UNIVERZITET U TRAVNIKU

FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE

ODSJEK/SMJER: GRAĐEVINA

SEMINARSKI RAD
Predmet: Tjelesno zdravstvena kultura
Tema: Programirana kineziološka aktivnost kao faktor
prevencije sedentarnog načina života i kao faktor
kulturološkog statusa društva

Kandidat: Kukolj Alen

Broj indeksa: 557/14

Konjic, Decembar 2014 god.

Sadržaj:
1. U V O D.........................................................................................................................................3
2. PROGRAMIRANA KINEZILOŠKA AKTIVNOST KAO FAKTOR PREVENCIJE
SEDENTARNOG NAČINA ŽIVOTA.................................................................................................5
3. PROGRAMIRANA KINEZIOLOŠKA AKTIVNOST KAO FAKTOR KULTUROLOŠKOG
STATUSA U DRUŠTVU.....................................................................................................................9
4. ZAKLJUČAK..................................................................................................................................10
5. LITERATURA.................................................................................................................................11

2
 1. U V O D

Kineziologija je kombinacija dvije riječi grčkoga podrijetla; kinezis - kretanje,

osnosno gibanje i logos - zakon, nauka. Prema tome, kineziologiju možemo definirati
kao nauku o kretanju. U širem smislu, kineziologija je nauka koja proučava
zakonitosti upravljanja procesom vježbanja i posljedice tih procesa na ljudski
organizam.

Kineziologija je jedina znanost koja se bavi proučavanjem zakonitosti upravljanoga

procesa vježbanja, osobito vježbanja kojemu su ciljevI: unapređenje zdravlja,
optimalan razvoj i održavanje na što višoj razini antropoloških obilježja i razine
motoričkih znanja, preventivi utjecaj na opadanje pojedinih osobina i sposobnosti i
motoričkih znanja, maksimalan razvoj osobina i sposobnosti u natjecateljski
usmjerenim kineziološkim aktivnostima. Podjelom cilja na četiri dijela utemeljuju se
primijenjena područja kineziologije, a to su: edukacija, rekreacija, sport i adaptirana
tjelesna aktivnost (kineziterapija). Kineziologija u edukaciji usmjerena je na optimalan
razvoj motoričkih sposobnosti i znanja te zadržavanje na što višoj razini, tjekom
školovanja na svim razinama (odgojno-obrazovnim sustavima, od predškolskoga do
visokoškolskoga obrazovanja). U rekreaciji (lat. recreare – obnoviti, ponovo stvoriti)
primarni cilj je preventivno utjecati na opadanje pojedinih antropoloških karakteristika
i motoričkih znanja. Područje adaptirane tjelesne aktivnosti (kineziterapije - grč.
kinesis - kretanje; therapeia – služenje, liječenje) je primijenjeno područje
kineziologije koje se bavi liječenjem i prevencijom pomoću pokreta. Primjenjeno
područje - sport je usmjereno na maksimalan razvoj osobina i sposobnosti u svrhu
postizanja vrhunskih rezultata u natjecateljski usmjerenim kineziološkim aktivnostima.
Samo primjerenim kineziološkim programima se može utjecati na optimalni razvoj i
održavanje pojedinih sposobnosti i osobina. Redovito vježbanje putem kojeg
utječemo na razvoj i održavanje sposobnosti, osobina i motoričkih znanja, omogućuje
nam veću radnu učinkovitost u obavljanju svakodnevnih poslova i obveza, npr. u
školi, fakultetu ili na poslu. Tjelesnu vježbu definiramo kao određenu strukturu
gibanja koja objedinjuje mehaničke i energetske elemente i ritam. Kineziološke
vježbe ne možemo poistovjetiti s kućanskim ili nekim drugim poslovima, to možemo
objasniti na sljedeći način: svaka vježba ima poznatu namjenu u upravljanom
procesu vježbanja, način izvođenja, ritam disanja te mogućnost prilagodbe vježbe s
obzirom na trenutno stanje osobe koja je u procesu vježbanja. Stoga možemo
zaključiti da suvremena kineziologija kao znanost usmjereno utječe na razvoj
ljudskog organizma s obzirom na željene efekte i ciljeve

Tokom čitavog evolutivnog razvoja ljudske vrste mišićni rad bio je presudan za
opstanak. Danas je razvoj čovječanstva dostigao visoku razinu te je mišićni rad
izgubio prvobitnu funkciju. Čovjeka su zamijenili mehanizacije, mašine, računari i
roboti, a ljudi su puno manje izloženi fizičkom radu. Nedostatak fizičkog rada se
očituje kao poguban faktor narušavanja zdravlja. Danas ljudi sve češće svoje
slobodno vrijeme provode gledajući televiziju, sjedeći za računarima umjesto da

3
imaju bilo kakvu fizičku aktivnost Brojna istraživanja su pokazala da su način života
roditelja, njihove navike, prehrana i debljina usko povezani sa navikama i debljinom
djece.
Nedovoljna motorička aktivnost u predškolskoj dobi štetno utječe na razvoj
sposobnosti i znanja, ali i na zdravstveni status djeteta. Osim kao prevencija i
smanjenje prekomjerne tjelesne težine i pretilosti tjelesna aktivnost je pozitivno
povezana sa kardiovaskularnim zdravljem, povećanjem mišićne snage i izdržljivosti,
te smanjenjem depresije i anksioznosti.

4
2. PROGRAMIRANA KINEZILOŠKA AKTIVNOST KAO FAKTOR
PREVENCIJE SEDENTARNOG NAČINA ŽIVOTA

U području tjelesne aktivnosti ćemo istaknuti njenu ulogu u tjelesnom i mentalnom

zdravlju čovjeka, što se očituje kroz smanjenje rizika nastanka bolesti, ublažavanja
njihovih simptoma, ali i očuvanja zdravlja uopće. Obzirom da su se granice oboljenja
pomjerile, sve je veći broj ljudi koji su oboljeli odmnogih „modernih bolesti“, nastalih
usljed sedentarnog (sjedalačkog) načina života. Da bi preživio, Homo sapiens je bio
tjelesno aktivan već prije oko 50 000 godina, kada je i nastao. Te tjelesne aktivnosti
su bile vezane za lov, ribolov, a nešto kasnije za agrokulturu, tj. uzgoj biljaka i
životinja. Takođe, česte migracije primoravale su tadašnjeg čovjeka da živi aktivno.
Međutim, stvari su se do danas uveliko izmijenile. U posljednjih nekoliko decenija
tempo tih promjena se ubrzao i pretvorio ljude u neaktivnu, sedentarnu populaciju.
Većina ljudi je krenula lakšim putem, putem kompjutera, televizora, automobila i
drugih modernih naprava koje olakšavaju život. Samo rijetki kreću pravcem redovne
tjelesne aktivnostii mnoštva zdravih navika, kao što su zdrava ishrana, kontrola
tjelesne težine,kontrola stresa itd. Danas manje od 30% američke populacije
upražnjava dovoljan nivo tjelesne aktivnosti (30 minuta umjerene aktivnosti skoro
svaki dan) koja je neophodna za zdrav život, dok se samo mali broj, 10%, podvrgava
aktivnosti koja, pored isključivo zdravstvenog aspekta, može da obezbijedi i dobru
tjelesnu kondiciju. Zbog toga su čovjekovo zdravlje i vitalnost dovedeni u pitanje.
Ljudi se sve više suočavaju sa hroničnim zamorom, depresijom, degenerativnim i
malignim oboljenjima,bolestima pluća i srca, dijabetesom. Stone i Klein (2004) došli
su do zaključka da redovni vježbači poboljšavaju svoje opće zdravstveno stanje i
kondiciju,te bivaju ispunjeni osjećajem zadovoljstva i unutrašnje snage, što se
pozitivno odražava i na sve druge sfere njihovog života (Sharkey i Gaskill, 2008).
Tako, Kineziveć dugo primjenjuju tehniku taj-či kako bi spriječili nastanak bolesti koje
suposljedica sedentarnog načina života, dok je u Starom Rimu, prije više od
1500godina, čuveni ljekar Galen propisivao fizičke vježbe da bi se očuvalo
zdravlje.Sasvim je jasno da tjelesno aktivne osobe ostvaruju niz prednosti koje se
očitujuu kvalitetnom životu. O beneficijama tjelesne aktivnosti govorili su Galić
(2003),Hadžikadunić (2004), Gayton i Hall (2008), kao i mnogi drugi autori,
posmatrajućitjelesnu aktivnost sa fiziološkog, psihološkog i sociološkog aspekta, što
ukazujena sveobuhvatnost uticaja tjelesne aktivnosti. Tjelesnu aktivnost možemo
posmatrati kao efikasno sredstvo u prevenciji i liječenju anksioznosti i depresije.
Dakle, tjelesna aktivnost jednako dobro utiče na mentalno kao i na fizičko zdravlje.
To se potkrepljuje činjenicom da je tjelesna aktivnost odličan način borbe sa
problemima i svakodnevnicom. Ona omogućava da se loši postupci zamijene dobrim.
Također, može se reći da vježbanje predstavlja vid meditacije, te daje osjećaj da
upravljamo sopstvenim životom, odnosno osjećaj kontrole i samokontrole.
Anksioznost se najčešće definiše kao stalno prisutan osjećaj nesigurnosti, straha i
bespomoćnosti. Ona je prolazno stanje, crta ličnosti, emocionalni odgovor na
specifične situacije s kojim se osoba može uspješno izboriti. Dokazano je da tjelesna

5
aktivnost, poput šetnje, smanjuje stepen anksioznosti podjednako kao autosugestija
ili neki drugi oblici upravljanja mentalnim fukcijama. Također, vježbe sa opterećenjem
ili aerobno vježbanje znatno smanjuje anksioznost. Depresija je poremećaj koju
karakteriše tuga, smanjeno samopouzdanje, pesimizam, osjećaj beznađa i očajanje.
Simptomi se kreću u rasponu od razdražljivosti, povlačenja u sebe, pa sve do
razmišljanja i pokušaja suicida, zavisno od stepena depresije. Statistički podaci
govore da tjelesna aktivnost smanjuje stepen depresije u svim starosnim grupama.
Tako je primjećeno da su manje depresivna djeca i tinejdžeri koji su aktivniji (Molt i
saradnici, 2004, prema Sharkey i Gaskill, 2008). Bitno je naglasiti da duži i češći
trenažni programi imaju veću efikasnost, što ne znači da i aerobno vježbanje jednom
ili dva puta sedmično ne ostavlja pozitivan efekat na mentalno zdravlje. Smatra se da
je redovna i umjerena tjelesna aktivnost najbolji način da se neutrališe stres, jer ona
omogućava sagorijevanje produkata stresne situacije. Tjelesnom aktivnošću
eliminišu se neiskorišteni produkti, kao što su šećeri i masti, koji doprinose stvaranju
nus produkata u našem organizmu i remete unutarnju ravnotežu organizma. Ona je
umirujuća, relaksirajuća, usporava koagulaciju krvi u krvnim sudovima, snižava krvni
pritisak i smanjuje lučenje kortizola i adrenalina (Sharkey i Gaskill, 2008). Aerobni
trening je efikasniji od drugih oblika borbe protiv stresa, jer dovodi do smanjenja
frekvencije srca i pada krvnog pritiska, nastalih usljed stresnog događaja (Spalding,
Lyon i Hatfield, 2004, prema Sharkey i Gaskill, 2008). Također, nakon aerobnog
treninga čovjek se osjeća prijatno, zadovoljno i lako zbog povećane razine ACHT
hormona (Fajl, 2006, prema Kafedžić, 2010). Kretanje povećava nivo ACHT-a, jača
cirkulaciju krvi u mozgu što je jedna pozitivna strana kretanja. Povišena razina
ACHT-a i bolji dotok kiseonika u mozgu su uzrok doživljavanja sasvim novih
misaonih podstreka tokom trčanja. Osim toga, ACHT podiže nivo serotonina što za
posljedicu ima poboljšanje raspoloženja, smanjenje stresa i vedriji pogled na brige i
probleme (Fajl, 2006, prema Kafedžić, 2010). Tjelesna aktivnost je jeftinija od
lijekova i blagotvorno djeluje na čitav organizam, te ne ostavlja negativne posljedice
kao lijekovi. Međutim, prekomjerno vježbanje može da poveća količinu stresnog
hormona kortizola (Holford, 1999). Prekomjerna tjelesna aktivnost-fizički stres, u
periodima kada je osoba već pod stresom se ne preporučuje, ali umjerena aktivnost,
poput šetnje, tai-čia, meditacije ili joge oslobađa od stresa, te čovjeka čini opuštenim
i sretnim. Ponekad osobe, dok su pod stresom pretjeruju u tjelesnoj aktivnosti,
iscrpljuju se nastojeći naći u tome izlaz iz stresne situacije kao oblik terapije (Sharkey
i Gaskill, 2008). Međutim, takvim načinom „borbe ili bijega“ dublje tonu u stres.
Sportski psiholog, Morgan (1979) upozorava da je moguće biti previše posvećen
tjelesnoj aktivnosti, vježbanju ili treningu. To znači biti negativno ovisan. On je opisao
sportiste koji su bili toliko ovisni od aktivnosti da su potpuno zapostavljali svoje
obitelji, poslove ili školske obaveze. Kako dalje ističe Morgan, nastavljali su trenirati
bez obzira na povrede ili bolest. Glaser (1976) ističe i pozitivne strane negativne
zavisnosti o tjelesnoj aktivnosti, obrazlažući da opterećenost nekim oblikom tjelesne
aktivnosti može poslužiti kao terapija u liječenju ovisnosti o alkoholu ili drogama, isto
kao i za anksioznost i depresiju. Dakle, pozitivne efekte tjelesne aktivnosti u cilju
očuvanja i unapređenja zdravstvenog statusa i blagotvornog djelovanja na stres,

6
možemo očekivati samo od umjerene, redovne tjelesne aktivnosti. U suprotnom,
tjelesna aktivnost postaje veliki fizički stres. Naime, umjerena i redovna tjelesna
aktivnost smanjuje rizik od srčane bolesti, tako što poboljšava funkciju srca (smanjuje
opterećenje, poboljšava kontraktilnost srčanog mišića, povećava zapreminu krvi,
snižava frekvenciju prilikom opterećenja i mirovanja i pojačava udarni volumen srca).
Dalji efekti tjelesne aktivnosti ogledaju se u porastu koncentracije aerobnih enzima,
proširenju arterijskog toka, povećanju broja arterija i kapilara i smanjenju i
mobilisanju masti (triglicerida i holesterola) u arterijama. Na ovaj način se sprečava
nastanka ateroskleroze – bolesti sužavanja arterija, pri čemu je onemogućena
cirkulacija krvi u samom srčanom mišiću, koja neminovno vodi ka srčanom udaru
(infarktu). Neaktivni ljudi su čak 56 puta više podložni srčanom udaru od ljudi koji
redovno vježbaju (Sharkey i Gaskill, 2008). Aktivnim životnim stilom se može
prevenirati, usporiti i zaustaviti proces ateroskleroze u kombinaciji sa ishranom
baziranom na niskom unosu masti. Starenje i sedentarni stil života doprinose
smanjenju elastičnosti i propustljivosti velikih arterija. Usljed toga raste krvni pritisak,
koji povećava rizik stvaranja tromba i srčanog udara. Novija istraživanja koja navode
Sharkey i Gaskill (2008) pokazala su da se redovnim aerobnim treningom može
djelovati na povećanje arterijske propustljivosti, a time smanjiti rizik od infarkta
miokarda. Visok krvni pritisak (hipertenzija) povećava opterećenje srca tjerajući ga da
pumpa više krvi. Dokazano je da aktivnost kao što je hodanje, smanjuje krvni pritisak
kod ljudi srednje i pozne dobi. Samim tim srce više nije pod opterećenjem. Ovo se ne
odnosi i na aktivnosti kao što je dizanje tegova. Smanjenje krvnog pritiska može biti
posljedica i gubitka tjelesne težine ili otklanjanja stresa, ali i ove pojave su često
uzrokovane redovnom tjelesnom aktivnošću. Također, njome se poboljšava transport
krvi u organizmu. Tokom vježbanja krv se raspoređuje u korist aktivnih mišića kojima
je najpotrebnija, a organima za varenje i drugim organima protiču manje količine krvi.
Uopće, tokom treninga, povećava se zapremina krvi, što je izuzetno važno za
funkciju srca i skeletnih mišića, jer se putem krvi do njih dopremaju potrebne količine
kisika. Mnogi autori (Neiman, 2000, Nikolić, 2003, Ihan, 2009) tvrde da redovna
umjerena tjelesna aktivnost stimuliše funkcije imunološkog sistema, dok s druge
strane, visok nivo fizičkog stresa ili iscrpljujuće vježbe slabe imunološki sistem i
usporavaju njegovo djelovanje. Infekcije, tzv. gornjeg respiratoronog trakta (URTI ),
kao što su: kašalj, prehlade, infekcija grla i uha su vodeći uzrok posjetama ljekarima
opće prakse širom svijeta.Ono što pokazuju dosadašnja istraživanja iz oblasti
imunologije je činjenica da postoje pozitivni efekti umjerenog vježbanja na smanjenje
od incidencije URTI-ja (Niemen i saradnici, 1990b, Matthews i saradnici, 2002).
Također, oblast imunologije ukazuje na jasnu vezu između umjerenog vježbanja i
incidencije infekcije putem tzv. imunonadzora, koji predstavlja povećanje sposobnosti
domaćina da odgovori na izazov infekcije (Nieman, 2000). Istraživanje Nieman i
saradnici (1990b) potvrđuje povećanje od 57% „natural killers-a“ kod ispitanika koji
su umjereno vježbali pet puta sedmično tokom perioda od 15 sedmica. Ovaj model
naglašava da umjereno vježbanje smanjuje rizik od učestalosti infekcije za razliku od
onih koji imaju više sjedalački trend. Međutim, obilan intenzitet vježbanja ili
dugotrajan period obilnog vježbanja su povezani sa rizikom od URTI-ja, koji je čak

7
veći od rizika individue sa sjedalačkim stilom života (Gleeson, 2005, prema Kafedžić,
2010), potvrđeno izvještajima sportista koji su bili uključeni u kratak raspored između
treninga i takmičenja i njihovih trenera. Naime, ovi sportisti pate od većeg rizika
incidencije infekcije (URTI-ja posebno) u poređenju sa individuama koji često sjede.
Isto tako, tim sportistima je potrebno dosta više vremena da se oporave od takvih
bolesti.

8
3. PROGRAMIRANA KINEZIOLOŠKA AKTIVNOST KAO FAKTOR
KULTUROLOŠKOG STATUSA U DRUŠTVU

Iz rezultata psiholoških i kinezioloških istraživanja sporta kao i rezultata validnih

individualnih iskustava, proizilazi da je aktivno bavljenje sportom važan agens
socijalizacije ličnosti. Šta je to socijaliazcija?. Socijalizacija je dinamički proces zrenja
i učenja. Ona se poistovjećuje i sa pojmovima odgoja i obrazovanja. Socijalizaciju je
moguće definirati i kao proces interakcije između pojedinca i njegove okoline. I u
drugim određenjima pojma socijalizacije – neskladan razvoj svakog pojedinca,
korekcija pogrešnih vidova ponašanja pojedinca,”prigušivanje” i prilagođavanje
individualnih osobina “kolektivnim idealima” i slično, moguće je pronaći osnovne
indikatore važne za razumijevanje relacija između sportskih aktivnosti i socijalizacije.
Istraživanja pokazuju da sportski aktivniji pojedinci u odnosu na sportski neaktivne ili,
pak manje aktivne pojedince, ispoljavaju više poželjnih, pozitivnih osobina ličnosti.
Ispoljavaju veću emotivnu stabilnost, bolju emotivnu kontrolu i manju anksioznost,
veće samopouzdanje i veći stepen savjesnosti. Veći sportski autoritet doprinosi i
razvoju veće osobine odgovornosti, društvenosti i tolerantnosti. Dugogodišnja
sportska aktivnost rezultira i razvojem veoma značajnih konativnih osobina ličnosti
kao što su: odlučnost, istrajnost i realističnost, osobine koje omogućuju sportisti,
zbog veće snage ega, da ne gubi glavu, da se ne obeshrabri kada se suoči sa
složenijim i komplikovanijim životnim preprekama. Tehnički i opći razvitak
savremenog društva rezultirao je širenje alkoholizma i narkomanije. Ove pojave su
izuzetno štetne za pojedince, ali i za društvenu zajednicu u cjelosti. Osobe sklone
konzumiranju alkohola nisu samo lično ugrožene, već indirektno ugrožavaju i
sigurnost okoline u kojoj žive. Bosna i Hercegovina nakon agresije predstavlja
nažalost sredinu u kojoj se bilježi nagli porast narkomanije i alkoholizma, naročito
prisutnih kod mladih osoba. Nezaposlenost, socijalna nesigurnost, besparica, ratne
traume i niz drugih posljedica, direktno utiču na porast ovih poroka. Konkretnim
planiranjem i programiranjem sportskih aktivnosti i investiranjem u sportske objekte,
sistematski će umanjiti broj ovisnika opojnih sredstava, a time i mnoge društvene
probleme koji ih redovito prate. Izgradnjom i iskorištavanjem već postojećih sportskih
objekata, može se veoma efikasno osmisliti period slobodnog vremena djece i
omladine, udaljiti ih iz objekata u kojima je vjerovatnoća za alkoholiziranje i korištenje
droga visoka. Iz primjera zapadnih zemalja vidimo da organiziranje djece i omladine
kroz sportsko-rekreativne aktivnosti doprinosi zdravijem razvoju društvene zajednice i
time se otvaraju horizonti blistave perspektive jedne države i njenih stanovnika.
Važnost tjelesnog odgoja u procesu vaspitanja je ogromna. Navešćemo nekoliko
primjera šta su o tome rekli neki istaknuti pedagozi i filozofi. Čovjek vježba i trenira sa
namjerom da bi bio zdraviji, snažniji, brži, izdržljiviji, spretniji, okretniji, a time i

9
prilagođeniji za svakodnevne redovne i vandredne životne situacije i zahtjeve.
Osnovne tjelesne sposobnosti su snaga, brzina, izdržljivost, spretnost i okretnost.

4. ZAKLJUČAK

Tjelesna aktivnost je bitna za fizičko i mentalno zdravlje čovjeka, što se očituje

smanjenem rizika od nastanka bolesti, ublažavanjem simptoma tj. očuvanju zdravlja.
Sportski aktivnije osobe u odnosu na one neaktivne ili manje aktivne ispoljavaju više
pozitivnih osobina ličnosti, veću stabilnost, bolju emotivnu kontrolu, veće
samopouzdanje. Bavljenje sportom doprinosi razvoju veće odgovornosti, društvenosti
i tolerantnosti.

„Uspjeh je zbir malih napora, ponavljanih iz dana u dan.“ Robert Kolier

10
5. LITERATURA

1. Teorija sporta sa osnovama tjelesni aktivnosti specijalne namjene, Sarajevo

2013
2. Osnove kineziologije
3. www.google.ba

11