,
(I J)K = I(J K) = I J K.
(iv) I(J + K) = I J + I K,
(I + J)K = I K + J K.
Dokaz. (i) Definirajmo skup

A := {x + y | x ∈ I, y ∈ J}.
Mi moramo pokazati da je taj skup A zapravo ideal, te da je A = I + J.
Sada, očito je (A, +) abelova grupa; naime, za x1 , x2 ∈ I i y1 , y2 ∈ J, te x1 +y1 , x2 +y2 ∈
A je
(x1 + y1 ) + (x2 + y2 ) = (x1 + x2 ) + (y1 + y2 ) ∈ A,
budući su posebno (I, +) i (J, +) abelove grupe. Isto tako, za bilo koje r ∈ R i a = x + y ∈
A, gdje su x ∈ I i y ∈ J, imamo
r a = r x + r y ∈ A;
tu naravno koristimo da su I i J posebno lijevi ideali pa su onda elementi r x ∈ I i r y ∈ J.
To znači da je A lijevi ideal u R. Ali sasvim analogno slijedi da je A i desni ideal; dakle,
A je ideal, kako smo i tvrdili.
Nadalje, jer je posebno 0 ∈ J to imamo I 3 x = x + 0 ∈ A; tj., imamo inkluziju
I ⊆ A. Analogno, imamo i inkluziju J ⊆ A; dakle, imamo i I ∪ J ⊆ A. No to znači da
ideal A sadrži uniju I ∪ J; po definiciju zbroja ideala onda immao I + J ⊆ A. Za obratnu
inkluziju, neka je K E R bilo koji ideal koji sadrži I ∪ J. Onda je posebno
x + y ∈ K, ∀x ∈ I, ∀y ∈ J;
tj., imamo A ⊆ K. Budući je K uzet proizvoljno, slijedi
\
A⊆ K = hI ∪ Ji = I + J;
KER
I∪J⊆K
63
tako smo dokazali I + J = A, kako smo i tvrdili.

(ii) Analogno kao u (i), definirajmo skup
n
©X ª
A := xi yi | xi ∈ I, yi ∈ J & n ∈ N ∪ { 0}.
i=1
P
Jasno je da je (A, +) abelova grupa; naime kad zbrojimo dvije konačne sume oblikaP xi yi ,
ponovo dobijemo konačnu sumu istog oblika. Isto tako, za r ∈ R i konačnu sumu xi yi ∈
A je
¡X ¢ X
r xi yi = (r xi )yi ∈ A;
ovdje koristimo da je I ideal, pa onda imamo r xi ∈ I za sve i. Slijedi, A je lijevi ideal.
Analogno, A je i desni ideal, tj. on je ideal. Za drugi korak, treba najprije primjetiti da
A sadrži sve generatore x y od ideala I J. Slijedi, I J ⊆ A. Za obratnu inkluziju, uzmemo
proizvoljan ideal K E R koji sadrži skup S := {x y | x ∈ I, y ∈ J}. No onda, jer je
posebno K zatvoren za zbrajanje, imamo da K sadrži i ideal A. Zbog proizvoljnosti od
K, slijedi, po istom argumentu kao u (i), da je A ⊆ I J.
(iii) i (iv) Te su tvrdnje sada, kada imamo (i) i (ii), sasvim jasne. (Ako osjećate
potrebu, detalje napišite sami!) ¤
Zadatak 44. Dokažite, da za svaka dva ideala I i J u proizvoljnom prstenu R vrijedi

I J ⊆ I ∩ J.
Pokažite primjerima da su gore moguće i jednakost, ali isto tako i stroga inkluzija.
Sada, u potpunoj analogiji sa pojmom kvocijentne grupe, definiramo i pojam kvoci-

jentnog prstena. Jedine su razlike te što kod prstena ono po čemu “cijepamo” je ideal (a
sjetimo se da smo rekli da ideali u Teoriji prstena korespondiraju normalnim podgrupama
u Teoriji grupa), te da sada imamo dvije “unutarnje” operacije, zbrajanje i množenje, za
razliku od grupa gdje imamo samo jednu operaciju “u igri”.
Najprije, ako je R neki prsten i I neki njegov ideal, onda je posebno (R, +) aditivna,
komutativna, grupa i posebno je (I, +) normalna podgrupa. Tako ima smisla definirati
kvocijentnu, aditivnu, grupu
R/I = (R, +)/(I, +).
Cilj nam je tu aditivnu, komutativnu, grupu štoviše “organizirati” u prsten.
Teorem 6.9. Neka je R prsten i I E R bilo koji ideal. Ako na kvocijentnoj, aditivnoj,
grupi R/I definiramo množenje iz R/I × R/I u R/I sa
(x + I) (y + I) := x y + I, x, y ∈ R,
onda R/I ima strukturu prstena; zove se kvocijentni prsten od R po I. Nadalje, pres-
likavanje
π = πI : R → R/I, x 7→ x + I,
je epimorfizam prstena; zove se kanonski epimorfizam, ili kanonska surjekcija.
Napomena 6.10. Primjetimo da je jezgra kanonske surjekcije π jednaka

Ker π = I.
64
Dokaz. Ono što treba vidjeti je to da je gornje množenje dobro definirano; tj., da
ne ovisi o uzetim reprezentantima. Pa neka su x, x0 i y, y 0 elementi iz R takvi da je
x + I = x0 + I i y + I = y 0 + I. Mi moramo pokazati da je
(x + I)(y + I) = x y + I = ? = x0 y 0 + I = (x0 + I)(y 0 + I).
U tu svrhu, primjetimo da je
x y + I = x0 y 0 + I ⇐⇒ x y − x0 y 0 = x(y − y 0 ) + (x − x0 )y 0 ∈ I.
Ali, kako je x + I = x0 + I ekvivalentno x − x0 ∈ I, te y + I = y 0 + I ekvivalentno y − y 0 ∈ I,
to je doista x(y − y 0 ) + (x − x0 )y 0 ∈ I; tu koristimo da je I ideal, tj. i lijevi i desni.
Konačno, da vidimo kako se radi o prstenu, treba samo primjetiti da se i asocijativnost
množenja i distributivnost množenja prema zbrajanju “naslijed̄uju” iz R. Jasno, 0R/I =
0 + I = I je nula u R/I, a 1R/I = 1R + I = 1 + I je jedinica. ¤
Ovaj pododjeljak završavamo dvama jednostavnim zadacima. Posebno u drugom za-

datku pretpostavljamo da se znaju osnovne stvari o polinomima; za više detalja vidite
Odjeljak 8.
√ √
Zadatak 45. Neka je A := {a + b 6 | a, b ∈ Z} i B := {2a + 3b 6 | a, b ∈ Z}. Da li
je A prsten? Da li je B potprsten od A? Da li je B ideal u A?
Zadatak 46. (i) U prstenu polinoma A := Z[X] definiramo podskup

B := {f (X) = a0 + 5a1 X + a2 X 2 + · · · + an X n | ai ∈ Z};
tj., B je skup onih polinoma iz A kojima je koeficijent uz X cijeli broj djeljiv s
5. Da li je B potprsten od A? Da li je B ideal u A?
(ii) U prstenu polinoma A := Z[X] definiramo podskup
B := {f (X) = a0 + 3a1 X + 3a2 X 2 + · · · + 3an X n | ai ∈ Z};
tj., B je skup onih polinoma iz A kojima su svi koeficijenti, osim slobodnog, cijeli
brojevi djeljivi s 3. Da li je B potprsten od A? Da li je B ideal u A?
6.2. Prosti i maksimalni ideali; spektar i maksimalni spektar.
Kao što smo već rekli, da bismo bolje razumijeli strukturu nekog prstena R, trebaju
nam razne informacije o skupu Id R. No taj će skup u pravilu biti “prevelik”, pa se onda
namjesto svih ideala u R gledaju neke zanimljive potklase ideala. Tu prvenstvenu ulogu
imaju tzv. spektar Spec R i maksimalni spektar Max R; iste ćemo sada definirati.
Definicija 6.11. Ideal P E R je prost ideal ako je P 6= R i ako vrijedi sljedeći uvjet:
Ako su I, J E R ideali takvi da je I J ⊆ P , onda je ili I ⊆ P ili J ⊆ P .
Skup svih prostih ideala u R označavamo sa
Spec R,
i zovemo spektar prstena R.
65
Ideal P E R je potpuno prost ideal ako je P 6= R i ako vrijedi sljedeći uvjet:

Ako su elementi x, y ∈ R takvi da je x y ∈ P , onda je ili x ∈ P ili y ∈ P .
Skup svih potpuno prostih ideala u R označavamo sa
Specc R.
(Indeks “c” u gornjoj oznaci dolazi od engl. naziva “completely prime” za potpuno proste
ideale.)
Ideal M E R je maksimalan ideal ako je M 6= R i ako vrijedi sljedeći uvjet:
Ako je I E R ideal takav da je M ⊆ I ⊂ R, onda je M = I;
tj., ako je M maksimalan element u skupu Id R, s obzirom na inkluziju ⊆. Skup svih
maksimalnih ideala u R označavamo sa
Max R,
i zovemo maksimalni spektar, ili kraće max-spektar, prstena R; u upotrebi je još i
oznaka Spm R za maksimalni spektar.
Ideal S E R je poluprost ideal ako je S presjekTneke familije prostih ideala; tj., ako
postoji neki podskup Ω ⊆ Spec R takav da je S = P ∈Ω P . Posebno, smatramo da je i
sam prsten R poluprost ideal (to zapravo “odgovara” slučaju Ω = ∅).
Sljedeća propozicija daje karakterizaciju prostih ideala u prstenu.
Propozicija 6.12. Za ideal P E R sljedeće su tvrdnje med̄usobno ekvivalentne.

(a) P je prost ideal.
(b) Ako su P ⊂ I, J E R ideali, onda I J 6⊆ P .
(c) U kvocijentu R/P je produkt bilo koja dva 6= (0) ideala i sam 6= (0) ideal.
(d) Ako su x, y ∈ R takvi da je xRy ⊆ P , onda je ili x ∈ P ili y ∈ P .
(e) Za proizvoljne x, y ∈ R \ P postoji neki element w ∈ R takav da x w y 6∈ P .
Dokaz. Dokazat ćemo: (a)⇒(b)⇒(c)⇒(d)⇒(e)⇒(a).

¡
(a)⇒(b) To je zapravo direktna posljedica definicije prostih ideala. Neka je (a) i
pretpostavimo da ne vrijedi (b); tj., pretpostavimo da postoje neki ideali I, J u R koji
strogo sadrže P , ali je IJ ⊆ P . Jer je, po (a), P prost ideal, onda iz IJ ⊆ P slijedi da je ili
I ⊆ P ili J ⊆ P . No, koja god od te dvije¢mogućnosti nastupila, imat ćemo kontradikciju
sa činjenicom da “I i J strogo sadrže P ”.
(b)⇒(c) Označimo R := R/P , i onda pretpostavimo da su I i J dva ne-nul ideala od R
čiji je produkt I J nul-ideal. Za kanonski epimorfizam π : R → R definirajmo podskupove
I, J ⊆ R kao praslike po π od ideala I, J E R; tj., I := π −1 (I) i J := π −1 (J). Sada se
odmah vidi (vidi Propoziciju 7.2) da su I i J zapravo ideali od R, koji strogo sadrže P ,
te da je IJ ⊆ P (jer je π(IJ) = π(I)π(J) = I J = (0R ), i onda IJ ⊆ Ker π = P ; vidi
Napomenu 6.10). Drugim riječima, dokazali smo ¬(c)⇒ ¬(b).
(c)⇒(d) Pretpostavimo ¬(d), tj. da postoje neki elementi x, y ∈ R takvi da je xRy ⊆
P , ali istovremeno x 6∈ P i y 6∈ P . No onda, posebno, ideali P + hxi i P + hyi strogo sadrže
P , i kao posljedicu toga imamo da su
X := (P + hxi)/P & Y := (P + hyi)/P
66
ne-nul ideali u R = R/P . S druge strane, koristeći Propoziciju 6.8, imamo

(P + hxi)(P + hyi) = P P + P hyi + hxiP + hxihyi ⊆ P + hxihyi ⊆ P ;
tu smo najprije koristili činjenicu da je P K ⊆ P i KP ⊆ P za bilo koji ideal K E R (vidi
Zadatak 44), a zatim činjenicu da iz xRy ⊆ P slijedi hxihyi ⊆ P . (Sasvim precizno, u vezi
sa zadnjom implikacijom, ako je xRy ⊆ P , onda je RxR RyR = RxRyR ⊆ RP R ⊆ P , tj.
hxihyi ⊆ P .) Kao posljedicu svega, imamo očito da je X Y = (0R ). Tako smo zapravo
dokazali ¬(c).
(d)⇒(e) Pretpostavimo ¬(e), tj. da za neke x, y 6∈ P ne postoji w ∈ R takav da
x w y 6∈ P . Znači, za svaki w ∈ R je x w y ∈ P ; tj., imamo xRy ⊆ P . Drugim riječima,
pokazali smo ¬(d).
(e)⇒(a) Pretpostavimo da P nije prost ideal, tj. da postoje neka dva ideala I, J E R
takva da je IJ ⊆ P , ali istovremeno I 6⊆ P i J 6⊆ P . No onda za bilo koje elemente
x ∈ I \ P i y ∈ J \ P nije moguće naći neki w ∈ R takav da x w y 6∈ P ; naime, x w y =
(x w)y ∈ IJ ⊆ P , jer je y ∈ J, a x ∈ I povlači x w ∈ I. ¤
Korolar 6.13. (i) U proizvoljnom prstenu R je svaki potpuno prost ideal ujedno
i prost; tj., imamo
Specc R ⊆ Spec R.
(ii) U proizvoljnom komutativnom prstenu A je ideal prost akko je on potpuno prost,
tj. imamo
Spec A = Specc A;
drugim riječima, u komutativnoj teoriji govorimo samo o prostim idealima.
Dokaz. (i) Doista, neka je P neki potpuno prost ideal, te pretpostavimo da su x, y ∈ R

neki elementi takvi da je xRy ⊆ P . Onda je posebno x y = x 1 y ∈ P . Ali P je potpuno
prost, pa imamo da je x ∈ P ili y ∈ P . Tako smo dokazali da P zadovoljava uvjet (d) iz
prethodne propozicije; znači, to je prost ideal.
(ii) Jedino što treba primjetiti je ovo: Za ideal P u komutativnom prstenu A i za bilo
koje x, y ∈ A, budući je xAy = x yA, imamo
xy ∈ P ⇐⇒ xAy ⊆ P.
¤
Napomena 6.14. Budući su u komutativnoj teoriji potpuno prosti ideali isto što i
prosti ideali, u mnogim se knjigama koje se bave komutativnim prstenima prosti ideali
definiraju upravo uvjetom kojim smo mi definirali potpuno proste ideale; tj., Ideal P
u (komutativnom) prstenu
¡ A je prost ukoliko za x, y ∈ A iz x y ∈ P slijedi da je ili
x ∈ P ili y ∈ P . Napomenimo da se, općenito, dio neke algebarske teorije u kojoj
se proučavaju samo komutativne strukture uobičajeno zove “komutativna teorija”; tako
¢
govorimo o “komutativnoj teoriji za grupe”, o “komutativnoj teoriji za prstene”, itd.
Sljedeći nam je korak dokazati važan teorem o egzistenciji maksimalnih, a onda i

prostih, ideala u proizvoljnom prstenu s jedinicom. No prije nego sam teorem dokažemo,
načinimo malu digresiju; naime, u samom dokazu koristimo jedan fundamentalan rezultat
Teorije skupova, tzv. Zornovu lemu.
67
Digresija. Pretpostavimo da je (Ω, ¹) neki neprazan parcijalno ured̄en skup. Podskup

L ⊆ Ω zove se lanac u Ω, ako za svaka dva elementa x, y ∈ L imamo ili x ¹ y ili y ¹ x;
drugim riječima, u lancu su svaka dva elementa usporediva. Nadalje, element µ ∈ Ω je
maksimalan element u Ω ako vrijedi:
Za a ∈ Ω takav da je µ ¹ a, nužno je µ = a.
Ako je sada ∅ 6= Ω0 ⊆ Ω i ako postoji neki g ∈ Ω takav da je ω 0 ¹ g, ∀ω 0 ∈ Ω0 , onda kažemo
da je g gornja med̄a, ili gornja ograda, od Ω0 . Sada možemo iskazati najavljeni rezultat.
Teorem. (Zornova lema)

Neka je (Ω, ¹) neprazan parcijalno uredjen skup. Ako svaki lanac u Ω ima gornju
med̄u, onda u Ω postoji barem jedan maksimalan element.
Mi, naravno, nećemo dokazivati netrivijalnu činjenicu da je Zornova lema ekvivalentna

Aksiomu izbora; dokaz se može vidjeti npr. u...
Teorem 6.15. Neka je R prsten (s jedinicom).

(i) Ako je I 6= R neki ideal u R, onda postoji barem jedan maksimalan ideal M E R
takav da I ⊆ M . Kao posljedicu imamo da je skup Max R neprazan, tj. u R
postoji barem jedan maksimalan ideal.
(ii) Ako je M E R maksimalan ideal, onda je on posebno i prost ideal. Drugim
riječima, imamo
Max R ⊆ Spec R;
kao posljedicu imamo da i prosti ideali postoje.
Napomena 6.16. Ako je R neki prsten i R 6= I E R ideal, može se dogoditi da nad

I “sjedi” beskonačno mnogo (med̄usobno različitih) maksimalnih ideala; naravno, takav I
sam ne može biti maksimalan. Mi ćemo kasnije vidjeti da se to npr. dogad̄a u prsten-
ima polinoma. Ali isto tako, kao “ekstrem na drugu stranu”, može se dogoditi da nad
svakim R 6= I E R sjedi samo jedan maksimalan ideal. To će se npr. dogad̄ati u komuta-
tivnim prstenima A kod kojih je skup Max A jednočlan. Iako to na prvi mah možda zvuči
iznenad̄ujuće, pokazuje se da postoji cijelo mnoštvo takovih prstena. Zbog svoje važnosti
za (komutativnu) Algebru imaju posebno ime, lokalni prsteni; i predmet su proučavanja
tzv. Lokalne algebre. Kao evidentne predstavnike lokalnih prstena imamo polja (vidi
Propoziciju 6.20), no ona su zapravo nezanimljivi reprezentanti za Lokalnu algebru. Pravi
se primjeri lokalnih prstena dobivaju kao “derivati” tzv. lokalizacije prstena...
Dokaz Teorema 6.15. (i) Definirajmo skup

Ω = ΩI := skup svih ideala J 6= R takvih da je I ⊆ J.
Budući je i sam I u Ω, jasno je da je to neprazan skup. Isto tako, taj je skup parcijalno
ured̄en; naravno, ured̄aj je “obična” skupovna inkluzija ⊆. Neka je sada L neki lanac u
Ω, pa definirajmo [
Γ := J.
J∈L
Jer, po definiciji skupa Ω, svaki J ∈ L sadrži ideal I, to onda i sam Γ sadrži I. Drugo,
očito je taj Γ i sam ideal u R. I treće, Γ 6= R. (Naime, kad bi bilo Γ = R, onda bi bilo
68
posebno 1 ∈ Γ, a onda 1 ∈ J za neki J, što povlači J = R; ali to proturiječi da je J ∈ Ω.)

Zaključak je da
Γ ∈ Ω.
Još samo treba primjetiti da je taj Γ gornja med̄a od L. Sada, budući je lanac L bio
proizvoljan, po Zornovoj lemi slijedi da u Ω postoji barem jedan element M ; tj., da nad I
“sjedi” barem jedan maksimalan ideal M .
(ii) Pretpostavimo da je M neki maksimalan ideal u R, ali da on nije prost. To znači
da postoje neka dva ideala I, J E R takva da je IJ ⊆ M , ali istovremeno I 6⊆ M i J 6⊆ M .
No onda je posebno M ⊂ M + I, što zbog maksimalnosti od M povlači da je M + I = R.
Sasvim analogno, imamo i M + J = R. Slijedi
R = RR = (M + I)(M + J) = M M + M J + IM + IJ ⊆ M.
No kako je i, jasno, M ⊆ R, proizlazi da je M = R; no to je kontradikcija s tim da je M
maksimalan ideal. Tako je tvrdnja (ii) dokazana. ¤
Napomena 6.17. Neka dosadašnja razmatranja o idealima možemo zorno ilustrirati

sljedećom sličicom, u kojoj “XY −→ U V ” znači da “XY povlači U V ”:
I potpuno prost


y
I maksimalan −−−−→ I prost −−−−→ I poluprost
Naglasimo ovdje kako izmed̄u “I potpuno prost” i “I maksimalan” nije moguće, u

potpunoj općenitosti, staviti niti jednu implikaciju. Preciznije rečeno, postoje prsteni R u
kojima je neki ideal I maksimalan, ali on nije potpuno prost (vidi Primjer 6.18(4) i Zadatak
48). Isto tako, postoje prsteni u kojima mnogi potpuno prosti ideali nisu maksimalni; npr.,
to ćemo imati u komutativnim prstenima kad god budemo gledali neki prost (≡potpuno
prost) ne-maksimalan ideal.
Zadatak 47. Dokažite da su u prstenima A = Z ili C[X] svi prosti ne-nul ideali
ujedno i maksimalni ideali. (Kasnije ćemo vidjeti da su gornja dva prstena tzv. Euklidove
domene; pokazat ćemo da je svaka Euklidova domena PGI.)
Primjer 6.18. U ovom primjeru izračunat ćemo Spec R i Max R, za neke konkretne
prstene R.
(1) Neka je R = Z. Kako smo već prije rekli, sada je svaki ideal glavni, tj. oblika
hni = nZ, n ∈ N0 . Pritom je
Max Z = {h2i, h3i, h5i, . . . hpi, . . . | p prim broj},
i
Spec Z = Max Z ∪ {(0)}.
Primjetimo kako je spektar Spec Z parametriziran skupom P, svih prim brojeva u N.
Nadalje, primjetimo da je nul-ideal jedini minimalan ideal; preciznije rečeno, svi ostali
ideali su maksimalni i “sjede” nad nul-idealom.
69
(2) Neka je R = C[X]. I ovdje je svaki ideal glavni, tj. oblika hf i = C[X]f , f ∈ C[X].
Lako se može pokazati da vrijedi sljedeća ekvivalencija:
hf i prost ideal ⇐⇒ f ireducibilan polinom.
(Podsjetimo se da je neki polinom f ireducibilan, ako se ne može napisati kao produkt
f1 f2 dvaju polinoma f1 i f2 koji su svaki stupnja barem 1.) Kao posljedicu imamo
Max C[X] = {hX − ci | c ∈ C}
i
Spec C[X] = Max C[X] ∪ {(0)}.
Primjetimo kako je ovdje spektar Spec C[X] parametriziran skupom C, svih kompleksnih
brojeva. Nadalje, primjetimo da je i sada nul-ideal jedini minimalan ideal. (Zapravo,
situacija je vrlo slična kao kod prstena Z.)
(3) Neka je R = C[X1 , . . . , Xn ], n ≥ 2. U ovom prstenu, za razliku od polinoma

u jednoj varijabli, postoje ideali koji nisu glavni; npr., svaki maksimalan ideal je takav.
Pritom se može pokazati da imamo
Max R = {hX1 − c1 , . . . , Xn − cn i | ci ∈ C}.
Napomenimo kako je lako pokazati da je svaki ideal hX1 − c1 , . . . , Xn − cn i doista mak-
simalan. No teže je vidjeti da svaki maksimalan ideal u R ima upravo taj oblik; to je
predmet slavnog Hilbertovog rezultata, tzv. “slabog teorema o nulama”.
Isto tako naglasimo kako je spektar Spec R puno kompliciraniji skup nego Max R.
Bolje rečeno, uopće ne postoji neki dobar opis toga skupa, za sve n-ove. Štoviše, općeniti
je problem vidjeti da li je neki ideal I = hSi, gdje je S konkretan zadani konačan podskup
polinoma, prost ili nije. (Spomenimo kako se rečeni problemi najbolje tretiraju u okviru
Algebarske Geometrije, jedne od glavnih i najviše proučavanih matematičkih disciplina,
koja povezuje algebarske metode i geometrijsku percepciju.)
(4) Neka je R = Mn (R), n ≥ 2. Ovo je, na neki način, “patološki” primjer neko-
mutativnog prstena. Naime, za razliku od mnogih zanimljivih nekomutativnih prstena R
u kojima su skupovi Max R, Spec R i Specc R vrlo “veliki” i komplicirani za proučavati,
ovdje je situacija vrlo jednostavna i specifična. Sasvim precizno, imamo:
Max R = Spec R = {(0)} & Id R = {(0), R};
R je primjer tzv. prostog prstena, prstena koji nema netrivijalnih ideala.
(Budući da mi u ovom kolegiju Algebarske Strukture, zbog vrlo male materije koja
se obrad̄uje, nismo u stanju čak niti definirati neke “zanimljive” nekomutativne prstene
o čijim se spektrima i max-spektrima može nešto “pametno” reći, tek spomenimo da su
npr. takvi zanimljivi objekti tzv. omotačke algebre Liejevih algebri.)
Zadatak 48. (i) Dokažite detaljno sve pomoćne tvrdnje iz gornjih primjera nave-
denih u (1), (2) i (3).
(ii) Dokažite detaljno sve tvrdnje iz (4); o Id R, o spektru i o max-spektru. (Uputa.
Probajte najprije uzeti n = 2. Da biste pokazali da R nema netrivijalnih (dvos-
tranih) ideala, pretpostavite da je I neki ne-nul ideal, i onda množenjem sa tzv.
standardnim matricama Eij i slijeva i zdesna “napušite” I do cijelog R.)
70
(iii) Dokažite da ima (nekomutativnih) prstena R u kojima postoje ideali I ER koji su

maksimalni, ali nisu potpuno prosti. (Specijalno, takvi su ideali ujedno i primjeri
prostih, ali ne potpuno prostih, ideala.)
6.3. O idealima u komutativnim prstenima.
Cilj ovog kratkog pododjeljka je reći nešto o idealima u komutativnim prstenima.

Najprije dajemo važan teorem koji karakterizira proste, odnosno maksimalne, ideale u
takvim prstenima. Zatim dokazujemo propoziciju o karakterizaciji polja.
Najprije spomenuti teorem o karakterizaciji prostih/maksimalnih ideala.
Teorem 6.19. Neka je A komutativan prsten.

(i) Ideal P E A je prost akko je kvocijentni prsten A/P integralna domena.
(ii) Ideal M E A je maksimalan akko je kvocijentni prsten A/M polje.
Dokaz. (i) To je zapravo tvrdnja (a)⇔(c) u Propoziciji 6.12, za slučaj komutativnog

prstena; mi ćemo ipak dati i direktan (jednostavniji) dokaz.
(⇒) Pretpostavimo da su elementi x := x + P i y := y + P takvi da je x y = 0 := 0 + P ,
tj. x y + P = 0 + P = P ⇔ x y ∈ P . No kako je P prost ideal, to iz x y ∈ P slijedi
da je ili x ∈ P ili y ∈ P , što je dalje ekvivalentno sa: ili x = 0 ili y = 0. Znači, A/P je
integralna domena.
(⇐) Pretpostavimo sada da je A/P integralna domena, ali da P nije prost ideal. Ali
to da P nije prost znači da postoje neki x, y ∈ A \ P takvi da je x y ∈ P . Onda imamo
xy ∈ P ⇐⇒ (x + P )(y + P ) = 0 + P ⇐⇒ x y = 0.
No isto tako imamo x ∈ A \ P ⇔ x 6= 0, ali i y ∈ A \ P ⇔ y 6= 0. Slijedi da onda
kvocijent A/P nije integralna domena, što je kontradikcija.
(ii) (⇒) Pretpostavimo da je M maksimalan ideal, pa onda pokažimo da je svaki ne-nul
element u kvocijentu A/M invertibilan; onda, po definiciji polja, slijedi da je A/M polje.
Pa neka je 0 6= x := x + M ∈ A := A/M proizvoljan element. Sada, 0 6= x je ekvivalentno
x ∈ A \ M . Slijedi da imamo strogu inkluziju M ⊂ M + Ax, no kako je M maksimalan
ideal, slijedi dalje da je M + Ax = A. Specijalno se onda jedinica 1 ∈ A može napisati kao
zbroj 1 = m + ax, za neke m ∈ M i a ∈ A. No onda, budući je “potez” α 7→ α (kanonski)
homomorfizam prstena, imamo
m + ax = m + a x = a x = 1,
tj. a = (x)−1 ; tu smo koristili da je m = 0. Time smo pokazali da doista svaki ne-nul x
ima inverz.
(⇐) Pretpostavimo sada da je A/M polje, ali da ideal M nije maksimalan, tj. da
postoji neki ideal I E A, I 6= A, takav da je M ⊂ I. No onda za proizvoljan element
71
x ∈ I \ M imamo x 6= 0. Ali kako je A = A/M polje, to (ne-nul) element x ima inverz.

Znači, postoji neki y ∈ A \ M takav da je x y = 1. Ali imamo
xy = 1 ⇐⇒ xy − 1 ∈ M ⇐⇒ x y − 1 = m za neki m ∈ M.
Slijedi
1 = xy − m ∈ I =⇒ I = A;
gore smo koristili x ∈ I ⇒ x y ∈ I, te m ∈ M ⊂ I. No I = A je kontradikcija; time je
tvrdnja (ii) dokazana. ¤
Dokažimo sada i spomenutu propoziciju koja karakterizira polja.

Propozicija 6.20. Neka je A komutativan prsten. Sljedeće su tvrdnje med̄usobno
ekvivalentne.
(a) A je polje.
(b) Id A = {(0), A}.
(c) Ako je B bilo koji (komutativan) prsten i ϕ : A → B bilo koji homomorfizam,
onda je ϕ monomorfizam. (Tojest, svaki homomorfizam iz polja u prsten je nužno
injekcija!)
Dokaz. (a)⇒(b) Neka je (0) 6= I E A neki ne-nul ideal. Pokažimo da je onda nužno
I = A. U tu svrhu uzmimo bilo koji element 0 6= x ∈ I. Budući je, po pretpostavci (a), A
polje, to posebno x ima inverz x−1 ∈ A. Onda imamo, jer je I ideal,
x∈I =⇒ 1 = x x−1 ∈ I A ⊆ I =⇒ I = A,
kako smo i tvrdili.
(b)⇒(c) Budući je jezgra Ker ϕ ideal u A, to je, koristeći (b), ili Ker ϕ = (0) ili
Ker ϕ = A. Ali Ker ϕ = A je zapravo nemoguće; naime, imamo ϕ(1A ) = 1B 6= 0B . Znači,
mora biti Ker ϕ = (0), što je ekvivalentno tomu da je ϕ monomorfizam.
(c)⇒(a) Neka (c) vrijedi, i pretpostavimo da A nije polje. To onda znači da postoji
neki 0 6= x ∈ A koji nema inverz; tj.,
1 6∈ {x y | y ∈ A} = xA (= Ax = hxi).
Dakle, ideal Ax zadovoljava (0) 6= Ax 6= A. Slijedi da je kvocijentni prsten B := A/Ax
netrivijalan i s jedinicom 1 = 1 + Ax. Nadalje, (kanonski epimorfizam) ϕ : A → B,
ϕ(a) := a + Ax za a ∈ A, je homomorfizam koji nije monomorfizam; naime, jezgra mu je
Ker ϕ = Ax 6= (0). Ali to je ¬(c). ¤
(∗ ∗ ∗)
Na kraju ovog odjeljka dajemo još neke zadatke.

Zadatak 49. (i) Kako izgledaju prosti ideali u prstenu R[X]? Što je kvocijent
R[X]/hX 2 +a2 i, za a ∈ R\{0}; tj., hoće li to za neke a-ove biti integralna domena,
ili čak polje?
(ii) Kakvu strukturu ima kvocijentni prsten Q[X]/hX 3 + 3i?
72
Zadatak 50. Neka je (a, b) ⊆ R. Sa C(a, b) i C ∞ (a, b) označimo skup svih neprekidnih
i skup svih glatkih funkcija f : (a, b) → R, redom. (Funkcija f je “glatka na (a, b)” ako ima
derivacije svakog reda na cijelom (a, b).) Fiksirajmo z ∈ (a, b), i onda definirajmo skupove
Iz := {f ∈ C(a, b) | f (z) = 0},
Jz := {f ∈ C ∞ (a, b) | f (z) = f 0 (z) = 0}.
Dokažite:
(i) C(a, b) je prsten, za uobičajeno zbrajanje i množenje funkcija; Iz je maksimalan
ideal. Što je C(a, b)/Iz ?
(ii) C ∞ (a, b) je prsten, i Jz je ideal. Da li je Jz maksimalan ideal? (Uputa: BSO
pretpostavimo z 6= 0, i onda pokažite da je Jz + hX − zi 6= C ∞ (a, b).)
Zadatak 51. Neka je A komutativan prsten.

(i) Definirajmo
N(A) := {x ∈ A | x je nilpotentan};
element x je nilpotentan ako postoji n = n(x) ∈ N (n ovisi o x) takav da je
xn = 0. Dokažite da je N(A) E A, ideal; taj se ideal zove nilradikal od A.
(Uputa: Iskoristite Binomni teorem da biste pokazali: Ako su x, y ∈ N(A), onda
je i x + y ∈ N(A).)
(ii) Dokažite da je ¡ ¢
N A/N(A) = {0};
tj., u kvocijentu A/N(A) nema nilpotentnih elemenata 6= 0.
Napomena 6.21. Može se dokazati da vrijedi sljedeći važan rezultat.

Teorem. U komutativnom prstenu A imamo
\
N(A) = P.
P ∈Spec A
Zadatak 52. Neka je A = Z, te neka su I = hxi i J = hyi ideali. Dokažite da vrijedi:

I + J = hM (x, y)i,
I ∩ J = hV (x, y)i,
I J = hx yi;
ovdje su sa M (x, y) i V (x, y) označeni NZM, najveća zajednička mjera i NZV, najmanji
zajednički višekratnik, od x i y, redom.
Zadatak 53. Dokažite da za proizvoljne ideale I, J E Z vrijedi
(I + J)(I ∩ J) = I J.
U proizvoljnom (komutativnom) prstenu A, za ideale I, J EA, vrijedi uvijek (I +J)(I ∩J) ⊆
I J, ali je moguća i stroga inkluzija; dokažite to.
Definicija 6.22. Za ideale I i J u proizvoljnom prstenu R kažemo da su relativno

prosti, ako je
I + J = R.
73
Zadatak 54. (i) Dokažite: Ako su cijeli brojevi x, y ∈ Z relativno prosti u

“klasičnom smislu” (tj., njihova je NZM jednaka 1), onda su ideali hxi i hyi
relativno prosti u smislu gornje definicije; i obratno.
(ii) Ako je A komutativan prsten i ako su I, J E A relativno prosti ideali, onda je
I ∩ J = I J.
74
7. Homomorfizmi prstena
Podsjetimo: Za prstene R i S, preslikavanje f : R → S je homomorfizam prstena

ukoliko je f aditivno i multiplikativno preslikavanje koje “šalje 1R u 1S ”. U ovom odjeljku
najprije navodimo tri osnovna rezultata o homomorfizmima prstena; to su tzv. Teoremi
o izomorfizmima. Naglasimo kako će njihovi dokazi biti zapravo jednostavne posljedice
triju Teorema o izomorfizmima za grupe. Na kraju odjeljka dokazujemo još jedan vrlo
koristan rezultat; to je tzv. Kineski teorem o ostacima za prstene. Kao što mu i samo ime
govori, taj je rezultat direktna generalizacija “klasičnog” Kineskog teorema o ostacima
iz elementarne Teorije brojeva; naime, “klasična verzija” se odnosi na prsten Z, dok je
njegova generalizacija dana za proizvoljan prsten R.
7.1. Teoremi o izomorfizmima.
Sada ćemo dokazati prvi od triju teorema o izomorfizmima.
Teorem 7.1. (Prvi teorem o izomorfizmu)

Neka je f : R → S proizvoljan homomorfizam prstena. Tada je Ker f E R ideal, Im f ≤ S
je potprsten, a preslikavanje
f : R/ Ker f → Im f, f (r + Ker f ) := f (r),
je (dobro definiran) izomorfizam prstena; tj.,
R/ Ker f ∼
= Im f.
Dokaz. Najprije primjetimo da je f homomorfizam iz aditivne grupe (R, +) u grupu

(S, +), pa su onda Ker f ≤ (R, +) i Im f ≤ (S, +) podgrupe. No, štoviše, za proizvoljne
r ∈ R i n ∈ Ker f (⇔ f (n) = 0) imamo
f (rn) = f (r)f (n) = f (r) 0 = 0 i f (nr) = · · · = 0;
znači, Ker f je ideal u R. Isto tako, ako su s1 , s2 ∈ Im f , onda postoje neki r1 , r2 ∈ R
takvi da je f (ri ) = si , za i = 1, 2. Ali onda je s1 s2 = f (r1 r2 ) ∈ Im f ; tj., Im f je skup
zatvoren za množenje, pa je to potprsten od S.
Sada znamo da su R/ Ker f i Im f prsteni. Nadalje, po Prvom teoremu o izomorfizmu
za grupe, znamo da je f (dobro definiran) izomorfizam iz aditivne grupe (R, +)/(Ker f, +)
na grupu (Im f, +). Da bismo dokazali teorem, još samo treba primjetiti da, za ri :=
ri + Ker f , imamo
f (r1 r2 ) = f (r1 r2 + Ker f ) = f (r1 r2 ) = f (r1 )f (r2 ) = f (r1 )f (r2 );
ovdje smo koristili definiciju množenja u kvocijentnom prstenu, zatim definiciju preslika-
vanja f , i konačno činjenicu da f je homomorfizam prstena. Tako imamo da je f i
multiplikativno preslikavanje; dakle je to izomorfizam prstena. ¤
Sljedeća je propozicija analogon Propozicije 2.9 u Poglavlju 1.

75
Propozicija 7.2. Neka je f : R → S homomorfizam prstena, te neka su I E R i J E S

ideali takvi da je f (I) ⊆ J. Tada je preslikavanje
f : R/I → S/J, r + I 7→ f (r) + J,
homomorfizam prstena.
Zadatak 55. Dokažite detaljno prethodnu propoziciju. (Uputa: “Kopirajte” dokaz
gore spomenute propozicije.)
Sada ćemo dokazati tzv. Drugi teorem o izomorfizmu.
Teorem 7.3. (Drugi teorem o izomorfizmu)

Neka je R prsten, S ≤ R neki potprsten i I E R neki ideal. Tada je S + I ≤ R potprsten,
i S ∩ I E S ideal. Nadalje, vrijedi
S/S ∩ I ∼
= S + I/I.
Dokaz. Prvo, lako je provjeriti da je S + I potprsten od R. Naime, ako su s1 , s2 ∈ S

i x1 , x2 ∈ I, onda imamo
(s1 + x1 ) − (s2 + x2 ) = (s1 − s2 ) + (x1 − x2 ) ∈ S + I
i
(s1 + x1 )(s2 + x2 ) = s1 s2 + (s1 x2 + x1 s2 + x1 x2 ) ∈ S + I;
ovdje koristimo da je I ideal pa je sumand ( · · · ) iz I. Dalje, isto je tako jasno da je S ∩ I
ideal u S, te da je I ideal u S + I.
Sada, definirajmo preslikavanje
φ : S → S + I/I, φ(x) := x + I.
Po Drugom teoremu o izomorfizmu za grupe, taj φ je epimorfizam aditivnih grupa, sa
jezgrom Ker φ = S ∩ I. No očito je φ štoviše i homomorfizam prstena, tj. epimorfizam
prstena. Još samo treba primjeniti Prvi teorem o izomorfizmu za prstene. ¤
Sljedeća je propozicija potrebna za dokaz tzv. Trećeg teorema o izomorfizmu, ali je

i sama za sebe vrlo važna i korisna. Ona daje preciznu vezu izmed̄u ideala (tj. prostih
ideala) u R, te ideala (tj. prostih ideala) u kvocijentu R/I; ovdje je I E R fiksirani ideal.
Propozicija 7.4. Neka je R proizvoljan prsten, I E R neki ideal, i onda π : R →

R/I kanonski epimorfizam. Na skupu svih ideala u R koji sadrže ideal I definirajmo
preslikavanje Θ ovako:
Θ : {K | I ⊆ K ∈ Id R} −→ Id(R/I),
K 7−→ π(K) = K/I.
Tada je Θ monotona bijekcija, čije je inverzno preslikavanje dano sa
Θ−1 (K) = π −1 (K), K E R/I.
Nadalje, preslikavanje
θ : {P | I ⊆ P ∈ Spec R} −→ Spec(R/I),
θ(P ) = Θ(P ),
je takod̄er monotona bijekcija. (Primjetimo da je zapravo θ restrikcija od Θ na “manju”
domenu {P | I ⊆ P ∈ Spec R}, tj. skup svih prostih ideala u R koji sadrže I.)
76
Dokaz. Označimo kvocijent od R po I sa

R := R/I.
Jasno, ako je K ER ideal takav da sadrži I, onda je K/I ideal u R; znači, preslikavanje
Θ doista “završava” u kodomeni Id(R/I), tj. dobro je definirano. Nadalje, očito je Θ
monotono preslikavanje; tj., ako su K1 ⊆ K2 dva ideala u R koja oba sadrže I, onda je
K1 /I ⊆ K2 /I.
(Θ injekcija)
Neka su K1 , K2 E R ideali i pretpostavimo da je
Θ(K1 ) = Θ(K2 ) ⇐⇒ K1 /I = K2 /I.
Onda, za proizvoljan element k1 ∈ K1 je k1 + I ∈ K1 /I = K2 /I. Znači, postoji neki
k2 ∈ K2 takav da je k1 + I = k2 + I, što je ekvivalentno sa k1 − k2 ∈ I. Ali onda, jer je
posebno I ⊆ K2 , slijedi k1 −k2 ∈ K2 , tj. k1 ∈ K2 . Zbog proizvoljnosti izbora za k1 , imamo
K1 ⊆ K2 ; jasno, sasvim analogno slijedi i obratna inkluzija, pa tako imamo i K1 = K2 .
Time je pokazano da je Θ injekcija.
(Θ surjekcija)
Za proizvoljan ideal K E R, definirajmo
K := π −1 (K);
tj., K je praslika od K po π. Sada se lako provjeri da je K ideal u R i da sadrži I. Nadalje,
imamo π(K) = K; znači, Θ je stvarno i surjekcija.
Kada imamo dokazane gornje činjenice, onda je evidentno da je doista sa
Θ−1 : K 7−→ π −1 (K)
definiran inverz od Θ.
Dokažimo sada da je i θ bijekcija. U tu svrhu neka je P ∈ Spec R neki prost ideal i
označimo
P := π(P ) = P/I.
Tvrdimo da je P prost ideal u prstenu R. Pa neka su J1 , J2 E R dva ideala takva da
je produkt J1 J2 ⊆ P . Ali po prvom dijelu propozicije, znamo da su ideali Ji oblika
Ji = Ji /I, za neke ideale Ji E R koji sadrže I. Ali onda inkluzija J1 J2 ⊆ P povlači
J1 J2 ⊆ P . (Naime, ako su x ∈ J1 i y ∈ J2 , onda je (x + I)(y + I) = x y + I ∈ P . To
znači da postoji neki p ∈ P takav da je x y − p ∈ I. Slijedi da je x y ∈ p + I ⊆ P . No,
kako produkti x y generiraju J1 J2 , zaključujemo da je doista J1 J2 ⊆ P .) Sada, inkluzija
J1 J2 ⊆ P i činjenica da je P prost daju da je ili J1 ⊆ P ili J2 ⊆ P . Ali
Ji ⊆ P =⇒ Ji = Ji /I ⊆ P/I = P .
Tako smo dokazali da je
P ∈ Spec R,
što smo i tvrdili. Obratno, ako je P ∈ Spec R, definirajmo P := π −1 (P ). Idući ’obratnim
putem’ u gornjem dokazu, vidi se da je P prost ideal; i jasno, sadrži I. Zaključak je
da je θ doista bijekcija izmed̄u navedena dva skupa prostih ideala. Time je propozicija
dokazana. ¤
77
Zadatak 56. Neka je f : R → S epimorfizam prstena. Definirajmo preslikavanje na

idealima
Θ : K 7−→ f (K).
(i) Dokažite: Θ : {K | Ker f ⊆ K ∈ Id(R)} → Id S je monotona bijekcija.
(ii) Vrijedi li analogon gornje propozicije za proste ideale?
Sada dokazujemo i tzv. Treći teorem o izomorfizmu.
Teorem 7.5. (Treći teorem o izomorfizmu)

Neka je R prsten, te neka su I, J E R ideali takvi da je I ⊆ J. Tada je J/I E R/I ideal i
vrijedi
(R/I)/(J/I) ∼ = R/J.
Dokaz. Da je J/I ideal u kvocijentu R/I slijedi po prethodnoj propoziciji. Nadalje,

preslikavanje
φ : R/I → R/J, φ(r + I) := r + J,
je dobro definiran epimorfizam aditivnih grupa (usp. Propoziciju 7.2). Štoviše, to je i
(surjektivan) homomorfizam prstena. Po Prvom teoremu o izomorfizmu za prstene, slijedi
(R/I)/ Ker φ ∼
= Im φ = R/J.
Još samo treba primjetiti, ponovo po gornjoj propoziciji, da je jezgra Ker φ ideal oblika
K/I za neki ideal K E R koji sadrži I. No očito je K = I. Tako je teorem dokazan. ¤
7.2. Kineski teorem o ostacima za prstene.
Sada ćemo dokazati najavljeni Kineski teorem o ostacima za prstene. No prije toga
podsjetimo se nekih dobro poznatih stvari iz elementarne teorije brojeva.
Za brojeve m ∈ N i a, b ∈ Z definiramo pojam “kongruencije modulo m” ovako:
Kažemo da su a i b kongruentni modulo m, i pišemo
b ≡ a (mod m),
ako m dijeli b − a, tj. m | b − a. Ovdje primjetimo, što je sasvim očito, da kongruencijska
jednadžba
X ≡ a (mod m),
po X, ima rješenja
X = m k + a, k ∈ Z.
Sada, ako su m1 , m2 ∈ N i a1 , a2 ∈ Z, gledajmo sustav kongruencijskih jednadžbi
X ≡ a1 (mod m1 ),
X ≡ a2 (mod m2 ).
78
I općenito, za n prirodnih brojeva m1 , . . . , mn ∈ N i n cijelih brojeva a1 , . . . , an ∈ Z,

možemo pitati ako postoji rješenje sustava kongruencijskih jednadžbi
X ≡ a1 (mod m1 ),
(Σ) ··· ···
X ≡ an (mod mn ).
(Naravno, zanimljivo je i pitanje kako, ukoliko znamo da rješenje postoji, isto naći. No mi
se tim pitanjem ovdje nećemo baviti; za više detalja vidi npr. [A. Dujella, Uvod u teoriju
brojeva, Pogl. 2].)
Sada ćemo iskazati, te radi potpunosti ali i u cilju komparacije dokaza sa “općenitom
verzijom”, dokazati tzv. “klasični” Kineski teorem o ostacima.
Teorem. (Kineski teorem o ostacima)

Neka su m1 , . . . , mn ∈ N u parovima relativno prosti brojevi, tj. najveća je zajednička
mjera (mi , mj ) = 1, za sve i 6= j. (Ili ekvivalentno rečeno: hmi i + hmj i = Z.) Onda za
proizvoljne a1 , . . . , an ∈ Z, sustav (Σ) ima rješenja.
Štoviše, ako je x0 jedno rješenje od (Σ), onda su sva ostala rješenja x dana sa x ≡ x0
(mod m1 · · · mn ).
Dokaz. Označimo
m := m1 · · · mn & ui := m/mi , za i = 1, . . . , n.
Budući je mjera (mi , ui ) = 1, za svaki i, onda
(3) ∃xi ∈ Z tako da ui xi ≡ ai (mod mi ), ∀i.
[[Da bismo to vidjeli, primjetimo da za k ∈ {1, . . . , mi } i neke ck ∈ {1, . . . , mi }, takve da
je k ui ≡ ck (mod mi ), imamo
{c1 , . . . , cmi } = {1, . . . , mi };
tj., to je tzv. potpun sistem ostataka. Naime, ck = cl povlači k ui − l ui ≡ 0 (mod mi ), a
to dalje mi | (k − l)ui . Jer su mi i ui relativno prosti, slijedi da mi | k − l, i onda k = l.]]
Sada, definirajmo
x0 := u1 x1 + · · · + un xn .
Sasvim je jasno da je onda x0 ≡ ui xi (mod mi ), iz čega, koristeći (3), slijedi
x0 ≡ ai (mod mi ) ∀i = 1, . . . , n.
Konačno, ako je x proizvoljno rješenje od (Σ), onda je posebno x ≡ xo (mod mi ), za
svaki i. No to je ekvivalentno sa mi | x − x0 , iz čega slijedi
m = m1 · · · mn | x − x0 ;
tj., x ≡ x0 (mod m). ¤
Definicija 7.6. Neka je R prsten i I E R neki ideal. Za elemente a, b ∈ R kažemo da

su kongruentni modulo I, i pišemo
b ≡ a (mod I),
ukoliko je b − a ∈ I.
79
Napomena 7.7. Primjetimo da u slučaju R = Z i I = hmi, imamo ekvivalentnost

uvjeta
b−a∈I ⇐⇒ m | b − a;
drugim riječima, gornja je definicija doista generalizacija ’klasičnog’ pojma kongruencije
za cijele brojeve.
Teorem 7.8. (Kineski teorem o ostacima za prstene)

Neka su I1 , . . . , In E R ideali takvi da su Ii i Ij relativno prosti za i 6= j; tj., Ii + Ij = R.
Tada za proizvoljne a1 , . . . , an ∈ R sustav kongruencija
X ≡ ai (mod Ii ), i = 1, . . . , n,
ima rješenja u R; tj., postoji barem jedan x ∈ R takav da je za X = x ispunjeno svih n
gornjih kongruencija.
Zapravo, dokazat ćemo ovaj malo jači rezultat; tvrdnja (i) sljedećeg teorema je točno
gornji teorem.
Teorem 7.9. Neka su I1 , . . . , In E R ideali. Definirajmo preslikavanje

Y n
ϕ:R→ R/Ii , ϕ(x) := (x + I1 , . . . , x + In ).
i=1
Tada je ϕ homomorfizam prstena za koji vrijedi sljedeće:
(i) Preslikavanje ϕ je epimorfizam akko su ideali Ii , Ij u parovima relativno prosti.
(ii) Preslikavanje ϕ je monomorfizam akko je I1 ∩ · · · ∩ In = (0).
Dokaz. Jasno je da je ϕ doista homomorfizam prstena.

(i) (⇒) Pretpostavimo da je ϕ surjekcija, ali da je Ii + Ij 6= R, za neke i < j. Uzmimo
bilo koji element ω ∈ R \ (Ii + Ij ). Onda, zbog surjektivnosti, za n-torku
Y
Ω := (I1 , . . . , Ii−1 , ω + Ii , Ii+1 , . . . , Ij , . . . , In ) ∈ R/Ii
i
postoji neki x ∈ R takav da je
ϕ(x) = Ω.
No onda je posebno x + Ii = ω + Ii i x + Ij = Ij , što je ekvivalentno sa ω − x ∈ Ii i x ∈ Ij .
Slijedi
ω = (ω − x) + x ∈ Ii + Ij ;
no to je u kontradikciji sa izborom od ω.
(⇐) Pretpostavimo dakle da je Ii + Ij = R, za sve i 6= j; tj., da su ideali Ii med̄usobno,
u parovima, relativno prosti. Sada, za proizvoljan 1 ≤ i ≤ n i element ai ∈ R, naći ćemo
xi ∈ R takav da je
ϕ(xi ) = (I1 , . . . , Ii−1 , ai + Ii , Ii+1 , . . . , In ).
Naime, tada će za
x := x1 + · · · + xn
biti X
ϕ(x) = ϕ(xi ) = (a1 + I1 , . . . , an + In );
i
80
tj., imat ćemo surjektivnost od ϕ.

Da bismo pokazali gornju tvrdnju, najprije BSO možemo pretpostaviti da je i = 1; tj.,
da imamo a1 ∈ R, pa tražimo x1 ∈ R takav da je ϕ(x1 ) = (a1 + I1 , I2 , . . . , In ). (Jedini
razlog za ovu pretpostavku je da sada “sve radimo na prvim koordinatama u n-torkama”,
što će nam biti lakše za zapisivati!)
Najprije, činjenica da su ideali I1 i Ii , za i = 2, . . . , n, relativno prosti znači da imamo
I1 + I2 = R, I1 + I3 = R, ··· ··· I1 + In = R.
Množenjem tih jednakosti, te korištenjem distributivnosti množenja prema zbrajanju, za
ideale, dobijemo
Yn
R = R···R = (I1 + Ij ) ⊆ I1 + I2 · · · In ⊆ R.
j=2
¡ Q
Kada u gornjem produktu nj=2 (I1 +Ij ) “izmnožimo” sve izraze u zagradama dobit ćemo
ukupno 2n sumanada oblika J2 · · · Jn , gdje je za svaki i = 2, . . . , n ili Ji = I1 ili Ji = Ii .
No, kako su Ii -ovi ideali, a posebno je I1 ideal, to je očito J2 · · · Jn ⊆ I1 , za svaki sumand
J2 · · · Jn u kojem se na bar jednom mjestu Jk pojavi upravo I1 . Preciznije rečeno, to će
se dogoditi uvijek osim u jednom jedinom slučaju; to je kada budemo uzeli “posljednji”
sumand, tj. sumand I2 · · · In . Zato je
Yn
(I1 + Ij ) ⊆ I1 + I2 · · · In ,
j=2
¢
kako smo gore i napisali. Dakle, vrijedi
(4) I1 + I2 · · · In = R.
Odavde, koristeći činjenicu da je I J ⊆ I ∩ J za bilo koja dva ideala I, J E R, dobivamo
I1 + I2 ∩ · · · ∩ In = R.
Sada slijedi da postoje neki α ∈ I1 i β ∈ I2 ∩ · · · ∩ In takvi da je
α + β = a1 .
Pokažimo da je x1 := β element koji tražimo. Doista, jer je β ∈ I2 , . . . , In , to imamo
¡ ¢ ¡ ¢
ϕ(β) = β + I1 , β + I2 , . . . , β + In = β + I1 , I2 , . . . , In
¡ ¢
= a1 + I1 , I2 , . . . , In ;
gore smo koristili da je β + Ii = Ii , za 2 ≤ i ≤ n, te da je β + I1 = a1 − α + I1 = a1 + I1 .
Time je tvrdnja (i) u potpunosti dokazana.
(ii) (⇒) Pretpostavimo da je ϕ injekcija, pa neka je onda a ∈ I1 ∩ · · · ∩ In . No tada
je, po definiciji preslikavanja ϕ,
ϕ(a) = (I1 , . . . , In ) = 0 = 0Qi R/Ii ,
i onda, jer je ϕ injekcija, a = 0; tu koristimo dobro poznatu činjenicu da je homomorfizam
injektivan akko mu je jezgra trivijalna.
(⇐) Ako je a ∈ R takav da je ϕ(a) = 0, onda po definiciji preslikavanja ϕ slijedi da je
a ∈ I1 ∩ · · · ∩ In . Ali, po pretpostavci je I1 ∩ · · · ∩ In = (0), pa slijedi a = 0. Tako smo
pokazali da je ϕ injekcija. ¤
81
Napomena 7.10. U vezi sa prethodnim teoremom primjetimo da ako je A komutati-

van prsten, a ideali I1 , . . . , In E A su u parovima relativno prosti, onda je
I1 · · · In = I1 ∩ · · · ∩ In .
[[Dokaz. Da bismo to pokazali, prvo primjetimo da jednakost (4), naravno sa potpuno
istim argumentom dokaza, vrijedi za bilo kojih ≥ 2 ideala koji su u parovima relativno
prosti. Posebno, ako to primjenimo na ideale Im , Im+1 , . . . , In , za 1 ≤ m ≤ n − 1, dobit
ćemo
In−1 + In = R,
In−2 + In−1 In = R,
··· ···
I1 + I2 · · · In = R.
Primjenom činjenice da za relativno proste ideale I, J EA vrijedi I J = I ∩J (vidi Zadatak
54), imamo sljedeće jednakosti med̄u idealima:
In−1 ∩ In = In−1 In
In−2 ∩ In−1 In = In−2 In−1 In
··· ···
I1 ∩ I2 · · · In = I1 I2 · · · In .
Iz gornjih jednakosti, pomoću induktivnog argumenta, slijedi
Ij ∩ · · · ∩ In = Ij · · · In , za j = 1, 2, . . . , n;
što je i trebalo pokazati.]]
82
8. Prsteni polinoma
U cijelom ovom odjeljku:

A = komutativan prsten s jedinicom 1.
Polinomi su osnovne funkcije u matematici. Posebno, polinomi nad R ili C, tj. sa
realnim ili kompleksnim koeficijentima, su objekti bez kojih je npr. nemoguće zamisliti
Matematičku analizu. Za potrebe Algebre, standardno se pojam polinoma generalizira
uzevši namjesto R ili C bilo koji komutativan prsten s jedinicom.
Definicija 8.1. Izraz oblika
p(X) := a0 + a1 X + . . . + ai X i + . . . + ak X k , k ∈ N0 , ai ∈ A,
zove se polinom u X. Drugi način zapisa polinoma je u obliku
X
p(X) = ai X i ,
i
s tim da se onda podrazumijeva da je gornja suma zapravo konačna; tj., da sumacija “ide”
od i = 0 do nekog k ≥ 0. Skup svih polinoma nad A, tj. polinoma sa koeficijentima iz
prstena A, označava se sa A[X]; tj.
A[X] := skup svih polinoma p(X) sa koeficijentima iz A.
Ovdje je X (formalna) varijabla, a simbol X i je tzv. i-ta potencija od X. Elementi ai
zovu se koeficijenti polinoma p(X); posebno, kažemo da je ai i-ti koeficijent. Koeficijent
a0 zove se slobodni koeficijent, a ak se zove vodeći koeficijent; kada govorimo o
vodećem koeficijentu, mi zapravo pretpostavljamo da je ak 6= 0.
Posebno definiramo nul-polinom kao
0 = 0 + 0 X + 0 X2 + · · · ;
drugim riječima, nul-polinom je polinom koji je konstanta, i to baš konstanta 0 = 0A .
Za polinom p(X) kao gore, kojemu je vodeći koeficijent ak = 6 0, definiramo stupanj
polinoma p(X) kao
deg p(X) := k;
tako govorimo da je p(X) polinom stupnja k. Nadalje, dogovorno se uzima da je stupanj
nul-polinoma jednak −1. P P
Za polinome p1 (X) = i ai X i i p2 (X) = i bi X i standardno se definira zbroj poli-
noma X
p1 (X) + p2 (X) := (ai + bi )X i ;
i
tj., polinome zbrajamo tako da im “zbrojimo koeficijente uz iste potencije”.
Isto tako, za polinome p1 (X) i p2 (X) kao gore, definira se produkt polinoma
X
p1 (X) · p2 (X) = p1 (X) p2 (X) := ci X i ,
i
gdje su koeficijenti ci dobiveni “konvolucijskim množenjem”, tj., dani su kao c0 := a0 b0 ,
c1 := a0 b1 + a1 b0 , i općenito
ci := a0 bi + a1 bi−1 + · · · + ai b0 ;
83
ovdje se naravno podrazumijeva da su koeficijenti al = 0, ukoliko je l > k1 = deg p1 (X),

odnosno da je bl = 0, ukoliko je l > k2 = deg p2 (X).
Napomena 8.2. Sada kada smo na skupu A[X] definirali operacije zbrajanja “+” i
množenja “·” polinoma, lako je provjeriti da
A[X] = (A[X], +, ·)
ima strukturu komutativnog prstena s jedinicom; tako govorimo da je A[X] prsten poli-
noma u X sa koeficijentima iz A. Naravno, nula u tom prstenu je nul-polinom. Jedinica
u A[X] je konstanta 1 = 1A .
Sasvim analogno, definiraju se polinomi u više varijabli.
Definicija 8.3. Izraz oblika

X
p(X1 , . . . , Xn ) := ai1 ···in X1i1 · · · Xnin ai1 ···in ∈ A,
(i1 ,...,in )∈Nn
0
zove se polinom u varijablama X1 , . . . , Xn ; naravno i sada se podrazumijeva da je gornja

suma konačna. I ovdje se ai1 ···in -ovi zovu koeficijenti polinoma. Oznaka za skup svih
polinoma nad A u varijablama Xi je
A[X1 , . . . , Xn ].
Pojam stupnja polinoma više varijabli dan je na sljedeći način. Za p = p(X1 , . . . , Xn ),
kao gore, stavimo
deg p := max{i1 + · · · + in | ai1 ···in 6= 0};
tj., ako za monom
ai1 ···in X1i1 · · · Xnin
definiramo njegov stupanj kao zbroj i1 + · · · + in svih potencija od varijabli X1 , . . . , Xn ,
onda je stupanj polinoma p jednak najvećem stupnju njegovih monoma.
Na skupu A[X1 , . . . , Xn ] definiraju se operacije zbrajanja i množenja polinoma analogno
kao što je to načinjeno za polinome u jednoj varijabli. Naime, za polinom p(X1 , . . . , Xn )
kao gore, i neki q(X1 , . . . , Xn ) sa koeficijentima bi1 ···in , imamo zbroj
X
p(X1 , . . . , Xn ) + q(X1 , . . . , Xn ) = (ai1 ···in + bi1 ···in )X1i1 · · · Xnin .
(i1 ,...,in )
Isto tako, produkt polinoma p i q dobivamo tako da polinome ’izmnožimo po linearnosti’;

tj., množimo svaki monom od p sa svakim monomom od q, i onda dobiveno sredimo tako
da “pokupimo” sve koeficijente koji stoje uz neki konkretan produkt varijabli X1k1 · · · Xnkn .
Jasno, monome množimo po pravilu
(ai1 ···in X1i1 · · · Xnin ) (bj1 ···jn X1j1 · · · Xnjn ) := (ai1 ···in bj1 ···jn )X1i1 +j1 · · · Xnin +jn .
Napomena 8.4. (1) Kao i za A[X], imamo da i A[X1 , . . . , Xn ], uz definirane operacije

zbrajanja i množenja polinoma, ima strukturu komutativnog prstena s jedinicom; tako
govorimo da je A[X1 , . . . , Xn ] prsten polinoma u X1 , . . . , Xn sa koeficijentima iz A.
Nula u tom prstenu je ponovo nul-polinom, tj. nula 0 = 0A u A, a jedinica je konstanta
1 = 1A .
84
(2) Primjetimo da se prsten polinoma A[X1 , . . . , Xn ], u n varijabli, zapravo može

shvatiti kao
£ ¤
A[X1 , . . . , Xn ] ≡ A[X1 , . . . , Xn−1 ] Xn ;
tj., kao prsten u varijabli Xn sa koeficijentima iz prstena polinoma u prvih n − 1 varijabli.
Tu zapravo mi “sredimo svaki polinom u varijablama Xi po potencijama od Xn ”. Zapravo,
sasvim analogno imamo
£ ¤
A[X1 , . . . , Xn ] ≡ A[Xu1 , . . . , Xuk ] Xv1 , . . . , Xvm ,
gdje je k + m = n, 1 ≤ u1 < · · · < uk ≤ n, 1 ≤ v1 < · · · < vm ≤ n i imamo disjunktnu
uniju
{u1 , . . . , uk } ∪ {v1 , . . . , vm } = {1, 2, . . . , n};
tj., načinimo particiju skupa {1, 2, . . . , n} na ui -ove i vj -ove, a zatim svaki polinom iz
A[X1 , . . . , Xn ] sred̄ujemo po potencijama od Xv1 , . . . , Xvm .
Zadatak 57. Neka je element α ∈ A fiksiran, i onda definirajmo preslikavanje

Eα : A[X] → A, p(X) 7→ p(α);
preslikavanje Eα zove se evaluacija u α. Dokažite da je to preslikavanje homomorfizam
prstena. Kada će to biti epimorfizam? Odredite jezgru Ker Eα . Kada će Eα biti monomor-
fizam?
Analogno, za α := (α1 , . . . , αn ) ∈ An , definiramo evaluaciju u α kao
Eα : A[X1 , . . . , Xn ] → A, p(X1 , . . . , Xn ) 7→ p(α).
Što se sada može reći o tomu da li je to preslikavanje epimorfizam i/ili monomorfizam?
Sljedeća jednostavna lema zapravo karakterizira integralne domene med̄u prstenima

polinoma.
Lema 8.5. Ako je prsten koeficijenata A integralna domena, onda je i prsten polinoma
A[X1 , . . . , Xn ] takod̄er integralna domena; naravno, i obratno.
£ ¤
Dokaz. Budući je, kako smo vidjeli gore, A[X1 , . . . , Xn ] = A[X1 , . . . , Xn−1 ] Xn , to
je jasno da BSO možemo uzeti da je n = 1. (Naime, tako iz činjenice da je A domena
dobijemo da je i B := A[X1 ] domena. Zatim slijedi da je i A[X1 , X2 ] = B[X2 ] takod̄er
domena. Nastavljamo indukcijom!)
Pa neka je sada n = 1, i neka su dani polinomi
p1 = p1 (X) = a0 + a1 X + · · · + ak1 X k1 , p2 = p2 (X) = b0 + b1 X + · · · + bk2 X k2 ,
gdje su njihovi vodeći koeficijenti ak1 i bk2 različiti od nule. Drugim riječima, stupnjevi su
deg pi = ki ≥ 0, za i = 1, 2; i, posebno, to nisu nul-polinomi. Ali onda je stupanj produkta
tih dvaju polinoma jednak
deg(p1 p2 ) = deg p1 + deg p2 ,
što je posebno ≥ 0. Slijedi da p1 p2 nije nul-polinom; time je lema dokazana. ¤
85
Napomena 8.6. Primjetimo da za proizvoljan A, u prstenu polinoma A[X1 , . . . , Xn ]

vrijedi sljedeće za stupnjeve: Ako su p1 = p1 (X1 , . . . , Xn ) i p2 = p2 (X1 , . . . , Xn ) polinomi,
onda je
deg(p1 + p2 ) ≤ max{deg p1 , deg p2 },
deg(p1 p2 ) ≤ deg p1 + deg p2 ;
i posebno ćemo za stupanj produkta imati jednakost, ako je A domena. Nadalje, za
kompoziciju polinoma
(p2 ◦ p1 )(X) := p2 (p1 (X)),
gdje su p1 , p2 ∈ A[X] polinomi u jednoj varijabli, imamo za stupanj kompozicije
deg(p2 ◦ p1 ) ≤ (deg p1 )(deg p2 );
ponovo, za slučaj da je A štoviše integralna domena, imamo jednakost.
Zadatak 58. Dokažite detaljno sve tvrdnje iz gornje Napomene, i primjerima pokažite
da se rečene tvrdnje ne mogu poboljšati; barem u slučaju prstena polinoma u jednoj
varijabli. (Tojest, u gornjem izrazu za stupanj zbroja možemo imati znak “<” čak iako
je A polje; u izrazima za produkt i kompoziciju možemo imati znak “<” ukoliko A nije
domena; itd..)
Sljedeći je važan rezultat tzv. “Teorem o dijeljenju s ostatkom”; on je direktna gen-

eralizacija dobro poznatih rezultata o dijeljenju s ostatkom u Z i u prstenima polinoma
u jednoj varijabli sa koeficijentima iz R ili C. Taj se teorem ponekad zove i Euklidov
algoritam; jer u važnom slučaju kada je A polje, prsten polinoma A[X] jest tzv. Euklidova
domena. Za više detalja vidite Definiciju 9.1 i Napomenu 9.19(2).
Teorem 8.7. (Teorem o dijeljenju s ostatkom)

Neka su f (X) i g(X) iz A[X] polinomi, različiti od nul-polinoma, i pretpostavimo da
je vodeći koeficijent u polinomu g(X) iz A× , grupe invertibilnih elemenata u A. Tada
postoje, i jedinstveni su, polinomi q(X) i r(X) iz A[X] takvi da je
f (X) = g(X) q(X) + r(X) & deg r(X) < deg g(X).
Dokaz. (Egzistencija)
Dokaz ćemo dati indukcijom po stupnju polinoma kojeg dijelimo, tj. polinoma f (X).
Za to, napišimo polinome
f (X) = a0 + a1 X + · · · + an X n , g(X) = b0 + b1 X + · · · + bm X m ,
pri čemu je an 6= 0 i bm ∈ A× . Kao što smo rekli, dokaz egzistencije od q(X) i r(X)
provodimo indukcijom po n, tj. stupnju od f (X). Najprije pogledajmo bazu indukcije;
tj. n = 0. Tu imamo dvije mogućnosti:
(1) deg g(X) = 0.
Sada je g(X) = b0 ∈ A× , pa onda uzmemo za r i q polinome konstante
r(X) := 0 i q(X) := b−1
0 a0 .
(2) deg g(X) > 0.
Sada uzmemo r(X) := f (X) i q(X) := 0, nul-polinom.
86
Sada prelazimo na korak indukcije. Preciznije rečeno, pretpostavimo da teorem vrijedi

za sve polinome f (X) stupnja < n, pa pokažimo da onda vrijedi i za sve polinome stupnja
= n. Za to BSO pretpostavimo da je
deg g(X) = m ≤ n = deg f (X);
naime, ukoliko je deg g(X) > deg f (X), onda uzmemo q(X) := 0 i r(X) := f (X). Dalje
definirajmo “pomoćni” polinom f1 (X) sa
f1 (X) := f (X) − an b−1
m X
n−m
g(X);
tu koristimo činjenicu da je vodeći koeficijent bm od g(X) invertibilan u A. Primjetimo
da je zapravo
¡ ¢ ¡ ¢
f1 (X) = an X n + niže potencije od f − an b−1 m X
n−m
(bm X m + niže potencije od g) ,
pa se gore član an X n “pokrati”. Slijedi da je
deg f1 (X) < deg f (X) = n.
No onda primjena pretpostavke indukcije, sada na polinom f1 (X), daje da postoje neki
polinomi qe(X) i r(X) takvi da je
f1 (X) = qe(X)g(X) + r(X) & deg r(X) < deg g(X).
No onda slijedi da je
f (X) = q(X)g(X) + r(X),
gdje polinom q(X) definiramo kao
q(X) := an b−1
m X
n−m
+ qe(X);
time je eqzistencija rastava dokazana.
(Jedinstvenost)
Pretpostavimo da imamo neke qi (X) i ri (X), za i = 1, 2, takve da je
q1 (X)g(X) + r1 (X) = f (X) = q2 (X)g(X) + r2 (X)
i deg ri (X) < deg g(X), za i = 1, 2. Onda slijedi
(q1 (X) − q2 (X))g(X) = r2 (X) − r1 (X).
Tvrdimo da odavde slijedi da je q1 (X) − q2 (X) = 0, a onda naravno imamo i r2 (X) −
r1 (X) = 0; što i moramo vidjeti. Naime, kad bi bilo q1 (X) − q2 (X) 6= 0, onda bismo imali
deg((q1 (X) − q2 (X))g(X)) ≥ m = deg g(X);
tu ponovo koristimo činjenicu da je vodeći koeficijent bm od g(X) invertibilan u A, pa
posebno on nije djelitelj nule. Ali kako isto tako imamo (vidi Napomenu 8.6) da je
deg(r2 (X) − r1 (X)) < m = deg g(X), dolazimo do kontradikcije.
Tako je teorem u potpunosti dokazan. ¤
Napomena 8.8. (1) Primjetimo kako je pretpostavka bm ∈ A× , u teoremu, doista

nužna. Kao ilustraciju za to pogledajmo A = Z i onda prsten polinoma Z[X], te onda npr.
polinome f (X) = 2X i g(X) = 3. Očito je da onda ne postoje neki q(X), r(X) ∈ Z[X]
takvi da je 2X = 3q(X) + r(X) i još deg r(X) < 0 = deg g(X); zapravo, tu bi moralo biti
r(X) = 0 i onda 2X = 3q(X), što je očito nemoguće.
87
(2) Gornji se teorem ne može generalizirati na slučaj polinoma u dvije ili više varijabli;
čak iako je A npr. polje. (Nad̄ite npr. u R[X1 , X2 ] dva polinoma f = f (X1 , X2 ) i
g = g(X1 , X2 ) takve da ne postoje q i r iz R[X] za koje vrijedi f = gq + r i deg r < deg g.)
Sljedeći je važan teorem samo specijalan slučaj nešto općenitijeg rezultata (vidi Teorem
9.7).
Teorem 8.9. Ako je F polje, onda je prsten polinoma F[X] PGI, prsten glavnih ideala.
Dokaz. Neka je (0) 6= I E F[X] neki ideal; moramo pokazati da je onda on glavni. U
tu svrhu, uzmimo polinom g = g(X) takav da g 6= 0, g ∈ I i stupanj deg g je minimalan
mogući; tj. deg g = min{deg γ | γ ∈ I}. (Takav g sigurno postoji; to je zapravo posljedica
elementarne činjenice da svaki neprazan podskup od N ima najmanji element!) Tvrdimo
da je
I = hgi.
Doista, očita je inkluzija I ⊇ hgi. Za obratno, uzmimo proizvoljan f ∈ I. Po Teoremu o
dijeljenju s ostatkom, postoje neki q i r takvi da je f = qg + r i deg r < deg g. Ali kako
su f, g ∈ I, to slijedi da je takod̄er r = f − qg ∈ I. No, zbog “minimalnosti stupnja” od
g, zaključujemo da je nužno r = 0, dakle f = qg ∈ hgi. ¤
Već smo prije rekli da zapravo prstena koji su PGI ima vrlo malo, u odnosu na sve
(komutativne) prstene. Posebno, prsteni
Z[X] i A[X1 , . . . , Xn ], za n ≥ 2,
nisu PGI. Sljedeći je zadatak u vezi s tim (vidi i Zadatak 62).
Zadatak 59. Gledajmo prsten A := R[X, Y ], prsten polinoma u varijablama X i Y

sa realnim koeficijentima. Definirajmo ideal
I := hX, Y i.
Dokažite da je I maksimalan ideal, i nije glavni ideal. Koju strukturu ima kvocijent A/I?
(Uputa: Pretpostavite da je I = hpi, za neki polinom p ∈ R[X, Y ]; jasno, moralo bi biti
deg p ≥ 1. Onda iz X, Y ∈ I imamo da postoje neki f, g takvi da je X = p f i Y = p g.
Zaključite da su f i g konstante...)
Zadatak 60. Dokažite da su invertibilni elementi u prstenu polinoma samo konstante
iz prstena koeficijenata koje su još i invertibilne; tj, imamo
A[X1 , . . . , Xn ]× = A× .
88
9. Domene glavnih ideala i faktorijalni prsteni
U cijelom ovom odjeljku:

A = komutativan prsten s jedinicom 1.
Kao što smo već puno puta spomenuli, prsten Z je prvi zanimljivi primjer (komuta-
tivnog) prstena. Iako je, gledano s jedne strane, vrlo jednostavan za razumijevanje, u
njemu možemo uočiti mnoge fenomene koji će se u većoj ili manjoj mjeri ponekad gener-
alizirati na mnoge druge prstene; takvi su, recimo, tzv. prsteni cijelih polja algebarskih
brojeva koji su glavni objekti jedne jako proučavane grane Teorije brojeva, a koja se zove
Algebarska teorija brojeva. (No naglasimo kako su i mnoga pitanja vezana i uz sam Z
vrlo teška i trenutno vrlo daleko od nekog zadovoljavajućeg odgovora; ali isto tako, tu su
mnogi duboki i fundamentalni rezultati dobiveni u proteklih cca 200 godina. Naprimjer,
centralni je problem u matematici Problem distribucije prim brojeva; tu bismo željeli razu-
mijeti kako su zapravo prim brojevi “razmješteni” u skupu svih cijelih brojeva.) Jedno od
glavnih svojstava koje ima Z je predmet tzv. Osnovnog teorema aritmetike koji govori da
se svaki cijeli broj x ∈ Z, |x| > 1, može napisati u obliku
x = ±pα1 1 pα2 2 · · · pαk k ,
gdje je {p1 , p2 , . . . , pk } ⊆ N skup svih prim brojeva koji dijele x, a αi -ovi su najveće
potencije s kojom pi “ulazi” u x, tj. najveće potencije takve da pαi i dijeli x. Jasno,
ako nam poredak pi -ova u gornjem rastavu nije bitan, možemo reći da je rastav zapravo
jedinstven. Upravo navedeno svojstvo o “faktorizaciji cijelih brojeva preko prim brojeva”
zapravo je gotovo sasvim očito, ali u isto vrijeme apsolutno fundamentalno za proučavanje
prstena Z. I sada, prirodno je pitati ima li još nekih zanimljivih prstena A koji će imati to
svojstvo. Naravno, tu bismo onda morali najprije vidjeti koji bi objekti u takovom prstenu
A “preuzeli ulogu” koju imaju prim brojevi u Z. Drugo, moramo vidjeti kako formulirati
navedeno svojstvo, za te prstene A; prstene sa tim svojstvom zvat ćemo faktorijalnim
prstenima. Glavni zadatak ovog odjeljka je dati neke osnovne rezultate u vezi odgovora
na spomenuto pitanje.
Glavni rezultat ovog odjeljka je Teorem 9.23:
Svaka DGI, domena glavnih ideala, je faktorijalan prsten.
Tako ćemo, pored samog Z, dobiti još dosta drugih prstena sa “svojstvom jedinstvene
faktorizacije”. Ali naglasimo ovdje da postoje i drugi vrlo zanimljivi primjeri prstena koji
će biti faktorijalni, ali neće biti prsteni glavnih ideala. Zapravo, jedan od najvažnijih
rezultata o faktorijalnim prstenima, koji mi nećemo ovdje dokazivati, je sljedeći teorem; u
vezi s njim primjetimo kako su polja “trivijalni” primjeri faktorijalnih prstena. Isto tako,
podsjetimo se da prsteni polinoma u dvije ili više varijabli nisu P GI.
Teorem. Ako je A faktorijalan prsten, onda je prsten polinoma A[X1 , . . . , Xn ], za bilo
koji n ∈ N, takod̄er faktorijalan. Posebno, prsten polinoma F[X1 , . . . , Xn ] je faktorijalan,
za bilo koje polje F.
Drugi važan cilj ovoga odjeljka je prepoznati svojstvo o kojemu govore Teoremi o
dijeljenju s ostatkom u Z i u F[X], za F polje, kao svojstvo koje zapravo karakterizira
jednu zanimljivu klasu prstena koji su još i domene; takve će se zvati Euklidove domene.
89
Zatim ćemo dokazati Teorem 9.7:

Svaka Euklidova domena je DGI.
Kao trivijalnu posljedicu navedenih dvaju teorema dobivamo i ovu činjenicu:
Svaka Euklidova domena je faktorijalan prsten.
NAPOMENA. Na kraju ovog uvodnog dijela odjeljka, naglasimo još jednom, kako
su PGI, a onda još i više Euklidove domene, zapravo dosta rijetki objekti u skupu npr. svih
(komutativnih) domena. Tako da dobivene rezultate treba shvatiti kao “mali fragment”
studiranja komutativnih domena s jedinicom, gdje su u izvjesnom smislu i promatrani
objekti i dobiveni rezultati “lijepi i jednostavni”. No to nipošto ne znači da su u “kom-
plementu tog fragmenta” stvari isto tako “lijepe i jednostavne”.
9.1. Euklidove domene.
Definicija 9.1. Prsten A je Euklidova domena ako je to integralna domena i ako

postoji neka funkcija λ : A \ {0} → N0 takva da za nju vrijedi sljedeće:
Ako su elementi A, B ∈ A, gdje je B 6= 0, onda postoje neki elementi
C, D ∈ A takvi da je
A = BC + D,
gdje je D = 0 ili λ(D) < λ(B).
Primjer 9.2. (1) Prsten A = Z, sa funkcijom λ(x) := |x|, je Euklidova domena.

Naime, podsjetimo se da Teorem o dijeljenju s ostatkom u Z glasi: Ako su a ∈ Z i b ∈ N,
onda postoje jedinstveni q ∈ Z i r ∈ N0 , takvi da je a = qb + r, pri čemu je 0 ≤ r < b.
Sada, ako su A ∈ Z i B ∈ N, onda postojanje elemenata C i D, sa svojstvom kao u gornjoj
definiciji, slijedi iz navedenog teorema. S druge strane, ako je pak B negativan, onda je
−B ∈ N, pa ponovo po teoremu postoje neki q, r takvi da je
A = q(−B) + r, 0 ≤ r < −B = |B|.
Stavimo C := −q i D := r.
(2) Prsten A = F[X], gdje je F proizvoljno polje, sa funkcijom λ(p(X)) := deg p(X)
je Euklidova domena. Naime, to slijedi direktno iz Teorema o dijeljenju s ostatkom za
polinome.
Sada ćemo dati još dva primjera prstena koji su Euklidove domene. Prvi je prsten
Gaussovih cijelih brojeva; napomenimo da je taj prsten zapravo tzv. prsten cijelih za
polje Q( ı ) := {a + b ı | a, b ∈ Q}. Drugi je prsten takod̄er prsten cijelih jednog polja; sada
je to primjer tzv. ciklotomskog polja, dobivenog kao proširenje od Q trećim korijenima iz
jedinice.
90
Definicija 9.3. Podskup Z[ ı ] ⊆ C definiran kao

Z[ ı ] := {a + b ı | a, b ∈ Z}
zove se skup Gaussovih cijelih brojeva.
Neka je √
ω := −1/2 + ı 3/2;
ω je tzv. primitivni treći korijen jedinice. Definirajmo skup
Z[ω] := {a + bω | a, b ∈ Z}.
Primjetimo kako je Z[ ı ] očito prsten, a kako je on potprsten od polja C, to sa radi o

integralnoj domeni; tako govorimo o prstenu, tj. domeni, Gaussovih cijelih brojeva. Cilj
sljedećeg jednostavnog zadatka je pokazati da je i Z[ω] takod̄er prsten; dakle, budući je i
sada Z[ω] ⊆ C, ponovo je riječ o domeni.
Zadatak 61. Dokažite da je Z[ω] prsten. Nadalje, u vezi s gore navedenim, opišite
kako izgleda najmanje potpolje od C koje sadrži Q i broj ω. (Uputa: Primjetite da je
1 + ω + ω 2 = 0.)
Propozicija 9.4. (i) Prsten Z[ ı ], sa funkcijom

λ(a + b ı) := |a + b ı|2 = a2 + b2 ,
je Euklidova domena.
(ii) Prsten Z[ω], sa funkcijom
λ(a + bω) := a2 − ab + b2 ,
je Euklidova domena.
Napomena 9.5. Zapravo, kao što ćemo vidjeti u dokazu propozicije, u oba slučaja je
funkcija λ dana kao
λ(z) = |z|2 ;
samo što prvi put uzimamo z ∈ Z[ ı ] ⊆ C, a drugi put z ∈ Z[ω] ⊆ C.
Dokaz. (i) Neka su A = a + b ı i B = c + d ı iz Z[ ı ] zadani, te neka je B 6= 0. Tada je

A/B = r + s ı za neke r, s ∈ Q.
(Napišite r i s kao funkcije od a i b !) Sada odaberimo m, n ∈ Z takve da je
|r − m| ≤ 1/2 & |s − n| ≤ 1/2.
Takvi m i n sigurno postoje. (U kompleksnoj ravnini gledajmo ’mrežu’ Z[ ı ]; tu mrežu čine
kvadratići stranica duljine 1. Sada pogledamo onaj kvadratić u koji ’padne’ naš broj r/s;
vodoravni pravci u kompleksnoj ravnini koji odred̄uju taj kvadratić prolaze kroz brojeve
l ı i (l + 1)ı, za neki l ∈ Z, dok okomiti pravci koji ga odred̄uju prolaze kroz brojeve k i
k + 1, za neki k ∈ Z. Sada, ako je r − k < k + 1 − r, tj. ako je r bliže broju k nego broju
k + 1, uzmimo r = k; ako je pak r bliže broju k + 1 nego broju k, uzmimo r = k + 1.
Jasno, ako je r “na pola puta”, tj. ako je r − k = k + 1 − r, onda je svejedno hoćemo li za
r uzeti k ili k + 1. Analogno izaberemo s ∈ {l, l + 1}. Nacrtajte sliku!) Sada definirajmo
C := m + n ı ∈ Z[ ı ].
91
Za funkciju λ, proširenu sa Z[ ı ] na Q[ ı ], tj. za funkciju

λ : Q[ ı ] → Q+ , λ(x + y ı) := x2 + y 2 ,
onda imamo
λ(A/B − C) = (r − m)2 + (s − n)2 ≤ 1/4 + 1/4 = 1/2.
Dalje, definirajmo
D := A − BC ∈ Z[ ı ].
Tvrdimo da su gore definirani C i D takvi da zadovoljavaju uvjet iz definicije Euklidove
domene. Doista, ako je D = 0, onda je A = BC, pa smo gotovi. A ako je D 6= 0, koristeći
da je
λ(XY ) = λ(X)λ(Y ), ∀ X, Y ∈ Z[ ı ],
2
(to zato jer je λ(z) = |z| i |z1 z2 | = |z1 | |z2 |) imamo
λ(D) = λ(B(A/B − C)) = λ(B)λ(A/B − C) ≤ λ(B) · 1/2 < λ(B);
i ponovo smo gotovi.
(ii) Najprije primjetimo da za konjugiranje z 7→ z u C imamo posebno ω = ω 2 . Slijedi,
koristeći 1 + ω + ω 2 = 0, da je za X ∈ Z[ω] takod̄er i X ∈ Z[ω]; sasvim precizno, lako se
provjeri da je
a + bω = (a − b) − bω.
Primjetimo da je onda
λ(X) = X X = |X|, X ∈ Z[ω].
Neka su sada A, B ∈ Z[ω] i pretpostavimo B 6= 0. Tada je
A/B = (AB)/(BB) = r + sω za neke r, s ∈ Q;
ovdje je BB = λ(B) ∈ N. Kao i u (i), odaberimo m, n ∈ Z takve da je |r − m| ≤ 1/2 i
|s − n| ≤ 1/2. Onda definiramo
C := m + nω.
Tada je
λ(A/B − C) = (r − m)2 − (r − m)(s − n) + (s − n)2 ≤ 3 · 1/4 < 1.
Definirajmo i
D := A − BC.
Sada, kao i u (i), možemo uzeti da je D 6= 0; inače A = BC. Ali onda je
λ(D) = λ(B)λ(A/B − C) < λ(B);
i gotovi smo. Tako je propozicija dokazana. ¤
Napomena 9.6. Jedan od osnovnih problema u Komutativnoj algebri, i posebno

Algebarskoj teoriji brojeva, je za zadani prsten A odrediti strukturu od A× , grupe invert-
ibilnih elemenata u A, te posebno konkretno računati (neke) invertibilne elemente. Npr.,
u prstenu A = Z je situacija “super-jednostavna”, jer je tu Z = {±1}. Ali već u prstenu
√ √
A = Z[ 2] = {a + b 2 | a, b ∈ Z}
je grupa × kompliciranija. Naime, može se pokazati (!probajte probati!) da je neki
√ A × √
a + b 2 iz A , tj. invertibilni element, akko je N (a + b 2) := a2 − 2b2 ∈ {±1}. (To
je samo specijalan slučaj općenitog i netrivijalnog teorema iz Algebarske teorije brojeva
92
koji glasi: Ako je K/Q polje algebarskih brojeva i ako je OK prsten cijelih u K, onda
za tzv. normu NK/Q : OK → Z imamo da je neki u ∈ OK invertibilan element akko je
NK/Q (u) ∈ {±1}.) Posebno, za A se dobije da je grupa invertibilnih elemenata
√
A× = {±an ± bn 2 | n ∈ N0 },
gdje su an -ovi i bn -ovi dani rekurzivno
an+1 = an + 2bn , bn+1 = an + bn & a0 = b0 = 1.
U vezi sa gornjom Napomenom navedimo ovdje dva jednostavna zadatka o invertibil-

nim elementima.
Zadatak 62. Neka je A prsten i pretpostavimo da postoji neka funkcija ψ : A\{0} → Z

takva da je ψ(1) = 1 i ψ(x y) = ψ(x)ψ(y) za sve x, y ∈ A \ {0}. Dokažite: Ako je element
u ∈ A \ {0} invertibilan, onda je ψ(u) ∈ {±1}. Vrijedi li nužno i obratno; tj., da li je svaki
element u ∈ A \ {0} takav da je ψ(u) ∈ {±1} nužno invertibilan?
Zadatak 63. (i) Odredite grupu invertibilnih elemenata Z[ ı ]× . (Uputa: Pokažite
da za funkciju λ, kao u Propoziciji 9.4, vrijedi λ(u) = 1 akko je u invertibilan,
u ∈ Z[ ı ].)
(ii) Odredite grupu invertibilnih elemenata Z[ω]× .
Dokažimo sada ovaj najavljeni teorem; iako je njegov dokaz zapravo “kopija” dokaza
Teorema 8.9, ipak ćemo ga dati.
Teorem 9.7. Svaka Euklidova domena je PGI; tj., DGI.
Dokaz. Neka je A, sa funkcijom λ, Euklidova domena i I EA ideal. Neka je 0 6= B ∈ I

takav da je
λ(B) ≤ λ(X), ∀ 0 6= X ∈ I.
(To možemo. Zašto!?) Tvrdimo da je
I = hBi.
[[Inkluzija (⊇) je očita. Za (⊆), neka je 0 6= A ∈ I. Znamo: Postoje C i D iz A takvi da je
A = BC + D, gdje je D = 0 ili λ(D) < λ(B). Sada, jer su A, B ∈ I, je D = A − BC ∈ I,
a onda, koristeći “minimalnost” od B, slijedi D = 0.]] Time je teorem dokazan. ¤
Korolar 9.8. Prsteni Z, F[X], Z[ ı ] i Z[ω] su DGI, domene glavnih ideala.
Napomena 9.9. Korisno je primjetiti da obrat gornjeg teorema nije istinit; tj., postoje
PGI-ovi koji nisu Euklidove domene! Kao primjer za to imamo potprsten A od C, definiran
kao √
A := {a + b(1 + ı 19/2 | a, b ∈ Z}.
Zadatak 64. Dokažite da prsten A, iz gornje Napomene, doista jest DGI, ali nije
Euklidova domena.
U vezi sa Euklidovim domenama, dajemo još dva zadatka.

93
Zadatak 65. (i) Prsten Z[X] nije Euklidova domena. (Uputa: Pokažite da npr.
ideal h2X, 3i nije glavni ideal u Z[X].)
(ii) Ako je F polje i n ≥ 2, onda prsten polinoma F[X1 , . . . , Xn ] nije Euklidova dom-
ena.
(iii) Da li je svako polje Euklidova domena?
(iv) Da li je potprsten Euklidove domene i sam nužno Euklidova domena?
Zadatak 66. Neka je A Euklidova domena, i neka je P ∈ Spec A neki prost ideal. Da
li je nužno kvocijent A/P Euklidova domena?
9.2. Prosti i ireducibilni elementi.
Podsjetimo da je A komutativan prsten, ali ne nužno integralna domena. Isto tako,

podsjetimo se:
A× := grupa invertibilnih elemenata.
Najprije, uvedimo pojam djeljivosti u komutativnim prstenima; to je direktna gener-
alizacija djeljivosti u Z.
Definicija 9.10. Za elemente x, y ∈ A, gdje je y 6= 0, kažemo da “y dijeli x”, i pišemo

y | x, ako
∃c∈A : x = y c.
Sada definirajmo neke pojmove koje ćemo u daljnjem promatrati.
Definicija 9.11. Kažemo da su elementi a, b ∈ A asocirani, i koristimo oznaku a ∼ b,

ako
∃ u ∈ A× : a = u b.
Element c ∈ A je ireducibilan ako su ispunjena sljedeća dva uvjeta:
(I1) 0 6= c 6∈ A× ;
(I2) Ako je c = a b, onda je ili a ∈ A× ili b ∈ A× .
Drugim riječima, element je ireducibilan ako je to nenul neinvertibilan element koji se ne
može napisati kao produkt dva neinvertibilna elementa. Skup svih ireducibilnih elemenata
u A označavat ćemo sa
Irr A.
Element p ∈ A je prost ako su ispunjena sljedeća dva uvjeta:
(P1) 0 6= p 6∈ A× ;
(P2) Ako p | a b, onda ili p | a ili p | b.
Drugim riječima, element je prost ako je to nenul neinvertibilan element koji ima svojstvo
da ako dijeli produkt dva elementa, onda on dijeli barem jedan od faktora.
Napomena 9.12. Sasvim je jasno da je relacija “biti asociran” relacija ekvivalencije

na skupu A. Posljedica toga je da se A, po relaciji ∼, raspada na klase. Ako za proizvoljan
a ∈ A označimo klasu tog elementa
[a] := {x ∈ A | x ∼ a} (= {u a | u ∈ A× }),
94
onda se skup svih klasa označava na standardan način, tj., sa A/∼.

Primjetimo, što je očito iz definicije ireducibilnog elementa, da ako je u nekoj klasi [a]
neki element ireducibilan, onda su svi elementi u toj klasi ireducibilni. Ili malo drugačije
rečeno: Element a je ireducibilan akko su svi elementi u njegovoj klasi [a] ireducibilni.
Sada, u A/∼ možemo promatrati samo “ireducibilne klase”, tj., klase čiji su reprezentanti
ireducibilni elementi iz A. Često se za neki pogodno izabran skup reprezentanata svih
ireducibilnih klasa koristi oznaka Irr A; tj., ista oznaka kao za skup svih ireducibilnih
elemenata (vidi Primjer 9.22).
Sada pogledajmo neke primjere prstena, i u njima neke ireducibilne, odnosno proste,
elemente.
Primjer 9.13. (1) Očito je da u prstenu Z, za element n ∈ Z, imamo:

n je prost ⇐⇒ n = ±p, p ∈ N prim broj ⇐⇒ n je ireducibilan.
(2) U prstenu Z/6Z, prstenu ostataka modulo 6, je element 2 prost; podsjetimo da u

prstenu Z/nZ elemente označavamo sa k := k + nZ. Ali kako je 2 = 2 · 4, te kako elementi
2 i 4 nisu invertibilni, to po definiciji ireducibilnog elementa slijedi da 2 nije ireducibilan.
Dakle, ovdje posebno vidimo da, za razliku od Z-a, u prstenu Z/6Z prosti elementi nisu
isto što i ireducibilni elementi. Naravno, sasvim analogno razmatranje vrijedi u bilo kojem
prstenu oblika Z/nZ, kada je n složen broj.
(3) Neka je
√ √
A := Z[ 10] = {a + b 10 | a, b ∈ Z};
jasno je da je A integralna domena. Definirajmo normu (usp. Napomenu 9.6)
√
N : A → Z, N (a + b 10) := a2 − 10b2 .
Lako je provjeriti da za normu N vrijedi sljedeće:
(◦) N je (potpuno) multiplikativna; tj., imamo N (x y) = N (x)N (y), za sve x, y ∈ A.
(◦◦) Za x ∈ A imamo: x = 0 akko N (x) = 0.
Nadalje, imamo sljedeću tvrdnju.
Tvrdnja. (i) u ∈√A× ⇐⇒ N (u) = ±1.
(ii) Elementi 2, 3, 4 ± √10 su ireducibilni u A.
(iii) Elementi 2, 3, 4 ± 10 nisu prosti u A.
[[(ii) Naprimjer, kad bi se 2 mogao napisati u obliku 2 = x y, za neke x, y ∈ A,
onda bi bilo 4 = N (2) = N (x)N (y). Ali lako je pokazati da za bilo koji α ∈ A imamo
N (α) 6= ±2, ±3. Slijedi da je ili N (x) = ±1 ili N (y) = ±1; tj., po (i), ili je x invertibilan
ili je y invertibilan. Sasvim se analogno pokaže
√ da su√i ostala tri elementa ireducibilna.
(iii)√Primjetimo da√ je 3 · 2 = 6 = (4 + 10)(4
√ − 10). Sada, kad bismo u A imali da
3 | 4 + 10 ili 3 | 4 − 10, onda bi bilo 4 ± 10 = 3 c, za neki c ∈ A. No onda (u oba
slučaja) slijedi
√
6 = N (4 ± 10) = N (3)N (c) = 9N (c);
što je nemoguće, jer mora biti N (c) ∈ Z.]]
95
√
Napomena 9.14. Primjetimo ovdje da prsten Z[ 10] nije DGI; vidi Propoziciju
9.16(ii) dolje.
Zadatak 67. Dokažite detaljno sve tvrdnje navedene√ u prethodnom√ primjeru. Proba-
jte naći neki drugi broj d 6= 10 tako da u prstenu Z[ d] := {a + b d | a, b ∈ Z} postoje
neki elementi koji su ireducibilni,
√ ali nisu prosti. U vezi s gornjom napomenom, nad̄ite
neki konkretni ideal I E Z[ 10] koji nije glavni.
Prije nego što iskažemo i dokažemo najavljenu propoziciju, uvedimo pojam najveće
zajedničke mjere za proizvoljan komutativan prsten A; primjetimo da je definicija potpuno
ista kako se to definira u prstenu Z.
Definicija 9.15. Neka je A prsten i neka su a, b ∈ A dva elementa. Element d ∈ A

zove se najveća zajednička mjera od a i b, ili kraće NZM, ako vrijedi:
(M1) d | a & d | b;
(M2) Ako je d0 neki element iz A takav da d0 | a i d0 | b, onda d0 | d.
Oznaka za NZM od a i b je
d = (a, b).
Propozicija 9.16. Neka je A integralna domena. Tada vrijede sljedeće tvrdnje.

(i) Za element p ∈ A imamo:
p je prost =⇒ p je ireducibilan.
(ii) Ako je A DGI, onda je element u A ireducibilan akko je on prost. Drugim
riječima, u svakoj DGI je
prost element ≡ ireducibilan element.
(iii) Ako je A DGI, onda je to Noetherin prsten; tj., ima sljedeće svojstvo:
Ako je I1 ⊆ I2 ⊆ · · · rastući niz ideala u A, onda postoji k ∈ N takav da je
Ik = Ik+n ∀ n ∈ N.
Napomena 9.17. Za prsten R, komutativan ili ne, kažemo da je Noetherin ukoliko

je on i lijevo i desno Noetherin. Pritom je R lijevo Noetherin ukoliko vrijedi da svaki
rastući niz
L1 ⊆ L2 ⊆ · · ·
lijevih ideala Li u R “stabilizira”, tj., da postoji neki indeks k takav da je
Lk = Lk+n ∀ n ∈ N.
Analogno se definira i desno Noetherin prsten, samo što sada namjesto Li -ova gledamo
desne ideale Di u R.
Naglasimo kako je “svojstvo Noetherinosti” fundamentalan pojam u algebri. Naime,
kako u komutativnoj, tako i u nekomutativnoj teoriji, ima cijelo mnoštvo prstena koji su
Noetherini. Tako su zapravo (gotovo) svi prsteni koje smo mi u ovom kolegiju spominjali
Noetherini. No to nije lako dokazati. Naprimjer, sljedeći je rezultat slavni “Hilbertov
teorem o bazi”; to je na koncu 19. stoljeća bila fundamentalna opservacija koja je kao
96
posljedicu imala “smrt” tzv. teorije invarijanata. (Precizno rečeno, u modernoj termi-
nologiji, tim je rezultatom pokazano da je svaki ideal, u prstenu polinoma u konačno
varijabli sa koeficijentima iz nekog polja, konačnogeneriran.) Istini za volju, naglasimo da
je originalni Hilbertov teorem imao, namjesto A, polje C; korak da se od tog originalnog
rezultata dobije niže navedeni općenitiji rezultat je u biti jednostavan.
Teorem. (Hilbertov teorem o bazi)
Pretpostavimo da je A komutativan Noetherin prsten. Tada je i prsten polinoma
A[X1 , . . . , Xn ], za proizvoljan n ∈ N, takod̄er Noetherin. Posebno, budući je svako polje F
Noetherin prsten (jedini ideali u polju su trivijalni ideali), to je F[X1 , . . . , Xn ] Noetherin
prsten.
Prije same propozicije, dokažimo ovu jednostavnu lemu.

Lema 9.18. Ako je A DGI, onda za svake a, b ∈ A postoji NZM d = (a, b), i vrijedi
ha, bi = hdi; tj. A d = A a + A b.
Dokaz. Definirajmo ideal I := ha, bi. Budući je A DGI, onda je posebno i ideal I
glavni; dakle, I = hdi, za neki d ∈ A. Sada, jer su a, b ∈ I, to je onda hai ⊆ hdi i hbi ⊆ hdi.
Slijedi da je a = d x, za neki x ∈ A, a odavde da d | a; i analogno, d | b. Tako imamo da
d zadovoljava uvjet (M1) iz definicije NZM. Ako je sada d0 neki element takav da d0 | a i
d0 | b, onda je hai ⊆ hd0 i i hbi ⊆ hd0 i. Dakle,
hdi = I = hai + hbi ⊆ hd0 i =⇒ d0 | d.
Znači, imamo i uvjet (M2), pa je d, po definiciji, NZM od a i b. ¤
Napomena 9.19. (1) Gornja je lema poopćenje sa Z na proizvoljnu DGI A. Naime,

za a, b ∈ Z dobro je poznato da postoji NZM d = (a, b), i onda postoje X, Y ∈ Z takvi da
je
d = Xa + Y b;
npr., za a = 24 i b = 34 je d = 2, i onda 2 = −7 · 24 + 5 · 34.
(2) Podsjetimo se da je svaka Euklidova domena ujedno i DGI; ali postoje DGI koje
nisu Euklidove domene. Drugim riječima, klasa komutativnih prstena koji su DGI je nešto
veća nego klasa komutativnih prstena koji su Euklidove domene. U vezi s prethodnom
lemom, koja je rezultat “egzistencijalne naravi”, naglasimo da u slučaju da je naš prsten
A Euklidova domena, postoji “konstruktivna metoda” za nalaženje NZM d = (a, b), za
dva elementa a, b ∈ A. To je poznati Euklidov algoritam.
Teorem. (Euklidov algoritam)
Neka je A Euklidova domena, sa pripadnom funkcijom λ, te neka su a, b ∈ A dva
elementa gdje je b 6= 0. Višestrukom primjenom Definicije 9.1 imamo:
a = q0 b + r1 , gdje je r1 = 0 ili λ(r1 ) < λ(b);
b = q1 r1 + r2 , gdje je r2 = 0 ili λ(r2 ) < λ(r1 );
r1 = q2 r2 + r3 , gdje je r3 = 0 ili λ(r3 ) < λ(r2 );
··· ··· ···
rk = qk+1 rk+1 + rk+2 , gdje je rk+2 = 0 ili λ(rk+2 ) < λ(rk+1 );
··· ··· ···
97
Neka je sada n najmanji takav da je ostatak rn+1 = 0; ovdje je r0 = b. Tada za NZM

(a, b) imamo:
rn = (a, b).
Zadatak 68. (i) Dokažite prethodni teorem; o Euklidovom algoritmu.

(ii) Ako je A Euklidova domena, onda Euklidov algoritam i Lemma 9.18 osiguravaju
da za a, b ∈ A postoje elementi α, β ∈ A takvi da je NZM (a, b) = αa+βb. Moraju
li ti α i β biti jedinstveno odred̄eni? (Uputa: Gledajte npr. slučaj A = R[X], i
onda polinome a = a(X) := X i b = b(X) := X + 1.)
Dokaz Propozicije 9.16. (i) Neka je p prost element, ali pretpostavimo da on nije
ireducubilan. Znači da postoje neki a, b 6∈ A× takvi da je p = a b. Ali p = a b posebno
povlači da p | a b, a kako je p prost, slijedi p | a ili p | b. BSO pretpostavimo da p | a;
dakle je a = p x, za neki x ∈ A. Sada, iz p = a b i a = p x slijedi p = p x b, što je dalje
ekvivalentno p(1 − x b) = 0. Kako je A integralna domena, a element p 6= 0, slijedi da je
1 = x b. No to znači da je b invertibilan; kontradikcija.
(ii) Pretpostavimo sada da je A DGI, i da je p ∈ A neki ireducibilan element. Pokazat
ćemo da je on i prost. U tu svrhu, pretpostavimo da postoje neki a, b ∈ A takvi da p | a b,
ali p 6 | a. (Mi moramo pokazati da p | b !) Pokažimo najprije ovu pomoćnu tvrdnju:
Tvrdnja. Ako je d := (a, p), onda je d ∈ A× .
[[Naime, po prvom uvjetu u definiciji NZM, imamo d | a i d | p ; i onda, posebno,

p = d ω, za neki ω ∈ A. Ali p je ireducibilan, pa onda slijedi da je ili d ∈ A× ili d ∼ p.
No, d ∼ p je, po definiciji relacije “∼”, ekvivalentno tomu da je u p = d, za neki u ∈ A× ;
i posebno, onda p | d. Konačno, iz p | d i d | a slijedi da p | a, što je kontradikcija; dakle,
mogućnost d ∼ p otpada, pa tvrdnja slijedi.]]
Sada, koristeći gornju Tvrdnju i Lemu 9.18, imamo da je
A = h1i = hdi = ha, pi =⇒ hbi = ha b, p bi;
posljednja je implikacija jasna. Konačno, jer p | a b, imamo a b ∈ hpi. Ali kako je očito i
p b ∈ hpi, to po gornjoj jednakosti slijedi
hbi ⊆ hpi =⇒ p | b,
što smo i morali pokazati.

(iii)
S∞Budući S
je A PGI, onda je posebno Ij = haj i, za neke elemente aj ∈ A. Definirajmo
I := j=1 Ij = j haj i. Očito je I EA ideal. No, ponovo jer je A PGI, imamo da je I = hai,
za neki a ∈ A. Ali a ∈ I povlači da je posebno a ∈ Ik , za neki k ∈ N; to po definiciji unije
skupova. Dakle je hai ⊆ Ik , a onda je jasno da je
I = Ik = Ik+1 = · · ·
Tako je propozicija dokazana. ¤

98
9.3. Faktorijalni prsteni.
Sada ćemo definirati pojam faktorijalnog prstena.
Definicija 9.20. Integralna domena A je faktorijalan prsten, ili faktorizacijski

prsten, ako vrijedi sljedeće:
(FP1) (Egzistencija rastava)
Za svaki a ∈ A takav da je 0 6= a 6∈ A× , postoji rastav
a = c1 · · · cn ,
gdje su ci ∈ A ireducibilni elementi.
(FP2) (Jedinstvenost rastava)
Ako imamo dva rastava a = c1 · · · cn = e1 · · · em , onda je m = n, i postoji neka
permutacija σ ∈ Sn tako da je ci ∼ eσ(i) .
Napomena 9.21. Primjetimo kako je uvjet (FP2) zapravo ’jedinstvenost rastava do

na elemente iz A× ’. Sasvim precizno, rastav a = c1 · · · cn , nekog elementa a, nećemo
razlikovati od rastava a = e1 · · · en , ako je ei = ui cσ(i) za neke invertibilne elemente
ui ∈ A× i neku permutaciju σ ∈ Sn . Konkretno, npr. u prstenu Z rastave 2 · 2 · 5 · 5 · 5 · 7
i (−7) · 2 · (−5) · (−5) · 2 · 5, broja 3500, ne razlikujemo.
Primjer 9.22. (1) Prsten Z je faktorijalan, u smislu gornje definicije. Dokaz te

činjenice je ništa drugo nego dobro poznati Osnovni teorem aritmetike; to je detaljno
objašnjeno na početku ovog odjeljka. Napomenimo kako se za “istaknuti” skup reprezen-
tanata ireducibilnih klasa standardno uzima skup P, skup svih prim brojeva u N. Tojest,
Irr Z = {2, 3, 5, 7, . . .}
(2) Kao što ćemo pokazati u teoremu koji slijedi, skup polinoma F[X], sa koeficijentima
iz nekog polja F, je faktorijalan prsten. U vezi s tim, zanimljivo je pitanje kako u tom
prstenu izgledaju ireducibilni elementi. Pokazuje se da je odgovor na to pitanje, u punoj
općenitosti, vrlo kompliciran, i usko je vezan s tim kakovo je polje F. (Tek naglasimo da je
problem nalaženja ireducibilnih polinoma već u Q[X] neočekivano težak; tu su razvijene
brojne metode i dokazani mnogi rezultati koji pomažu odgovoriti da li je neki konkretan
polinom p(X) ∈ Q[X] ireducibilan ili ne.) Za ilustraciju, podsjetimo se kako smo u
Elementarnoj matematici 1 odgovorili na to pitanje u slučaju F = C ili R. Imamo
Irr C[X] = {X − α | α ∈ C}
i
Irr R[X] = {X − α | α ∈ R} ∪ {X 2 + pX + q | p, q ∈ R & p2 − 4q < 0}.
Ovdje su sa Irr? označeni “pogodno uzeti” reprezentanti ireducibilnih klasa; to su tzv.
normirani polinomi, polinomi čiji su vodeći koeficijenti jednaki 1. (Podsjetimo se da su u
prstenu A[X], gdje je A neki prsten, invertibilni elementi A[X]× = A× ; posebno je onda
F[X]× = F× = F \ {0} (vidi Zadatak 60). Zato su u prstenu F[X] dva polinoma p(X) i
q(X) asocirana akko postoji neki 0 6= α ∈ F takav da je q(X) = αp(X).) Primjetimo kako
je ovdje odgovor na postavljeno pitanje bio zapravo vrlo jednostavan. Jedan od odgovora
mogao bi biti i taj da su na neki način polja C i R dosta jednostavna, ili bolje rečeno “dosta
99
specifična”; svakako, što se tiče aritmetike, polje Q sa “svim svojim pratećim objektima”
je neusporedivo zanimljivije i “misterioznije” nego li polja C i R.
Zadatak 69. Dokažite da su doista Irr C[X] i Irr R[X] kao što je navedeno u prethod-
nom Primjeru.
Sada ćemo iskazati i dokazati najavljeni teorem, koji je glavni rezultat ovog odjeljka.
Teorem 9.23. Svaka DGI je faktorijalan prsten.
Najprije dokazujemo ovu propoziciju.
Propozicija 9.24. Ako je A DGI, onda se svaki element 0 6= a 6∈ A× može (općenito

nejedinstveno!) napisati kao
a = c1 · · · cn ,
gdje su ci neki ireducibilni elementi u A.
Dokaz. BSO pretpostavimo da a nije ireducibilan; inače nemamo što dokazivati. Tada
se, po definiciji ireducibilnih elemenata, a može rastaviti kao
a = a1 b1 , a1 , b1 6∈ A× .
Sada, ako a1 nije ireducibilan, onda njega rastavimo, analogno kao i sam a, na a1 = a2 b2 ,
gdje a2 , b2 6∈ A× . Ako ni a2 nije ireducibilan, postupak nastavimo, tj., rastavimo a2 = a3 b3 ,
itd. Tako dobivamo niz elemenata a1 , a2 , . . ., za koje vrijedi
hai ⊂ ha1 i ⊂ ha2 i ⊂ · · ·
[[Naime, kako je ai = ai+1 bi+1 ze neke neinvertibilne elemente ai+1 i bi+1 , to za ideale
generirane sa ai i ai+1 imamo hai i ⊆ hai+1 i. Ali, kao što smo gore i označili, štoviše
imamo i strogu inkluziju. Da to vidimo pretpostavimo suprotno, tj., da imamo jednakost
hai i = hai+1 i. To posebno znači da je ai+1 ∈ hai i, tj., ai+1 = ai x, za neki x ∈ A. Sada iz
ai+1 = ai x i ai = ai+1 bi+1 dobivamo
ai+1 = (ai+1 bi+1 )x ⇐⇒ ai+1 (1 − bi+1 x) = 0.
No kako je A integralna domena, iz posljednje jednakosti slijedi da je 1 = bi+1 x, tj., bi+1
je invertibilan; kontradikcija.]]
Ali sada se sjetimo da smo u Propoziciji 9.16(iii) dokazali da je svaka DGI Noetherin
prsten. To konkretno znači da gore napisan niz ideala hai ⊂ ha1 i ⊂ ha2 i ⊂ · · · ne može biti
beskonačan. No to zapravo znači da smo mi, počevši od a0 = a, nakon nekog k-tog koraka
došli do elementa ak koji je ireducibilan. Tako smo mi zapravo dokazali da postoji neki
ireducibilan element, označimo ga sa α1 (zapravo je taj α1 jednak gornjem ak !), takav da
je
a = α1 β1 za neki β1 ∈ A.
Ako je sada taj β1 ireducibilan, onda smo gotovi. A ako nije, onda se i on može napisati, na
sasvim isti način kao što smo to napravili za a, u obliku β1 = α2 β2 , gdje je α2 ireducibilan.
Postupak nastavljamo, i dobivamo niz elemenata β1 , β2 , . . .. Sasvim isto kao i za ai -ove,
imamo
hβ1 i ⊂ hβ2 i ⊂ hβ3 i ⊂ · · ·
100
No isti razlog kao i prije osigurava da taj niz ideala nije beskonačan. Drugim riječima,
neki je βl ireducibilan. Tako zapravo imamo rastav
a = α1 α2 · · · αl βl ,
rastav od a na ireducibilne elemente. Time je dokaz propozicije gotov. ¤
Treba nam još jedan novi pojam; i on je, kao što ćemo vidjeti u sljedećem primjeru,
direktna generalizacija dobro poznate situacije u Z.
Definicija 9.25. Neka je A DGI i neka je p ∈ A neki prost element (≡ ireducibilan

element). Definirajmo red od p, kao funkciju
ordp : A → N0 , ordp (a) := n, gdje je n t.d. pn | a & pn+1 6 | a.
Napomena 9.26. Primjetimo kako broj n u gornjoj definiciji uvijek postoji. Naime,
kad on ne bi postojao, to bi značilo da mi za svaki k ∈ N imamo pk | a, tj., da imamo
neke bk takve da je a = pk bk . Ali onda bismo imali beskonačan niz strogo rastućih ideala
hb1 i ⊂ hb2 i ⊂ hb3 i ⊂ · · · ; što je nemoguće.
Primjer 9.27. (1) U prstenu Z, za neki prim broj p, jasno je da za svaki element a ∈ Z
postoji jedinstven n ∈ N0 takav da pn | a, ali pn+1 6 | a; sada definiramo ordp (a) := n.
(2) Neka je sada A = C[X]. Vidjeli smo da je Irr C[X] = {X − α | α ∈ C}. S druge
strane, kao posljedicu Osnovnog teorema algebre, imamo da se svaki polinom F ∈ C[X]
može na jedinstven način napisati u obliku
t
Y
F (X) = c (X − αi )si , c, αi ∈ C, si ∈ N.
i=1
Sada se definira red od X − αi kao
ordX−αi (F ) := si .
Lema 9.28. Neka je A DGI i neka su 0 6= a, b ∈ A. Tada za bilo koji prost element p
imamo
ordp (a b) = ordp (a) + ordp (b)
Dokaz. Označimo α := ordp (a) i β := ordp (b). Tada je a = pα c i b = pβ e, gdje su
elementi c i e takvi da p 6 | c i p 6 | e. Slijedi da je a b = pα+β c e. Ali p je prost, pa onda
p 6 | c e. Iz posljednje dvije činjenice zaključujemo da je ordp (a b) = α + β. Time je lema
dokazana. ¤
Neka je sada P ⊆ A neki podskup koji se sastoji od prostih elemenata i takav je da

vrijede sljedeća dva uvjeta:
(I) Svaki prost element p ∈ A je asociran nekom elementu π ∈ P.
(II) Nikoja dva elementa π1 , π2 ∈ P nisu asocirana.
Primjetimo da u Z možemo uzeti za P skup svih prim brojeva u N. U slučaju F[X],
za F polje, za P možemo uzeti skup svih normiranih ireducibilnih polinoma.
Sada dajemo malo precizniju formulaciju Teorema 9.23.
101
Teorem 5.22.0 Neka je A DGI i neka je skup P ⊆ A izabran kao gore. Tada svaki
element 0 6= a ∈ A možemo na jedinstven način napisati u obliku
Y
a=u pl(p) , u ∈ A× , l(p) = ordp (a).
p∈P
(Tu su u i l(p)-ovi jedinstveni!)
Dokaz. (Egzistencija) To je Propozicija 9.24.

Q
(Jedinstvenost) Primjenom funkcije ordq , za q ∈ P, na jednakost a = u p∈P pl(p)
dobijemo X
ordq (a) = ordq (u) + l(p) ordq (p);
p
tu koristimo i Lemu 9.28. Ali očito je da ordq (u) = 0 i ordq (p) = 1 ako je q = p, odnosno
ordq (p) = 0 ako je q 6= p. Znači da je l(p) = ordp (a); tj., brojevi l(p) su doista jedinstveni.
No onda je očito da je i u jedinstven. Time je teorem dokazan. ¤
(∗ ∗ ∗)
Ovaj odjeljak završavamo sa tri zadatka od kojih prva dva donose dvije vrlo korisne
informacije o domenama glavnih ideala.
Zadatak 70. Ako je A DGI, onda je svaki nenul prost ideal u A štoviše i maksimalan
ideal, tj., imamo
Spec A \ {(0)} ⊆ Max A.
Zadatak 71. Dokažite: Ako je A PGI i ako je I EA bilo koji ideal, onda je i kvocijentni
prsten A/I takod̄er PGI.
U vezi s idućim zadatkom podsjetimo se da pojmovi invertibilnog, ireducibilnog i

prostog elementa ne pretpostavljaju da je neki prsten A, koji gledamo, nužno integralna
domena.
Zadatak 72. Neka je n ∈ N takav da postoji neki prim broj p takav da p2 dijeli n.
Dokažite da onda element p = p + nZ je ireducibilan, u prstenu Z/nZ.
102
10. Polja
U ovom se odjeljku, u vrlo kratkim crtama, bavimo poljima. Cilj nam je prvenstveno
uvesti tek neke osnovne pojmove iz Teorije polja; kao što su pojmovi: potpolje, proširenje
polja, prosto polje, konačno proširenje, algebarsko proširenje, algebarsko zatvorenje, alge-
braski zatvarač, itd. Pored toga, navodimo još neke primjere polja, te dokazujemo dva
osnovna rezultata (Propozicija 10.5 i Teorem 10.9). To radimo u prvom pododjeljku. U
drugom se pododjeljku, uz ponešt detalja, ukratko bavimo kvaternionima; kao primjerima
(nekomutativnih) tijela.
10.1. Osnovni pojmovi i neki primjeri.
Podsjetimo se da je prsten R s jedinicom tijelo ako je R× = R \ {0}, tj., ako je svaki

nenul element invertibilan. Komutativno tijelo je polje. Od dobro poznatih primjera polja
spomenimo Q, R i C. Još smo imali i polja Z/pZ, za p ∈ N prim
√ broj, kao√primjere konačnih
polja. Definirali smo i tzv. kvadratna proširenja od Q, Q( d) = {a + b d | a, b ∈ Q}; vidi
dolje.
Polja ćemo označavati slovima
K, L , E , F . . .
Za neki element x nekog polja K, njegov inverz x−1 često označavamo i sa 1/x. Zato,
isto tako, pišemo često x/y namjesto x y −1 .
Definicija 10.1. Ako su K, L polja takva da je K ⊆ L, onda kažemo da je K potpolje

od L, ili da je L proširenje od K. Oznaka za to će biti
L | K;
analogno, za polja K1 ⊆ K2 ⊆ · · · ⊆ Kn , pišemo
Kn | Kn−1 | · · · | K1 .
Ako posebno imamo L | M | K, onda ćemo reći da je M med̄upolje koje sadrži K i
sadržano je u L; ili kraće, da je M med̄upolje za L | K.
Napomena 10.2. Ako imamo L | Ei | K, za neka med̄upolja (Ei ; i ∈ I), onda je

sasvim jasno da je \
E := Ei
I
T
takod̄er polje. (Naime, znamo od prije da je presjek Π := F P , bilo koje familije F
potprstena nekog “velikog” prstena R, ponovo potprsten od R. Nadalje, ako su svi P ∈ F
štoviše i polja, onda je i Π takod̄er polje. Za to vidjeti treba samo primjetiti da ako je
0 6= x ∈ Π, onda je, po definiciji presjeka, i inverz x−1 takod̄er iz Π.) Za polje E imamo
L | E | K; tj., E je med̄upolje za L | K.
Sada, analogno kao što smo to napravili i za grupe i za ideale, definiramo pojam polja
generiranog nekim skupom.
103
Definicija 10.3. Neka je L | K i S ⊆ L neki podskup. Definirajmo onda polje K(S)

kao najmanje potpolje od L koje sadrži i polje K i skup S, tj.,
\
K(S) := E;
L|E|K
K∪S⊆E
polje K(S) zovemo proširenje od K u L generirano sa S. Posebno, ako je skup S =

{a} jednočlan, pišemo K(a) namjesto K({a}); analogno, za S = {a1 , a2 , . . . , an } pišemo
K(a1 , . . . , an ).
√
Primjer 10.4. (1) Neka je L = R, K = Q i a = n, za neki n ∈ N. Definirajmo polje
√ tv. √
En := Q( n) = {a + b n | a, b ∈ Q}.
√ √
Ovdje mi definiramo polje En := Q( n) i tvrdimo da je ono jednako Fn := {a + b n |
a, b ∈ Q}. Da to vidimo treba samo pokazati
√ da je Fn doista polje; jer je tada jasno da
svako drugo polje E, koje sadrži K ∪ { n}, nužno sadrži i Fn . Ali, kao prvo, očito je skup
Fn grupa s obzirom na zbrajanje,
√ i zatvoren je za množenje. Jedino još treba vidjeti da
svaki nenul element a + b n ∈ Fn ima inverz u Fn . No, imamo
√
√ −1 1 1 a−b n a b √
(a + b n) = √ = √ √ = 2 2
− 2 2
n;
a+b n a+b n a−b n a − nb a − nb
√ √
tj., (a + b n)−1√= x + y n, gdje su x := a/(a2 − nb2 ) i y := b/(a2 − nb2 ) oba iz Q. Tako
je doista (a + b n)−1 ∈ Fn .
Sada je, jasno,
R | En | Q.
(Primjetimo da je npr. E4 = Q, ali za n kvadratno slobodan je Q ⊂ En ) .
√
(2) Neka je sada L = C, K = Q i a = −n, za neki n ∈ N; možemo odmah pretpostaviti
da je n kvadratno slobodan. Definirajmo polje
√ tv. √
E−
n := Q( −n) = {a + b −n | a, b ∈ Q}.
√ √
Ovdje je E− − −
n := Q( −n) i tvrdimo da je En = Fn := {a + b −n | a, b ∈ Q}. Analogno
kao i u (1) vidi se da je F− − −
n doista polje. Isti argument kao i prije daje En = Fn .
Sada je, jasno,
C | En | Q.
(3) Uzmimo ponovo L = R i K = Q, ali sada a = π. (Podsjetimo se da je broj

π transcendentan; taj fundamentalan i netrivijalan rezultat, koji je dokazao Lindemann,
bio je jedan od najvećih uspjeha matematike 19. stoljeća. Inače, kažemo da je α ∈ C
algebarski broj ako postoji neki nenul polinom f (X) ∈ Q[X] takav da je f (α) = 0; tj., α
je algebarski ako je on nultočka nekog nenul polinoma sa racionalnim koeficijentima. Ako
je pak τ ∈ C broj takav da ne postoji nenul polinom sa racionalnim koeficijentima čija je
τ nultočka, onda kažemo da je broj τ transcendentan.) Definirajmo polje
tv. © f (π) ª
E := Q(π) = | f g ∈ Q[X] & g 6= 0 .
g(π)
104
√
Zadatak 73. Dokažite da se gore definirana polja E− n := Q( −n) ne mogu monomorfno
√
“uroniti” u R. Preciznije rečeno, dokažite da ne postoji homomorfizam ϕ : Q( −n) → R.
(Uputa: Najprije, kao što znamo, svaki homomorfizam iz nekog polja u neki prsten je
nužno monomorfizam; vidi dolje. Sada, kad bi takav ϕ postojao, onda bi √ moralo biti
ϕ(m) = m za svaki m ∈ Z, i onda ϕ(q) = q za svaki q ∈ Q. Dalje, bilo bi ϕ( −n) = r, za
neki r ∈ R. Ali, onda,
√ √ √ √
−n = ϕ(−n) = ϕ( −n −n) = ϕ( −n)ϕ( −n) = r2 ;
što je nemoguće.)
Podsjetimo se da smo dokazali sljedeći rezultat; to je bila Propozicija 6.20
Propozicija. Neka je A komutativan prsten. Sljedeće su tvrdnje med̄usobno ekviva-

lentne.
(a) A je polje.
(b) Id A = {(0), A}.
(c) Ako je B bilo koji (komutativan) prsten i ϕ : A → B bilo koji homomorfizam,
onda je ϕ monomorfizam. (Tojest, svaki homomorfizam iz polja u prsten je nužno
injekcija!)
Zadatak 74. Neka je R (nekomut.) prsten s 1 takav da je Id R = {(0), R}; tj., R je

prost prsten. Da li je R nužno tijelo?
Sada ćemo dokazati ovaj najavljeni rezultat (vidi (II)(2) u Primjeru 5.9).
Propozicija 10.5. Konačna integralna domena je tijelo.
Dokaz. Neka je R neka konačna integralna domena i neka je element a ∈ R \ {0}

proizvoljan. Definirajmo preslikavanja
λa , ρa : R → R, λa (x) := a x, i ρa (x) := x a.
Jasno je da su oba ta preslikavanja bijekcije; naime, to su očito injekcije koje idu iz
konačnog skupa R u njega samog. Onda posebno slijedi da se po tim preslikavanjima
“pogodi” i jedinica 1; tj., postoje neki a1 i a2 takvi da je λa (a1 ) = a a1 = 1 i ρa (a2 ) =
a2 a = 1. No posljednje jednakosti govore da element a ima i lijevi i desni inverz, s obzirom
na množenje; jasno, onda je a1 = a2 (jedinstven) inverz od a. Dakle, pokazali smo da je
a invertibilan. Zbog proizvoljnosti izbora od a, slijedi da je R tijelo. ¤
Navedimo bez dokaza ovaj važan i netrivijalan rezultat, koji postrožuje prethodnu
propoziciju; i njega smo spomenuli u Primjeru 5.9.
Teorem. (Wedderburn) Konačna integralna domena je polje; tj., u integralnoj domeni

’konačnost povlači komutativnost’.
U prvom odjeljku spomenuli smo kvaternione, kao primjere tijela koja nisu komuta-
tivna. Kvaternionima se bavimo u Pododjeljku 10.2.
Sada ćemo se sasvim kratko osvrnuti na morfizme med̄u poljima. Najprije, podsjetimo
se da je f : K → L homomorfizam polja ako je to homomorfizam prstena; naglasimo kako
105
uvijek uzimamo da je f (1) = 1. Nadalje, po gore navedenoj Propoziciji 6.20, slijedi da je

jezgra Ker f nekog homomorfizma med̄u poljima nužno nulideal. No to onda znači da je f
nužno injektivan; tj., f je monomorfizam. Dakle, homomorfizmi med̄u poljima su uvijek i
monomorfizmi; budući to znači da se za f kao gore polje K može injektivno preslikati, tj.
“uložiti”, u polje L, uobičajeno je homomorfizme med̄u poljima zvati i ulaganja.
Navedimo ovdje još jedan važan prateći objekt svakog polja, odnosno svakog proširenja
polja. Najprije, ako je K polje, definirajmo
Aut K = skup svih automorfizama polja K.
Jasno je da je taj skup, s obzirom na operaciju komponiranja, grupa; ta se grupa zove
grupa automorfizama od K. Nadalje, ako je L | K neko proširenje polja, definirajmo
skup
AutK L := skup svih automorfizama polja L koji fiksiraju polje K;
precizno rečeno, taj skup sastoji se od onih automorfizama f ∈ Aut L, takvih da je f (k) =
k za svaki k ∈ K. Jasno je da je i taj skup grupa; jasno, ponovo za operaciju kompozicije.
√
Zadatak 75. Dokažite da su polja Q, √ Q( 2), Q(ı) i Q(π) med̄usobno neizomorfna.
Štoviše, nema ulaganja med̄u poljima Q( 2), Q(ı) i Q(π).
Karakteristika polja
Podsjetimo se još jednom na sljedeću jednostavnu činjenicu; to je specijalan slučaj
gornje propozicije.
Lema 10.6. Prsten Z/nZ je polje akko je n prim broj.
Sada definirajmo još jedan osnovni pojam.
Definicija 10.7. Polje je prosto polje ako ne sadrži niti jedno pravo potpolje.
Primjer 10.8. Polja Q i Z/pZ, za p ∈ N prim broj, su prosta polja.

(Naime, kad bi K bilo potpolje od Q, onda iz 1 ∈ K slijedi 1 + 1 = 2 ∈ K, 1 + 2 =
3 ∈ K, . . .; tj., N ⊆ K. Jasno, isto tako, 1 ∈ K povlači −1 ∈ K, a onda i −N ⊆ K. Znači,
Z ⊆ K. No onda, jer je K polje, i razlomci a/b ∈ K, za a, b ∈ Z i b 6= 0. Znači, Q ⊆ K; tj.,
Q = K.
Za Z/pZ je isto jasno da nema pravo potpolje.)
Sljedeći rezultat, izmed̄u ostalog, govori da su zapravo Q i Z/pZ, do na izomorfizam,

jedina prosta polja.
Teorem 10.9. U svakom polju K sadržano je jedinstveno prosto potpolje K0 . Nadalje,

imamo točno jednu od sljedeće dvije mogućnosti: ili je
K0 ∼= Q, i tada char K = 0;
ili je
K0 ∼
= Z/pZ, i tada char K = p (p prim broj).
106
Dokaz. Definirajmo
K0 := presjek svih potpolja od K.
Jasno (v. Napomenu 10.2): K0 je potpolje od K, prosto je, i jedinstveno je takvo. Sada
definiramo preslikavanje
ϕ : Z → K, z→
7 z 1.
Očito je ϕ homomorfizam prstena s jedinicom. Imamo dvije mogućnosti.
Slučaj 1. ϕ nije injekcija.
Sada, za jezgru Ker ϕ i sliku Im ϕ, po Prvom teoremu o izomorfizmu, imamo
Z/ Ker ϕ ∼
= Im ϕ ⊆ K;
posebno, Z/ Ker ϕ je integralna domena. (Naime, K je polje, pa specijalno i domena, a
Z/ Ker ϕ ∼= Im ϕ je potprsten od K!) Kako je Z PGI, onda je Ker ϕ = pZ, za neki p ∈ N.
Znači, Z/pZ je domena, a onda je jasno da je p prim broj. Dakle je K0 ∼ = Z/pZ.
Pokažimo:
char K = p.
Doista, za 1 = 1K ∈ K0 ⊆ K je p 1 = 1 + · · · + 1 = 0 (p puta po 1). Sada, za proizvoljan
x ∈ K je
p x = x 1 + · · · + x 1 = x(1 + · · · + 1) = x(p 1) = x 0 = 0.
Slučaj 2. ϕ injekcija.
Ako je ϕ injekcija, onda je
φ : Q → K, φ(a/b) := ϕ(a)/ϕ(b),
takod̄er injektivni homomorfizam prstena; to se odmah vidi. Slijedi da je jezgra Ker φ =
(0), i onda Q ∼= Im φ ⊆ K. Slijedi: K0 ∼
= Q, i sada char K = 0. ¤
Algebarska proširenja polja

Ako imamo proširenje polja L/K, onda možemo gledati L kao vektorski prostor nad
K. Označimo
[L : K] := dimK L.
Definicija 10.10. Kažemo da je L/K konačno proširenje ako je [L : K] < ∞.
Primjer 10.11. Kažemo da je polje K kvadratno proširenje od Q, ili kvadratno

polje, ako je [K : Q] = 2 (više o kvadratnim poljima vidite u [A. Dujella, Uvod u teoriju
brojeva, Pogl. 8]. Lako se može pokazati da za takav K imamo
√ √
K∼ = Q( n) = {a + b n | a, b ∈ Q},
gdje je ±1, 0 6= n ∈ N kvadratno slobodan. (Pokažite to, i napravite Zadatak 41!)
Zadatak 76. Označimo (v. Propoziciju 9.4):

√
ω := −1/2 + ı 3/2
√
(i) Pokažite da je Q(ω) kvadratno polje, i nad̄ite n takav da je Q(ω) = Q( n)
(Uputa: n = −3.)
107
√ √
(ii) Izračunajte [Q( 3 5, ω) : Q]. (Uputa: Nad̄ite bazu od K := Q( 3 5, ω), kao Q-
vektorskog prostora.)
Zadatak 77. Označimo: √ √
ϑ := 2+ 3
(i) Dokažite da je
√ √ √
Q(ϑ) = {a + b 2 + c 3 + d 6 | a, b, c, d ∈ Q};
√ √ √
i onda [Q(ϑ) : Q] = 4. (Uputa: Pokažite da su 1, 2, 3, 6 Q-linearno nezav-
isni.) √ √
(ii) Opišite sva ulaganja med̄u poljima: Q, R, Q( 2), Q( 6), Q(ϑ) i Q(π).
Ponovo, neka je L/K neko proširenje polja.
Definicija 10.12. Kažemo da je α ∈ L algebarski nad K, ako postoji polinom

0 6= F ∈ K[X] takav da je
F (α) = 0 (tj., α je nultočka od F );
inače, kažemo da je α transcendentan nad K.
Primjer 10.13. Neka je L/K = R/Q. Tada su npr. brojevi

q
√ √
7
√
19 99 √
p za p prim broj, 5, − 3, 1 + 6, . . .
algebarski brojevi, nad Q; dok su npr.
√
2
e, π, 2 ,...
transcendentni, nad Q.
Definicija 10.14. Kažemo da je proširenje L/K algebarsko (nad K), ako je svaki
α ∈ L algebarski, nad K. Općenito, ako imamo proširenje L/K, onda je
E := {α ∈ L | α algebarski nad K}
polje; tzv. algebarsko zatvorenje od K u L.
Napomena 10.15. Kao ilustraciju za gore uvedeni pojam algebarskog zatvorenja,

mogli bismo gledati algebarsko zatvorenje od Q u R. Ali naglasimo da je to novo dobiveno
polje zapravo vrlo kompliciran objekt.
Uvedimo još jedan osnovni pojam u Teoriji polja.
Definicija 10.16. Kažemo da je polje K algebarski zatvoreno, ako svaki nekonstan-

tan polinom iz K[X] ima bar jednu nultočku u K. (Lako se vidi da su onda sve nultočke,
bilo kojeg nekonstantnog polinoma, iz K.)
Bez dokaza navodimo ovaj važan, netrivijalan, teorem.

108
Teorem 10.17. Za svako polje K postoji algebarsko proširenje L/K takvo da je L

algebarski zatvoreno polje. Nadalje, ako su L1 i L2 dva algebarska proširenja od K, i oba
su algebarski zatvorena, onda postoji izomorfizam polja σ : L1 → L2 nad K (tj., σ|K = 1K ).
Polje L iz prethodnog teorema (koje je, do na izomorfizam, jedinstveno) zovemo al-

gebarski zatvarač od K, i označavamo sa K; tj.,
K := algebarski zatvarač od K.
Naprimjer, R = C.
10.2. Kvaternioni.
Neka je F neko polje karakteristike char F 6= 2, sa jedinicom 1 = 1F , te neka su dani

elementi a, b ∈ F× . Definirajmo 4-dimenzionalan F-vektorski prostor K, čija je baza
{1, i, j, k};
tj.,
K := F + Fi + Fj + Fk.
Nadalje definirajmo F-bilinearno množenje na K tako da vrijedi:
(1) 1 je jedinica od K;
(2) i2 = a, j 2 = b i ij = −ji = k;
(3) Množenje je asocijativno.
Zadatak 1. Dokažite da vrijedi sljedeće:

k2 = −ab, ik = −ki = aj, jk = −kj = −bi.
Sada je jasno da je K primjer prstena s jedinicom.
Definicija 10.18. Skup K, uz gore definirano bilinearno množenje, označava se sa

µ ¶
a, b
K= ,
F
i zove prsten (generaliziranih) kvaterniona nad F. Elementi toga skupa zovu se
(generalizirani) kvaternioni.
Sljedeća jednostavna lema, koju navodimo bez dokaza, daje prve daljnje infomacije o
dobivenim prstenima.
Lema 10.19.
(i) Centar Z(K) = F.
(ii) Prsten K nema pravih ideala; tj., to je prost prsten.
Sasvim je jasno da možemo pisati

K = F ⊕ K+ ;
ovo je direktna suma F-vektorskih prostora.
109
Definicija 10.20. Elementi iz K+ zovu se čisti kvaternioni; tj., čisti generalizirani

kvaternioni.
Ako u skladu s gornjom dekompozicijom K = F ⊕ K+ , pišemo element x ∈ K kao
x = c0 + z, c0 ∈ F, z ∈ K+ ,
onda definiramo konjugirani kvaternion
x∗ := c0 − z.
Sljedeći zadatak govori o nekim jednostavnim pravilima za konjugiranje kvaterniona.
Zadatak 2. Za kvaternione x, y ∈ K, i d ∈ F, vrijede sljedeće jednakosti:

(i) (x + y)∗ = x∗ + y ∗ ;
(ii) (xy)∗ = y ∗ x∗ ;
(iii) x∗∗ = x;
(iv) d∗ = d.
Za daljnje potrebe definiramo još jedan važan pojam.
Definicija 10.21. Za element x ∈ K definiramo normu od x kao

ν(x) := xx∗ .
Primjetimo da ako napišemo x = c0 + c1 i + c2 j + c3 k, onda je

ν(x) = c20 − ac21 − bc22 − abc23 .
Odavde posebno slijedi da je ν(x) ∈ F; tj.,
ν : K → F.
Isto tako, imamo
ν(x) = ν(x∗ ) = x∗ x.
Ovaj jednostavni zadatak govori o još nekim važnim svojstvima norme. (Uputa: Za (i)
napišite ν(xy), koristeći prethodne jednakosti, te uzmite u obzir tvrdnju (i) gornje Leme.
Dio (ii) je očit.)
Zadatak 3. Za kvaternione x, y ∈ K, i d ∈ F, vrijede sljedeće jednakosti:

(i) ν(xy) = ν(x)ν(y),
(ii) ν(d) = d2 .
Sljedeć korisna propozicija karakterizira one prstene generaliziranih kvaterniona koji

su štoviše tijela. Dokaz ćemo ispustiti.
Propozicija 10.22. Neka je K prsten generaliziranih kvaterniona, kao gore. Tada su

med̄usobno ekvivalentne sljedeće tvrdnje:
(a) K je tijelo; tj., svaki 0 6= x ∈ K je invertibilan.
(b) ν(x) 6= 0, za svaki 0 6= x ∈ K.
(c) Ako trojka (c0 , c1 , c2 ) ∈ F3 zadovoljava uvjet c20 = ac21 + bc22 , onda je
c0 = c1 = c2 = 0.
110
Gornja propozicija ima kao direktnu posljedicu sljedeći fundamentalan korolar. (Zašto?)
No prije samog korolara, jedna definicija.
Definicija 10.23. Neka je F = R, te izaberimo a = b = −1. Prsten

µ ¶
−1, −1
H :=
R
zovemo prsten Hamiltonovih kvaterniona.
Korolar 10.24. Prsten Hamiltonovih kvaterniona je štoviše tijelo; tako govorimo o

tijelu Hamiltonovih kvaterniona.
Napomena 10.25. Može se pokazati da su, do na izomorfizam, jedini prsteni kvater-

niona nad R gore definirani Hamiltonovi kvaternioni H, i prsten kvaterniona
µ ¶
1, 1
M := .
R
Nadalje, prema zadatku koji slijedi, imamo da je
M∼= M2 (R),
prsten 2-puta-2 realnih matrica. Jasno, M nije tijelo.
Zadatak 4. Neka je F polje, char F 6= 2, i neka je a ∈ F× proizvoljan. Tada je

µ ¶
a, 1 ∼
= M2 (F),
F
(Uputa: Definirajte elemente
1−j 1+j i+k i−k
ε11 := , ε22 := , ε12 := , ε21 := .
2 2 2 2a
Zatim napravite “tablicu množenja” za te elemente; onda ćete lako definirati željeni
izomorfizam.)
Sljedeća propozicija posebno pokazuje da kvaternionskih tijela, do na izomorfizam,

ima beskonačno mnogo. (Tu, jasno, koristimo dobro poznatu činjenicu iz elementarne
Teorije brojeva koja govori da p-ova, kao u propoziciji, ima beskonačno mnogo.) I dokaz
ove propozicije ćemo ispustiti.
Propozicija 10.26. Ako je p ∈ N prim broj takav da je p ≡ 3 (mod 4), tada je prsten
kvaterniona µ ¶
−1, p
Tp :=
Q
tijelo. Nadalje, ako su p i q dva med̄usobno različita prim broja, koji su oba kongruentni
3 modulo 4, onda su kvaternionska tijela Tp i Tq med̄usobno neizomorfna.
To be continued!!!

Algebarske Strukture Boris Sirola

Uploaded by

Document Informationclick to expand document information

Document Informationclick to expand document information

Copyright:

Available Formats

Algebarske Strukture Boris Sirola

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Algebarske Strukture Boris Sirola

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Algebarske strukture

Cilj ovog kratkog uvoda je prvo, “neformalno”, upoznavanje sa pojmovima i objek-

Algebra je jedna od fundamentalnih grana matematike. Jedna od mogućih “definicija”

• Algebarske operacije i algebarske strukture.

Definicija. Neka je S neki neprazan skup. Algebarska struktura na S je taj skup

Napomena. Aksiomi množenja su u pravilu neka od sljedećih dobro poznatih svojs-

• Glavni reprezentanti algebarskih struktura.

(0) Skupovi. Skupove možemo gledati kao “degenerirane slučajeve” algebarskih

(1) Strukture s unutarnjim množenjem/množenjima

Definicija. Ako su dani neprazni skupovi M i Ω, pri čemu je M komutativna

zajedno sa tzv. aksiomima modula, onda govorimo da je M lijevi modul nad

Napomena. (I) Primjetimo da ako je Ω štoviše polje, onda je Ω-modul

(2.2) Algebre. (2 unutarnja množenja i 1 vanjsko množenje)

Definicija. Neka je A komutativan prsten s jedinicom, a R = (R, +, ·) neki

Napomena. Jedna od glavnih podjela algebri je na komutativne i neko-

• Prvi primjeri algebarskih struktura.

Nekomutativne: Simetrična grupa Sn ; Alternirajuća grupa An ; Opće linearne

zbrajanja operatora i množenja operatora; tada je L(V ) (nekomutativan)

1. Osnovni pojmovi, primjeri i rezultati

Grupa, kao algebarska struktura, je osnovni pojam u matematici. Grupe se pojavljuju

Kao početnu motivaciju za uvod̄enje pojma homomorfizma grupa, podsjetimo se ovdje

1.1. Definicije grupe, podgrupe i homomorfizma.

Definicija 1.2. Neprazan skup G = (G, ·) , gdje je · : G × G → G binarna operacija,

Ako još vrijedi i svojstvo

Napomena 1.3. (1) Dobro je ovdje podsjetiti i na sljedeću standardnu terminologiju.

Zadatak 1. Neka je S neprazan skup i neka je δ neki “ekstra-element”; tj., δ 6∈ S.

Definicija 1.4. Proizvoljan podskup A ⊆ G, gdje je G grupa, zvati ćemo kompleks.

Sljedeći jednostavan rezultat je takozvani “kriterij podgrupe”.

Propozicija 1.5. Kompleks H je podgrupa grupe G akko vrijedi sljedeći uvjet:

Sljedeća moguća podjela grupa je na konačne grupe i na beskonačne grupe. Tako

Definicija 1.7. Ako je G grupa, definirajmo njezin red kao

Definicija 1.8. Neka su G i H dvije grupe. Preslikavanje f : G → H je homomor-

Sada ćemo dokazati ovu jednostavnu lemu.

Lema 1.9. Ako su f : G → H i g : H → K homomorfizmi grupa, onda je i nji-

Sljedeći je korolar sasvim jasan.

Korolar 1.10. Za proizvoljnu grupu G, Aut G je takod̄er grupa, uz operaciju komponi-

Propozicija 1.11. Izomorfizam grupa je relacija ekvivalencije.

Zadatak 2. Neka su G i H bilo koje grupe i neka je f : G → H proizvoljan homo-

1.2. Primjeri nekih važnih grupa.

U ovom pododjeljku navodimo neke važne primjere grupa.

Primjer 1.12. Neka je S 6= ∅ neki skup. Definirajmo

Zadatak 3. Dokažite sljedeće tvrdnje:

(ii) Grupa Sn je generirana transpozicijama; tojest, svaku se permutaciju σ ∈ Sn

Primjer 1.13. Promatrajmo euklidsku ravninu M ≡ R2 , sa euklidskom metrikom

Zadatak 4. Da li je Isom(M) abelova grupa?

Primjer 1.14. Neka je K proizvoljno polje, npr. K = R, C, Q, i neka je V neki

Zadatak 5. (i) Što je Ker(det), za det : GLn (K) → K× ?

Primjer 1.15. Pogledajmo jediničnu kružnicu u kompleksnoj ravnini, sa središtem u

zove se n-dimenzionalni torus; o direktnom produktu grupa govorit ćemo u Pododjeljku

Zadatak 6. Za m ∈ N definirajmo skup

Definicija 1.17. Za proizvoljan podskup S neke grupe G, definirajmo

To je podgrupa od G (po prethodnoj lemi) koju zovemo grupa generirana sa S; sam

Zadatak 8. Za podskup S ⊆ G označimo S −1 := {x−1 | x ∈ S}. Dokažite da je

Cikličke grupe su najjednostavnije (netrivijalne) grupe, i pomoću njih se raznim kon-

Primjer 1.18. (1) Grupa Z = (Z, +) je (beskonačna) ciklička grupa; primjetimo da

Napomena 1.19. (Ekvivalentna definicija konačnogenerirane grupe)

Napomena 1.20. Primjetimo ovdje ovu skupovno-teorijsku činjenicu: Ako je grupa